Uvodna riječ predsjednice ESB‑a Christine Lagarde

Financijska kriza i kriza državnog duga pokazale su koliko se brzo i silovito problemi u bankarskom sektoru mogu proširiti cijelom našom monetarnom unijom i utjecati na gospodarstvo i ljude. U sklopu odgovora, kojem je cilj bio osigurati zdravlje banaka i otpornost bankarskog sustava, tvorci politika uspostavili su europski nadzor banaka, koji je ušao u šestu godinu svojeg postojanja.

U tom kratkom razdoblju europski nadzor banaka razvio se iz nove u zreliju instituciju, koja se već potvrdila kao zahtjevno i dosljedno tijelo vlasti. Od 2014. znatno su smanjeni rizici: razina neprihodonosnih kredita gotovo je upola niža, a kapital banaka u cijelom europodručju znatno se povećao. Postupanje s neprihodonosnim kreditima izvrstan je primjer načina na koji je europski pristup pomogao u rješavanju posljedica krize koja je pogodila brojne banke u različitim državama.

Budući da su banke postale zdravije, europski nadzor banaka podupro je i monetarnu politiku. Snažnije banke u većoj mjeri kreditiraju gospodarstvo i time se jača transmisija monetarne politike. Europski nadzor banaka podupire produktivno preuzimanje rizika i suzbija pretjeranu potragu za višim prinosima te tako pridonosi ograničavanju rizika za financijsku stabilnost i omogućuje da sadašnjim stajalištem monetarne politike ostvarimo zadaću očuvanja stabilnosti cijena.

Unatoč znatnom trudu koji je posljednjih godina uložen u nadzor u 2020. će još biti poteškoća zbog kojih je nužno snažnije djelovanje banaka. Profitabilnost banaka i dalje je niska te bi, ako potraje, mogla utjecati na otpornost bankarskog sektora u cjelini. Dio odgovora leži u smanjenju viška kapaciteta, snižavanju razine preostalih neprihodonosnih kredita i prilagodbi poslovnih modela i IT standarda digitalnom dobu.

Drugi je dio odgovora uspostava odgovarajućeg institucijskog okvira kako bi se potaknula veća učinkovitost i integracija bankovnog tržišta. Jedinstvena pravila, kao temelj bankovne unije, i dalje su rascjepkana po državama. Štoviše, u nedostatku jednog od stupova bankovne unije, odnosno europskog sustava osiguranja depozita, i dalje se može dovoditi u pitanje cjelovitost jedinstvenog bankovnog tržišta, što ometa daljnju prekograničnu integraciju.

Osim toga ima i dugotrajnijih poteškoća, kao što su klimatske promjene, a one utječu na sve i nitko pred njima ne može zatvarati oči. Klimatske promjene utjecat će na sve dijelove gospodarstva, uključujući bankovni sustav. Stoga je jasno da je riječ o pitanju koje moramo riješiti zajedničkim djelovanjem: prekograničnom, meuđinstitucijskom i međusektorskom suradnjom.

Uvodni razgovor s predsjednikom Nadzornog odbora Andreom Enrijom

Predsjednikom Nadzornog odbora ESB‑a postali ste početkom 2019. Koje je Vaše najveće postignuće u tih godinu dana i što još morate učiniti?

Najveće je postignuće to što europski nadzor banaka djeluje. Ideja o nadzoru banaka na europskoj razini razumna je i praktična. Naš nadzorni model stoji na čvrstim stupovima. No nakon pet godina prelazimo iz početne u zreliju fazu. Stoga moramo dovršiti velike utemeljiteljske projekte i usredotočiti se na stabilizaciju svojeg pristupa i nadzora koji se zasniva na riziku. Pritom ćemo nastojati dodatno pojednostavniti procese kako bi se smanjilo opterećenje za nadzorna tijela kao i za banke, a to podrazumijeva i veće oslanjanje na nove tehnologije. Nastojat ćemo svoje djelovanje učiniti transparentnijim i predvidljivijim. Još uvijek se suočavamo s niskom profitabilnošću bankarskog sektora i bankovnom unijom koja nije integrirana u mjeri u kojoj bi trebala biti. Doprinos rješavanju tih velikih problema visoko je na našem popisu onoga što treba učiniti.

Što se želi postići većom transparentnošću europskog nadzora banaka i kako to učiniti?

Bankovnom unijom uveli smo novi model u cijelom europodručju. Imam dojam da je bankama i ulagačima i dalje teško potpuno razumjeti taj novi model. To znači da mi kao nadzorna tijela moramo pojasniti ono čime se bavimo, zašto i kako to činimo. Među ostalim, kako bismo postali predvidljiviji. Na kraju krajeva, nadzor banaka trebao bi biti izvor stabilnosti, a ne iznenađenja. Prema novom institucijskom okviru za upravljanje krizama prvi koji podnose gubitke su ulagači umjesto da se banke oslanjaju na državnu potporu. Stoga ulagače treba bolje informirati o položaju banaka s obzirom na povode za nadzorne radnje. Prvi korak prema povećanju transparentnosti učinili smo u siječnju 2020. kada smo prvi put za svaku banku objavili informacije o nadzornim kapitalnim zahtjevima, koji proizlaze iz postupka nadzorne provjere i ocjene (SREP). Osim toga, objavili smo podrobnije informacije o svojoj nadzornoj metodologiji. Tako su banke i ulagači stekli bolji uvid u nadzornu procjenu europskih banaka.

Kada je riječ o bankama, i dalje je među najvećim poteškoćama postizanje profitabilnosti. Vidite li svjetlo na kraju tunela?

Nažalost, mislim da smo još duboko u tunelu. U meni, kao nadzorniku, niska profitabilnost banaka u europodručju nesumnjivo izaziva veliku zabrinutost. Banke koje ostvaruju malu dobit ne mogu interno stvarati kapital i mogle bi, zbog niskog tržišnog vrednovanja, imati poteškoća u pristupu tržištima vlasničkih vrijednosnih papira kada im je to potrebno. Zbog toga postaju ranjivije. Očigledno nije dobro razdoblje u kojem bi banke mogle zarađivati na tradicionalan način, ali to teško vanjsko okružje neće se baš brzo promijeniti. Banke to trebaju prihvatiti i prilagoditi se: moraju prihvatiti situaciju kakva jest i prilagoditi svoje poslovne modele kako bi bili održivi. Najkonkurentnije su banke koje su troškovno učinkovite, kojima se strateški dobro upravlja i koje prihvaćaju neki oblik digitalne preobrazbe. No bojim se da druge banke prilično sporo napreduju. Stoga ćemo pozorno pratiti njihov napredak i vršiti pritisak na one koje zaostaju.

Je li među mogućnostima koje se nude bankama smanjenje troškova? Što banke mogu učiniti kako bi smanjile troškove?

U središtu mjera samopomoći banaka trebala bi biti veća troškovna učinkovitost. Omjer troškova i prihoda banaka u europodručju i dalje je visok: one u prosjeku potroše 65 centi da bi zaradile jedan euro, znatno više od svojih međunarodnih konkurenata. No, ključno je izbjegavati štednju na pogrešnom području. Na primjer, ne smije se štedjeti na području upravljanja rizicima. Isto tako, i dalje je važno ulagati u nove tehnologije jer to može pridonijeti smanjenju budućih troškova. Osim toga, govori se i nekim radikalnijim idejama. Na primjer, banke bi se mogle udružiti u vezi s nekim režijskim uslugama kako bi lakše ostvarile ekonomiju razmjera i tako smanjile troškove. Dakako, najveći je korak koji mogu poduzeti pravo spajanje. Ako se provedu dobro i između odgovarajućih banaka, i spajanja mogu pridonijeti smanjenju troškova i promjeni usmjerenja poslovnog modela.

Je li potrebna veća konsolidacija, tj. više spajanja banaka?

Čini mi se očitim da je u bankarskom sektoru europodručja potrebna konsolidacija. Dio problema slabe profitabilnosti leži u višku kapaciteta, stoga ga treba ukloniti. Doista bi spajanja banaka unutar ili preko državnih granica bila korisna. Nacionalnim spajanjima može se ostvariti veća učinkovitost, na primjer zbog preklapanja distribucijskih mreža. Za razliku od njih, prekogranična spajanja mogu pridonijeti diversifikaciji izvora prihoda, a stoga i rizika. Posljedično bi banke i cijeli financijski sustav postali otporniji na šokove. Jasno mi je da je, sa stajališta pojedinačne banke, zbog niske profitabilnosti i tržišnog vrednovanja teško zagovarati spajanja. Međutim, sa stajališta cijelog sustava malo je vjerojatno da će se problemi niske profitabilnosti i tržišnog vrednovanja riješiti bez nekog oblika konsolidacije unutar bankarskog sektora.

Može li ESB nešto učiniti?

Premda vidim ekonomske razloge za konsolidaciju, nije na meni da je zagovaram ni ograničavam. Jedino što mogu učiniti je rješavati moguće prepreke spajanjima, osobito ako su u mojoj nadležnosti. Neki smatraju da ESB odvraća od spajanja zahtijevajući od spojenih subjekata visoke razine kapitala. No to je pogrešno i na to već neko vrijeme pokušavam upozoriti. Svoje politike u vezi sa spajanjima dodatno ćemo objasniti tijekom godine. Na primjer, kako postupati s negativnim goodwillom? Kako treba promatrati adekvatnost kapitala u bankama koje se spajaju? Takvim i sličnim pitanjima pozabavit ćemo se kako bismo ih razjasnili.

Ima li izgleda za daljnju integraciju u Europi i, hoće li, na primjer, bankovna unija biti dovršena?

Bankovno tržište i dalje je rascjepkano po državama, čak i unutar europodručja. To je u velikoj mjeri naslijeđe mjera odvajanja poduzetih za vrijeme financijske krize. One su proizvele strah da bi u slučaju šoka kapital i likvidnost mogli napustiti zemlju, dok bi sav trošak snosili porezni obveznici. Na tom području moramo postići dodatan napredak i dovršiti uspostavu sigurnosne mreže unutar bankovne unije. Postignut je stanovit napredak uspostavom zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju, ali pitanja likvidnosti u sanaciji te, osobito, uspostava europskog sustava osiguranja depozita i dalje su izvor proturječja. Nadam se da će do napretka doći uskoro, ali znam da su rasprave o tim pitanjima teške.

Zbog toga se postavlja pitanje: što još možemo učiniti? Ako se okvir ne promijeni, možemo li poduzeti nešto unutar njega? Jedna je mogućnost pri postavljanju bonitetnih zahtjeva za cijele bankovne grupe uzeti u obzir zabrinutost država domaćina: ako se lokalni rizik diversifikacijom ne smanjuje ili ne netira u konsolidaciji, mogao bi se obuhvatiti zahtjevima za grupu. Druga je mogućnost uključiti sporazume o financijskoj potpori unutar grupe u planove oporavka banaka. Ako želimo u povoljnom razdoblju imati integrirano upravljanje imovinom i obvezama, moramo se pobrinuti pomoću vjerodostojnih mehanizama koje ESB može provoditi da tako bude i u razdoblju krize.

Pomaže li u tom pogledu novi europski okvir za upravljanje krizama?

Postojanje takvog okvira zasigurno je poboljšanje, ali novi okvir na europskoj razini još ima nekoliko nedostataka. Zapravo je to u velikoj mjeri i dalje nacionalni okvir, a upravo zbog te rascjepkanosti ne djeluje onako učinkovito kako bi mogao. U likvidaciji banaka, na primjer, primjenjuju se i dalje znatno različiti nacionalni pristupi. Isto tako se razlikuju uloge sustava osiguranja depozita i institucionalnih sustava zaštite te stajališta politike prema spašavanju banaka javnim novcem. Time se ne omogućuju jednaka pravila za sve, nego se nama kao nadzornim tijelima otežava primjena alata kojima raspolažemo. Zato moramo prijeći na usklađeniji sustav. Na primjer, mogli bismo primijeniti pristup sličniji pristupu Sjedinjenih Američkih Država i uspostaviti instrument za administrativnu likvidaciju na europskoj razini.

Napredovanje prema jedinstvenom europskom bankovnom tržištu vjerojatno će zahtijevati uvođenje zaštitnih mjera za države domaćine kako bi one lakše prihvatile smanjenje nacionalnih prepreka. Bavljenjem tim pitanjima i poboljšanjem upravljanja krizama mogao bi se ublažiti dojam o visini početnih troškova uklanjanja nekih postojećih ograda oko nacionalnih bankarskih sektora. U međuvremenu je naša dužnost istražiti sve raspoložive načine poticanja na takvu primjenu sadašnjeg pravnog okvira kojom bi se bolje podupiralo upravljanje imovinom i obvezama na razini grupa unutar bankovne unije. Na primjer, trebali bismo pronaći načine da se nadzorna tijela u pravoj mjeri posluže diskrecijskim pravima koja su im na raspolaganju na nekim područjima (npr. izuzeća od likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi ili izuzeća od zahtjeva u vezi s velikim izloženostima unutar grupa) radi potpore upravljanju imovinom i obvezama na razini grupa unutar bankovne unije kako bismo bili sigurniji da će, u slučaju krize, biti dostupna potpora grupe.

Banke često tvrde da dio njihova problema s profitabilnošću leži u snažnoj regulaciji. Stoji li takva tvrdnja po Vašem mišljenju?

Regulatorna reforma bila je apsolutno nužna s obzirom na slabosti prethodnog okvira koje su izašle na vidjelo zbog financijske krize. Stoga, kada razgovaramo o troškovima regulacije, moramo razgovarati i o troškovima krize. Istina je da banke snose ove prve, ali ne nužno i potonje te je izvorni problem bio djelomično i u tome. Po mojem mišljenju, cijena smanjenja vjerojatnosti nastanka kriza nije previsoka. Dakle, zalažem se za regulatornu reformu, uključujući konačan paket Basel III i u više sam navrata pozivao na njegovu dosljednu provedbu u Europi.

Ipak, priznajem da se od banaka očekuje da podnesu opterećenje povezano obvezama izvješćivanja. ESB je već uložio ozbiljne napore u smanjenje tog opterećenja, osobito za manje i jednostavnije banke. No ostaju dva pitanja koja tek treba riješiti. Prvo je pitanje broja tijela koja traže podatke od banaka. Kada bi se ESB, nacionalna nadzorna tijela, nacionalne središnje banke i makrobonitetna tijela bolje uskladili, opterećenje za banke moglo bi se smanjiti. Drugo je pitanje da osim redovitog izvješćivanja banke moraju udovoljavati zahtjevima za podatke ad hoc. Zato moramo poboljšati svoj način planiranja, postaviti prioritete i najavljivati predstojeće zahtjeve.

Koja bi druga pitanja, osim profitabilnosti, banke trebale rješavati?

Često se kao problematično područje u našim procjenama uočavaju pitanja upravljanja. Najbolja praksa počinje sa shemama naknada koje su u skladu sa sklonošću preuzimanju rizika banke, a obuhvaća sve do dostave točnih i pravodobnih podataka o rizicima upravi. S obzirom na nekoliko istaknutih nedavnih slučajeva, i dalje su nedostatni kontrole i postupci za sprječavanje pranja novca. Da pojasnim, od svih banaka očekujemo da uspostave okvire za snažno upravljanje i učinkovito upravljanje rizicima. Problemi na tim područjima brzo se šire drugdje i mogu izazvati silne poteškoće. Dobar je primjer operativni rizik. Situacija se u 2019. pogoršala i većina operativnih gubitaka proizlazi iz rizika povezanog s postupanjem, kojem su često uzrok problemi s upravljanjem. Drugi je izvor operativnog rizika informacijska tehnologija (IT). Budući da se banke sve više digitaliziraju, sve su izloženije rizicima povezanima s kiberkriminalitetom ili generičkim IT rizicima koji, na primjer, proizlaze iz zastarjelih sustava. Veoma ozbiljno to shvaćamo i provodimo niz nadzora na licu mjesta usmjerenih na IT.

Jesu li banke i tijela za nadzor banaka zabrinuti zbog klimatskih promjena?

Klimatske promjene sve nas zabrinjavaju i zbog njih se javlja niz dalekosežnih ideja. Neki, na primjer, tvrde bi se regulacijom trebalo podržavati ekološki prihvatljivo, „zeleno” ponašanje, tj. da bi kapitalni zahtjevi za zelenu imovinu trebali biti niži. Sa stajališta nadzora, naš je zadatak osigurati da banke budu sigurne i pouzdane. Stoga se i sve što činimo mora temeljiti na rizicima, a te rizike valja pomno analizirati prije donošenja bilo kakvih zaključaka o politikama.

Zato je ključno pitanje postoje li aktivnosti ili imovina koje su izloženije rizicima povezanima s klimom i utjecajem na okoliš od nekih drugih aktivnosti i imovine. Taksonomija EU-a o održivim aktivnostima koja je trenutačno u izradi važan je prvi korak u tom pogledu jer će bankama omogućiti utvrđivanje rizika povezanih s klimom i utjecajem na okoliš te izvješćivanje o njima. To će pak pridonijeti povećanju transparentnosti. Drugi bi korak bio obuhvaćanje svih takvih rizika upravljanjem rizicima u bankama ili našim postupkom nadzorne provjere i ocjene. Naposljetku, te bi se rizike moglo uključiti i u nadzorna testiranja na stres. Aktivnosti na svim tim područjima još traju i mnogo se toga odvija na europskoj ili čak svjetskoj razini. Na primjer, ESB je član Mreže za ekologizaciju financijskog sustava koja obuhvaća više od 50 institucija iz cijelog svijeta.

1. Nadzor banaka u 2019.

1.1. Bankarski sektor europodručja u 2019.

1.1.1. Općenita otpornost banaka u europodručju

U nekoliko su posljednjih izvještajnih razdoblja stope kapitala stabilne na agregatnoj razini (vidi Grafikon 1.). Stopa ukupnoga kapitala u trećem tromjesečju 2019. malo se povećala na 18,05 % sa 17,83 %, koliko je iznosila u istom razdoblju prethodne godine. Slična kretanja, uz manja kolebanja, vidljiva su i za stopu redovnog osnovnog kapitala te stopu osnovnog kapitala.

Ponderirani prosjek pune stope redovnog osnovnog kapitala značajnih institucija bio je stabilan od četvrtog tromjesečja 2018. do trećeg tromjesečja 2019. na razini od 14,1 % (vidi Grafikon 2.). Omjer financijske poluge u prvim trima tromjesečjima 2019. malo se povećao te je u trećem tromjesečju iznosio 5,42 % u odnosu na 5,32 % u istom razdoblju prethodne godine (vidi Grafikon 3.).

Za agregiranu skupinu značajnih institucija nastavilo se uzlazno kretanje koeficijenta likvidnosne pokrivenosti, koji je u trećem tromjesečju 2019. iznosio 145,16 %, što je povećanje za 4,23 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (vidi Grafikon 4.).

U 2019. je nadzor banaka ESB‑a kao svoje godišnje nadzorno testiranje otpornosti na stres proveo dubinsku procjenu kratkoročnog likvidnosnog rizika banaka. U sklopu analize osjetljivosti na likvidnosni rizik, testiranja otpornosti na stres u 2019., procijenjena je sposobnost značajnih institucija da podnesu idiosinkratični likvidnosni šok. Otpornost banaka na nepovoljan i ekstreman šok procijenjena je pomoću hipotetskih čimbenika stresa oblikovanih na temelju događaja iz posljednje krize bez ikakvog upućivanja na odluke monetarne politike.

Većina od 103 banke koje su sudjelovale u tom postupku izvijestila je o dostatnim zaštitnim slojevima likvidnosti i relativno dugim razdobljima opstanka (vidi Grafikon 5.). Izvijestile su o srednjem razdoblju opstanka u scenariju nepovoljnog šoka u trajanju oko šest mjeseci te u scenariju ekstremnog šoka u trajanju oko četiri mjeseca (vidi Grafikon 6.). Banke s dugim razdobljima opstanka u stresnim uvjetima imaju više vremena za provedbu planova postupanja u kriznim situacijama.

Ukupna likvidnosna pozicija značajnih institucija tijekom cijele 2019. bila je dostatna, ali postoji niz pitanja koja ipak zaslužuju dodatnu nadzornu kontrolu: (1) nekoliko banaka izvijestilo je o niskim likvidnosnim pozicijama u nekim stranim valutama (npr. američkom dolaru), (2) neke banke puštaju neto likvidnost subjektima grupe izvan europodručja, što ih izlaže riziku odvajanja, (3) nekoliko banaka služi se optimizacijskim strategijama kojima poboljšavaju usklađenost s koeficijentima likvidnosti, ali koje pružaju samo vremenski ograničenu likvidnosnu potporu, (4) praksa upravljanja kolateralom, uključujući sposobnost brze mobilizacije neopterećenih rezervi likvidnosti, u mnogim bi se slučajevima mogle poboljšati i (5) banke možda podcjenjuju negativan utjecaj sniženja kreditnog rejtinga na likvidnost. Postupak je pridonio otkrivanju problema kvalitete podataka povezanih s izvješćivanjem o likvidnosti, što će pridonijeti poboljšanju kvalitete nadzornih informacija u budućnosti.

Rezultati postupka upotrijebljeni su za procjenu adekvatnosti likvidnosti i upravljanja rizicima banaka. Ipak, nisu izravno utjecali na nadzorne kapitalne zahtjeve. Nadzorna tijela poduzela su odgovarajuće kvantitativne i kvalitativne likvidnosne mjere radi rješavanja problema uočenih prilikom testiranja otpornosti na stres. O zaključcima su nadzorna tijela raspravljala sa svakom bankom u sklopu godišnjeg postupka nadzorne provjere i ocjene (SREP) te će po potrebi u vezi s određenim nalazima provoditi daljnje aktivnosti.

Pokazalo se da i manje značajne institucije u 2019. imaju dostatnu likvidnost i kapitalne pozicije uz prosječan koeficijent likvidnosne pokrivenosti veći od 200 % u drugom tromjesečju i prosječnu stopu redovnog osnovnog kapitala oko 17 %. Međutim, utvrđena su neka pitanja koja zaslužuju pomno praćenje, kao što su znatna ročna neusklađenost i oslanjanje na grupe likvidnosti radi spajanja raspoloživih zaštitnih slojeva među članicama.

Naposljetku, kvaliteta imovine banaka poboljšala se jer se ukupni udio neprihodonosnih kredita postojano smanjio s 4,17 %, koliko je iznosio u trećem tromjesečju 2018., na 3,41 % u trećem tromjesečju 2019. (vidi Grafikon 7. i odjeljak 1.2.2.). Disperzija udjela loših kredita u svim bankama također se znatno smanjila u istom razdoblju, kao što se vidi u Grafikonu 8.

1.1.2. Općenita uspješnost banaka u europodručju

U 2019. je profitabilnost značajnih institucija u europodručju ostala slaba, uz anualizirani agregatni povrat na kapital na razini od 5,8 % u trećem tromjesečju 2019., što je neznatno smanjenje u odnosu na 6,2 % koliko je iznosio u četvrtom tromjesečju 2018. (vidi Grafikon 9.).^[1] Ukupno gledajući, povrat na kapital značajnih institucija u europodručju bio je manji od povrata na kapital banaka u SAD‑u te je u mnogim slučajevima bio manji od troška kapitala prema podatcima koje su same dostavile. To je vidljivo i u niskim vrednovanjima većine uvrštenih značajnih institucija koje su imale omjer tržišne cijene i knjigovodstvene vrijednosti znatno manji od 1, što im otežava pristup tržištima kapitala bez znatnog razrjeđivanja za postojeće dioničare.

Dok su se uz stalnu zabrinutost zbog rigidnosti struktura troškova neto prihodi prije umanjenja vrijednosti, rezervacija i poreza smanjili u odnosu na kapital, u apsolutnom su iznosu uglavnom nepromijenjeni. Osim toga, povećanja prihoda od trgovanja neutralizirana su negativnim neto ili drugim prihodima iz poslovanja.

Omjeri troškova i prihoda značajnih institucija ostali su relativno visoki (vidi Grafikon 10.) zbog troškovne neučinkovitosti, ali i rashoda povezanih s restrukturiranjem i troškova povezanih s ulaganjem u digitalizaciju. U srednjoročnom razdoblju digitalizacijom se može poboljšati troškovna učinkovitost banaka i omogućiti im da ponude nove proizvode i usluge. Ona je važna i za održivost poslovnih modela, ali podrazumijeva početne troškove, dok se koristi ostvaruju s vremenom .

Tokovi umanjenja vrijednosti i rezervacija u prvim trima tromjesečjima 2019. naglo su se povećali u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, čime je prekinuto njihovo silazno kretanje posljednjih godina, zbog kojeg su u 2018. zabilježene niske razine i stvoren je dodatan pritisak na profitabilnost. Povećanje je zabilježeno svugdje, uključujući države s niskim razinama neprihodonosnih kredita, uglavnom zbog rezervacija za gubitke po novim neprihodonosnim kreditima i umanjenja vrijednosti nefinancijske imovine banaka povezanih s njihovim programima restrukturiranja.

Kao što je slučaj sa značajnim institucijama, i one manje značajne zabilježile su trajno nisku razinu profitabilnosti. Ovisnost o kamatnim prihodima izlaže manje značajne institucije nepovoljnim učincima duljeg razdoblja niskih kamatnih stopa, a zbog manje veličine i pretežnog usmjerenja na vlastitu regiju smanjuje se i njihova mogućnost diversifikacije izvora prihoda i smanjenja troškova. Prema najnovijim podatcima prosječni povrat na kapital manje značajnih institucija u lipnju 2019. iznosio je samo 5,1 %, što je tek malo bolje od 4,7 % koliko je zabilježeno krajem 2018.^[2] Na strani imovine prihodi od kamata, koji su najveća sastavnica prihoda manje značajnih institucija, u 2019. su se i dalje smanjivali (vidi Grafikon 11.). No neto kamatni prihodi vrlo malo su se smanjili zahvaljujući istodobnom smanjenju kamatnih rashoda. Naposljetku, kao što je slučaj i kod značajnih institucija, tokovi rezervacija manje značajnih institucija u prvoj polovici 2019. naglo su se povećali, i to za oko 20 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Bez obzira na to, trošak rizika manje značajnih institucija mjeren omjerom financijskih umanjenja i ukupnih kredita i dalje je relativno nizak na razini oko 0,1 % (što je manje od trećine vrijednosti koju bilježe značajne institucije).

Manje značajne institucije i dalje su ulagale napore u smanjenje ukupnih rashoda (vidi Grafikon 12.). Ipak, njihov omjer troškova i prihoda ostao je relativno visok te je u lipnju 2019. iznosio 72 %. Taj pokazatelj uglavnom je nepromijenjen od kraja 2018. (73 %) te je i dalje viši od omjera troškova i prihoda značajnih institucija. Kada je riječ o kvaliteti imovine, i dalje zabrinjava visoka razina postojećih neprihodonosnih kredita koje drže neke manje značajne institucije. Ukupno gledajući, napredak u čišćenju bilanci malo se usporio, te je bruto udio neprihodonosnih kredita u drugom tromjesečju 2019. iznosio oko 2,71 %, odnosno 11 baznih bodova manje nego u prosincu 2018.

1.1.3. Glavni rizici u bankarskom sektoru

U bliskoj suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima nadzor banaka ESB‑a svake godine utvrđuje glavne rizike za banke u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju (tijekom dvije do tri godine). Ti se rizici potom objavljuju u obliku karte rizika jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM). U postupku 2018. utvrđeni su sljedeći ključni pokretači rizika za 2019. i sljedeće godine: geopolitička neizvjesnost, postojeći neprihodonosni krediti i moguće buduće nakupljanje neprihodonosnih kredita te kiberkriminalitet i poremećaji na području IT‑a. Ostali utvrđeni rizici bili su ponovno određivanje cijene rizika na financijskim tržištima, okružje niskih kamatnih stopa i reakcije banaka na propise.

Velikim rizikom za globalna financijska tržišta i gospodarstvo europodručja smatrala se geopolitička neizvjesnost. Jačanje napetosti u trgovinskim odnosima i sve veća geopolitička neizvjesnost nepovoljno su utjecali na rast svjetskog BDP‑a, koji je cijele 2019. bio slab. Osim toga, važan je izvor neizvjesnosti bio Brexit, te su se banke i nadzorna tijela morali pripremati za sve moguće scenarije. Zajedno s većom političkom neizvjesnošću u nekim državama europodručja ta su kretanja i dalje nepovoljno utjecala na gospodarske izglede europodručja, koji su se pogoršali u 2019.

Premda se udio neprihodonosnih kredita za europodručje smanjuje, i dalje zabrinjavaju visoke razine neprihodonosnih kredita u velikom broju banaka u europodručju. Provedbom strategija za smanjenje iznosa neprihodonosnih kredita te su banke ostvarile dobar napredak u smanjenju iznosa naslijeđenih neprihodonosnih kredita. U trećem tromjesečju 2019. udio neprihodonosnih kredita značajnih institucija pao je na 3,41 %, ali je i dalje iznad razina iz razdoblja prije krize. Zato su potrebni dodatni napori kako bi se osigurala provedba strategija za neprihodonosne kredite, osobito u svjetlu očekivanja da će u kratkoročnom razdoblju rast realnog BDP‑a ostati slab.

Stalna potraga banaka za višim prinosima mogla bi prouzročiti nakupljanje neprihodonosnih kredita. Trend ublažavanja standarda odobravanja kredita zabilježen prethodnih godina u 2019. je donekle oslabio. No banke u europodručju u dvama tromjesečjima 2019. ipak su izvijestile o neznatnom ublažavanju standarda odobravanja kredita za kredite poduzećima i kredite kućanstvima za kupnju stana ili kuće.^[3] Osim toga, značajne institucije postale su aktivnije na tržištu kredita s financijskom polugom i prihvaćaju rekordno niske razine ugovorne zaštite.

Moguće je da trend digitalizacije financijskih usluga slabi otpornost banaka na kiberkriminalitet i poremećaje na području IT‑a. Banke se sve više oslanjanju na digitalne procese i moraju uvoditi dodatne tehnologije kako bi postale učinkovitije i zadovoljile sklonosti svojih klijenata koje se mijenjaju. No više značajnih institucija i dalje radi s naslijeđenim IT sustavima te mora promijeniti svoju IT infrastrukturu, što bi taj proces moglo usporiti odnosno učiniti ga skupljim. Istodobno se javljaju dodatni rizici zbog kiberkriminalaca koji djeluju sa snažnom zajedničkom zlom namjerom.

U 2019. je zbog kontinuirane potrage za višim prinosima postojao znatan rizik ponovnog određivanja cijene rizika na financijskim tržištima. Premije rizika ostale su niske cijele godine unatoč epizodama povećane kolebljivosti na financijskim tržištima zbog jačanja napetosti u trgovinskim odnosima. Premda se održivost duga javnog sektora poboljšala u europodručju u cjelini, razine duga ostale su povišene u nekoliko država i čine ih ranjivima na moguće ponovno određivanje cijene rizika države.

Značajne institucije i dalje se bore s niskom profitabilnošću, a izgledi za dulje razdoblje niskih kamatnih stopa i snažna konkurencija dodatno su nepovoljno djelovali na njihovu sposobnost stvaranja prihoda. U 2019. je povrat na kapital više od polovice značajnih institucija bio ispod procijenjenog troška kapitala. Unatoč neznatnom povećanju povrata na kapital u 2018. one su revidirale svoje projekcije profitabilnosti naniže, što upućuje na pad prognoziranog povrata na kapital za 2019. i 2020., a mogle bi ih i dodatno revidirati naniže ako se makroekonomski uvjeti u europodručju pogoršaju.

Premda je i u 2019. bilo kretanja rizika, ključni pokretači rizika koji su prethodno opisani ostaju iznimno važni za sljedeće godine (za izglede rizika u 2020. i dalje vidi odjeljak 1.6.).

1.2. Nadzorni prioriteti i projekti u 2019.

1.2.1. Pregled nadzornih prioriteta za 2019.

Nadzornim prioritetima određuju se područja na koja se nadzor banaka ESB‑a treba usredotočiti u sljedećoj godini. O njima raspravlja i njih odobrava Nadzorni odbor ESB‑a, a temelje se na procjeni glavnih rizika s kojima se suočavaju nadzirane banke (vidi odjeljak 1.1.) u postojećem gospodarskom, regulatornom i nadzornom okružju. Nadzornim prioritetima uzimaju se u obzir i tematski trendovi koje zajednički nadzorni timovi utvrde u svakodnevnim nadzornim aktivnostima i nalazi nadzora na licu mjesta. Prioriteti se preispituju jednom na godinu i nužan su instrument za usklađenu, razmjernu i učinkovitu koordinaciju nadzornih mjera u bankama. Pridonose osiguravanju jednakih uvjeta za sve i snažnijem učinku nadzora. U nastavku ovog odjeljka prikazani su nadzorni prioriteti za 2019. i povezani projekti (vidi i Sliku 1.).

1.2.2. Rad na neprihodonosnim kreditima

U 2019. je ESB odlučio revidirati svoja nadzorna očekivanja o bonitetnom rezerviranju za nove neprihodonosne izloženosti, kako je određeno u Dodatku uputama ESB‑a bankama o neprihodonosnim kreditima (dalje u tekstu: Dodatak). Ta je odluka donesena kako bi se uzelo u obzir donošenje Uredbe (EU) 2019/630^[4] u kojoj je propisano postupanje s neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa. Novom se uredbom, koja je stupila na snagu 26. travnja 2019., dopunjuju postojeća bonitetna pravila. Dodatak je revidiran zato što se ESB obvezao ponovno razmotriti nadzorna očekivanja za nove neprihodonosne izloženosti nakon dovršetka novih propisa o postupanju s neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa.

Utvrđene su tri glavne razlike između novog postupanja s neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa i pristupa ESB‑a u sklopu drugog stupa.

• Prvo, postupanje s neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa od banaka zahtijeva odbitak od stavke regulatornoga kapitala kada neprihodonosne izloženosti nisu u dovoljnoj mjeri pokrivene rezervacijama ili automatski ostalim usklađenjima. Riječ je o pravno obvezujućem zahtjevu, dok nadzorna očekivanja ESB‑a o bonitetnom rezerviranju u sklopu pristupa drugog stupa nisu pravno obvezujuća. Nadzorna očekivanja (1) polazište su za nadzorni dijalog te (2) ovise o procjeni svakog pojedinačnog slučaja i (3) nadzorna su mjera koja se može primijeniti u sklopu okvira drugog stupa u ciklusu SREP-a.
• Drugo, postupanje s neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa i nadzorni pristup novim i naslijeđenim neprihodonosnim kreditima u sklopu drugog stupa malo su se razlikovali u pogledu kalendarske kalibracije. Osim toga, razlikovali su se načini postizanja prilagodbi u slučaju ESB‑ova pristupa u sklopu drugog stupa i pune provedbe u slučaju okvira prvog stupa.
• Treće, postoji i znatna razlika s obzirom na opseg. Postupanje s neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa primjenjuje se samo na neprihodonosne izloženosti proizašle iz novih kredita odobrenih od 26. travnja 2019. nadalje, a ne na (1) postojeće neprihodonosne izloženosti kao ni (2) cjelokupnu populaciju postojećih prihodonosnih kredita u bilancama banaka odobrenih prije 26. travnja 2019. koji se mogu pretvoriti u neprihodonosne izloženosti u budućnosti. To bi značilo da nadzorna tijela trebaju imati mehanizme potrebne za rješavanje tog mogućeg rizika i upravo su ti mehanizmi predviđeni ESB‑ovim pristupom u sklopu drugog stupa.

Utvrdivši glavne razlike, ESB je odlučio prilagoditi svoja nadzorna očekivanja o bonitetnom rezerviranju za nove neprihodonosne izloženosti s ciljem pojednostavnjenja i usklađenja cjelokupnog pristupa novim neprihodonosnim izloženostima. Prvo, opseg nadzornih očekivanja ESB‑a za nove neprihodonosne izloženosti prema pristupu u sklopu drugog stupa, kako je priopćen u Dodatku, ograničavao bi se na izloženosti na koje se ne primjenjuje postupanje u sklopu prvog stupa kako bi se izbjeglo preklapanje, odnosno tako da se na iste izloženosti ne primjenjuju mjere i u sklopu prvog i drugog stupa. Tako bi se na neprihodonosne izloženosti proizašle iz kredita odobrenih od 26. travnja 2019. nadalje u načelu primjenjivao isključivo prvi stup. Drugo, odgovarajući vremenski rokovi (npr. razredi starosti / broj godina starosti) za neprihodonosne izloženosti proizašle iz kredita odobrenih prije 26. travnja 2019. promijenili bi se s 2/7 godina na 3/7/9 godina kako bi se uskladili s rokovima iz okvira prvog stupa.^[5] Konkretno, očekuje se da će neprihodonosne izloženosti na koje se primjenjuje Dodatak slijediti broj godina starosti neprihodonosnih izloženosti od 3/7/9 godina za neosigurane/osigurane izloženosti (osim onih osiguranih nekretninama) / izloženosti osigurane nekretninama, uz putanje prema potpunoj provedbi u skladu s okvirom prvog stupa (tj. 100 %-tna pokrivenost).^[6]

Nadzorna očekivanja povezana s postojećim neprihodonosnim izloženostima (tj. onima koje su u neprihodonosne izloženosti bile klasificirane 31. ožujka 2018.) ostaju nepromijenjena, s istom početnom točkom za razrede starosti neprihodonosne izloženosti od 2/7 godina za neosigurane/osigurane neprihodonosne izloženosti, na koje se primjenjuju nadzorne preporuke o pokrivenosti i putanje uvođenja priopćene u dopisima u sklopu SREP‑a.^[7] Na vrhu popisa prioriteta bilo je brzo smanjenje razine neprihodonosnih izloženosti kako bi se osiguralo da bilance banaka budu očišćene u slučaju nepovoljnijih gospodarskih uvjeta.

Svi drugi aspekti postupanja s novim neprihodonosnim izloženostima prema pristupu u sklopu drugog stupa, kako su opisani u Dodatku, ostali su isti. Među ostalim, prilikom procjene odstupanja od nadzornih očekivanja povezanih s pokrivenošću prema pristupu u sklopu drugog stupa i za nove i za postojeće neprihodonosne izloženosti razmatrale bi se posebne okolnosti zbog kojih bi mogla biti neprimjerena očekivanja povezana s bonitetnim rezerviranjem za određene portfelje/izloženosti.

Ukratko, opseg nadzornih očekivanja ESB‑a povezanih s novim neprihodonosnim izloženostima ograničen je na neprihodonosne izloženosti koje proizlaze iz kredita odobrenih prije 26. travnja 2019., na koje se ne primjenjuje postupanje prema neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa^[8]. Na neprihodonosne izloženosti koje proizlaze iz kredita odobrenih od 26. travnja 2019. nadalje primjenjuje se postupanje s neprihodonosnim izloženostima u sklopu prvog stupa i ESB budno pazi na rizike koji iz njih proizlaze. Osim toga, kalendarska kalibracija i raščlamba osiguranih izloženosti jednake su za sve nove neprihodonosne izloženosti bez obzira na datum odobravanja kredita. Postupanje s njima jednako je kao za svaki dio neprihodonosne izloženosti za koju jamči ili koju osigurava službena agencija za kreditiranje izvoza s ciljem smanjenja složenosti izvješćivanja o novim neprihodonosnim izloženostima (vidi Sliku 2.).

Aspekti povezani sa smjernicama o neprihodonosnim izloženostima koje je objavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo

Nadzorni pristup neprihodonosnim izloženostima dodatno je ojačan krajem 2018. kada je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) objavilo dva skupa smjernica o tim izloženostima: (1) Smjernice od 31. listopada 2018. za upravljanje neprihodujućim i restrukturiranim izloženostima (EBA/GL/2018/06) i (2) Smjernice od 17. prosinca 2018. o objavljivanju neprihodujućih i restrukturiranih izloženosti (EBA/GL/2018/10). ESB je obavijestio EBA‑u o namjeri da se uskladi sa spomenutim smjernicama EBA‑e.^[9]

Rad na postojećim neprihodonosnim kreditima: napredak i procjena strategija banaka za smanjenje neprihodonosnih kredita

Na početku djelovanja europskog nadzora banaka iznos neprihodonosnih kredita koje su držale značajne institucije bio je na razini oko 1 bil. EUR (udio neprihodonosnih kredita od 8 %). Do kraja rujna 2019. taj iznos smanjio se na 543 mlrd. EUR (udio neprihodonosnih kredita od 3,41 %), odnosno od prosinca 2014. razina postojećih neprihodonosnih kredita pala je za više oko 46 % (vidi Grafikon 13.). Razina postojećih neprihodonosnih kredita ubrzano se smanjila u 2017., i to osobito u zemljama s visokim udjelima neprihodonosnih kredita. ESB je baš u ožujku 2017. objavio svoje Upute bankama o neprihodonosnim kreditima (dalje u tekstu: „upute o neprihodonosnim kreditima”), u kojima se utvrđuju očekivanja nadzora banaka ESB‑a povezana s upravljanjem neprihodonosnim kreditima. Na Grafikonu 13. prikazano je kretanje postojećih neprihodonosnih kredita za sve značajne institucije.

U uputama o neprihodonosnim kreditima iznesena su očekivanja povezana s načinom na koji bi banke trebale upravljati svojim postojećim neprihodonosnim kreditima.^[10] U skladu s tim uputama, ESB je od značajnih institucija s višim razinama neprihodonosnih kredita (dalje u tekstu: „banke s visokom razinom neprihodonosnih kredita”) zatražio da dostave svoje strategije za smanjenje neprihodonosnih kredita i ovršene imovine te da utvrde svoje ciljeve smanjenja tih portfelja u srednjoročnom razdoblju. U 2017. su te značajne institucije prvi put dostavile svoje strategije za smanjenje neprihodonosnih kredita ESB‑u i već su ih dvaput otada posuvremenile.

U strategijama za neprihodonosne kredite dostavljenima 2019. predviđeno je bruto smanjenje iznosa neprihodonosnih kredita za otprilike 50 % od kraja 2018. do kraja 2021. Na Grafikonima 14. i 15. prikazana je postojeća neprihodonosna imovina na kraju 2018. za uzorak od 32 banke s visokom razinom neprihodonosnih kredita te njihovo projicirano smanjenje iznosa u razdoblju od kraja 2019. do kraja 2021.

U 2018. su banke s visokom razinom neprihodonosnih kredita ostvarile općenito dobre rezultate i u mnogo su slučajeva čak i premašile vlastite ciljne vrijednosti smanjenja postojećih neprihodonosnih kredita. Mehanizmi upotrijebljeni za to razlikovali su se i među institucijama i među državama. Osobito su važni bili otplata kredita (dužnici su otplaćivali ugovorene iznose) te oporavak, prodaja (uključujući prodaju, sekuritizaciju i reklasifikaciju portfelja kao namijenjenih prodaji u skladu s Međunarodnim standardom financijskog izvještavanja (MSFI) 9) i otpis.

U prvoj polovici 2019. banke su ostvarile 8 %-tno smanjenje iznosa postojećih neprihodonosnih kredita, odnosno 42 % godišnjeg plana za 2019., u odnosu na 51 % u drugom tromjesečju 2018. Premda su odljevi neprihodonosnih kredita i priljevi od prihodonosnih izloženosti općenito u skladu s planovima, drugi priljevi premašuju ciljane vrijednosti. Na odljeve uglavnom utječu otplata i oporavak kredita, otpis i prodaja (uključujući prodaju, sekuritizaciju i reklasifikaciju portfelja kao namijenjenih prodaji u skladu s MSFI-jem 9).

Većina banaka aktivno ubrzava aktivnosti s ciljem smanjenja postojećih neprihodonosnih kredita. Prema strategijama za smanjenje neprihodonosnih kredita za razdoblje od 2019. do 2021. projicirano je da se oko 50 % aktivnosti smanjenja u većini država provede u prvoj godini. Vjerojatno će više od 75 % smanjenja u trogodišnjem razdoblju prouzročiti odljevi iz neprihodonosnih portfelja, otplata kredita, prodaja i otpisi.

Pozitivna je činjenica da su se banke u svojim planovima smanjenja odlučnije usmjerile na starije neprihodonosne kredite. Kao što je vidljivo na Grafikonu 16., predviđa se da će iznos izloženosti koje su više od pet godina klasificirane kao neprihodonosne biti smanjen znatno brže od onih koje su neprihodonosne manje od pet godina.

Općenito je razina neprihodonosnih kredita u europodručju i dalje visoka. Stoga će nadzor banaka ESB‑a nastaviti rješavati pitanje postojećih neprihodonosnih kredita i sprječavati nakupljanja novih neprihodonosnih kredita.

1.2.3. Rad na kriterijima odobravanja kredita

Neodgovarajuće prakse odobravanja kredita uvelike su, među ostalim, pridonijele visokim udjelima neprihodonosnih kredita u nekim državama članicama sudionicama. Cilj je nadzornih aktivnosti usmjerenih na smanjenje iznosa neprihodonosnih kredita očistiti bilance banaka i tako vratiti povjerenje u bankarski sektor. No, s obzirom na povećanu vjerojatnost promjene gospodarskog ciklusa važno je razumjeti rizike kojima banke upravo opterećuju svoje bilance jer bi oni u budućnosti mogli izazivati probleme. Stoga se naglasak preusmjerava na kreditne standarde koje banke primjenjuju u odobravanju kredita. Cilj je poduzeti proaktivne mjere kojima bi se ograničilo prekomjerno nakupljanje neprihodonosnih kredita, što je obuhvaćeno nadzornim prioritetima za 2019. (vidi odjeljak 1.2.).

Prvi korak prema ostvarenju tog cilja bila je procjena rizika i trendova u načinu na koji banke odobravaju kredite te usmjeravanje nadzornih aktivnosti prema područjima rizika. U tu je svrhu ESB temeljito procijenio odgovarajuće podatke kojima su nadzorna tijela već raspolagala. Međutim, bilo je potrebno prikupiti i dodatne usklađene podatke koji bi omogućili pouzdanu i strukturiranu procjenu kvalitete bankovnih kriterija odobravanja kredita s naglaskom na novo kreditiranje. Zato je u 2019. nadzor banaka ESB‑a pokrenuo postupak prikupljanja podataka.

Glavni su ciljevi tog postupka bili (1) pojasniti jesu li se bankovni kriteriji odobravanja kredita s vremenom pogoršali i (2) utvrditi uzorke te otkriti specifičnosti u određenim segmentima kredita, različitim poslovnim modelima i državama. Nadalje, namjera je bila pridonijeti utvrđivanju jesu li pojedini glavni pokazatelji rizika bili lako dostupni u IT sustavima banaka te provjeriti razine automatizacije u prikupljanju tih podataka i izvješćivanju o njima.

Postupak je bio osmišljen u suradnji s bankarskim sektorom, čime se osigurala usklađenost definicija glavnih pokazatelja rizika obuhvaćenih predlošcima za odobravanje kredita (npr. omjeri kredita i vrijednosti kolaterala) s najraširenijom bankovnom praksom. Dobivenim predloškom obuhvaćeni su glavni pokazatelji rizika za kreditiranje i parametri rizika za kredite nefinancijskom privatnom sektoru. Radi poticanja bolje usklađenosti podataka među kreditnim institucijama, postupak je poduprt davanjem odgovora na česta pitanja i nakon toga provedena je opsežna provjera osiguranja kvalitete podataka.

U tumačenju podataka valjalo je uzeti u obzir postojeće okružje za odobravanje kredita jer se ono razlikuje od države do države. Zato su se, u svrhu dopunjavanja analize podataka, održavali posebni sastanci za pojedine države na kojima su sudjelovali i zajednički nadzorni timovi i nacionalna nadležna tijela. Cilj tih sastanaka bio je zajednički ocijeniti nalaze zajedničkih nadzornih timova odozdo prema gore zajedno s horizontalnim opažanjima. Tako je, uz osiguravanje usklađene procjene, bilo moguće uvažiti okolnosti specifične za pojedine države i banke. Ishodi tih sastanaka poslužili su kao osnova za utvrđivanje opsega dodatne analize, koja će se provoditi u 2020.

Od rezultata po završetku analize podataka imat će koristi svi dionici. ESB i nacionalna nadležna tijela steći će vrijedan uvid u bankovnu praksu u sklopu odobravanja kredita i u vezi s određivanjem cijena na temelju rizika. Rezultatima će se rasvijetliti i kretanja u poslovnim segmentima kao što je tržište stambenih kredita ili kreditiranje malih i srednjih poduzeća te će se otkriti kojim se podatcima banke služe za upravljanje rizicima koji proizlaze iz njihovih kreditnih portfelja. Banke će ostvariti dodanu vrijednost iz podrobnih pojedinačnih povratnih informacija o svojim rezultatima u usporedbi s usporedivim bankama. Objavit će se i agregatni rezultati analize, a cijeli postupak mogao bi uroditi mjerama za pojedinačne banke o kojima će se dodatno raspravljati u sljedećoj fazi projekta povezanog s kriterijima odobravanja kredita u 2020. Naposljetku, vremenski okvir provedbe projekta pogoduje jačanju EBA‑inih aktivnosti u vezi s odobravanjem kredita, u koje je ESB aktivno uključen.

1.2.4. Ciljana provjera internih modela

Svrha je ciljane provjere internih modela (TRIM) procjena adekvatnosti i primjerenosti internih modela banaka, čime bi se smanjila neopravdana varijabilnost njihove imovine ponderirane rizikom. TRIM pridonosi jednakim uvjetima jer se njime potiče dosljednost nadzorne prakse s naglaskom na točnoj i dosljednoj provedbi regulatornih zahtjeva za interne modele.

Nakon analitičkih pripremnih aktivnosti u 2016., provedba TRIM‑a na licu mjesta započeta 2017. dovršena je u 2019. U tom je razdoblju provedeno 200 istraga na licu mjesta u 65 značajnih institucija s naglaskom na internim modelima za kreditni i tržišni rizik te kreditni rizik druge ugovorne strane.

U istragama se primjenjivao zajednički metodološki okvir, koji se zasniva na razumijevanju europskih propisa o internim modelima koje je zajedničko ESB‑u i nacionalnim nadležnim tijelima. To zajedničko razumijevanje ugrađeno je u Vodič ESB‑a o internim modelima, kojim se osigurava transparentnost ESB‑ova tumačenja primjenjive regulatorne zahtjeve za interne modele i načina na koji ih dosljedno primjenjuje u procjeni ispunjavaju li banke te zahtjeve. Objava revidirane verzije vodiča u 2019. bila je važna prekretnica za TRIM. Prethodili su joj opsežno prikupljanje povratnih informacija, uključujući zahtjev za primjedbe bankarskog sektora o prvoj verziji dokumenta u 2017. i dva javna savjetovanja o posuvremenjenim verzijama različitih poglavlja vodiča tijekom 2018. Vodič ESB‑a o internim modelima ostat će glavni referentni dokument u vezi s ESB‑ovim pristupom nadzoru internih modela izvan opsega TRIM‑a, te će se s vremenom po potrebi mijenjati i posuvremenjivati.

Tijekom cijelog TRIM‑a provodile su se, i još se provode, različite analize radi procjene i usporedbe rezultata istraga u različitim institucijama. Privremeni rezultat tih analiza već je objavljen kako bi poslužio i institucijama u kojima su se istrage provodile i općoj javnosti. Pregled najznačajnijih ili najčešćih nedostataka utvrđenih u istragama u sklopu TRIM‑a prvi je put objavljen 2018., a dodatno je posuvremenjen i proširen u travnju i studenome 2019. Horizontalne analize, zajedno s drugim oblicima osiguranja kvalitete,^[20] važne su kako bi se osigurala dosljednost nadzornih procjena u svim istragama. Bankama se njihovom objavom pomaže da u širem kontekstu mogu sagledati primljene odluke povezane s TRIM‑om.

Drugo su ključno postignuće tog projekta odluke povezane s nadzorom koje proizlaze iz istraga na licu mjesta u sklopu TRIM‑a. Pravno obvezujući zahtjevi uključeni u odluke pridonose osiguravanju da banke isprave nedostatke utvrđene u sklopu TRIM‑a i njima se pridonosi provedbi potrebnih poboljšanja internih modela. Do sada je u konačnom obliku (tj. nakon uključenja povratnih informacija koje su institucije dostavile tijekom razdoblja predviđenog za saslušanje) izdano oko 110 takvih odluka, upućenih na adrese oko 55 od 65 institucija koje sudjeluju u TRIM‑u. U prosjeku je svaka od tih odluka u sklopu TRIM‑a sadržavala dvadesetak obvezujućih zahtjeva koje su, prema potrebi, pratile dodatne mjere.^[21] Takvim detaljnim daljnjim aktivnostima TRIM pridonosi smanjenju neopravdane varijabilnosti imovine ponderirane rizikom u internim modelima banaka osiguravajući usklađenost s regulatornim zahtjevima. Na primjer, kada je riječ o kreditnom riziku, pokazali su se posebno nedostatci banaka u izračunu ostvarenih gubitaka od svojih izloženosti i uporabi dugoročnih prosječnih stopa neispunjavanja obveza za kalibraciju parametara vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza. Kada je riječ o tržišnom riziku, nedostatci su se uglavnom odnosili na metodologiju kojom se banke služe za mjerenje vrijednosti adherentne riziku (VaR) i VaR‑a u stresnim uvjetima, na regulatorno retroaktivno testiranja VaR‑a, opseg pristupa internog modela te metodologiju kapitalnog zahtjeva za dodatni rizik.

Sve u svemu, za TRIM su bili potrebni znatni nadzorni resursi. Kako se ne bi ometalo uobičajeno održavanje modela u bankama, značajne promjene modela i početna odobrenja za modele i dalje su se procjenjivali na licu mjesta povrh istraga u sklopu TRIM‑a, a ponekad u kombinaciji s njima. Tijekom 2019., osim 49 istraga na licu mjesta pokrenutih u sklopu TRIM‑a, pokrenuto je još 117 istraga o internim modelima u značajnim institucijama (od čega je 52 obavljeno na licu mjesta)^[22]. U 2019. je izdana ukupno 141 nadzorna odluka o istragama internih modela^[23] (uključujući one u sklopu TRIM‑a).

Projekt TRIM bit će dovršen u drugoj polovici 2020., ali se očekuje da će se redoviti nadzorni pregled značajnih promjena modela te zahtjevi za početno odobrenje modela intenzivno nastaviti u 2020. i 2021. Nadzirani subjekti morat će svoje modele prilagoditi kao odgovor na (1) nalaze TRIM‑a i (2) zahtjeve koje je EBA utvrdila u nizu novih regulatornih tehničkih standarda i smjernica izdanih u sklopu regulatornog preispitivanja pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima. Nadzor banaka ESB‑a zajedno s bankama očekuje ostvarenje sinergija kombiniranjem provedbe, u mjeri u kojoj je to moguće, s procjenom promjena internih modela koje proizlaze iz tih dviju inicijativa i utječu na iste rejting-sustave.

1.2.5. IT rizici i kiberrizici

Nadzor banaka ESB‑a i dalje se tijekom cijele 2019. bavio IT rizicima i rizicima povezanim s kiberkriminalitetom kao nadzornim prioritetom. Općenito gledajući, IT rizici i kiberrizici trebali bi biti uključeni u ukupno upravljanje rizicima i upravljački okvir banaka te bi o njima trebala biti proširena osviještenost među svim zaposlenicima. Naposljetku, utjecaj IT rizika i kiberrizika mogao bi se osjetiti na razini cijelog društva. Stoga bi njihovu ublažavanju trebali pridonijeti svi zaposlenici svih poslovnih područja u cijeloj hijerarhiji.

S obzirom na visoku razinu međusobne povezanosti u financijskom sektoru, kiberincidenti bi se mogli brzo širiti. Kako bi se nadzornim tijelima omogućilo da bolje utvrde i prate kretanja u vezi s kiberincidentima u bankarskom sektoru, u 2017. je uveden postupak izvješćivanja o kiberincidentima. Sve su značajne institucije dužne izvijestiti o važnim kiberincidentima^[24] čim budu otkriveni. Transparentnost je veća zahvaljujući bazi podataka o kiberincidentima u SSM‑u, koja i ESB‑u omogućuje da brzo odgovori u slučaju da jednu značajnu instituciju ili više njih pogodi veći incident. U odnosu na 2018. broj kiberincidenata prijavljenih u 2019. povećao se za oko 30 %.

Česti nadzori na licu mjesta nadzoru banaka ESB‑a omogućit će se da procijeni sposobnosti pojedinačnih banaka za upravljanje IT rizicima i kiberrizicima, dok će kampanje nadzora (koje su usmjerene na istu temu u nekoliko banaka i sličnog su opsega) omogućiti horizontalni uvid. Usmjerenjem na upravljanje kontinuitetom IT‑a u 2019. otkrivena je potreba za poboljšanjem osobito u vezi s ispitivanjem odgovora na katastrofe većih razmjera. Ti će se nalazi pratiti u sklopu kontinuiranog nadzora. Kampanjom usmjerenom na IT rizik u 2020. dodatno će se procijeniti upravljanje banaka kiberrizicima.

U sklopu godišnjeg SREP‑a zajednički nadzorni timovi provode kontinuirani nadzor IT rizika i kiberrizika u skladu sa zajedničkom i standardiziranom metodologijom procjene rizika, koja se zasniva na Smjernici EBA‑e EBA/GL/2017/05^[25] i upitniku o IT rizicima (samoprocjena banke). Kao dopuna služe tematske provjere IT rizika i horizontalna analiza. Samoprocjena IT rizika i kontrole koje obavljaju značajne institucije pružaju vrijedne informacije. Među važnim je nalazima u 2019. bio pomak sektora, u prosjeku, prema razboritijim samoprocjenama. Samoprocjenom je također otkriveno da značajne institucije u kojima su stručnjaci za IT članovi odbora imaju više kompetencije u nekoliko kategorija kontrole IT rizika i da su svjesnije tih rizika.

Istodobno su samoprocjene pokazale porast broja značajnih institucija u kojima glavni poslovni procesi ovise o sustavima na kraju životnog ciklusa, uz povećanje troškova eksternalizacije u vezi s IT‑om. U 2020. će se pojačati usredotočenost na te teme.

Osim toga, nadzor banaka ESB‑a održava veze s brojnim dionicima unutar i izvan EU‑a kako bi osigurao usklađen pristup i razmjenu znanja u vezi s IT rizicima i kiberrizicima. Pridonosi, na primjer, radu međunarodnih foruma kao što je radna skupina EBA‑e za nadzor IT rizika, radna skupina za operativnu otpornost Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) i radna skupina za odgovor na kiberincidente i oporavak Odbora za financijsku stabilnost.

1.2.6. Brexit

U 2019. je rad nadzora banaka ESB‑a povezan s Brexitom bio usmjeren na (1) spremnost banaka i nadzornih tijela za mogući Brexit bez dogovora i (2) provedbu planova banaka povezanih s Brexitom, kako je dogovoreno između banaka i nadzornih tijela.

Tijekom godine nadzor banaka ESB‑a pratio je spremnost banaka za scenarij bez dogovora, u kojem bi Ujedinjena Kraljevina izašla iz EU‑a bez prijelaznog razdoblja. U vezi s tim, ESB je jasno priopćio bankama da bi trebale nastaviti s pripremama za sve moguće nepredviđene situacije i zatražio je da provedu učinkovite mjere za ublažavanje rizika bude li potrebno. Sveukupno gledajući, pripreme banaka za Brexit bez dogovora prilično su dobro napredovale.

Već u razdoblju prije prvotnog datuma Brexita krajem ožujka 2019. nadzor banaka ESB‑a dovršio je većinu postupaka odobrenja povezanih s uspostavom novih ili restrukturiranjem postojećih kreditnih institucija u europodručju. Nadalje, priveo je kraju procjenu planova povezanih s Brexitom značajnih institucija koje posluju u Ujedinjenoj Kraljevini te je izdao odobrenja njihovim podružnicama u trećim zemljama gdje je to propisano nacionalnim pravom. U tu je svrhu nadzor banaka ESB‑a započeo podrobne razgovore s bankama radi postizanja dogovora o budućem poslovanju i poslovnim modelima njihovih podružnica u Ujedinjenoj Kraljevini.

Također jer pratio provedbu planova banaka povezanih s Brexitom kako bi osigurao da se banke na koje on utječe pridržavaju preuzetih obveza, uključujući rokove za provedbu o kojima su se dogovorile sa svojim nadzornim tijelima. Postupke horizontalnog praćenja dopunjavale su daljnje aktivnosti za pojedinačne banke i, ako je bilo potrebno, odgovarajuće nadzorne mjere

Za banke koje su postale značajne premještanjem svojih aktivnosti u europodručje zbog Brexita uspostavljeni su novi zajednički nadzorni timovi i ESB je nad tim subjektima preuzeo izravni nadzor. Za neke od tih banka pokrenuta je obvezna sveobuhvatna procjena u drugoj polovici 2019.

ESB je nastavio s objašnjavanjem svojih nadzornih očekivanja posuvremenjivanjem čestih pitanja na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka, u nekoliko članaka u Biltenu nadzora banaka i u bilateralnim razgovorima s nadziranim subjektima.

Pogled u budućnost

U 2020. će ESB i dalje pratiti način provedbe planova banaka povezanih s Brexitom na temelju preuzetih obveza i rokova koji su dogovoreni kako bi banke ostvarile svoje ciljne modele poslovanja. Premda su banke ostvarile određeni napredak u 2019., trebaju učiniti više kako bi ispunile nadzorna očekivanja ESB‑a na različitim područjima, kao što su unutarnje upravljanje, sklapanje novih poslova i pristup infrastrukturama financijskog tržišta, modeli knjiženja, dogovori unutar grupa te IT infrastruktura i izvješćivanje o IT‑u.

I za druge institucije koje su nedavno svrstane u značajne zbog aktivnosti povezanih s Brexitom pokrenut će se sveobuhvatne procjene.

ESB će i dalje pratiti političke pregovore između EU‑a i Ujedinjene Kraljevine te će iz gledišta nadzora procjenjivati njihove implikacije.

1.2.7. Rizik trgovanja i vrednovanje imovine

U 2019. je nadzor banaka ESB‑a započeo niz usklađenih inicijativa na licu mjesta i izvan njega za područje tržišnog rizika. Obuhvaćeni su rizici koji proizlaze iz aktivnosti trgovanja i vrednovanja financijskih instrumenata koji se prikazuju po fer vrijednosti. Cilj tih inicijativa bio je:

• osigurati usklađenost s postojećim propisima
• steći nove nadzorne spoznaje o sastavu takve financijske imovine i obveza
• pratiti područja izloženija riziku vrednovanja
• procijeniti okvire kojima se institucije služe za izračun fer vrijednost i razboritih dodatnih prilagodbi vrednovanja.

Tijekom 2019. prikupljeni su granularni podatci o regulatornoj knjizi trgovanja za 13 velikih značajnih institucija koji obuhvaćaju 87 % pozicija druge i treće razine^[26] u knjigama trgovanja banaka koje ESB izravno nadzire.^[27] Raspoloživost informacija na razini timova i proizvoda omogućila je podrobniji uvid u sastav znatnog podskupa imovine i obveza druge i treće razine. To će pomoći lakšem utvrđivanju opsega istraga na licu mjesta koje će se pokrenuti u sklopu kampanje povezane s rizikom vrednovanja na licu mjesta.

Kada je riječ o određivanju razina hijerarhije fer vrijednosti imovine, većina pozicija u knjizi trgovanja (njih oko 87 %) uključena u uzorak klasificira se kao pozicije druge razine, dok se na pozicije treće razine odnosi tek oko 2 % i one su koncentrirane u svega nekoliko banaka (oko 82 % u trima bankama). Promatrajući sastav prema proizvodima, velik dio imovine i obveza druge razine čine ugovori o razmjeni i repo ugovori uglavnom s dospijećem kraćim od 10 godina.

U sklopu inicijativa na licu mjesta u 2019. je pokrenuta kampanja^[28] povezana s rizikom vrednovanja, koja se nastavlja u 2020. i 2021. Preliminarni rezultati kampanje upućuju na to da se praksa banaka uvelike razlikuje i da ima dosta mogućnosti za razlike među njima s obzirom na diskrecijska prava koje banke imaju za utvrđivanje mjerljivosti, određivanje razina hijerarhije fer vrijednosti imovine, mjerenje dobiti na prvi dan i mjerenje fer vrijednosti u primjeni računovodstvenog okvira. Ta razina odstupanja predstavlja poteškoću u procjeni rizika vrednovanja. Inicijativa koja se provodi na licu mjesta ima za cilj promicati uspostavu jednakih bonitetnih uvjeta i uskladiti primjenu metodologije za provedbu nadzora na licu mjesta u bankama,

Kada je riječ o provedbi regulatornih tehničkih standarda EBA‑e o bonitetnom vrednovanju, u istragama na licu mjesta 2019. otkriveno je da okviri bonitetnog vrednovanja institucija nisu u skladu sa standardima koje očekuje ESB, a istodobno se pokazalo da institucije u postizanju tražene razine pouzdanosti u bonitetnom vrednovanju imaju poteškoća s podatcima. EBA‑in postupak odgovaranja na česta pitanja pridonio je većoj jasnoći u primjeni okvira bonitetnog vrednovanja.

1.2.8. Rad na nadzornim metodologijama

Financijske šokove za bankarski sektor često uzrokuje ili pojačava neadekvatnost iznosa i kvalitete kapitala i likvidnosti koje banke drže. U takvoj situaciji za jačanje otpornosti banaka ključna su dva temeljna postupka: postupak procjene adekvatnosti internog kapitala (ICAAP) i postupak procjene adekvatnosti interne likvidnosti (ILAAP).

Oba ta postupka imaju za cilj osigurati da institucije mjere svoj rizik kapitala i likvidnosni rizik i da njima upravljaju strukturirano, služeći se pristupima koji odgovaraju pojedinačnim institucijama. Time se bankama omogućuje da utvrde, procijene i tako u svakom trenutku učinkovito upravljaju rizikom kapitala i likvidnosnim rizikom te ih pokrivaju.

ICAAP i ILAAP zahtijevaju osobitu pozornost nadzornih tijela u skladu s ulogom koju imaju u upravljanju adekvatnošću kapitala i likvidnosti banaka. Kvaliteta i rezultati ICAAP‑a i ILAAP‑a uzimaju se u obzir u određivanju kapitalnih, likvidnosnih i kvalitativnih mjera u sklopu SREP‑a. Kada su ti postupci kvalitetni, smanjuje se neizvjesnost za institucije i nadzorna tijela u pogledu stvarnih rizika kojima je institucija izložena. Time se institucijama pomaže da održavaju adekvatan kapital i likvidnost te tako ostanu održive.

U studenome 2018. nadzor banaka ESB‑a objavio je vodiče o postupcima ICAAP i ILAAP u institucijama te ih je u siječnju 2019. počeo primjenjivati. Vodiči nisu zamišljeni kao iscrpne upute o svim aspektima koji su važni za pouzdane ICAAP‑e i ILAAP‑e, nego kao prikaz načela, pri čemu je naglasak stavljen na odabrane ključne aspekte.

Nadzor banaka ESB‑a naglašava da su ICAAP i ILAAP na prvom mjestu interni postupci koji se trebaju prilagoditi svakoj instituciji. Tako je svaka institucija odgovorna za provedbu tih postupaka koji su prilagođeni i razmjerni njezinim okolnostima. Pouzdani, učinkoviti, sveobuhvatni i prospektivni ICAAP i ILAAP ključni su alati kojima se osigurava otpornost banaka. Stoga se banke potiču na upotrebu vodiča kako bi čim prije otklonile nedostatke i ispravile manjkavosti u upravljanju kapitalom i likvidnošću.

Tijekom 2019. horizontalne funkcije nadzora banaka ESB‑a, zajedno sa zajedničkim nadzornim timovima, razgovarale su s bankama o tome kako planiraju poboljšati svoje postupke ICAAP i ILAAP u skladu s novim vodičima.

U svojim procjenama u sklopu SREP‑a u 2019. nadzor banaka ESB‑a zaključio je da još ima ozbiljnih nedostataka u više od polovice svih ICAAP‑a i više od trećine ILAAP‑a koje su provele značajne institucije. Ti postupci nisu im pružali čvrstu osnovu za razborito upravljanje kapitalom i likvidnošću, te bi ih institucije morale (dodatno) poboljšati. Zaključci izvedeni iz tih pojedinačnih procjena imaju sve veći utjecaj na SREP i odgovarajuće pojedinačne nadzorne mjere. Drugim riječima, pouzdani ICAAP i ILAAP pozitivno utječu na SREP banke.

Ubuduće će ICAAP i ILAAP imati još veću ulogu u SREP‑u, čime će se banke poticati da trajno unaprjeđuju svoje interne postupke. Među ostalim, kvalitativni i kvantitativni aspekti ICAAP‑a dobit će na važnosti u dodatnih kapitalnih zahtjeva na temelju pojedinačnih rizika.

1.3. Izravni nadzor značajnih institucija

1.3.1. Nadzor izvan lica mjesta

Nadzor banaka ESB‑a nastoji nadzirati značajne institucije na razmjeran način koji se temelji na riziku, a istodobno je zahtjevan i dosljedan. U tu svrhu utvrđuje skup temeljnih aktivnosti kontinuiranog nadzora za svaku godinu. Te se aktivnosti zasnivaju na postojećim regulatornim zahtjevima, Nadzornom priručniku SSM‑a i nadzornim prioritetima SSM‑a i uključene su u kontinuirani program nadzornog ispitivanja za svaku značajnu instituciju.

Osim tih centralno utvrđenih osnovnih djelatnosti program nadzornog ispitivanja može obuhvatiti i druge nadzorne aktivnosti prilagođene specifičnostima banaka. Time im se omogućuje hvatanje u koštac s brzim promjenama rizika na razini pojedinačnih institucija ili na razini cijelog sustava.

Aktivnosti programa nadzornog ispitivanja izvan lica mjesta obuhvaćaju: (1) aktivnosti povezane s rizicima (npr. SREP i testiranje otpornosti na stres), (2) ostale aktivnosti u vezi s organizacijskim, administrativnim ili pravnim zahtjevima (npr. godišnja procjena značajnosti) te (3) dodatne aktivnosti koje planiraju zajednički nadzorni timovi kako bi kontinuirani program nadzornog ispitivanja prilagodili specifičnostima nadzirane grupe ili nadziranog subjekta (npr. analize posebnih modela ili upravljačke strukture banaka). Dok se prva dva skupa aktivnosti utvrđuju u središtu, treći je specifičan za svaku banku i te aktivnosti utvrđuje odgovarajući zajednički nadzorni tim.

Razmjernost

Program nadzornog ispitivanja zasniva se na istom načelu, što znači da intenzitet nadzora ovisi o veličini, sistemskoj važnosti i složenosti svake institucije. Na temelju smjernica unutarnje skupine za pojednostavnjenja u sklopu SSM‑a iz 2019. broj centralno definiranih nadzornih aktivnosti po značajnoj instituciji malo je smanjen u odnosu na prethodnu godinu (vidi Grafikon 17.), što je zajedničkim nadzornim timovima dalo više prostora za bavljenje rizicima u pojedinačnim institucijama.

Primjena pristupa prilagođenog riziku

U programu nadzornog ispitivanja primjenjuje se pristup prilagođen riziku koji je usmjeren na najvažnije kategorije rizika za svaku značajnu instituciju. Na primjer, postotak zadataka povezanih s kreditnim rizikom veći je za banke s visokom razinom neprihodonosnih kredita nego za prosječnu banku, dok je postotak zadataka koji se odnose na tržišni rizik veći za banke s velikim izloženostima tržištu i aktivnostima trgovanja nego za prosječnu banku (vidi Grafikon 18.).

Najvažnije aktivnosti nadzora izvan lica mjesta u 2019.

U sklopu kontinuiranog programa nadzornog ispitivanja u 2019. od posebne su važnosti tri aktivnosti koje se vode iz središta: (1) procjena u sklopu SREP‑a, (2) testiranje otpornosti na likvidnosni stres i (3) procjena bankovnih kriterija odobravanja kredita.

SREP je glavni nadzorni alat za sažimanje svih prikupljenih informacija o pojedinačnoj instituciji u određenoj godini kako bi se za tu institucija izradila godišnja procjena rizika. Ta je procjena osnova za nadzorni dijalog s institucijom o odgovarajućim nadzornim mjerama prije nego što o njima odluči ESB. U 2019. je procjena ICAAP‑a i ILAAP‑a u institucijama u svjetlu novih ESB‑ovih vodiča i rezultata testiranja otpornosti na likvidnosni stres između ostalog poslužila i kao važan ulazni podatak za SREP.

Testiranjem otpornosti na likvidnosni stres ispitivala se likvidnosna otpornost banaka. Postupkom odozdo prema gore, koji se zasnivao na informacijama o likvidnosti banaka na kraju 2018., obuhvaćene su 103 značajne institucije. Rezultati su objavljeni 7. listopada 2019.^[29]

Znatno sudjelovanje zajedničkih nadzornih timova zahtijevala je i aktivnost strukturirane procjene kvalitete bankovnih kriterija odobravanja kredita. Postupkom prikupljanja kvalitativnih i kvantitativnih podataka koji je bio usmjeren uglavnom na standardnu praksu kreditiranja bile su obuhvaćene 94 značajne institucije. Na temelju kvantitativne horizontalne analize prikupljenih podataka bankama će biti dostavljene povratne informacije i osmislit će se daljnje aktivnosti^[30].

Dubinske analize

U sklopu kontinuiranog nadzora zajednički nadzorni timovi sami odlučuju kojim će se rizicima specifičnima za pojedinu instituciju baviti. U skladu s tim odlukama određuju, na primjer, područja dubinskih analiza, a to su analize idiosinkratičnih problema u sklopu programa nadzornog ispitivanja. U 2019. su proveli veći broj dubinskih analiza nego u 2018., i to vjerojatno zbog manjeg broja zadaća koje se provode iz središta. Područja rizika koja su dubinski analizirana uglavnom su se podudarala s nadzornim prioritetima za 2019. (vidi Grafikon 19.).

Status aktivnosti programa nadzornog ispitivanja

Programi nadzornog ispitivanja u 2019. uspješno su provedeni. Do kraja godine 90 % svih aktivnosti bilo je u skladu s početnim planom. Od toga je 75 % dovršeno, dok se 15 % provodi kako je planirano, a još 3 % aktivnosti bit će dovršeno u 2020. uz određeno kašnjenje. Otkazano je 7 % aktivnosti uglavnom zbog promjena bankovnih struktura, ali i zbog toga što su neke značajne institucije postale manje značajne, te ih ESB više izravno ne nadzire (vidi Grafikon 20.). Sve ključne aktivnosti provodile su se u skladu s planom i obuhvatile su glavne rizike za bankarski sektor. Ukupno gledajući, nizak postotak odgoda i otkazivanja provedbe potvrđuje prikladnost i stabilnost kontinuiranih programa nadzornog ispitivanja te sposobnost zajedničkih nadzornih timova da te aktivnosti provodi u skladu s planom.

Nalazi nadzora

„Nalazi nadzora” jedan su od glavnih rezultata redovitih nadzornih aktivnosti i u njima su vidljivi nedostatci koje banke trebaju otkloniti. Zajednički nadzorni timovi odgovorni su za praćenje provedbe daljnjih aktivnosti povezanih s nalazima u bankama. U 2019. se ukupan broj zabilježenih nalaza smanjio u odnosu na prethodne godine.^[31] Većina nalaza proizašla je iz nadzora na licu mjesta, istraga internih modela i aktivnosti povezanih s odobrenjima (vidi Grafikon 21.).

SREP u 2019.

SREP je godišnji postupak u kojem nadzorna tijela ispituju rizike banaka i nakon toga, osim zakonski propisanog minimalnoga kapitala, određuju pojedinačne kapitalne zahtjeve i upute za svaku banku.

ESB je prvi put objavio agregatne podatke po poslovnim modelima i informacije za pojedinačne banke o zahtjevima u sklopu drugog stupa za SREP u 2019.^[32] To je u skladu s ciljem veće transparentnosti za banke, ulagače i opću javnost.

U 2019. su zahtjevi i upute u sklopu SREP‑a (osim sistemskih zaštitnih slojeva i protucikličkog zaštitnog sloja) za redovni osnovni kapital bili nepromijenjeni u odnosu na 2018. te su iznosili 10,6 %. Time se potvrdila nadzorna procjena o stabilizaciji potreba banaka za kapitalom. Gotovo sve su banke imale adekvatne razine kapitala, i više od zahtjeva, uključujući sistemske zaštitne slojeve i prociklički zaštitni sloj.

Od banaka se, osim ispunjavanja kapitalnih zahtjeva i postupanja u skladu s uputama, često zbog nalaza SREP‑a zahtijeva da provedu kvalitativne mjere. U SREP‑u u 2019. 91 banka dobila je kvalitativne mjere, što je tek malo više nego u 2018. Ako se gledaju područja kvalitativnih mjera, vidljivo je da su nadzornici osobito zabrinuti za unutarnje upravljanje jer se gotovo trećina svih korektivnih mjera koje banke trebaju poduzeti odnosi na njihovo upravljanje. Ocjene za unutarnje upravljanje u sklopu SREP‑a za sve su se poslovne modele doista pogoršale, pa se nastavlja trend uočen prethodnih godina.

Istodobno su se pogoršale i ocjene za operativni rizik, što pokazuje da su se IT rizici i kiberrizici povećali u više banaka. Zato u 2020. nadzor banaka ESB‑a provedbom nadzora na licu mjesta usmjerenih na područje IT‑a i dalje pojačano prati takve rizike. Osim toga će se usklađenim okvirom za izvješćivanje o kiberincidentima omogućiti bolji uvid u povrede kibersigurnosti, kao područje na kojem banke očito trebaju poraditi.

1.3.2. Nadzor koji se provodi na licu mjesta

U sklopu programa nadzornog ispitivanja na licu mjesta u 2019. je pokrenut 151 nadzor na licu mjesta, dok ih je u 2018. pokrenuto 156. Osnova za planiranje nadzora na licu mjesta bili su nadzorni prioriteti za 2019. (vidi Grafikon 22.). Program nadzora na licu mjesta ostao je fleksibilan kako bi se mogao redovito posuvremenjivati tijekom godine radi bavljenja hitnim situacijama i neočekivanim događajima.

Planiranje nadzora na licu mjesta dio je kontinuiranog nadzora. Premda provedba programa nadzora na licu mjesta slijedi nadzorne prioritete SSM‑a, razmjerna je te je prilagođena rizicima i specifičnostima svakog nadziranog subjekta. Nadzori na licu mjesta oslanjaju se na rad zajedničkih nadzornih timova na kontinuiranom nadzoru. Oni su komplementaran, intruzivan i usredotočen nadzorni alat zasnovan na bliskoj suradnji sa zajedničkim nadzornim timovima, ali istodobno omogućuju dodatan, neovisan pogled.

Snaga europskog nadzora banaka leži, među ostalim, u sposobnosti obavljanja horizontalnih analiza i usporednih analiza banaka iz cijelog europodručja. S obzirom na tu sposobnost, koncept kampanja nadzora na licu mjesta dodatno je proširen u 2019. U kampanji se grupira nekoliko nadzora na licu mjesta kojima se ispituje ista tema te tako stvara okvir unutar kojeg se nadzorni timovi koordiniraju, neprestano surađuju, usklađuju svoje ciljeve i iskorištavaju sinergije. Tijekom godine nadzori na licu mjesta organizirani su kao kampanje na trima područjima u skladu s nadzornim prioritetima: (1) poslovne i stambene nekretnine, (2) financiranje zaduživanjem i razborito tržišno vrednovanje te (3) IT rizik i neprekinuto poslovanje.

1.3.2.1. Ključni nalazi nadzora na licu mjesta

U analizi u nastavku daje se pregled najvažnijih nalaza iz 113 nadzora na licu mjesta provedenih u 2018. i 2019., za koje su konačna izvješća objavljena u razdoblju od četvrtog tromjesečja 2018. do trećeg tromjesečja 2019.

Kreditni rizik

Više od polovice nadzora kreditnog rizika bilo je usmjereno na kvalitetu imovine i provodilo se provjerom kreditnih spisa. Tako su otkrivene dodatne potrebe za rezerviranjem u iznosu većem od 5 mlrd. EUR i reklasifikacijom iz prihodonosnog u neprihodonosni status za imovinu u iznosu od oko 4,4 mlrd. EUR. Preostali nadzori bili su usmjereni na kvalitativne aspekte postupka upravljanja kreditnim rizikom. Podrobnije, najproblematičniji su nalazi bili:

• neprimjerena klasifikacija dužnika: nedostatci definiranja i/ili utvrđivanja izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza ili neprihodonosnih izloženosti te manjkavosti u postupcima za utvrđivanje restrukturiranja i otkrivanje pokazatelja ranog upozorenja
• podcjenjivanje očekivanih gubitaka po kreditima: precijenjenost kolaterala i stopa oporavka, neprimjerene procjene novčanog toka te nedostatci korektivnih faktora kolaterala i parametara rezerviranja
• slabi postupci praćenja: nedostatci utvrđivanja ranih znakova pogoršanja kredita i neodgovarajući rejting-sustavi
• slabi postupci odobravanja kredita: nedostatne procjene rizika dužnika, neodgovarajući mehanizmi određivanja cijena i neprimjereni postupci odobrenja iznimaka.

Rizik upravljanja

Najozbiljniji nalazi o riziku upravljanja bili su na sljedećim područjima:

• korporativna struktura i organizacija: slaba kultura rizika u cijeloj instituciji, nedostatni ljudski potencijali, manjkavosti okvira unutarnje kontrole i ograničenost organizacijskih smjernica
• funkcije unutarnje kontrole (uključujući usklađenost, upravljanje rizicima i unutarnju reviziju): ozbiljne manjkavosti u vezi sa statusom, resursima i u opsegu aktivnosti svih funkcija unutarnje kontrole
• agregiranje podataka o rizicima i izvješćivanje o rizicima: ograničenost izvješćivanja o upravljanju rizicima, slabosti arhitekture podataka i IT infrastrukture.

IT rizik

Većina vrlo ozbiljnih nalaza otkrila je manjkavosti na sljedećim područjima:

• upravljanje IT sigurnošću (neodgovarajuće mjere pravodobnog otkrivanja i ublažavanja incidenata povezanih s IT sigurnošću te nepropisno upravljanje pravima pristupa za privilegirane korisničke račune)
• upravljanje IT rizikom (nedostatna procjena rezidualnog rizika)
• upravljanje IT operacijama (nedostatak sveobuhvatnih i točnih popisa imovine).

Rizik kapitala

Glavni nalazi o regulatornom kapitalu (prvi stup) odnosili su se na manjkavosti dodjele točnih pondera rizika izloženostima, što je dovelo do podcjenjivanja imovine ponderirane rizikom, osobito u pogledu kreditnog rizika zbog neispravne dodjele kategorija izloženosti i određivanja vrijednosti kolaterala. Ostali važni utvrđeni nedostatci odnosili su se na nepostojanje odgovarajućih kontrolnih okvira za postupak izračuna kapitalnih zahtjeva.

Najozbiljniji nalazi utvrđeni u nadzorima ICAAP‑a odnosili su se na manjkavosti kvantifikacije rizika (uglavnom kreditnog rizika i kamatnog rizika u bankovnoj knjizi), nedovoljno razvijene okvire testiranja otpornosti na stres (nebavljenje svim značajnim rizicima zbog izostanka dovoljno ozbiljnih i vjerojatnih događaja u scenarijima) i bitne manjkavosti integracije ICAAP‑a u upravljački okvir.

Tržišni rizik

Najozbiljniji nalazi odnosili su se na mjerenje rizika vrednovanja i upravljanje njime (manjkavosti metodologija za raspoređivanje financijskih instrumenata po razinama hijerarhije fer vrijednosti, neodgovarajuća praksa priznavanja dobiti na prvi dan, nepotpuni okviri za mjerenje fer vrijednosti i ozbiljne slabosti u provedbi regulatornih tehničkih standarda EBA‑e o bonitetnom vrednovanju).

Kamatni rizik u bankovnoj knjizi

Najproblematičniji nalazi u vezi s kamatnim rizikom u bankovnoj knjizi odnosili su se uglavnom na mjerenje rizika i upravljanje njime, odnosno na neadekvatnost metoda kvantifikacije, uporabu neodgovarajućih pretpostavki i parametara, nepostojanje čvrste osnove za modeliranje depozita bez ugovorenog roka dospijeća, neredovitu validaciju modela kamatnog rizika u bankovnoj knjizi i slabosti upravljanja grupom.

Likvidnosni rizik

Većina vrlo ozbiljnih nalaza odnosila se na mjerenje i praćenje rizika (pogrešnu klasifikaciju depozita, pogrešne pretpostavke u metodologiji izračuna koeficijenta likvidnosne pokrivenosti), usklađenost s izvještajnim zahtjevima (nedostatak preispitivanja i pogreške u izračunu koeficijenta likvidnosne pokrivenosti) te testiranje otpornosti na stres (u scenarijima za testiranje otpornosti na stres ne uzimaju se u obzir specifičnosti institucija).

Poslovni modeli i profitabilnost

Najproblematičniji nalazi odnosili su se na analizu financijskih projekcija (pretjerano optimističke financijske prognoze i scenariji) i analizu profitabilnosti (nedostatnu analizu ključnih pokretača profitabilnosti i poslovnih linija, manjkavosti alata za određivanje cijena u pogledu uključenja svih troškova i rizika).

Operativni rizik

Najproblematičniji nalazi odnosili su se na utvrđivanje operativnog rizika (nepotpunu pokrivenost i definicija značajnog operativnog rizika) te njegovo mjerenje (manjkavosti postupka prikupljanja podataka o operativnom riziku, neodgovarajuće mjere za sprječavanje rizika i korektivne mjere pri rješavanju događaja operativnog rizika).

1.4. Neizravni nadzor manje značajnih institucija

Za nadzor manje značajnih institucija ESB‑u se uredbom o SSM‑u^[33] povjerava funkcija nadgledanja nadzora te se izravni nadzor tih institucija dodjeljuje nacionalnim nadležnim tijelima. U 2019. je učinjeno nekoliko važnih koraka u razvoju i održavanju operativnog okvira kojim se nacionalna nadležna tijela služe za nadzor, a ESB za neizravni nadzor manje značajnih institucija.

1.4.1. Nadgledanje nadzora manje značajnih institucija

U sklopu aktivnosti nadgledanja nadzora u 2019. ESB je pripremio izvješće o riziku manje značajnih institucija, koje je objavljeno u siječnju 2020. U tom izvješću nalaze se rezultati godišnje procjene stanja u sektoru manje značajnih institucija, koja je provedena u suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima. U njemu se kombinira sveobuhvatna kvantitativna analiza trenutačnog profila rizika manje značajnih institucija i prospektivno razmatranje pitanja njihovih glavnih rizika i ranjivosti.

Osim toga je ESB i dalje radio na razvoju nekoliko analitičkih alata koji su stavljeni na raspolaganje nadzornicima manje značajnih institucija u nacionalnim nadležnim tijelima. U tim alatima prikazuju se agregirani pokazatelji rizika za svaku jurisdikciju obuhvaćenu europskim nadzorom banaka, zajedno s odgovarajućim referentnim vrijednostima na razini cijelog sustava. Time se omogućuje bolje utvrđivanje netipičnih vrijednosti unutar svake jurisdikcije.

ESB je dodatno poboljšao i svoj sustav ranog upozoravanja za manje značajne institucije namijenjen prospektivnom prepoznavanju manje značajnih institucija koje će se vjerojatno suočiti s pogoršanjem financijske situacije te osiguravanju ulaznih podataka za trajni dijalog s nacionalnim nadležnim tijelima.

S obzirom na važnost hibridnih^[34] institucionalnih sustava zaštite za sektor manje značajnih institucija u nekim jurisdikcijama obuhvaćenima europskim nadzorom banaka, te je sustave ESB pratio i u 2019. Proveo je i dubinsku analizu jednog institucionalnog sustava zaštite i podupro jedno nacionalno nadležno tijelo u zahtjevu za priznanje institucionalnog sustava zaštite.

Osim toga ESB je i dalje aktivno surađivao s nacionalnim nadležnim tijelima u sklopu niza posjeta i sastanaka na tehničkoj i upravljačkoj razini tijekom godine. Organizirano je nekoliko razmjena zaposlenika između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela, pri čemu su zaposlenici ESB‑a odlazili u nacionalna nadležna tijela i obratno na razdoblja od tri do šest mjeseci. Sve te inicijative pridonose boljem funkcioniranju nadzora ESB‑a.

Naposljetku, ESB je organizirao nekoliko radionica posvećenih nadzornim podatcima o manje značajnim institucijama koje služe kao platforma za razgovor s manje značajnim institucijama i drugim važnim sudionicima na tržištu.

Poticanje zajedničkih standarda visoke kvalitete za nadzor manje značajnih institucija unutar europskog nadzora banaka.

U 2019. je ESB nastavio s provedbom niza inicijativa kojima se potiče dosljedna primjena nadzornih standarda visoke kvalitete na manje značajne institucije.

Od kada je u siječnju 2018. Nadzorni odbor ESB-a odobrio metodologiju SREP‑a za manje značajne institucije,^[35] ESB i nacionalna nadležna tijela radili su na njezinoj postupnoj provedbi. U 2019. metodologija SREP‑a za manje značajne institucije primijenjena je na manje značajne institucije visokog prioriteta^[36], a od 2020. bi se trebala primjenjivati na sve manje značajne institucije. Kako bi osigurao dosljednu primjenu i podupro nacionalna nadležna tijela u uvođenju te metodologije, ESB je, na primjer, organizirao više tečajeva za zaposlenike nacionalnih nadležnih tijela. Radio je i na poboljšanju metodologije kako bi se njom bolje obuhvatili novonastali rizici.

Osim sveobuhvatnog SREP‑a za manje značajne institucije ESB je dodatno napredovao i u promicanju dosljednog nadzora IT rizika i kiberrizika koji pogađaju manje značajne institucije. Horizontalnom analizom utvrđena je najbolja praksa, o kojoj su obaviješteni nadzornici u nacionalnim nadležnim tijelima radi poticanja visokokvalitetnog nadzora

ESB je dovršio i važan projekt povezan s nacionalnim računovodstvenim standardima, u koji je bio uključen razvoj metodologije za konverziju dijelova nacionalnih računovodstvenih standarda u MSFI i alata za neposredne nadzornike. Zahvaljujući tom alatu, poboljšat će se interna analitička sposobnost i olakšati usporedba podataka banaka koje primjenjuju različite računovodstvene standarde.

Još je jedno ključno područje nadzornog interesa osmišljavanje politike SSM‑a za nadzor financijskotehnoloških institucija (uključujući i značajne i manje značajne institucije). Nakon objave Vodiča o ocjenama zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad financijskotehnološkim kreditnim institucijama 2018. ESB je organizirao sektorski dijalog u svibnju 2019. Taj se događaj usmjerio na primjenu umjetne inteligencije i velikih podataka kao osnove za ocjenjivanje kreditne sposobnosti te na upotrebu računalstva u oblaku i usluga robotskog savjetovanja. U istoj je godini ESB reorganizirao i svoj centar financijskih tehnologija, kao jedinstvenu referentnu točku o tom pitanju za nadzornike uključene u SSM, te je organizirao tečajeve o toj temi unutar nadzorne zajednice SSM‑a.

Naposljetku, u 2019. je ESB proveo postupak provjere u vezi s provedbom od strane nacionalnih nadležnih tijela Smjernice (EU) 2017/697^[37] o uporabi mogućnosti i diskrecijskih prava za manje značajne institucije.

1.4.2. Druge važne teme za nadzor manje značajnih institucija

Nakon donošenja revidirane uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR II)^[38] i revidirane direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD V)^[39] ESB i nacionalna nadležna tijela u 2019. su radili na primjeni načela proporcionalnosti u nadzoru manje značajnih institucija. ESB je posebno procijenio utjecaj nove klasifikacije malih i jednostavnijih institucija. Taj će se rad nastaviti u 2020. u bliskoj suradnji s EBA‑om.

Nakon što su EBA‑ine Smjernice o upravljanju neprihodujućim i restrukturiranim izloženostima ušle u primjenu, i ESB je počeo procjenjivati kako nacionalna nadležna tijela provode te smjernice za nadzor manje značajnih institucija. Taj će se rad nastaviti u 2020. i obuhvatit će ESB‑ovu horizontalnu usporednu analizu strategija za neprihodonosne kredite na uzorku manje značajnih institucija.

U 2019. je ESB pokrenuo procjenu kriterija odobravanja kredita manje značajnih institucija. Ta se procjena temeljila na anketi dopunjenoj prikupljanjem statističkih podataka od nacionalnih središnjih banaka i odabranih manje značajnih institucija. Te će informacije služiti kao osnova za horizontalnu analizu i bit će uključene u daljnje aktivnosti u 2020.

Naposljetku, ESB je i dalje podupirao približavanje nadzornih standarda za manje značajne institucije u svim državama članicama sudionicama SSM‑a tako što je nacionalnim nadležnim tijelima dao standardizirane tehničke IT alate. Osnova za te alate su oni koje za nadzor značajnih institucija primjenjuju ESB i nacionalna nadzorna tijela i ti su alati prilagođeni specifičnostima manje značajnih institucija i potrebama nadzornika u nacionalnim nadležnim tijelima.

1.5. Makrobonitetne zadaće ESB‑a

Kada je riječ o makrobonitetnoj politici u europodručju, u 2019. je ESB i dalje aktivno surađivao s nacionalnim tijelima u skladu sa zadaćama koje su mu dodijeljene na temelju članka 5. uredbe o SSM‑u. Unutar tog utvrđenog okvira makrobonitetne politike ESB može primijeniti (1) više zahtjeve za odgovarajuće zaštitne slojeve kapitala od onih koje primjenjuju nacionalna tijela i (2) stože mjere s ciljem rješavanja pitanja sistemskih i makrobonitetnih rizika. Makrobonitetni forum članovima Upravnog vijeća i Nadzornog odbora služi kao platforma za objedinjavanje mikrobonitetnih i makrobonitetnih gledišta iz cijelog SSM‑a. Nadalje, ESB je bio uključen u rad Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), koji je odgovoran za makrobonitetni nadzor financijskog sustava EU‑a.

U 2019. je ESB od nacionalnih tijela primio 105 obavijesti o makrobonitetnoj politici. Većina se obavijesti odnosila na tromjesečne odluke o utvrđivanju protucikličkih zaštitnih slojeva kapitala i odluke o utvrđivanju i tretmanu kapitala globalnih sistemski važnih institucija i ostalih sistemski važnih institucija. Ocjenjivao je i obavijesti o drugim makrobonitetnim mjerama, na primjer o zaštitnim slojevima za sistemski rizik, mjerama koje su uvedene u skladu s člankom 458. uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR)^[40] i o recipročnosti makrobonitetnih mjera koje su primijenile druge države članice.

Na temelju metodologije koju je osmislio BCBS ESB i nacionalna tijela utvrdili su osam globalnih sistemski važnih institucija^[41] koje će u 2021. morati držati dodatne zaštitne slojeve kapitala u rasponu od 1,0 % do 1,5 %. ESB je primio i obavijesti nacionalnih tijela o stopama zaštitnog sloja kapitala za 109 ostalih sistemski važnih institucija. Te stope bile su u skladu s metodologijom određivanja donje granice zaštitnih slojeva kapitala ostalih sistemski važnih institucija, koju ESB primjenjuje od 2016. Rad na reviziji te metodologije dovršen je. Revidirana metodologija bit će objavljena u br. 10 Makrobonitetnog biltena ESB‑a.

1.6. Pogled u budućnost – rizici i nadzorni prioriteti za 2020.

Utvrđivanje i procjena rizika s kojima se suočavaju nadzirani subjekti ključni su za uspješnu provedbu nadzora banaka i osnova su za nadzorne prioritete koji se određuju u sklopu redovitog strateškog planiranja. U listopadu 2019. nadzor banaka ESB‑a, u bliskoj suradnji s nacionalnim nadzornim tijelima, objavio je svoju prvu posuvremenjenu kartu rizika SSM‑a za 2020. i sljedeće godine.

Tri su najizrazitija pokretača rizika za koje se očekuje da će utjecati na bankarski sektor europodručja u razdoblju od 2020. do 2022.: (1) gospodarski i politički izazovi i izazovi povezani s održivošću duga u europodručju, (2) održivost poslovnih modela te (3) kiberkriminalitet i manjkavosti povezane s IT‑om. Među ostalim su pokretačima rizika rizik provedbe povezan sa strategijama banaka za neprihodonosne kredite, popuštanje standarda odobravanja kredita, ponovno određivanje cijena na financijskim tržištima te povrede dužnosti, pranje novca i financiranje terorizma (vidi Grafikon 23.).

U odnosu na procjenu rizika za 2019. rizici povezani s gospodarskim okružjem u europodručju povećali su se s pogoršanjem izgleda za globalni rast, uglavnom zbog jačanja trgovinskog protekcionizma, neizvjesnosti u vezi s Brexitom i izražene zabrinutosti za održivost duga u nekim državama. Sve to, kao i predviđeno dulje razdoblje niskih kamatnih stopa, dodatno povećava zabrinutost povezanu sa slabijom profitabilnošću banaka u europodručju i održivošću njihovih poslovnih modela. Osim toga, zbog intenzivnije kontrole slučajeva pranja novca raste rizik od gubitaka zbog povrede dužnosti.

Kako bi bio siguran da banke učinkovito rješavaju te glavne izazove, nadzor banaka ESB‑a preispitao je svoje nadzorne prioritete, koji su potom objavljeni zajedno s kartom rizika SSM‑a. Prvih godina europskog nadzora banaka od ključne je važnosti bilo popraviti stanje bilanci banaka, ali područja nadzornog interesa postupno su se mijenjala te sada obuhvaćaju buduću otpornost banaka i održivost njihovih poslovnih modela. Prioriteti nadzora stoga su prilagođeni te uključuju područja visokog prioriteta, a to su (1) trajno popravljanje bilanci, (2) jačanje buduće otpornosti i (3) daljnje aktivnosti u vezi s Brexitom (vidi Sliku 3.).

Kako bi se osigurala učinkovita provedba, kao i prethodnih godina primjenjivat će se pristup u tri koraka: (1) planiranje aktivnosti koje će se u sklopu europskog nadzora banaka provoditi u 2020. na temelju nadzornih prioriteta, (2) osiguravanje provedbe tih aktivnosti i na kraju (3) procjena učinkovitosti provedenih aktivnosti, tj. u kojoj su mjeri njima doista ostvareni ciljevi postavljeni nadzornim prioritetima.

2. Odobrenja, postupci provedbe pravila o nadzoru i izricanja sankcija

2.1. Odobrenja

2.1.1. Promjene broja nadziranih subjekata

Godišnja procjena, u skladu s okvirnom uredbom o SSM‑u^[44], o tome ispunjava li banka ili bankovna grupa bilo koji od kriterija značajnosti^[45] dovršena je u listopadu 2019. Dopunjena je procjenama značajnosti koje su se provodile ad hoc nakon promjena struktura grupa i drugih kretanja unutar bankovnih grupa. Tijekom 2019. odnosno od 2020. ukupno je sedam banaka svrstano u značajne, a devet je banaka brisano s popisa značajnih institucija. Stoga je 1. studenoga 2019. u značajne institucije bilo svrstano 117 institucija^[46], što je smanjenje sa 119 u prethodnoj godišnjoj procjeni značajnosti na dan 14. prosinca 2018. (vidi Tablicu 1.). Sastav popisa značajnih i manje značajnih institucija promijenio se zbog novih struktura grupa, oduzimanja odobrenja za rad, premještanja poslovanja zbog Brexita, regulatornih promjena i drugih zbivanja. Premda se broj značajnih institucija smanjio, općenito su postale veće i složenije kao rezultat konsolidacije bankovnih grupa ili premještanja aktivnosti iz Ujedinjene Kraljevine u europodručje.

U 2019. na popis banaka koje nadzire ESB uvršteno je sedam banaka:

• Na temelju godišnje procjene značajnosti jedna je banka, Akcinė bendrovė Šiaulių bankas, svrstana u značajne nakon što je postala treća kreditna institucija po veličini u Litvi. ESB je izravno nadzire od 1. siječnja 2020.
• Očekivalo se da će zbog Brexita četiri banke, UBS Europe SE, J.P. Morgan AG, Morgan Stanley Europe Holding SE i Goldman Sachs Bank Europe SE, znatno povećati svoje poslovne aktivnosti u europodručju i zbog toga su stavljene pod izravni nadzor ESB‑a u 2019.
• Nova bankovna grupa kojoj je na čelu Cassa Centra Banca – Credito Cooperativo Italiano S.p.A. u 2019. je svrstana u značajne jer joj je imovina premašila 30 mlrd. EUR. Grupa je osnovana nakon konsolidacije niza zadružnih banaka pošto je u Italiji donesen zakon o reformi u tom sektoru.
• U travnju 2019. ESB je na zahtjev latvijske Komisije za financijsko tržište i tržište kapitala (lat. Finanšu un kapitāla tirgus komisija) preuzeo nadzor i nad bankom AS PNB Banka i potom je objavio da ona propada ili je vjerojatno da će propasti.

U međuvremenu je s popisa banaka koje nadzire ESB brisano devet banaka.

• Pet banaka postale su podružnice značajnih institucija i zato su brisane s popisa, ali i dalje su pod nadzorom kao dio grupe: Luminor Bank AB, Luminor Bank AS i podružnice banke Barclays Bank plc u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji.
• ESB je nakon izmjena uvedenih revidiranom direktivom o kapitalnim zahtjevima (CRD V) prestao izravno nadzirati tri banke jer su razvojne banke isključene iz nadležnosti ESB‑a povezane s nadzorom: Landeskreditbank Baden-Württemberg-Förderbank, Landwirtschaftliche Rentenbank i NRW.BANK.
• Jednoj banci, ABLV Bank Luxembourg, S.A., oduzeto je odobrenje za rad.

Popis nadziranih subjekata posuvremenjuje se tijekom cijele godine. Najnoviji popis dostupan je na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka.

Sveobuhvatne procjene u 2019.

U srpnju 2019. ESB je dovršio sveobuhvatnu procjenu banke Nordea Bank Abp, koju je počeo izravno nadzirati u 2018. nakon premještanja njezina sjedišta iz Švedske u Finsku. U istom su mjesecu, nakon zahtjeva Bugarske za uspostavu bliske suradnje između ESB‑a i središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka), dovršene sveobuhvatne procjene šest bugarskih banaka. Bugarska tijela upravo provode daljnje aktivnosti u vezi s nalazima tih postupaka s ciljem započinjanja bliske suradnje u 2020. (vidi odjeljak 4.1.).

U svibnju 2019. i Hrvatska je podnijela zahtjev za uspostavu bliske suradnje između ESB‑a i Hrvatske narodne banke (vidi odjeljak 4.1.). Prema utvrđenom postupku u rujnu 2019. ESB je započeo sveobuhvatne procjene pet hrvatskih banaka, a njihov završetak planira se u drugom tromjesečju 2020.

Još su dvije banke bitno povećale svoju prisutnost u državama članicama SSM‑a u okolnostima Brexita. Sveobuhvatne procjene tih dviju banaka počele su u rujnu 2019., a njihov završetak planira se u drugom tromjesečju 2020.

2.1.2. Postupci odobrenja

Broj postupaka

U 2019. su nacionalna nadležna tijela nadzoru banaka ESB‑a uputila ukupno 3569 postupaka odobrenja^[47] (vidi Tablicu 2.). Njima su bila obuhvaćena 34 zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad, 15 odluka o oduzimanju odobrenja za rad, 36 obavijesti o prestanku važenja odobrenja za rad^[48], 110 postupaka stjecanja kvalificiranih udjela, 407 postupaka povezanih s jedinstvenom putovnicom i 2967 postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti (pojedinačne procjene članova upravnih i nadzornih odbora, nositelja ključnih funkcija i rukovoditelja podružnica u trećim zemljama)^[49].

U 2019. su dovršene^[50] 1282 odluke o odobrenjima. Od tog broja Nadzorni odbor podnio je 556 nacrta odluka, koje je Upravno vijeće potom odobrilo. Preostalih 726 odluka odobrilo je više rukovodstvo u sklopu okvira za prenošenje ovlasti^[51]. Te 1282 odluke o odobrenjima čine 54,41 % svih pojedinačnih nadzornih odluka ESB‑a.

U odnosu na 2018. došlo je do promjene trenda u vezi s postupcima odobrenja: broj postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti znatno se povećao, dok se broj zajedničkih postupaka smanjio odnosno, kada je riječ o postupcima u slučaju stjecanja kvalificiranih udjela i postupcima povezanima s jedinstvenom putovnicom, ostao je uglavnom stabilan.

Razvoj zajedničkih postupaka

Velika većina postupaka za izdavanje odobrenja za rad u 2019. bila je povezana s osnivanjem novih manje značajnih institucija. Kao i prethodnih godina dva glavna razloga za nove zahtjeve banaka odnosila su se na planirano povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a i povećanu uporabu digitalnih inovacija za pružanje usluga klijentima iz EU‑a (financijskotehnološki poslovni modeli).

Postupci za izdavanja odobrenja za rad značajnih institucija ponajprije su bili povezani s organizacijskim restrukturiranjem ili potrebom izdavanja odobrenja za pružanje dodatnih reguliranih aktivnosti koje banka planira. Dva postupka izdavanja odobrenja značajnim institucijama odnosila su se na pružanje investicijskih usluga, a jedan na izdavanje pokrivenih obveznica. Još jedan postupak bio je povezan s velikom transformacijom značajne institucije, koja je između ostalog izdvojila pružanje bankovnih usluga u novoosnovani subjekt.

U siječnju 2019. ESB je objavio pročišćeno izdanje dvaju dijelova svojeg Vodiča za ocjene zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad.

Postupci za oduzimanje odobrenja za rad pokretali su se uglavnom zbog banaka koje su dobrovoljno prestale s poslovanjem ili su sudjelovale u spajanjima odnosno drugim vrstama restrukturiranja. Tako se oko polovice svih postupaka za oduzimanje odobrenja za rad odnosilo na institucije koje su se odrekle odobrenja. Ipak, u ograničenom broju slučajeva odobrenje za rad bilo je oduzeto zato što institucija nije ispunjavala bonitetne zahtjeve ili nije postupala u skladu s pravilima o sprječavanju pranja novca.

Na značajne institucije odnosilo se malo više od polovice svih postupaka u slučaju stjecanja kvalificiranih udjela. U 2019. su među tim institucijama zabilježene tek ograničene aktivnosti prekogranične konsolidacije. Kada je riječ o apsolutnim brojkama, većina se postupaka u slučaju stjecanja kvalificiranih udjela upućenih ESB‑u u 2019. odnosila na unutarnju reorganizaciju dioničarske strukture nadziranih subjekata. Tim se reorganizacijama ponajprije nastojalo pojednostavniti strukturu grupe i/ili smanjiti troškove.

Mali broj postupaka odnosio se na stjecanje udjela u značajnim institucijama od strane ulagača rizičnoga kapitala ili drugih nadziranih subjekata, ali nije bilo zamjetnog trenda u odnosu na 2018. Takvi su slučajevi često složeni, obuhvaćaju višedimenzijske procjene cijelog niza privatnih i javnih dionika i mogu imati posljedice za buduće politike. U smislu značajnosti i dubine provedene analize takvih slučajevi čine većinu posla koji je obavljen u vezi s postupcima koji se odnose na značajne institucije.

Znatne je nadzorne aktivnosti u 2019. ponovno iziskivao Brexit zbog procjene banaka koje su svoje aktivnosti sa subjekata u Ujedinjenoj Kraljevini željele preseliti u europodručje. ESB je neprestano surađivao s tim bankama jer je, među ostalim, bilo važno spriječiti ih da osnuju fiktivne institucije. U tu je svrhu ESB s tim bankama detaljno raspravljao o njihovim planovima u vezi s unutarnjim upravljanjem, zaposlenicima i organizacijom, strategijama knjiženja i zaštite od rizika te dogovorima unutar grupa.

Kada je riječ o zajedničkim postupcima općenito, u nekoliko slučajeva koji su uglavnom bili povezani sa stjecanjem kvalificiranih udjela podnositelji zahtjeva odlučili su da se njihovi upućeni zahtjevi povuku nakon što su već podnijeli prve nacrte te su iznijeli specifične razloge za to, uključujući dvojbe ili zabrinutost koje su nadzorna tijela iznijela tijekom prvotne procjene.

Kretanja procjena sposobnosti i primjerenosti

U 2019. je ESB primio znatno više zahtjeva povezanih s postupcima procjene sposobnosti i primjerenosti nego u 2018. zbog reforme i naknadne konsolidacije sektora zadružnih banaka u Italiji u kojoj su tako nastale dvije velike zadružne bankovne grupe. Zbog toga je pod izravni nadzor ESB‑a došlo više od 200 malih kreditnih institucija, u kojima je (ponovno) imenovano oko 1000 članova odbora i njih je tijekom godine trebalo procijeniti.

Oko 75 % svih postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti zaprimljenih u 2019. odnosilo se na članove upravljačkog tijela u njegovoj nadzornoj funkciji. Preostalih 25 % odnosilo se na članove upravljačkog tijela u njegovoj upravljačkoj funkciji (oko 20 %), nositelje ključnih funkcija (3 %) i rukovoditelje podružnica u trećim zemljama (1 %).

ESB je utvrdio razloge za zabrinutost u vezi s ispunjavanjem jednog ili više kriterija sposobnosti i primjerenosti za oko 40 % procjenjivanih članova upravljačkih tijela. Stoga je ESB značajnim institucijama odredio uvjete, obveze i preporuke za rješavanje utvrđenih problema, koji su se najčešće odnosili na iskustvo članova odbora i njihovu mogućnost posvećivanja dovoljno vremena.

ESB tijekom procjene sposobnosti i primjerenosti surađuje s odgovarajućim nacionalnim nadležnim tijelima i samim bankama. Kad god se pojave dvojbe ili zabrinutost u vezi s prikladnošću kandidata, često sami kandidati ili institucija odluče povući zahtjev, te se u takvim slučajevima ne donese negativna odluka. U 2019. su kao rezultat spomenute suradnje povučeni zahtjevi u 12 postupaka.

U kolovozu 2019. ESB je objavio izvješće o mogućnosti posvećivanja dovoljno vremena iz izjava neizvršnih direktora u SSM‑u. Podatci za usporednu analizu koji su osnova za to izvješće omogućuju uvid u vrijeme koje neizvršni direktori izdvajaju za svoje funkcije i mogu pomoći bankama i njihovim nadzornim tijelima u procjeni prikladnosti neizvršnih direktora.

U 2019. je ESB i dalje vodio intenzivan dijalog s bankama koje podnose najveći broj zahtjeva za procjenu sposobnosti i primjerenosti radi dodatnog povećanja transparentnost i poboljšanja komunikacije o tim procjenama te pružanja potpore bankama kako bi podnosile potpune i točne zahtjeve. U sklopu tog kontinuiranog dijaloga u veljači 2019. ESB je organizirao okrugli stol s predstavnicima banaka radi razgovora i naglašavanja važnosti procjena sposobnosti i primjerenosti kako bi se osiguralo da neizvršni direktori mogu čim kvalitetnije nadgledati institucije. Na okruglom stolu mogla su se razmjenjivati mišljenja o najboljoj praksi upravljanja i zajedničkim izazovima s tim u vezi. Neriješeno je pitanje rascjepkanosti pravila za procjene sposobnosti i primjerenosti u različitim dijelovima europodručja.

U suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima ESB priprema i internetski portal kako bi mogao učinkovitije upravljati postupkom podnošenja zahtjeva za procjenu sposobnosti i primjerenosti. Nizovima radionica održanih 2018. i 2019. osigurano je aktivno sudjelovanje banaka, kao krajnjih korisnika, u fazi osmišljavanja projekta. Dodatne pojedinosti nalaze s u Okviru 2. o nadzornoj tehnologiji.

2.2. Prijava povreda, provedba pravila o nadzoru i izricanje sankcija

2.2.1. Provedba pravila o nadzoru i izricanje sankcija

Prema uredbi o SSM‑u i okvirnoj uredbi o SSM‑u raspodjela ovlasti između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela za provedbu pravila o nadzoru i izricanje sankcija kreditnim institucijama ovisi o prirodi navodne povrede, odgovornoj osobi i mjeri koju je potrebno donijeti (vidi Godišnje izvješće ESB‑a o nadzornim aktivnostima u 2014.). U skladu s mjerodavnim pravnim okvirom, kazne koje izriče ESB unutar svoje nadležnosti za nadzorne zadaće objavljuju se na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. Na istim se mrežnim stranicama objavljuju i kazne koje na zahtjev ESB‑a izriču nacionalna nadležna tijela.

Uzimajući u obzir 11 postupaka koji su bili u tijeku na kraju 2018., u 2019. je ESB rješavao 34 postupka izricanja sankcija (vidi Tablicu 3.), na temelju kojih je doneseno 11 odluka ESB‑a.

Od 34 postupka izricanja sankcija u 2019. na sumnju u povrede izravno primjenjivog prava EU-a (uključujući odluke i uredbe ESB-a) od strane deset značajnih institucija odnosio se 21 postupak.

U 2019. je ESB donio tri odluke o sankcijama te trima nadziranim subjektima izrekao tri kazne ukupnog iznosa od 7,6 mil. EUR. Osim toga, krajem 2018. jednom nadziranom subjektu izrečene su tri kazne (ukupnog iznosa od 0,6 mil. EUR). Odluke o tome objavljene su 2019. Spomenute kazne izrečene su zbog povreda počinjenih na području regulatornoga kapitala, kapitalnih zahtjeva, izvješćivanja i velikih izloženosti.

Jedan postupak, koji se odnosio na povrede izravno primjenjivog prava EU‑a, okončan je u 2019. zbog nepostojanja pravne osnove za izricanje sankcija u tom predmetu. Na kraju godine bilo je u tijeku još osam postupaka.

Što se tiče preostalih 13 postupaka izricanja sankcija koji su se rješavali u 2019., ESB nije imao ovlasti za izravno izricanje sankcija i stoga je od nacionalnih nadležnih tijela jedino mogao zatražiti da pokrenu postupke. Postupci su se odnosili na sumnje u navodne povrede nacionalnog prava kojim se prenose odredbe direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD IV)^[52], uglavnom zahtjeva povezanih s upravljanjem, od strane značajnih institucija ili fizičkih osoba. Na temelju tih postupaka ESB je donio pet odluka kojima od nacionalnih nadležnih tijela zahtijeva da pokrenu postupak izricanja sankcija u svojoj nacionalnoj nadležnosti.

Na prethodne zahtjeve ESB‑a za pokretanje postupaka nacionalna nadležna tijela u 2019. su, ocijenivši predmete u skladu s nacionalnim pravom, izdala opomenu i odredila novčanu kaznu u iznosu od 0,1 mil. EUR.

Potpuna raščlamba sumnji u povrede koje su predmet postupaka provedbe propisa i izricanja sankcija koje je ESB rješavao u 2019., po područjima, prikazana je na Grafikonu 24.

2.2.2. Prijava povreda

ESB je dužan osigurati uspostavu djelotvornih mehanizama kojima se svakoj osobi omogućuje da prijavi povrede mjerodavnog prava EU‑a (postupak koji se obično naziva „zviždanje”). Stoga je ESB uspostavio mehanizam prijave povreda koji obuhvaća strukturiranu mrežnu platformu, kojoj se može pristupiti na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka.

ESB osigurava potpunu tajnost prijava povreda primljenih na mrežnoj platformi ili drugim kanalima (npr. e‑poštom ili običnom poštom) te u obavljanju svojih nadzornih zadaća uzima u obzir sve dostupne informacije.

U 2019. je ESB primio 133 prijave povreda, što je povećanje za 10 % u odnosu na prethodnu godinu. Od toga su se 73 prijave odnosile na navodne povrede mjerodavnog prava EU‑a, za 63 prijave smatralo se da spadaju u djelokrug nadzora ESB‑a, a 10 u djelokrug nadzora nacionalnih nadležnih tijela. Ostale prijave uglavnom su se odnosile na navodne povrede koje nisu povezane s bonitetnim zahtjevima (npr. zaštita potrošača) i stoga su bile izvan djelokruga mehanizma prijave povreda.

Među najčešćim su navodnim povredama bila pitanja povezana s upravljanjem (72 %) i neadekvatnim izračunom regulatornoga kapitala i kapitalnih zahtjeva (19 %). Potpuna raščlamba prikazana je na Grafikonu 25. Pitanja povezana s upravljanjem uglavnom su se odnosila na upravljanje rizicima i unutarnje kontrole, zahtjeve za sposobnost i primjerenost te organizacijsku strukturu^[53].

O informacijama primljenima mehanizmom prijave povreda obaviješteni su odgovarajući zajednički nadzorni timovi. Te su informacije razmotrene na odgovarajući način (npr. procjenom njihova utjecaja na profil rizika nadziranog subjekta) te je ESB poduzeo daljnje aktivnosti u sklopu svojih nadzornih zadaća. Glavne istražne radnje provedene u 2019. u vezi s primljenim prijavama o povredama mjerodavnog prava EU‑a bile su:

• unutarnja procjena na temelju postojeće dokumentacije (79 % slučajeva)
• zahtjev nadziranom subjektu za dokumente ili objašnjenja (14 % slučajeva)
• zahtjev za unutarnju reviziju ili nadzor na licu mjesta (7 % slučajeva).

3. Doprinos upravljanju krizama

3.1. Krizni slučajevi u 2019.

3.1.1. Slučaj banke AS PNB Banka

U sklopu okvira EU‑a za upravljanje krizama, nakon savjetovanja s Jedinstvenim sanacijskim odborom (SRB), ESB može utvrditi da nadzirani subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti. Nadzor banaka ESB‑a utvrdio je 15. kolovoza 2019. da latvijska značajna institucija^[54] AS PNB Banka, prema odredbama članka 18. stavka 4. podstavaka (a) i (b) uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu^[55], propada ili je vjerojatno da će propasti. Nadzorom na licu mjesta koji je ESB proveo utvrđeni su objektivni elementi na temelju kojih se moglo utvrditi da imovina te banke vrijedi manje od njezinih obveza. Osim toga, banka je kršila i zahtjeve za trajno odobrenje na način zbog kojeg je bilo opravdano da joj ESB oduzme odobrenje za rad.

Zbivanja prije utvrđivanja da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti

Ponajprije zbog svojih idiosinkratičnih slabosti AS PNB Banka neprestano je kršila zahtjeve u sklopu drugog stupa od 31. prosinca 2017. Te su idiosinkratične slabosti uglavnom prouzročene (1) velikim obujmom neprihodonosne imovine banke koncentrirane kod malog broja dužnika, (2) strukturnim smanjenjem njezinih prihoda iz poslovanja, koji su se povijesno oslanjali na naknade od velikih međunarodnih novčanih transfera i naknada za održavanje bankovnih računa nerezidenata te (3) visokih administrativnih troškova zbog naknada koje su se isplaćivale članovima bančine uprave i troškova za pravne usluge.

Osim toga, AS PNB Banka od ožujka 2016 kršila je i dodatne zahtjeve, konkretno ograničenja velikih izloženosti iz članka 395. uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) te od veljače 2018. nacionalno ograničenje za kreditiranje povezanih osoba u visini 15 % priznatoga kapitala iz odjeljka 43. stavka 1. latvijskog Zakona o kreditnim institucijama.

Unatoč opetovanim zahtjevima nadležnih tijela (uključujući donošenje odluke ESB‑a o mjerama rane intervencije 11. srpnja 2019.) AS PNB Banka nije se mogla ponovno uskladiti sa spomenutim zahtjevima. Nadalje, vanjski revizor bančina financijskog izvještaja za 2018. izdao je mišljenje s rezervom, u kojem se kaže da su potrebna dodatna umanjenja vrijednosti i usklađenja fer vrijednosti. Ukupan iznos podcijenjenih rezervacija i neknjiženog smanjenja fer vrijednost imovine koji je revizor utvrdio bio je toliko značajan da bi predstavljao povredu zahtjeva u sklopu prvog stupa da ga je banka knjižila. Ozbiljne poteškoće s kapitalom banke AS PNB Banka bile su dodatno potvrđene ishodom nadzora na licu mjesta u vezi s kreditnim rizikom koji je pokrenuo ESB. Nadzorom je zaključeno da AS PNB Banka na dan 31. prosinca 2019. ima negativnu neto vrijednost.

AS PNB Banka nije dostavila dokaze da bi mogla dopuniti svoj kapital u roku određenom u odluci o ranoj intervenciji. S obzirom na to i na temelju ishoda nadzora na licu mjesta, Nadzorni odbor odlučio je pokrenuti postupak za slučaj propadanja ili vjerojatne propasti, a 14. kolovoza 2019. započeo je službeno savjetovanje sa SRB‑om. Nakon toga su Nadzorni odbor i Upravno vijeće ESB‑a donijeli procjenu da AS PNB Banka propada ili je vjerojatno da će propasti. Procjena o propadanju ili vjerojatnoj propasti poslana je 15. kolovoza 2019. SRB-u i Europskoj komisiji u skladu s člankom 18. uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu. Nadzor banaka ESB‑a o svojoj je odluci obavijestio i sva nadležna tijela u skladu s člankom 81. direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD)^[56] i CRD‑om IV.

Suradnja i razmjena informacija sa SRB‑om

Nadzor banaka ESB‑a odmah je obavijestio SRB o preuzimanju nadzora nad bankom AS PNB Banka. Na sastancima o upravljanju krizom održanima u ESB‑u s njegovim je predstavnicima podrobno razgovarao o stanju kapitala te banke. SRB je također pozvan da sudjeluje kao promatrač na važnim sastancima Nadzornog odbora ESB‑a. Nadalje, predstavnik ESB‑a sudjelovao je kao promatrač na izvršnim sjednicama SRB‑a koje su se odnosile na taj slučaj, uključujući sastanak na kojem je SRB odlučio da neće poduzeti sanacijske mjere.

Mjere nakon procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti

SRB je 15. kolovoza 2019. odlučio da neće poduzeti sanacijske mjere u slučaju banke AS PNB Banka. Zaključio je da, premda su ispunjeni uvjeti za sanaciju iz članka 18. stavka 1. točki (a) i (b) uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, uvjet iz članka 18. stavka 1. točke (c) koji se odnosi na javni interes nije ispunjen. Istodobno je latvijska Komisija za financijsko tržište i tržište kapitala odlučila uvesti moratorij, kojim su smjesta privremeno obustavljene financijske aktivnosti banke AS PNB Banka. Nadalje, u svojoj ulozi imenovanog tijela prema Direktivi 2014/49/EU^[57] utvrdila je da su osigurani depoziti te banke postali nedostupni i 22. kolovoza 2019. nadležnom je sudu podnijela zahtjev^[58] za proglašenje insolventnosti. Sud je banku AS PNB Banka proglasio insolventnom 12. rujna 2019. te joj je imenovao upravitelja u postupku insolventnosti. Na prijedlog Komisije za financijsko tržište i tržište kapitala, koja i dalje nadzire postupak u slučaju insolventnosti, nadzor banaka ESB‑a u veljači 2020. oduzeo je banci odobrenje za rad.

Izvučene ključne pouke

Kao što su već prethodno pokazale pouke u slučaju banke ABLV Banke iz Godišnjeg izvješća ESB‑a o nadzornim aktivnostima u 2018., neusklađenost pokretača propadanja ili vjerojatne propasti u skladu s BRRD‑om odnosno SSMR‑om te pokretača likvidacijskog postupka prema nacionalnim zakonima u slučaju insolventnosti i pokretača oduzimanja odobrenja za rad prema nacionalnom pravu kojim se provodi CRD IV uzrok je velike neizvjesnosti. Nakon što je utvrđeno da AS PNB Banka propada ili je vjerojatno da će propasti i odluke SRB‑a da njezina sanacija nije u javnom interesu, nije odmah mogao biti pokrenut postupak u slučaju insolventnosti jer to prema latvijskom pravu ovisi o odluci suda. Kašnjenje je prouzročilo potrebu za dodatnim djelovanjem, kao što je ograničenje aktivnosti (moratorij) koje je uvela Komisija za financijsko tržište i tržište kapitala, radi pripreme za slučaj da postupak u slučaju insolventnosti možda neće odmah započeti.

ESB je zakonodavca EU‑a nakon slučaja banke ABLV Bank već upozorio na problem neusklađenosti pokretača postupaka u slučaju propadanja ili vjerojatne propasti i stečajnog postupka odnosno oduzimanja odobrenja za rad. Zato je direktivom BRRD II uveden zahtjev državama članicama da se, ako sanacija subjekta nije u javnom interesu, osigura njegova uredna likvidacija u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom. Premda se tim zahtjevom problem u određenoj mjeri rješava, on je vrlo općenit i ne uklanja vremensku neusklađenost pokretača postupka u slučaju propadanja ili vjerojatne propasti i oduzimanja odobrenja za rad. Stoga će biti važno da sve države članicama EU‑a prenesu BBRD II na usporediv način kako bi se osigurali jednaki uvjeti unutar bankovne unije. To bi moglo značiti i da će biti potrebe za reformom nacionalnih režima za izlazak iz bankovnog poslovanja, a možda i nekih aspekata pravila o insolventnosti banaka. Zajedno bi te mjere pridonijele usklađenju različitih pokretača i olakšale pravilno planiranje u razdobljima krize.

3.1.2. Komunikacija o banci AS PNB Banka

Komunikacija je nužna sastavnica upravljanja krizom. Ako se vidi da nadležna tijela rješavaju krizu, to može ublažiti reakcije tržišta i tako smanjiti rizike zaraze. Kada banka propada ili je vjerojatno da će propasti, djelotvorna komunikacija s javnošću od ključne je važnosti. Stoga je ESB u svojem priopćenju za javnost o procjeni da AS PNB Banka propada ili je vjerojatno da će propasti^[59] komunicirao važne činjenice i jasno je objasnio nadzorni odgovor na manjkavosti koje su utvrdila nadležna tijela.

Koordinacija među različitim dionicima nužna je radi slanja jasne i cjelovite poruke javnosti. ESB, SRB i Komisija za financijsko tržište i tržište kapitala blisko su surađivali u vezi sa svojim komunikacijskim aktivnostima u slučaju banke AS PNB Banka. U četvrtak, 15. kolovoza 2019., nakon procjene ESB‑a da AS PNB Banka propada ili je vjerojatno da će propasti SRB je objavio svoju odluku da sanacija nije u javnom interesu.^[60] Ubrzo nakon toga slijedile su usklađene objave nadzora banaka ESB‑a i latvijske Komisije za financijsko tržište i tržište kapitala, i to ESB‑ove procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti i odluke te Komisije o uvođenju moratorija te njezine odluke kojom utvrđuje nedostupnost depozita.^[61]

3.1.3. Slučaj banke Banca Carige

ESB je 2. siječnja 2019. imenovao tri privremena upravitelja i tročlani odbor za praćenje koji će preuzeti vodstvo banke Banca Carige i zamijeniti njezinu upravu. Odluka je donesena nakon što je većina članova uprave te banke podnijela ostavku.

Uvođenje privremene uprave bila je mjera rane intervencije s ciljem osiguravanja održive usklađenosti s bonitetnim zahtjevima. Taj plan obuhvatio je jačanje kapitala i provedbu mjera smanjenja rizika kako bi se ostvarilo moguće poslovno spajanje. Privremeni upravitelji bili su zaduženi za očuvanje stabilnosti banke Banca Carige budnim praćenjem situacije u njoj, za stalno izvješćivanje ESB‑a i, po potrebi, poduzimanje mjera kojima bi se osiguralo da se banka na održiv način ponovno uskladi s kapitalnim zahtjevima.

Izvanredna skupština dioničara banke Banca Carige 20. rujna 2019. odobrila je dokapitalizaciju za ukupno 900 mil. EUR. Provedena je izdavanjem novih dionica (387 mil. EUR), konverzijom postojećih obveznica u sklopu dopunskoga kapitala u redovni osnovni kapital (313 mil. EUR) te izdavanjem obveznica dopunskoga kapitala (200 mil. EUR). U postupku dokapitalizacije glavne uloge imali su talijanski Međubankovni fond za zaštitu depozita (tal. Fondo interbancario per la tutela dei depositi) i njegov program dobrovoljnih intervencija, zajedno sa zadružnom bankom Cassa Centrale Banka Credito Cooperativo Italiano, koja je sudjelovala kao manjinski dioničar s mogućnošću budućeg stjecanja dionica koje drže Međubankovni fond za zaštitu depozita i program dobrovoljnih intervencija.

Nakon provedbe dokapitalizacije na kraju prosinca 2019. novi su dioničari imenovali nova upravljačka tijela banke Banca Carige. Privremena uprava ukinuta je krajem siječnja 2020.

3.2. Interakcija s Jedinstvenim sanacijskim odborom

Kao i prethodnih godina, i u 2019. su nadzor banaka ESB‑a i SRB blisko surađivali u provedbi svojih funkcija.

U skladu s regulatornim okvirom nadzor banaka ESB‑a savjetovao se s SRB‑om o 98 planova oporavka koje je primio od značajnih institucija kojima je ESB konsolidirajuće nadzorno tijelo. Povratne informacije koje je dostavio SRB uzete su u obzir u procjeni planova oporavka i, po potrebi, uključene su u dopise s povratnim informacijama pojedinačnim bankama.

Isto tako, u sklopu ciklusa savjetovanja o planovima oporavka, SRB se savjetovao s nadzorom banaka ESB‑a o pet skupina planova oporavka (što je oko 30 planova oporavka), između ostalog o utvrđivanju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze te procjeni mogućnosti sanacije. Nakon što je razmotrio moguće posljedice iz gledišta vremenske neograničenosti poslovanja, nadzor banaka ESB‑a dostavio je povratne informacije. Osim toga, njegovo je mišljenje zatraženo i u sklopu savjetovanja o izračunu ex ante doprinosa jedinstvenom fondu za sanaciju banaka, njegova procjena bila je usmjerena na mogući utjecaj na značajne institucije.

U 2019. su nadzor banaka ESB‑a i SRB i dalje blisko surađivali na svim razinama. Nadzorni odbor ESB‑a pozivao je predsjednicu SRB‑a da sudjeluje na njegovim sastancima kao promatrač za točke koje se odnose na zadaće i odgovornosti SRB‑a, a predstavnik ESB‑a sudjelovao je kao promatrač na izvršnim i plenarnim sjednicama SRB‑a.

Na tehničkoj se razini, zbog rada na provedbi paketa bankovnih propisa^[62], poboljšala i pojačala interakcija između nadzora banaka ESB‑a i SRB‑a koja se odnosi na područja politike povezana s upravljanjem krizama. Intenzivna suradnja nadzora banaka ESB‑a i SRB‑a odvijala se u sklopu odgovarajućih odbora i u svim važnim horizontalnim funkcijama.

Memorandumom o razumijevanju između ESB‑a i SRB‑a (revidiran 2017./2018.)^[63] omogućeno je daljnje jačanje svakodnevne suradnje i razmjena informacija između zajedničkih nadzornih timova i internih timova za sanaciju.

3.3. Rad na planiranju oporavka

U procjeni planova oporavka ESB je u prvom redu nastojao provjeriti jesu li banke spremne i sposobne ponovno uspostaviti svoju održivost u razdobljima ozbiljnog financijskog stresa. To znači da planovi moraju sadržavati vjerodostojne mogućnosti oporavka koje se mogu učinkovito i pravodobno provesti. Pouzdani planovi oporavka ključan su element osiguravanja učinkovitog djelovanja europskog okvira za upravljanje krizama.

Usporedne analize planova oporavka značajnih institucija koje je ESB proveo u 2019. dale su više važnih rezultata.

Prvo, premda se smatra da su planovi oporavka značajnih institucija usklađeni s minimalnim zahtjevima za upravljanje krizama te odabirom i kalibracijom pokazatelja oporavka, još ih je potrebno dodatno poboljšati kako bi bili učinkovit alat u kriznim situacijama. Usporednom analizom potvrđeno je da je mnogim bankama teško izraditi vjerodostojnu procjenu svoje ukupne mogućnosti oporavka.^[64]

Zbog toga je ESB glavni naglasak u 2019. stavio na komunikaciju s institucijama u vezi s načinom na koji mogu poboljšati izračune svoje ukupne mogućnosti oporavka i izvješćivanje o tome. U lipnju 2019. organizirao je radionicu za više od 180 sudionika iz 88 banaka. ESB je objasnio kako izračunati vjerodostojnu ukupnu mogućnost oporavka na temelju najbolje prakse opisane u Izvješću ESB‑a o planovima oporavka za 2018. Najprije se sastavlja cjelovit popis vjerodostojnih mogućnosti, zatim se uzimaju u obzir ograničavajući čimbenici (npr. međusobna isključivost, međuovisnost mogućnosti ili operativna ograničenja prilikom istodobne primjene više mogućnosti) i naposljetku se procjenjuje osjetljivost mogućnosti oporavka na različite scenarije prilikom procjene ukupne mogućnosti oporavka.^[65]

Drugi je važan nalaz usporedne analize ESB‑a bio da trećina banaka još ne predviđa mogućnosti za osiguranje dostatne likvidnosti koje se brzo mogu provesti (u roku do tri mjeseca). Planira se dodatno raditi na boljem razumijevanju razloga za takvo stanje i rješavanju pitanja potrebne ugradnje mogućnosti za osiguranje kratkoročne likvidnosti banaka u njihove planove oporavka.

Naposljetku, ohrabruje nalaz usporedne analize ESB‑a da je u 2019. više banaka osmislilo hodograme provedbe planova i provelo simulacije.^[66] To je najbolja praksa koju je ESB naglasio i promicao u izvješću za 2018. kao korisne alate za povećanje upotrebljivosti planova oporavka u kriznim situacijama. Od svih značajnih institucija 40 % sada ima hodograme, a 27 % ih je provelo svoju prvu simulaciju.

3.4. Upravljanje krizama u manje značajnim institucijama

Upravljanje krizom u manje značajnoj instituciji zahtijeva intenzivnu razmjenu informacija i blisko usklađivanje aktivnosti između odgovarajućeg nacionalnog nadležnog tijela, u njegovu svojstvu izravnog nadzornog tijela manje značajne institucije, i ESB‑a u funkciji nadgledanja nadzora i u svojstvu nadležnog tijela za odluke o zajedničkim postupcima. Potreba za pojačanom suradnjom javlja se kada se manje značajna institucija približava trenutku neodrživosti. U toj se fazi ESB i nacionalno nadležno tijelo moraju dogovarati o oduzimanju odobrenja za rad, procjeni stjecanja ili povećanja kvalificiranih udjela i izdavanju novih odobrenja za rad (npr. prijelaznoj instituciji).

U 2019. je ESB blisko surađivao s nacionalnim nadležnim tijelima u približno 15 slučajeva pogoršanja financijskog stanja manje značajnih institucija. U dvama je ESB donio odluku o oduzimanju odobrenja za rad nakon što je odgovarajuće nacionalno nadležno tijelo proglasilo da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti.^[67] Razlozi za oduzimanje odobrenja za rad obično su neispunjavanje bonitetnih zahtjeva ili nepostupanje u skladu s pravilima o sprječavanju pranja novca.

Takva bliska suradnja na području upravljanja krizama ima za cilj poduprijeti nacionalna nadležna tijela i ESB u njihovim zadaćama i osigurati im dostupnost potrebnih informacija kada brzo trebaju donijeti žurne odluke. Informacije koje se razmjenjuju, radnje koje se poduzimaju i suradnja između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela razmjerne su rizičnosti manje značajne institucije s obzirom i na rješenja za privatni sektor koja je nacionalno nadležno tijelo već utvrdilo. Suradnju nacionalnih nadležnih tijela i ESB‑a tijekom cijele 2019. obilježila je redovita i temeljita razmjena informacija. Među ostalim, u tu svrhu osnovane su i posebne skupine za koordinaciju upravljanja krizama, sastavljene od zaposlenika ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela kako bi se osigurala učinkovita suradnja i koordinacija između institucija. Pojačanom suradnjom osigurava se pravodobno i usklađeno donošenje nadzornih mjera i odluka kad god je to potrebno.

Glavni uzroci pogoršanja financijskog stanja manje značajnih institucija u 2019. bili su neodrživi poslovni modeli i niska profitabilnost, manjkavi sustavi upravljanja i neodgovarajući okviri za sprječavanje pranja novca. Raspored kriznih slučajeva po državama pokazao je i da određena zemljopisna područja obuhvaćena SSM‑om više od drugih pogađa strukturno niska profitabilnost bankarskog sektora i veća izloženost rizicima povezanima s pranjem novca.

Naposljetku, zbog raznolikosti nacionalnih pristupa i postupaka uočenih tijekom pojačane suradnje u upravljanju krizama istaknuta je i potreba za usklađenim europskim pristupom rješavanju pitanja problematičnih banaka. Premda su uspostavljeni europski nadzorni i sanacijski mehanizmi, velik dio odgovora na krizu još ovisi o nacionalnim sanacijskim zakonima i zakonima u slučaju insolventnosti i podložan je svemu po čemu se oni razlikuju.

4. Prekogranična suradnja

4.1. Proširenje bankovne unije kroz blisku suradnju

Države članica EU‑a čija valuta nije euro mogu zatražiti uspostavu bliske suradnje između ESB‑a i svojeg nacionalnog nadležnog tijela. Glavni uvjeti za to utvrđeni su u članku 7. uredbe o SSM‑u i postupovni su aspekti određeni u Odluci ESB/2014/5 o bliskoj suradnji.^[68] Nakon uspostave bliske suradnje nacionalna nadležna tijela tih država članica ulaze u SSM, a njihova nacionalna sanacijska tijela pridružuju se jedinstvenom sanacijskom mehanizmu. Sudjelovanjem nacionalnih nadležnih tijela država članica izvan europodručja u SSM‑u u sklopu bliske suradnje proširuje se bankovna unija i podupire cjelovitiji nadzor banaka, a pridonosi se i održavanju i produbljenju unutarnjeg tržišta.

U skladu s uredbom o SSM‑u i Odlukom ESB/2014/5, država članica izvan europodručja mora podnijeti službeni zahtjev ESB‑u kako bi započela postupak uspostave bliske suradnje.

Dana 27. svibnja 2019. Hrvatska ja kao druga država članica službeno zatražila uspostavu bliske suradnje na području nadzora banaka između svoje nacionalne središnje banke Hrvatske narodne banke i ESB‑a. Prethodno je Bugarska podnijela zahtjev za uspostavu bliske suradnje između svoje središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) i ESB‑a 18. srpnja 2018.

Postupak za uspostavu bliske suradnje čine dva glavna elementa. Prvi je pravna procjena odgovarajućih nacionalnih propisa kojima se nacionalno nadležno tijelo obvezuje na donošenje mjera koje ESB zatraži u vezi s kreditnim institucijama kad bliska suradnja bude uspostavljena. Procjenom se uzima u obzir i praktična provedba tih propisa. Drugi element čini sveobuhvatna procjena odabranih^[69] kreditnih institucija s poslovnim nastanom u državi članici koja je podnijela zahtjev. Sveobuhvatna procjena obuhvaća pregled kvalitete imovine i testiranje otpornosti na stres, koji se temelje na metodologiji ESB‑a.^[70] Osim toga, ESB započinje tehnički dijalog s nacionalnim nadležnim tijelom države članice kako bi mu olakšao prijelaz na nadzorni pristup u sklopu SSM‑a.

Procjena zahtjeva Bugarske za uspostavu bliske suradnje

U 2019. je ESB nastavio s pravnom procjenom koja je potrebna u vezi s budućom bliskom suradnjom s bugarskim nacionalnim nadležnim tijelom. Osim toga, 26. srpnja 2019. objavljeni su rezultati sveobuhvatne procjene šest bugarskih kreditnih institucija. Središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) javno je potvrdila rezultate te sveobuhvatne procjene. Budući da dvije od šest banaka nisu dosegnule odgovarajuće pragove koji se upotrebljavaju u tom postupku, Българска народна банка (Bugarska narodna banka) upravo poduzima daljnje aktivnosti u vezi s nalazima kako bi se nedostatci riješili prije nego što ESB donese odluku o bliskoj suradnji.

Procjena zahtjeva Hrvatske za uspostavu bliske suradnje

Kao odgovor na zahtjev koji je podnijela Hrvatska 8. srpnja 2019. ESB je donio mišljenje^[71] o nacrtu hrvatskih propisa. Ti propisi potrebni su za uspostavu mehanizama djelovanja bliske suradnje i dostavu svih informacija koje ESB može zatražiti u svrhu obavljanja sveobuhvatne procjene hrvatskih kreditnih institucija. ESB je objavio 7. kolovoza 2019. da će obveznom sveobuhvatnom procjenom biti obuhvaćeno pet banaka s poslovnim nastanom u Hrvatskoj.^[72] Postupak je počeo u rujnu 2019. i zasniva se na podatcima od 30. lipnja 2019. Slično postupku povezanom s Bugarskom, može se očekivati da će ESB dovršiti sveobuhvatnu procjenu u roku od približno godinu dana od podnošenja službenog zahtjeva Hrvatske.

U 2019. nije zaprimljen nijedan drugi službeni zahtjev za blisku suradnju, iako su održane neke neformalne razmjene informacija s državama članicama na tehničkoj razini kako bi se pojasnili važni aspekti bliske suradnje.

4.2. Europska i međunarodna suradnja

Budući da banke iz europodručja posluju u više od 90 država izvan Europe (vidi Sliku 4.), SSM u velikoj mjeri surađuje s drugim nadzornim tijelima izvan kao i unutar EU‑a. Stoga se ESB obvezao olakšati suradnju bilo putem doprinosa nadzornim kolegijima ili izradom alata za suradnju kao što su memorandumi o razumijevanju. Memorandumi o razumijevanju dogovoreni su s partnerima kao što su nadzorna tijela država članica EU‑a izvan europodručja, nadzorna tijela trećih zemalja i nacionalna tržišna tijela.

Nadzor banaka ESB-a općenito surađuje s drugim tijelima za bonitetni nadzor na temelju memoranduma o razumijevanju, sudjelovanjem u kolegijima nadzornih tijela ili na temelju sporazuma zaključenih u pojedinačnim slučajevima (vidi Sliku 5.).

Suradnja s drugim nadzornim tijelima EU‑a

U skladu s odredbama CRD‑a IV o zajedničkim odlukama o suradnji i razmjeni informacija između nadležnih tijela u EU‑u, ESB redovito surađuje s nacionalnim nadležnim tijelima država EU‑a izvan europodručja.

Do sada je nadzor banaka ESB‑a potpisao memorandume o razumijevanju s 15 nadzornih tijela u EU‑u, među kojima su nacionalna tijela za nadzor tržišta. Potpisao je i multilateralni memorandum o suradnji u kojem su opisani praktični modaliteti razmjene informacija s 48 tijela za sprječavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma koja nadziru kreditne i financijske institucije unutar europskoga gospodarskog područja (vidi i Okvir 4.). Dakle, nadzor banaka ESB‑a potpisao je ukupno devet bilateralnih i multilateralnih memoranduma o razumijevanju s više od 60 tijela u EU‑u.

S obzirom na planirani izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a ESB je dogovorio i okvir za suradnju s britanskim tijelom za bonitetnu regulaciju (eng. Prudential Regulation Authority) i nadzornim tijelom za financijsko poslovanje (eng. Financial Conduct Authority), koji će omogućiti daljnju neometanu nadzornu suradnju i razmjenu informacija.

Suradnja s tijelima iz trećih zemalja

ESB nastoji održavati plodnu suradnju s nadzornim tijelima iz trećih zemalja i olakšati trajni prekogranični nadzor. Do sada je potpisao memorandume o razumijevanju s 13 nadzornih tijela iz trećih zemalja. Kada je moguće, nadzor banaka ESB‑a i dalje se oslanja na memorandume o razumijevanju koje su nacionalna nadležna tijela iz država europodručja potpisala s nadzornim tijelima iz trećih zemalja prije uspostave SSM‑a. ESB zaključuje i brojne sporazume o suradnji na pojedinačnoj osnovi kad postoji potreba za prilagođenim rješenjima.

Kako bi osigurao dosljednost na razini EU‑a, nadzor banaka ESB‑a blisko surađuje s EBA‑inom mrežom istovjetnih sustava povjerljivosti, koja provodi procjene istovjetnosti sustava povjerljivosti nadzornih tijela trećih zemalja. Memorandumi o razumijevanju za pitanja suradnje na području nadzora mogu se zaključiti samo ako je ispunjen uvjet istovjetnosti čuvanja poslovne tajne.

Programi procjene financijskog sektora MMF‑a

Programi procjene financijskog sektora MMF‑a sveobuhvatne su, dubinske procjene financijskog sektora neke države. Obuhvaćaju (1) utvrđivanje glavnih ranjivosti i procjenu otpornosti financijskog sektora, (2) procjenu okvira za politiku financijske stabilnosti države i njezina nadzornog okvira i praksi te (3) ocjenu financijskih sigurnosnih mreža i sposobnosti financijskog sustava za upravljanje financijskom krizom te njezino rješavanje.

U 2018. je MMF svojim Programom procjene financijskog sektora ispitivao novu strukturu za nadzor i sanaciju banaka u europodručju. Nakon toga je nadzor banaka ESB‑a pripremio akcijski plan za rješavanje preporuka koje spadaju u djelokrug nadzora ESB‑a. Dok nadzor banaka ESB‑a nastavlja s provedbom preporuka kojima je cilj povećati učinkovitost nadzora, suzakonodavci EU‑a razmatraju preporuke koje zahtijevaju preinake prava EU‑a.

MMF u nacionalnim programima procjene financijskog sektora za države članice europodručja i dalje primjenjuje holistički pogled na bankovni sustav koji preispituje, uz izbjegavanje preklapanja s Programom procjene financijskog sektora europodručja. Tako, u skladu s postupanjem prema monetarnoj politici u nacionalnim izvješćima u vezi s člankom IV. Statuta MMF‑a, u nacionalne programe procjene financijskog sektora ne bi trebale biti uključene procjene učinkovitosti aktivnosti nadzora banaka u sklopu SSM‑a. Taj opći pristup omogućuje MMF‑u da opseg nacionalnih programa procjene financijskog sektora i programa procjene financijskog sektora europodručja uskladi s novom strukturom europskog nadzora i sanacije banaka. To će pridonijeti osiguravanju da nadzor i savjeti MMF‑a i dalje budu učinkoviti i relevantni za sva tijela na koja se odnose.

U 2019. je MMF dovršio nacionalne programe procjene financijskog sektora za Francusku i Maltu, nastavio je s radom na programu za Italiju i pokrenuo te programe za Austriju i Latviju. Nacionalnim programima procjene financijskog sektora procjenjuju se svi važni nebankarski aspekti tog sektora (npr. aktivnosti u segmentu osiguranja, vrijednosnih papira i mirovinskih fondova) te se daje holistička procjena bankovnih pitanja, osobito onih koja su u nadležnosti nacionalnih tijela koja nadziru manje značajne institucije odnosno aspekti povezani sa sprječavanjem pranja novca i borbom protiv financiranja terorizma.

ESB sudjeluje u nacionalnim savjetovanjima u vezi s člankom IV. Statuta MMF-a za države članice europodručja u vezi s mikrobonitetnim i makrobonitetnim pitanjima, u skladu sa svojom odgovornošću na tim područjima.

4.3. Doprinos izradi europskog i međunarodnog regulatornog okvira

4.3.1. Doprinos radu Odbora za financijsku stabilnost

Nadzor banaka ESB‑a u 2019. je aktivno pridonosio radu Odbora za financijsku stabilnost (FSB), osobito na područjima nadzorne i regulatorne suradnje, provedbe standarda i sanacije. Više je važnih rezultata rada FSB‑a kojima je pridonio u 2019. za vrijeme japanskog predsjedanja Skupinom G‑20, kao što su preispitivanje provedbe standarda ukupnog kapaciteta pokrića gubitaka (TLAC), izvješće o napretku u vezi s rascjepkanošću tržišta, dovršetak ocjene učinaka reformi na financiranje malih i srednjih poduzeća i procjena ranjivosti povezane s kreditima s financijskom polugom i financijskim instrumentima osiguranima kreditima. Nadzor banaka ESB‑a sudjelovao je i na sastancima europske regionalne savjetodavne skupine FSB‑a.

U ovom trenutku FSB je, kao na jedno od triju prioritetnih područja, usredotočen na praćenje provedbe reformi globalnog financijskog sektora i ocjenjivanje učinaka tih reformi. Nadzor banaka ESB‑a i dalje će pridonositi programu rada FSB‑a na više područja, uključujući ocjenu učinaka reformi radi rješenja problema institucija za koje se smatra da su prevelike da bi propale na banke, učinkovitu praksu povezanu s kiberincidentima, nadzorna pitanja povezana s prijelazom na novu referentnu kamatnu stopu, daljnje aktivnosti povezane s rascjepkanošću tržišta i upravljanje krizama.

4.3.2. Doprinos bazelskom procesu

U 2019. je BCBS nastavio s ocjenom učinka reformi uvedenih u razdoblju poslije krize, provodio je svoj program procjene regulatorne dosljednosti i pružao forum za razmjenu između regulatornih i nadzornih tijela za banke iz različitih država. Nadzor banaka ESB‑a dao je svoj doprinos sudjelovanjem u raspravama o politikama, pružanjem stručnih znanja u radnim skupinama BCBS‑a suradnjom s njegovim članovima unutar EU‑a i iz cijelog svijeta te podupiranjem važnih analiza učinaka. Između ostalog, taj je rad obuhvatio (1) revizije kapitalnog okvira za tržišni rizik koje su potvrdili nadzorno tijelo BCBS‑a, Skupina guvernera središnjih banaka i čelnika nadzora, (2) pokretanje dokumenta za savjetovanje o revizijama okvira za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju i (3) revizije tretmana kliringa izvedenica za klijenta za potrebe omjera financijske poluge i zahtjeva za objavu kako bi se riješilo pitanje „uljepšavanja izvješća” nadziranih subjekata.

Tijekom godine BCBS se i dalje zalagao za ostvarenje svog cilja potpune, pravodobne i dosljedne provedbe Basela III te, općenitije rečeno, za promicanje snažnijeg nadzora banaka i sljedećih će godina uz potporu nadzora banaka ESB‑a nastaviti s radom na tome.

Nadzor banaka ESB‑a sudjelovao je i u opsežnom programu rada BCBS‑a u vezi s procjenom regulatornih reformi koje su donesene kao odgovor na krizu. U sklopu tog programa procjenjuje se djelotvornost pojedinačnih standarda, njihovo međudjelovanje i povezanost, rizik regulatorne arbitraže te širi makroekonomski utjecaj reformi uvedenih u razdoblju poslije krize.

Pet zaposlenika nadzora banaka ESB‑a pridružilo se BCBS‑ovu analitičkom timu kako bi pomoglo pripremiti izvješće o utjecaju bazelskih reformi. Još je jedan zaposlenik pridonio aktivnostima tima za procjenu globalnih sistemski značajnih banaka, koji izračunava ocjene za utvrđivanje globalnih sistemski važnih banaka.

4.3.3. Doprinosi radu EBA‑e

Tijekom cijele 2019. nadzor banaka ESB‑a blisko je surađivao s EBA‑om kako bi ostvarili zajedničke ciljeve povećanja financijske stabilnosti i promicanja dosljednog nadzora u cijelom europskom bankarskom sektoru.

Nadzor banaka ESB‑a aktivno je pridonosio radu EBA‑e na svim razinama, te su njegovi zaposlenici bili zastupljeni u ukupno 50 odbora i radnih podskupina EBA‑e. U pet od tih odbora zaposlenici nadzora banaka ESB‑a bili su predsjednici ili supredsjednici. U Odboru nadzornih tijela EBA‑e nadzor banaka ESB‑a sudjelovao je kao član bez prava glasa.

Zajednički rad EBA‑e i nadzora banaka ESB‑a obuhvatio je niz pitanja. Znatan je rad uložen u pripremu testiranja otpornosti na stres na području cijelog EU‑a u 2020. te su zaposlenici nadzora banaka ESB‑a, između ostalog, pomogli u oblikovanju metodologije, pravila upravljanja, smjernica i priručnika za osiguranje kvalitete. Na primjer, ESB je pridonio EBA‑inu odgovoru Europskoj komisiji na poziv za davanje savjeta o provedbi paketa kojim se finalizira Basel III. Pridonio je i EBA‑inim Smjernicama za procjenu gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza primjerenog ekonomskoj recesiji, Smjernicama za odobravanje i praćenje kredita, Smjernicama o upravljanju rizicima IKT-a i sigurnosnim rizicima i Smjernicama o upravljanju kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Radi poticanja usklađenja propisa u EU‑u EBA provodi postupak „uskladi se ili objasni”.^[75] U skladu s tim postupkom ESB, kao nadležno tijelo za izravni nadzor značajnih institucija, mora obavijestiti EBA‑u je li usklađen ili se namjerava uskladiti s novoizdanim smjernicama i preporukama. U 2019. je nadzor banaka ESB‑a poslao obavijesti EBA‑i u vezi s 10 smjernica i jednom preporukom, što je zabilježeno na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka.^[76] Do sada je nadzor banaka ESB‑a dosljedno izvješćivao EBA‑u da je usklađen ili se namjerava uskladiti sa svim primjenjivim smjernicama koje izdaje EBA ili Zajednički odbor europskih nadzornih tijela.

5. Organizacijski ustroj nadzora banaka ESB‑a

5.1. Ispunjavanje zahtjeva povezanih s odgovornošću

Ovo Godišnje izvješće jedan je od glavnih kanala odgovornosti nadzora banaka ESB‑a prema Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije, kako je utvrđeno u uredbi o SSM‑u. Uredbom je propisano da se na nadzorne zadaće ESB‑a primjenjuju odgovarajući zahtjevi za transparentnost i odgovornost. ESB pridaje veliku važnost održavanju i punoj primjeni okvira odgovornosti koji je podrobnije opisan u međuinstitucijskom sporazumu između Europskog parlamenta i ESB‑a i u memorandumu o razumijevanju između Vijeća EU‑a i ESB‑a.

Što se tiče suradnje s Europskim parlamentom, u 2019. je predsjednica Nadzornog odbora govorila pred parlamentarnim Odborom za ekonomsku i monetarnu politiku prigodom: (1) predstavljanja Godišnjeg izvješća ESB‑a o nadzornim aktivnostima u 2018. (21. ožujka) te u sklopu (2) dvaju redovnih javnih saslušanja (4. rujna i 12. prosinca) i (3) triju ad hoc razmjena mišljenja (21. ožujka, 4. rujna i 12. prosinca). Među glavnim temama o kojima se raspravljalo bili su finalizacija Basela III, uloga ESB-a u sprječavanju pranja novca, nadzorni pristup zelenom financiranju i budućnost bankovne unije.

U skladu s odredbama uredbe o SSM‑u i međuinstitucijskog sporazuma između Europskog parlamenta i ESB‑a, po prijedlogu ESB‑a za imenovanje Yvesa Merscha potpredsjednikom Nadzornog odbora ESB‑a, 4. rujna održano je njegovo saslušanje pred Odborom za ekonomsku i monetarnu politiku. Europski parlament odobrio je prijedlog ESB‑a u plenarnom glasanju 17. rujna 2019., te je Mersch imenovan provedbenom odlukom Vijeća Europske unije. Imenovanje je stupilo na snagu 7. listopada.

Tijekom 2019. ESB je objavio 22 odgovora na pisana pitanja zastupnika u Europskom parlamentu o pitanjima nadzora banaka. U dopisima su dani odgovori na pitanja o nizu tema, uključujući testiranja otpornosti na stres, pristup nadzora banaka ESB‑a spajanjima te probleme povezane s upravljanjem i postupanjem u bankarskom sektoru.

Osim toga ESB je, u skladu s odredbama međuinstitucijskog sporazuma, Europskom parlamentu poslao zapisnike o raspravama sa sastanaka Nadzornog odbora.

Kada je riječ o Vijeću Europske unije, predsjednik Nadzornog odbora sudjelovao je na dvama sastancima Euroskupine, od kojih se prvi održao 5. travnja. Istog datuma predstavio je Godišnje izvješće ESB‑a o nadzornim aktivnostima u 2018. U razmjeni mišljenja o provedbi nadzornih zadaća ESB‑a predsjednik je sudjelovao 9. listopada.

Nadzor banaka ESB‑a u 2019. je nastavio s ispunjavanjem svojih izvještajnih zahtjeva prema nacionalnim parlamentima utvrđenih u uredbi o SSM‑u. Objavio je pet odgovora na pisana pitanja zastupnika nacionalnih parlamenata.

U 2019. je ESB dodatno pridonio reviziji EBA‑e koju je Europski revizorski sud proveo u vezi s testiranjem na stres banaka na području EU‑a. U sklopu istraga Europskog revizorskog suda o EBA‑inu uvođenju okvira za testiranje otpornosti na stres ESB je dostavio informacije o postupcima osiguranja kvalitete testiranja otpornosti na stres, postupcima procjene utjecaja stresa i izvješćivanju EBA‑e o rezultatima testiranja.

ESB je Europski revizorski sud izvijestio i o mjerama koje je proveo kako bi riješio pitanja povezana s nalazima i preporukama iz njegova prvog izvješća o funkcioniranju SSM‑a. Radi poboljšanja svoje vanjske odgovornosti i postupajući prema jednoj od preporuka Europskog revizorskog suda, ESB je obavio pripremne radnje za provedbu ankete o svim važnim udruženjima banaka. Anketa, čija se provedba planira u prvoj polovici 2020., pridonijet će utvrđivanju razloga za zabrinutost i mogućih poboljšanja. Nadalje, ESB je i dalje radio na provedbi preporuka iz izvješća Europskog revizorskog suda o ESB‑ovu upravljanju krizama u bankama. Naposljetku, kao što je podrobnije opisano u Okviru 5., nadzor banaka ESB‑a potpisao je memorandum o razumijevanju s Europskim revizorskim sudom o mehanizmima za praktičnu razmjenu informacija na području mikrobonitetnog nadzora.

5.2. Transparentnost i komunikacija

Budući da je komunikacija važan alat kojim se treba osigurati da ulogu nadzora banaka ESB‑a dobro razumiju i nadzirane banke i različiti dionici unutar bankovnog sustava, nadzor banaka ESB‑a redovito dijeli informacije. U tom je duhu i u 2019. nastavio s objašnjavanjem svojih aktivnosti različitim komunikacijskim kanalima, uključujući mrežne stranice ESB‑a o nadzoru banaka i društvene mreže. Nadzor banaka ESB‑a snažno je predan osiguravanju transparentnosti u vezi sa svojim nadzornim aktivnostima i redovito obavješćuje javnost o najnovijim kretanjima i ključnim nadzornim pojmovima. U 2019. su predsjednik i potpredsjednica Nadzornog odbora – odnosno potpredsjednik koji je zamijenio potpredsjednicu – održali 25 govora, predstavnici ESB‑a u Nadzornom odboru održali su 14 govora, a zajednički su dali 15 intervjua medijima. Nadzor banaka ESB‑a objavio je 28 priopćenja za javnost i devet dopisa bankama koje izravno nadzire. U 2019. su objavljena još četiri izdanja Biltena nadzora banaka, tromjesečne digitalne publikacije s više od 6300 pretplatnika. Nadzor banaka ESB‑a objavio je i rezultate svojih osnovnih aktivnosti, kao što su agregatni rezultati postupka nadzorne provjere i procjene (SREP), testiranja otpornosti na likvidnosni stres, sveobuhvatnih procjena banke Nordea i šest bugarskih banaka te odluke o sankcijama. ESB se i dalje služio svim kanalima društvenih medija kako bi javnost informirao o najnovijim kretanjima i kako bi objašnjavao ključne pojmove.

Osim toga, nadzor banaka ESB‑a bio je domaćin i uživo je prenosio svoj treći Forum o nadzoru banaka, na kojem je sudjelovalo 180 predstavnika banaka, nacionalnih nadležnih tijela, institucija EU‑a, revizora, organizacija za strateško promišljanje i medija. Nadzor banaka ESB‑a nastavio se obraćati mladima i predsjednik je sudjelovao u dvama događajima Dijalog ESB‑a s mladima. Na prvom od njih u središnjoj banci Banco de Portugal u Lisabonu sudjelovala je skupina od 50 mladih financijskih stručnjaka, dok se na drugom okupilo oko 350 sadašnjih i bivših studenata rimskog sveučilišta Sapienza. Nadzor banaka ESB‑a otvorio je i javno savjetovanje o okviru za naknade za nadzor^[77], koje je završilo komunikacijskim paketom u kojem se podrobno opisuje taj postupak i njegov ishod. U 2019. je ESB odgovorio na više od 1500 upita javnosti o temama povezanima s nadzorom banaka, među kojima su bili upiti o pojedinačnim bankama, odobrenjima za rad i financijskoj tehnologiji. Nadalje, ESB je bio domaćin 32 predavanja za više od 1300 sudionika o temama koje se odnose baš na nadzorne dužnosti ESB‑a.

5.3. Odlučivanje

5.3.1. Sastanci i odluke Nadzornog odbora i Upravljačkog odbora

Nadzorni odbor ESB‑a sastoji se od predsjednika (imenovanog na mandat od pet godina koji se ne može obnoviti), potpredsjednika (izabranog iz redova članova Izvršnog odbora ESB‑a), četiriju predstavnika ESB‑a i predstavnika nacionalnih nadležnih tijela. Ako nacionalno nadležno tijelo nije nacionalna središnja banka, predstavnika nacionalnog nadležnog tijela može pratiti predstavnik nacionalne središnje banke te države članice. U tim se slučajevima predstavnici države članice za potrebe postupka glasovanja smatraju jednim članom.

U travnju 2019. Upravno vijeće predložilo je imenovanje člana Izvršnog odbora ESB‑a Yvesa Merscha za potpredsjednika ESB‑ova Nadzornog odbora. Nakon njegova saslušanja u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta, na plenarnoj sjednici u rujnu 2019. Europski parlament odobrio je izvješće kojim se preporučuje njegovo imenovanje, što je Europsko vijeće potvrdilo u listopadu 2019.

U 2019. su Edouard Fernandez-Bollo, Kerstin af Jochnick i Elizabeth McCaul imenovani predstavnicima ESB‑a u Nadzornom odboru, u kojem je već bio Pentti Hakkarainen, imenovan 2016.

U 2019. se Nadzorni odbor ESB‑a sastao 18 puta. Od toga je 13 sastanaka održano u Frankfurtu na Majni, a četiri su bile telekonferencije. Jedan je sastanak, na poziv središnje banke Banco de Portugal, održan u Lisabonu.

Upravljački odbor^[78] Nadzornog odbora održao je sedam sastanaka u 2019., i to u Frankfurtu na Majni. U travnju je provedena uobičajena rotacija petero članova nacionalnih nadležnih tijela, koji su u Upravljački odbor imenovani na razdoblje od godinu dana.

U 2019. je ESB donio 2356^[79] nadzornih odluka^[80] upućenih određenim nadziranim subjektima (vidi Sliku 6.). Od toga su 961 odluku donijeli voditelji radnih jedinica ESB‑a u skladu s općim okvirom za prenošenje ovlasti za donošenje odluka za pravne instrumente povezane s nadzornim zadaćama. Preostalih je 1395 odluka na temelju nacrta prijedloga Nadzornog odbora donijelo Upravno vijeće u postupku neisticanja prigovora. Većina nadzornih odluka odnosila se na postupke procjene sposobnosti i primjerenosti (47,3 %), SREP (8,6 %), interne modele (7,5 %), regulatorni kapital (7,0 %) i postupke u vezi sa stjecanjem kvalificiranih udjela (5,5 %).

Osim nacrta konačnih odluka koje se odnose na pojedinačne banke podnesenih Upravnom vijeću u postupku o neisticanju prigovora, Nadzorni odbor donio je odluke o nekoliko horizontalnih pitanja, u prvom redu o primjeni zajedničkih metodologija i okvira na određenim područjima nadzora. Dio tih odluka pripremile su privremene strukture koje je zadužio Nadzorni odbor. Te se strukture sastoje od viših rukovoditelja iz ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela, koji su obavili pripremne radnje o temama kao što su metodologija SREP‑a i pojednostavnjenje procesa u sklopu SSM‑a.

Nadzorni je odbor većinu svojih odluka donio pisanim postupkom^[81].

Od 117 bankovnih grupa koje je ESB izravno nadzirao u 2019., 34 ih je zatražilo da im ESB ne dostavi službene odluke na engleskom jeziku nego na nekom drugom službenom jeziku EU‑a (u odnosu na 35 u 2018.).

5.3.2. Daljnje aktivnosti za pojednostavnjenje postupka odlučivanja

Među mjerama kojima se znatno povećala učinkovitost postupka odlučivanja bila je odluka Izvršnog odbora da se okvir za prenošenje ovlasti^[82] proširi na dodatne vrste rutinskih nadzornih odluka ESB‑a u skladu s prijedlogom skupine za pojednostavnjenja u sklopu SSM‑a. U ožujku 2019. okvir za prenošenje ovlasti proširen je na odluke o nadzornim ovlastima koje se dodjeljuju nacionalnim pravom. Dodatno je proširen u kolovozu 2019. tako da obuhvaća ovlasti za odlučivanje o sustavu jedinstvene putovnice, stjecanju kvalificiranih udjela i oduzimanju odobrenja za rad kreditnih institucija.

Nadalje, protok informacija prema Nadzornom odboru pojednostavljen je i automatiziran te je postao kvalitetniji. Isto tako su, zahvaljujući poboljšanim alatima za praćenje, optimirane i pojednostavnjene aktivnosti Nadzornog odbora.

5.3.3. Aktivnosti Administrativnog odbora za preispitivanja

Administrativni odbor za preispitivanja^[83] tijelo je ESB‑a sastavljeno od članova koji su pojedinačno i skupno neovisni o ESB‑u te im je povjerena zadaća da, nakon što utvrdi dopuštenost zahtjeva za preispitivanje, preispitaju odluke Upravnog vijeća o pitanjima koja se odnose na nadzor.^[84]

U 2019. su Administrativnom odboru za preispitivanja upućena četiri nova zahtjeva za preispitivanje nadzornih odluka ESB‑a (vidi Tablicu 4.). Iste je godine Administrativni odbor za preispitivanja donio pet mišljenja, od kojih se jedno odnosi na zahtjev za preispitivanje podnesen u 2018. U dvama su mišljenjima zahtjevi proglašeni nedopuštenima, u jednom je Administrativni odbor predložio da se prvotne odluke ESB‑a ukinu i zamijene novima, dok je u jednom mišljenju predložio da se prvotna odluka zamijeni izmijenjenom odlukom. U posljednjem je predložio da se odluka zamijeni drugom odlukom istovjetna sadržaja. U dvama je slučajevima Administrativni odbor za preispitivanja u sklopu istražne faze obavio saslušanje, čime se podnositelju zahtjeva i ESB‑u dala dodatna mogućnost za primjedbe na osporenu odluku.

Teme preispitivanja i važna pitanja

Mišljenja koja je Administrativni odbor za preispitivanja dovršio u 2019. dotaknula su se nekoliko vrsta nadzornih odluka i odnosila su se na sljedeća pitanja:

• mogućnost anonimizacije odluke ESB‑a o izricanju administrativne kazne za povrede zahtjeva propisanih uredbom o kapitalnim zahtjevima. Objava odluke ESB‑a odgođena je dok Upravno vijeće ne donese konačnu odluku nakon razmatranja mišljenja Administrativnog odbora za preispitivanja.
• privremene mjere postupovne naravi u postupku za oduzimanje odobrenja za rad
• tumačenje zajedničkih smjernica EBA‑e, ESMA‑e i EIOPA‑e za bonitetnu procjenu stjecanja i povećanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru, osobito s obzirom na integritet predloženog stjecatelja
• dopuštenost zahtjeva za preispitivanje u vezi s odlukom ESB‑a da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti u skladu s uredbom o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu
• procjena usklađenosti sa zahtjevima za zakonito postupanje, osobito s pravom na saslušanje, i ograničenja diskrecijskog prostora ostavljenog ESB‑u u sklopu određenih odluka o internim modelima koje su povezane s ESB‑ovim projektom TRIM‑a, a koje se odnose i na vodič za vodič za TRIM.

5.4. Zaposlenici u nadzoru banaka ESB‑a

U 2019. se ukupan broj odobrenih radnih mjesta u ekvivalentu punog radnog vremena za pet osnovnih poslovnih područja nadzora banaka ESB‑a s 1099 u 2018. povećao na 1189.

U 2019. je Upravno vijeće odobrilo povećanje broja zaposlenih za 90 ekvivalenata punog radnog vremena u osnovnim poslovnim područjima nadzora banaka ESB‑a, od čega 18 u osnovnim poslovnim područjima zajedničkih službi koje obavljaju poslove povezane s SSM‑om. Gotovo polovica od 90 odobrena je zbog potrebe za zapošljavanjem povezane s Brexitom. Preostalo povećanje u osnovnim poslovnim područjima nadzora ESB‑a u 2019. prvenstveno je bilo povezano s upotrebom vlastitih ljudskih potencijala za aktivnosti testiranja otpornosti na stres koje su se prije provodile uz potporu vanjskih savjetnika.

U planiranju proračuna za nadzor banaka ESB‑a u 2020. primjenjuje se načelo stabilnosti. Uključeno je prepoznavanje mogućih budućih potreba za unutarnjim i vanjskim resursima te određivanje konkretnih područja na kojima se može dodatno poboljšati učinkovitost. Ta opredijeljenost znači da će se proračun nadzora banaka ESB‑a stabilizirati od 2023. nadalje i da se ne predviđaju potrebe za sustavnim povećanjem resursa. Time se ne uzimaju u obzir moguća upotreba vlastitih ljudskih potencijala umjesto vanjskih savjetnika ni buduća područja rada povezana s europskim nadzorom banaka. Ukupna potreba za dodatnim ljudskim potencijalima u cijelom nadzoru banaka ESB‑a i povezanim unutarnjim zajedničkim službama za 2020. iznosi 112,5 ekvivalenata punog radnog vremena.

Unutarnji preustroj nadzora banaka ESB‑a

Među organizacijskim promjenama u nadzoru banaka ESB‑a koje je Izvršni odbor odobrio bila je uspostava novog odjela (Odjel XVI) i novog odsjeka u glavnoj upravi Mikrobonitetni nadzor I s ciljem ponovnog usklađenja odjelnog ustroja s ciljnim modelom koji je uspostavljen na početku europskog nadzora banaka. Novi odjel bavio se dvama pitanjima: opsegom kontrole i potrebom za odgovarajućom razinom hijerarhije u nastupanju prema značajnim institucijama.

Raznolikost

Kada je riječ o rodnoj raznolikosti, postotak zaposlenica povećao se s 40 % na 41 % ukupnog broja zaposlenih na neodređeno i na određeno vrijeme u osnovnim poslovnim područjima nadzora banaka ESB‑a u 2019. Udio zaposlenica na rukovodećim položajima u odnosu na prethodnu godinu malo se povećao s 31 % u 2018. na 32 % u 2019. Na godišnjoj se razini povećao i udio zaposlenica na nerukovodećim položajima, i to s 42 % na 43 %.

Suradnja unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma

Uspješno izvršavanje zadaća i ciljeva europskog nadzora banaka ovisi o bliskoj suradnji između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela. U sklopu te suradnje nacionalna nadležna tijela pridonose ljudskim potencijalima za zajedničke nadzorne timove, ali i za nadzor na licu mjesta, horizontalne projekte i radne skupine.

Kada je riječ o zajedničkim nadzornim timovima, prema novoj metodologiji zapošljavanja u njima koja je primijenjena u 2019., nadzornici ESB‑a čine 37 % zajedničkih nadzornih timova, dok se na nadzornike iz nacionalnih nadležnih tijela odnosi preostalih 63 % (vidi Tablicu 5.).

U 2019. je program usavršavanja za SSM dodatno proširen kako bi se zadovoljile potrebe za učenjem i razvojem, poticala zajednička kultura nadzora i kako bi se osiguralo da se europski nadzor banaka može nositi s trenutačnim izazovima. Zbog toga su u program usavršavanja uvršteni seminari o IT riziku, koji obuhvaćaju aspekte kao što su upravljanje bankama povezano s IT‑om, IT strategije i poslovanje te eksternalizacija IT usluga. Program usavršavanja za koordinatore u sklopu zajedničkih nadzornih timova (kao što su koordinatori zajedničkog nadzornog tima, lokalni koordinatori ili voditelji skupina za određena područja rizika) također je revidiran kako bi se na bolji način zadovoljile njihove potrebe. Ciljevi za 2020. jesu poticanje suradnje, poboljšanje administracije i proširenje programa usavršavanja većim brojem tečajeva, novim tečajevima koji se zasnivaju na analizi konkretnih slučajeva i prilikama za e‑učenje.

Dodatno je poboljšan i program usavršavanja zaposlenika SSM‑a koji sudjeluju u nadzorima jer su im ponuđena četiri puna tjedna edukacije u različitim terminima i na različitim lokacijama. Ukupno je u ponudi bilo 25 seminara, koji su obuhvatili sve glavne vrste rizika u sklopu SREP‑a i tzv. meke vještine (eng. soft skill) te postupke koji su važni za nadzore. U programu usavršavanja sudjelovalo je više od 30 % približno 1200 inspektora koji u europskom nadzoru banaka rade na poslovima nadzora na licu mjesta.

U lipnju 2019. za zajedničke nadzorne timove uveden je novi postupak davanja povratnih informacija pod nazivom „Razmjena i povezivanje u zajedničkom nadzornom timu” (eng. JST Share and Connect). Temelji se na pravnoj osnovi kojom se utvrđuju načela za određivanje ciljeva i davanje povratnih informacija unutar zajedničkih nadzornih timova^[85]. Najvažniji je cilj tog postupka olakšati dijalog o tome što se i kako predaje te o načinu zajedničkog djelovanja timova kako bi ostvarili svoje godišnje ciljeve. Postupak je nastao iz dvaju pilot-projekata, opsežne razmjene između ESB‑a i predstavnika nacionalnih nadležnih tijela te unutarnjih rasprava između glavne uprave Ljudski potencijali, glavne uprave Mikrobonitetni nadzor I i glavne uprave Mikrobonitetni nadzor II.

Naposljetku, provedena su i dva programa s ciljem povećanja mobilnosti unutar zajedničkih nadzornih timova. Prvi je ogledna razmjena, unutar zajedničkog nadzornog tima koja članovima zajedničkih nadzornih timova omogućuje fizički premještaj iz ESB‑a ili nacionalnog nadležnog tijela u drugu instituciju na dva tjedna, a pritom ostaju u istom zajedničkom nadzornom timu i rade na istim zadatcima. Troškovi se podmiruju u skladu s lokalnim pravilima za službena putovanja. Drugi je program upućivanja unutar zajedničkog nadzornog tima za zaposlenike nacionalnih nadležnih tijela, koji dolaze u ESB na tri mjeseca u sklopu programa Europskog sustava središnjih banaka i međunarodnih organizacija (program ESSB/MO). Oba su programa pozitivno djelovala na sudionike u smislu (1) boljeg razumijevanja radne kulture institucije domaćina te dinamike između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela, (2) poticanja zajedničke kulture SSM‑a i (3) stjecanja korisnih vještina za uloge koje će ubuduće imati u zajedničkim nadzornim timovima.

Zaposlenici u nadzorima na licu mjesta

Nadzori na licu mjesta planiraju se i za njih se angažiraju zaposlenici u bliskoj suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima, iz kojih dolazi većina voditelja misija i članova timova.

Kako bi proveo preporuku Europskog revizorskog suda, europski nadzor banaka poduzima aktivnosti kojima bi se u razdoblju od više godina trebao povećati udio prekograničnih nadzora na licu mjesta^[86] i nadzora koje na licu mjesta provode mješoviti timovi^[87]. Nekoliko je ciljeva te inicijative:

• uskladiti primjenu metodologije za provedbu nadzora na licu mjesta i proširiti stručna znanja u cijelom europskom nadzoru banaka
• štititi kvalitetu provedbe nadzora i jednako postupanje prema svim značajnim institucijama, uz uvažavanje lokalnih specifičnosti
• omogućiti dodatni pogled na stanje banke očima zaposlenika nacionalnih nadležnih tijela iz drugih država
• poticati timski duh među zaposlenicima koji obavljaju nadzore na licu mjesta i izgraditi zajedničku kulturu postupanja na licu mjesta
• jačati ugled i vjerodostojnosti europskog nadzora banaka.

Radi promicanja prekograničnih nadzora i nadzora koje provode mješoviti timovi inspektorima iz nacionalnih nadležnih tijela ponuđeno je nekoliko mogućnosti. Naime, inspektori mogu odabrati da ih se uputi u ESB za vrijeme trajanja prekograničnih nadzora i nadzora koje provode mješoviti timovi. U tom slučaju potpisuju ugovor s ESB‑om u sklopu programa ESSB/MO (umjesto da ostanu zaposleni u sadašnjem nacionalnom nadležnom tijelu), a troškovi njihove plaće, putovanja i smještaja podmiruju se iz proračuna ESB‑a. Tu je mogućnost uvedenu u 2018. iskoristio veći broj osoba: u 2019. je u sklopu programa ESSB/MO zaključeno 186 ugovora za inspektore iz nacionalnih nadležnih tijela u prekograničnim nadzorima i nadzorima koje provode mješoviti timovi, čime se potiče razmjena zaposlenika u europskom nadzoru banaka. Tim su ugovorima nacionalna nadležna tijela ustupila 61,3 ekvivalenta punog radnog vremena radi potpore provođenju tih nadzora. Zahvaljujući takvim rješenjima, u 2019. su ESB i nacionalna nadležna tijela imali dovoljno zaposlenika za ukupno 73 prekograničnih i 19 nadzora koje provode mješoviti timovi unutar europskog nadzora banaka.

Članovi nadzornih timova koji rade pod ugovorom u sklopu programa ESSB/MO imaju jednake uvjete zapošljavanja. Time se olakšava stvaranje ozračja uključenosti u tim i zajedničke kulture postupanja na licu mjesta, a poboljšava se i međusobna zamjenjivost ljudskih potencijala za nadzore na licu mjesta u cijelom europskom nadzoru banaka. Na primjer, manjak stručnih znanja na nekom području može se nadomjestiti raspoređivanjem stručnjaka iz drugog nadzornog tijela.

5.5. Provedba Kodeksa ponašanja

U skladu s člankom 19. stavkom 3. uredbe o SSM‑u, ESB mora imati kodeks ponašanja, koji se primjenjuje na zaposlenike i rukovodstvo ESB‑a uključene u nadzor banaka te uređuje pitanja povezana sa sukobom interesa. Odgovarajuće odredbe sadržane su u Etičkom okviru ESB‑a, koji provodi Služba za usklađenost s propisima i upravljanje.

Tijekom cijele 2019. ta je služba nastavila raditi na izgradnji snažne etičke kulture u cijelom Europskom sustavu središnjih banaka i europskom nadzoru banaka i podupirala je trajno usklađivanje etičkih standarda i provedbene prakse djelovanjem radne skupine službenika za etička pitanja i usklađenost s propisima. Unutar samog ESB‑a su novi zaposlenici nadzora banaka ESB‑a prošli obvezan program e‑učenja i pozvani su da na posebnim radionicama dodatno povećavaju svoju svijest u vezi s etičkim dilemama. Osim toga, Služba za usklađenost s propisima i upravljanje odgovorila je na 1850 zahtjeva u vezi s različitim temama, od kojih su gotovo polovicu podnijeli zaposlenici nadzora banaka ESB‑a. Više od 40 % tih zahtjeva odnosila se na privatne financijske transakcije zaposlenika, a na drugom mjestu bili su zahtjevi u vezi s pitanjima ograničenja nakon prestanka zaposlenja i sukoba interesa (vidi Grafikon 26.).

Osim savjetovanja zaposlenika ESB‑a o etičkim pitanjima Služba za usklađenost s propisima i upravljanje provodila je i postupke praćenja usklađenosti s propisima koji se odnose na njihove privatne financijske transakcije. Premda je utvrđen ograničen broj slučajeva neusklađenosti, od koji se oko 25 % odnosilo na zaposlenike nadzora banaka ESB‑a, ni u jednom od tih slučajeva nije bilo namjerne povrede dužnosti ni druge ozbiljne neusklađenosti.

Što se tiče zaposlenika uključenih u nadzor banaka koji su tijekom 2019. godine odstupili s radnog mjesta, u dva slučaja pokrenuto je razdoblje mirovanja u skladu s Etičkim okvirom.

Nakon stupanja na snagu Jedinstvenog kodeksa ponašanja za visoke dužnosnike ESB‑a 1. siječnja 2019. Odbor za etiku ESB‑a procijenio je novouvedene Izjave o interesima koje su podnijeli svi članovi Nadzornog odbora, a potom su te popunjene izjave objavljene na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. Osim toga, Odbor je izdao 17 mišljenja u vezi s visokim dužnosnicima ESB‑a uključenima u nadzor banaka, od kojih se većina odnosila na pitanja sukoba interesa.

Dodatan zamah suradnji među nadzornim tijelima i izgradnji organizacijske i etičke kulture u cijelom europskom nadzoru banaka dala je radna skupina službenika za etička pitanja i usklađenost s propisima. Ona je postala središnji posrednik u razmjeni informacija i forum za potporu dosljednoj provedbi Jedinstvenog kodeksa u cijelom jedinstvenom nadzornom mehanizmu.

5.6. Primjena načela odvajanja monetarne politike od nadzornih zadaća

U 2019. se načelo odvajanja monetarne politike od nadzornih zadaća uglavnom primjenjivalo na razmjenu informacija među različitim funkcijama.^[88]

Na tu se razmjenu informacija, u skladu s Odlukom ESB/2014/39 o provedbi odvajanja monetarne politike od nadzornih funkcija ESB‑a^[89], primjenjivalo pravilo o zahtjevu za nužno poznavanje: svaka funkcija morala je dokazati da su informacije koje je zatražila nužne za postizanje njezinih ciljeva. U većini slučajeva pristup povjerljivim informacijama odobrila je izravno funkcija ESB‑a u odgovarajućoj funkciji. To je učinjeno u skladu s Odlukom ESB/2014/39, kojom se omogućuje da pristup informacijama, kada je riječ o anonimiziranim podatcima ili informacijama koje nisu osjetljive, izravno odobri organizacijska jedinica u odgovarajućoj funkciji. Nije bila potrebna intervencija Izvršnog odbora radi rješavanja mogućih sukoba interesa.

U skladu s Odlukom ESB/2014/39, u nekoliko je slučajeva ipak bilo potrebno sudjelovanje Izvršnog odbora kako bi se omogućila razmjena neanonimiziranih informacija koje se odnose na pojedinačne banke ili procjena osjetljivih informacija. Pristup podatcima odobren je na temelju načela nužnog poznavanja nakon procjene obrazloženog zahtjeva, i to na ograničeno razdoblje, kako bi se u svakom trenutku tijekom tog razdoblja osiguralo ispunjavanje obveze nužnog poznavanja.

Odvajanje na razini odlučivanja nije izazvalo zabrinutost i nije bila potrebna intervencija Odbora za posredovanje.

5.7. Okvir izvješćivanja o podatcima i upravljanje informacijama

5.7.1. Zbivanja povezana s okvirom za izvješćivanje o podatcima

U skladu s člankom 140. stavkom 4. okvirne uredbe o SSM‑u, ESB je odgovoran za organiziranje postupaka povezanih s prikupljanjem i preispitivanjem kvalitete podataka koje su dostavili nadzirani subjekti.^[90] Glavni je cilj osigurati da se nadzorna tijela za bankarstvo služe pouzdanim i aktualnim nadzornim podatcima.

Dodatne provjere kvalitete podataka objavljuju se na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. U sklopu preispitivanja kvalitete podataka u 2019. je ESB posuvremenio popis dodatnih provjera kvalitete podataka, koji je sastavio zajednički s nacionalnim nadležnim tijelima, a koji se može pronaći na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. Cilj je tih provjera nadopuniti pravila provjere valjanosti koje je objavila EBA i poboljšati kvalitetu nadzornih podataka. U 2019. je ESB počeo objavljivati ishod svoje procjene kvalitete nadzornih podataka, koji se prenose u skladu s provedbenim tehničkim standardima EBA‑e. Rezultati se objavljuju tromjesečno na agregatnoj razini i dostupni su javnosti u odjeljku o nadzornim podatcima na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka.

U 2019. je ESB dodatno povećao transparentnost i dostupnost nadzornih podataka koji se objavljuju na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. Kao prvo, uveo je tromjesečno priopćenje za javnost u kojem objavljuje najvažnija kretanja ključnih pokazatelja adekvatnosti kapitala, kvalitete imovine i likvidnosti. Osim toga, agregirane nadzorne podatke sada učitava u Spremište statističkih podataka ESB‑a i tako korisnicima omogućuje lako preuzimanje vremenskih serija. Naposljetku, ESB i dalje objavljuje proširene informacije u sklopu trećeg stupa na razini pojedinačnih banaka: osim triju omjera solventnosti i financijske poluge koje značajne institucije objavljuju na najvišoj razini konsolidacije u 19 država europodručja, u 2019. je za globalne sistemski važne institucije i ostale sistemski važne institucije objavljen i predložak za objavu koeficijenta likvidnosne pokrivenosti (EU-LIQ1), koji obuhvaća iznose visokokvalitetne likvidne imovine, priljev i odljev gotovine te njihovu raščlambu.

Ostvaren je i napredak u vezi s povećanjem učinkovitosti izvješćivanja i smanjenjem tereta izvješćivanja za banke. Prvo, dodatno je poboljšan Rječnik za integrirano izvještavanje banaka^[91], koji u svojoj bazi podataka sada sadržava zahtjeve povezane s opterećenjem imovine, planiranje sanacije i verziju 2.8 FINREP‑a. Pri kraju je i dodavanje natuknice o kreditnom rizika u sklopu COREP‑a u skladu s pristupom zasnovanom na internim rejting-sustavima i standardnim pristupom, sekuritizaciji i neprihodonosnim kreditima u sklopu FINREP‑a. Način upotrebe razine za unos kako bi se dobili različiti izvještajni zahtjevi opisani u Rječniku upravo se testira radi ispravljanja mogućih nedosljednosti i dokazivanja valjanosti i upotrebljivosti Rječnika.

ESB podupire i EBA‑u u provedbi njezina mandata koji proizlazi iz članka 430. stavka (c) revidirane uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR II) za procjenu izvedivosti objedinjenog sustava za prikupljanje statističkih, sanacijskih i bonitetnih podataka. Takav objedinjeni sustav trebao bi povećati izvještajnu učinkovitost upotrebom zajedničkih definicija i izbjegavanjem preklapanja, boljom razmjenom podataka među nadležnim tijelima i poboljšanjem kvalitete podataka.

5.7.2. Sustav upravljanja informacijama za potrebe SSM‑a

U svakodnevnim aktivnostima nadzornici se oslanjaju na Sustav upravljanja informacijama (IMAS). IMAS je zajednička IT platforma koja nadzornicima omogućuje razmjenu informacija bez obzira na to rade li u ESB‑u ili nacionalnom nadležnom tijelu i rade li u sklopu zajedničkog nadzornog tima ili specijalizirane funkcije. Zbog toga IMAS olakšava provedbu pristupa u kojem svi čine jedan tim i pridonosi usklađenosti s odgovarajućom politikom u vezi s pravima pristupa. IMAS pridonosi učinkovitosti i usklađenosti nadzornih aktivnosti tako što omogućuje točnu i učinkovitu provedbu postupaka kao što su SREP, nadzori na licu mjesta i postupci odobrenja automatiziranim praćenjem rada, kojim se evidentiraju sve važne informacije. Time se osigurava usporedivost podataka među različitim bankama i podupire se provedba horizontalnih analiza.

Nova baza podataka IDRA (eng. IMAS Data Reporting and Analytics) omogućuje fleksibilan pristup nadzornim podatcima i pruža nove mogućnosti upravljanja podatcima za sve korisnike IMAS‑a, čime podupire naprednu analitiku podataka.

5.7.3. Platforma za testiranje otpornosti na stres i aplikacija OSI Credit

Testiranja otpornosti na stres i pregledi kreditnih spisa koje provode europska nadzorna tijela podupire posebni IT sustav STAR (eng. Stress Test Account Reporting). Platforma STAR potpora je tijekom cijelog postupka testiranja otpornosti na stres: od prikupljanja i analize podataka o testiranju otpornosti na stres do slanja povratnih informacija institucijama sudionicama. Njezinom upotrebom povećava se učinkovitost zbog automatizacije procesa i potpore u analizi rezultata testiranja otpornosti na stres, a korisnicima iz ESB‑a, nacionalnih nadležnih tijela i institucija sudionica omogućuje rad na centraliziranoj internetskoj platformi koja je sigurna i usklađena je s politikom SSM‑a u vezi s pravima pristupa.

Na toj infrastrukturi radi i aplikacija povezana s nadzorima na licu mjesta povezanima s kreditnim rizikom OSI Credit, razvijena s ciljem povećanja učinkovitosti i usklađivanja njihove provedbe. Aplikacija je korisna za različite korake u tim nadzorima jer automatizira praćenje rada, u njoj se izrađuju izvješća, a omogućuje i daljnju analizu kreditnih portfelja.

6. Izvješćivanje o proračunskoj potrošnji

6.1. Rashodi za 2019.

U uredbi o SSM‑u zahtijeva se da ESB ima na raspolaganju dostatna sredstva za učinkovito provođenje svojih nadzornih zadaća. Ta se sredstva financiraju iz naknade za nadzor koju plaćaju subjekti koji podliježu nadzoru ESB‑a.

Rashodi za nadzorne zadaće posebna su stavka u proračunu ESB‑a. Proračunske ovlasti ESB‑a povjerene su Upravnom vijeću. Upravno vijeće donosi godišnji proračun ESB‑a na prijedlog Izvršnog odbora i nakon savjetovanja s predsjednikom i potpredsjednikom Nadzornog odbora o pitanjima koja se odnose na nadzor banaka. Upravnom vijeću pomaže Odbor za proračun (BUCOM), koji se sastoji od članova iz svih nacionalnih središnjih banaka Eurosustava i ESB‑a. BUCOM pomaže Upravnom vijeću dajući ocjene izvješća ESB‑a o planiranju i praćenju proračuna.

Rashodi u 2019. uglavnom su bili u skladu s procjenama.

Rashodi ESB-a za provedbu zadaća u vezi s nadzorom prvenstveno se sastoje od izravnih troškova glavnih uprava nadzora banaka ESB‑a. Nadzorna funkcija oslanja se i na zajedničke službe u sklopu postojećih poslovnih područja ESB‑a za potporu, uključujući upravljanje poslovnim prostorom, upravljanje ljudskim potencijalima, opće poslove, proračun i kontroling, računovodstvo, pravne poslove, odnose s javnošću i jezične usluge, unutarnju reviziju, statistiku i informacijsku tehnologiju.

U travnju 2019. Upravno vijeće donijelo je Odluku ESB‑a o iznosu koji će se naplatiti od naknada za nadzor u 2019. Tom su odlukom godišnji rashodi za zadaće povezane s nadzorom banaka procijenjeni na 559,0 mil. EUR.^[92] Na kraju 2019. rashodi ESB‑a za nadzorne zadaće iznosili su 537,0 mil. EUR (vidi Tablicu 6.). To što su troškovi bili za 4 % manji od procjene priopćene u travnju 2019. znak je napretka prema stabilnijem planiranju rashoda. Cijeli nastali višak u iznosu od 22 mil. EUR oduzet će se od ukupnog iznosa koji će se za naknade ubrati za 2020. kao razdoblje za koje se plaća naknada i za koji će se, u skladu s izmijenjenim okvirom za naknade, računi izdati ex post^[93] u 2021.

ESB svoje troškove razvrstava u skupine prema funkcijama radi lakšeg razdvajanja troškova. Što se tiče nadzornih zadaća, glavne su skupine prema aktivnostima:

• izravni nadzor značajnih banaka ili bankovnih grupa
• nadgledanje nadzora manje značajnih banaka ili bankovnih grupa (neizravni nadzor)
• obavljanje horizontalnih zadaća i pružanje specijaliziranih usluga.

Razvrstavanje se provodi na temelju troškova poslovnih područja ESB‑a koja su zadužena za odgovarajuće nadzorne zadaće. Za svaku skupinu prikazani troškovi obuhvaćaju dio usluga koje pružaju poslovna područja ESB‑a za potporu. ESB se tim razvrstavanjem služi kako bi utvrdio podjelu godišnjih troškova koji se naplaćuju putem godišnjih naknada za nadzor od nadziranih subjekata na temelju njihova nadzornog statusa kao značajnih ili manje značajnih. Metodologija utvrđena u članku 8. uredbe o naknadama za podjelu godišnjih naknada za nadzor predviđa da se troškovi povezani s horizontalnim zadaćama i specijaliziranim uslugama raspoređuju razmjerno na temelju punog troška za nadzor značajnih institucija odnosno troškova nadgledanja nadzora manje značajnih institucija.

Troškovi izravnog nadzora značajnih banaka ili bankovnih grupa uglavnom se sastoje od troškova sudjelovanja ESB‑a u zajedničkim nadzornim timovima i nadzorima na licu mjesta. Obuhvaćaju i troškove povezane s TRIM‑om. Nadgledanje nadzora manje značajnih banaka ili bankovnih grupa obuhvaća aktivnosti nadgledanja i zadaće povezane s odobrenjima. Horizontalne zadaće i specijalizirane usluge sastoje se od aktivnosti kao što su one koje obavlja Tajništvo Nadzornog odbora, makrobonitetne zadaće u koje su uključene i zadaće povezane s testiranjem otpornosti na stres, kreiranje nadzorne politike, statističke usluge i posebne pravne usluge.

Najveći udio u troškovima proizašlim iz obavljanja nadzornih aktivnosti odnosi se na plaće i ostala primanja, zajedno s povezanim rashodima za najamnine i zgrade te ostalim troškovima u vezi sa zaposlenicima, kao što su troškovi službenih putovanja i stručnog usavršavanja.

U 2019. su se stvarni godišnji rashodi povećali za 4 % u odnosu na 2018. prvenstveno zbog rasta odobrenog broja radnih mjesta u ESB‑u. To je pak dovelo do odgovarajućeg povećanja troškova povezanih s poslovnim prostorom i aktivnostima kao što su službena putovanja.

Osim vlastitih ljudskih potencijala ESB ima potrebe i za uslugama vanjskih savjetnika radi specijaliziranih stručnih znanja ili integriranih savjetodavnih usluga pod kvalificiranim unutarnjim vodstvom kako bi se riješilo pitanje povremenog manjka resursa. U 2019. je ESB na savjetodavne usluge u vezi s osnovnim nadzornim zadaćama potrošio ukupno 68,7 mil. EUR, što je za 7,1 mil. EUR manje nego u 2018. Najveća pojedinačna aktivnost koja je zahtijevala savjetodavnu potporu bio je TRIM, za koji su troškovi vanjske potpore u 2019. iznosili 34,9 mil. EUR. Projekt TRIM uskoro će biti dovršen, a neke aktivnosti TRIM‑a od 2020. postaju redovite zadaće. U 2019. je na vanjske resurse za sveobuhvatne procjene potrošeno 21,4 mil. EUR, a još 2,1 mil. EUR potrošen je za pripreme za Brexit. Preostali rashodi za savjetovanje u prvom su redu proizašli iz obavljanja redovitih zadaća nadzora na licu mjesta, uključujući prekogranične nadzore. Više informacija o tim aktivnostima može se pronaći u poglavlju 1.

Izgledi u vezi s naknadama za nadzor banaka u 2020.

Nakon pet godina djelovanja europski nadzor banaka iz faze uspostave prelazi u fazu zrelosti i zbog toga su se promijenili i troškovi nadzora banaka. U sljedećoj fazi ESB će se usmjeriti na održivo upravljanje troškovima. Zato se obvezao na strogu, kontinuiranu provedbu poboljšanja učinkovitosti kroz mjere internalizacije ako je to moguće, a ujedno će održavati disciplinu u pogledu resursa i stalno će poboljšavati produktivnost, za što bi mogla biti potrebna početna ulaganja. ESB je tu obvezu preuzeo radi približavanja troškovnoj stabilnosti u srednjoročnom razdoblju.

U 2019. je Upravno vijeće za 2020. odobrilo neto povećanje od 112,5 ekvivalenata punog radnog vremena, od toga 59,5 za osnovna područja nadzora banaka i 53 za povezane zajedničke službe. U skladu sa strategijom stabilizacije u taj su broj uključena 44 ekvivalenta punog radnog vremena, odobrena radi upotrebe vlastitih ljudskih potencijala za poslove koje bi inače obavljali vanjski savjetnici (osobito za IT usluge kao potporu izvješćivanju o podatcima i upravljanju informacijama). Još se razmatraju dodatne mjere internalizacije koje bi mogle dovesti do povećanja broja ekvivalenata punog radnog vremena.

Stoga će se u 2020. nastaviti upravljani rast rashoda za nadzorne zadaće, koji će se povećati za 12 % u odnosu na 2019. To povećanje troškova djelomično se može pripisati (1) očekivanom povećanju broja banaka pod nadzorom zbog država koje će sklopiti sporazum o bliskoj suradnji s ESB‑om i (2) Brexita. Istodobno će na najvišoj razini konsolidacije doći do povećanja broja i/ili veličine banaka i bankovnih grupa koje se nadziru, tako da se, pod uvjetom da se ništa drugo ne mijenja, naknada po banci ili bankovnoj grupi možda i neće povećati po istoj stopi kao rashodi ESB‑a.

Počevši od 2020. kao razdoblja za koje se plaća naknada za nadzor, ESB će naknade izračunavati na temelju stvarnih godišnjih troškova nadzora banaka, tj. nakon završetka razdoblja za koje se plaća naknada.

Iznos godišnje naknade za nadzor za 2020. koji će se naplatiti u 2021. bit će poznat na kraju razdoblja za koje se plaća naknada i izračunat će se na temelju stvarnih rashoda za cijelu godinu usklađenih za (1) višak od 22,0 mil. EUR prenesen iz 2019. kao razdoblja za koje se plaća naknada i (2) iznose koji su vraćeni pojedinačnim bankama ili su im naplaćeni za prethodno razdoblje, primljene kamate zbog zakašnjelog plaćanja i nenaplative naknade. Neto vrijednost tih usklađenja koja se odnose na financijsku godinu 2019., ali nisu uključena u izračun naknada za 2019. ex ante, bila je 0,1 mil. EUR. Vrijednosti za 2020. bit će poznate tek na kraju razdoblja za koje se plaća naknada.

Na temelju informacija koje su dostupne u ovom trenutku očekuje se da ukupan iznos koji će se naplatiti u 2021. bude sličan onom iz 2019. Procjenjuje se da će omjer ukupnog iznosa koji će se naplatiti svakoj kategoriji institucija biti 90 % za značajne i 10 % za manje značajne institucije, što odgovara raspodjeli stvarnih rashoda u 2019.

6.2. Okvir za naknade u 2019.

Uz uredbu o SSM‑u pravni okvir u sklopu kojeg ESB ubire godišnju naknadu za nadzor na ime rashoda nastalih u obavljanju nadzornih zadaća tvori uredba o naknadama. Uredbom o naknadama utvrđuju se načini: (1) određivanja ukupnog iznosa godišnje naknade za nadzor, (2) izračuna iznosa koji će plaćati svaka nadzirana institucija i (3) naplate godišnje naknade za nadzor.

Završetak preispitivanja okvira za naknade za nadzor ESB‑a

Rezultati preispitivanja okvira ESB‑a za naknade za nadzor objavljeni su 17. prosinca 2019. ESB je preispitivanje pokrenuo u lipnju 2017. tako što je u sklopu javnog savjetovanja pozvao na dostavljanje primjedbi i prijedloga za moguće poboljšanje okvira. Po završetku javnog savjetovanja analizirao je sve primljene primjedbe i proveo interno preispitivanje okvira. Rezultati su predstavljeni u obliku prijedloga za poboljšanje okvira u sklopu drugog javnog savjetovanja pokrenutog u travnju 2019. Dva javna savjetovanja između ESB‑a i predstavnika javnosti omogućila su plodonosnu razmjenu mišljenja o metodologiji povezanoj s naknadama za nadzor. ESB cijeni dobivene povratne informacija i, kad god je to bilo moguće, nastojao je otkloniti razloge za zabrinutost pojedinačnih dionika. Istodobno se pobrinuo za to da okvir za naknade za nadzor ostane pravedan i transparentan.

Izmijenjena uredba i povezana odluka primjenjuju se na izračun godišnjih naknada za nadzor za 2020. kao razdoblje za koje se plaća naknada^[94]. Glavne promjene okvira sažete su u nastavku.

Ubiranje naknada za nadzor ex post: Naknade za nadzor više se ne ubiru na temelju procjene troškova nadzora. Umjesto toga, izračunavaju se na temelju stvarnih godišnjih troškova nadzora banaka, tj. poslije završetka razdoblja za koje se plaća naknada.

Popust na minimalni sastavni dio naknade za manje značajne institucije manje veličine: Minimalni sastavni dio naknade prepolovljen je za manje značajne institucije čija ukupna imovina iznosi 1 mlrd. EUR ili manje. Prema podatcima iz 2019. popust se primjenjuje na približno 60 % manje značajnih institucija, čime se njihove naknade smanjuju za od 3 % do 50 %. Naknade za nadzor manje značajnih institucija na koje se ne primjenjuje popust umjereno su porasle za približno 3 %.

Ponovna upotreba nadzornih podataka kojima ESB raspolaže: Prestanak zasebne dostave faktora naknade dovodi do povećanja učinkovitost u više od 90 % nadziranih subjekata i grupa. Faktori naknade ne mogu se izračunati na temelju nadzornih podataka za (1) nadzirane grupe koje u izračunu naknade iz iznosa ukupne imovine isključuju imovinu društava kćeri u državama članicama nesudionicama i u trećim zemljama ni za (2) podružnice koje nemaju obvezu dostavljanja nadzornih financijskih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2015/534^[95]. Zato će te institucije morati i dalje dostavljati faktore naknade posebnim postupkom.

Izmjena zahtjeva za dostavu revizorskih potvrda podataka o ukupnoj imovini podružnica: Za većinu podružnica koje plaćaju naknadu za nadzor obveza dostavljanja revizorske potvrde podataka o ukupnoj imovini podružnice za potrebe izračuna naknade za nadzor ESB‑a nije bila razmjerna naknadi za nadzor koju plaćaju. Zato se podružnicama koje plaćaju naknadu za nadzor sada dopušta da umjesto izjave revizora dostave dopis uprave kojim se potvrđuje faktor naknade.

Jezične verzije i obavijest o naknadi za nadzor: ESB će izdavati obavijesti o naknadi za nadzor na svim službenim jezicima EU‑a.

Budući da je 2020. prijelazna godina, računi za naknadu za nadzor za 2020. bit će izdani tek 2021. Računi za naknade za stvarne troškove proizišle iz zadaća nadzora banaka u financijskoj godini 2020. bit će izdani u prvoj polovici 2021. Radi prijelaza s naplate naknada ex ante na naplatu ex post višak za 2019. i usklađenja koja proizlaze iz aktivnosti u 2019. zbog kojih se one naplaćuju, a koja nisu bila uključena u izračun naknada za 2019., bit će uključeni u naknadu koja se ubire u 2021.

ESB će institucijama koje plaćaju naknadu tijekom prijelaznog razdoblja slati redovite obavijesti kako bi im objasnio praktične posljedice promjena i kako bi ih vodio kroz nove postupke.

Ukupan iznos naplaćen u 2019.

U travnju 2019. ESB je odlučio da će ukupni iznos koji će se nadoknaditi naknadama za nadzor u 2019. biti 576,0 mil. EUR. On se temelji na očekivanim rashodima za cijelu 2019. godinu u iznosu od 559,0 mil. EUR, usklađenima za: (1) manjak od 15,3 mil. EUR prenesen iz 2018. i (2) 1,7 mil. EUR (neto) vraćen pojedinačnim bankama za prethodna razdoblja za koja se plaća naknada.

Iznos koji se naplaćuje u vidu godišnjih naknada za nadzor dijeli se na dva dijela. Podjela je povezana sa statusom nadziranih subjekata (značajni ili manje značajni subjekti) te odražava različite stupnjeve nadzorne kontrole koje ESB primjenjuje.

Kao što je objašnjeno u odjeljku 6.1., postoji ukupan višak od 22,0 mil. EUR zbog razlike između stvarnih rashoda nastalih obavljanjem zadaća nadzora banaka u 2019. i procijenjenih iznosa u istoj godini. Za iznos viška smanjit će se naknade za 2020. kao razdoblje za koje se plaća naknada.

Nakon objave ukupnog iznosa koji će se naplatiti za 2019. uočena je nedosljednost iznosa raspoređenih na svaku kategoriju banaka iz manjka prenesenog iz 2018. kao razdoblja za koje se plaća naknada. Tako je za ukupnu naknadu za 2019. značajnim institucijama naplaćeno 0,7 mil. EUR premalo, a manje značajnim institucijama 0,7 mil. EUR previše. To je uračunato u višak zbog kojeg će se naknada u 2020. smanjiti.

Pojedinačne naknade za nadzor

Naknade za pojedinačne banke izračunavaju se prema važnosti banke i njezinu profilu rizika na temelju godišnjih faktora naknade svih nadziranih banaka s referentnim datumom 31. prosinca prethodne godine. Naknada za nadzor izračunana za svaku banku naplaćuje se u godišnjem iznosu (vidi Sliku 7.).

Naknada za nadzor određuje se na najvišoj razini konsolidacije unutar država članica koje sudjeluju u SSM‑u. Sastoji se od promjenjivog sastavnog dijela naknade i minimalnog sastavnog dijela naknade. Taj drugi dio naknade primjenjuje se jednako na sve banke i temelji se na 10 % ukupnog iznosa koji se naplaćuje.^[96]

U skladu s člankom 7. uredbe o naknadama izmjena odgovarajuće naknade za nadzor potrebna je zbog sljedećih promjena položaja pojedine banke: (1) promjena nadzornog statusa nadziranog subjekta, odnosno značajni subjekt postao je manje značajan ili obratno, (2) nov nadzirani subjekt dobio je odobrenje za rad ili (3) oduzeto je postojeće odobrenje za rad. Promjene povezane s prethodnim razdobljima zbog kojih je ESB donio nove odluke o naknadama za nadzor u 2019. iznosile su ukupno 1,8 mil. EUR, od čega je 1,7 mil. EUR uključeno u godišnje naknade za nadzor za koje su računi izdani u 2019.

Više informacija o naknadama za nadzor dostupno je na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. Te se stranice redovito posuvremenjuju te se objavljuju na svim službenim jezicima EU‑a.

Ostali prihodi povezani sa zadaćama nadzora banaka

ESB nadziranim subjektima može izreći administrativne kazne zbog nepostupanja u skladu s propisima EU‑a o bonitetnim zahtjevima za banke i nadzornim odlukama ESB‑a.^[97] Prihodi te vrste ne uzimaju se u obzir u izračunu godišnjih naknada za nadzor. Uredbom o naknadama osigurava se da odštete koje se plaćaju trećim osobama kao ni administrativne kazne (sankcije) koje nadzirani subjekti plaćaju ESB‑u nemaju nikakav utjecaj na naknade za nadzor. Administrativne kazne izrečene nadziranim subjektima evidentiraju se kao prihodi u računu dobiti i gubitka ESB‑a. Prihodi od kazni izrečenih nadziranim subjektima u 2019. su iznosili 7 mil. EUR.^[98]

7. Pravni instrumenti koje je donio ESB

U ovom odjeljku navedeni su pravni instrumenti povezani s nadzorom banaka koje je ESB donio u 2019. te objavio u Službenom listu Europske unije i na mrežnim stranicama ESB‑a. Obuhvaćeni su pravni instrumenti doneseni na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i drugi važni pravni instrumenti.

7.1. Uredbe ESB‑a

ESB/2019/37
Uredba (EU) 2019/2155 Europske središnje banke od 5. prosinca 2019. o izmjeni Uredbe (EU) 1163/2014 o naknadama za nadzor (SL L 327, 17.12.2019., str 70.)

Ispravak Uredbe (EU) 2019/2155 Europske središnje banke od 5. prosinca 2019. o izmjeni Uredbe (EU) 1163/2014 o naknadama za nadzor (SL L 330, 20.12.2019., str 106.)

7.2. Pravni instrumenti ESB‑a osim uredbi

ESB/2019/1Preporuka Europske središnje banke od 7. siječnja 2019. o politikama raspodjele dividendi (SL C 11, 11.1.2019., str. 1.)

ESB/2019/4
Odluka (EU) 2019/322 Europske središnje banke od 31. siječnja 2019. o prenošenju ovlasti za donošenje odluka u vezi s nadzornim ovlastima dodijeljenim nacionalnim pravom (SL L 55, 25.2.2019, str. 7.)

ESB/2019/5
Odluka (EU) 2019/323 Europske središnje banke od 12. veljače 2019. o imenovanju voditelja radnih jedinica za donošenje delegiranih odluka u vezi s nadzornim ovlastima dodijeljenim nacionalnim pravom (SL L 55, 25.2.2019, str. 16.)

ESB/2019/10Odluka (EU) 2019/685 Europske središnje banke od 18. travnja 2019. o ukupnom iznosu godišnjih naknada za nadzor za 2019. (SL L 115, 2.5.2019., str. 16.)

ESB/2019/14
Odluka (EU) 2019/976 Europske središnje banke od 29. svibnja 2019. o utvrđivanju načela za određivanje ciljeva i davanju povratnih informacija u zajedničkim nadzornim timovima i stavljanju Odluke (EU) 2017/274 izvan snage (SL L 157, 14.6.2019., str. 61.)

ESB/2019/23
Odluka (EU) 2019/1376 Europske središnje banke od 23. srpnja 2019. o prenošenju ovlasti za donošenje odluka o sustavu jedinstvene putovnice, stjecanju kvalificiranih udjela i oduzimanju odobrenja za rad kreditnih institucija (SL L 224, 28.8.2019, str. 1.)

ESB/2019/26
Odluka (EU) 2019/1377 Europske središnje banke od 31. srpnja 2019. o imenovanju voditelja radnih jedinica za donošenje odluka o sustavu jedinstvene putovnice, stjecanju kvalificiranih udjela i oduzimanju odobrenja za rad kreditnih institucija (SL L 224, 28.8.2019., str. 6.)

ESB/2019/27
Odluka (EU) 2019/1378 Europske središnje banke od 9. kolovoza 2019. o izmjeni Odluke ESB/2014/16 o osnivanju Administrativnog odbora za preispitivanja i njegovih pravila postupanja (SL L 224, 28.8.2019., str. 9.).

ESB/2019/38
Odluka (EU) 2019/2158 Europske središnje banke od 5. prosinca 2019. o metodologiji i postupcima za utvrđivanje i prikupljanje podataka u vezi s faktorima naknade koji se upotrebljavaju za izračun godišnjih naknada za nadzor (SL L 327, 17.12.2019., str. 99.).

Ispravak Odluke (EU) 2019/2158 ESB‑a od 5. prosinca 2019. o metodologiji i postupcima za utvrđivanje i prikupljanje podataka u vezi s faktorima naknade koji se upotrebljavaju za izračun godišnjih naknada za nadzor (SL L 330, 20.12.2019., str. 105.).

Kodeks ponašanja za visoke dužnosnike Europske središnje banke (SL C 89, 8.3.2019., str. 2.)

Memorandumu o razumijevanju između Europskog revizorskog suda i Europske središnje banke u vezi s revizijom nadzornih zadaća ESB‑a (9. 10. 2019.)