Mogućnosti pretraživanja
Početna stranica Mediji Objašnjenja Istraživanje i publikacije Statistika Monetarna politika €uro Plaćanja i tržišta Zapošljavanje
Prijedlozi
Razvrstaj po:

Predgovor predsjednika ESB-a Marija Draghija

Nakon pet godina vidljive su koristi provedbe europskog nadzora banaka. Nadzorne prakse iz 19 nacionalnih modela stopile su se u jedinstven, europski model. Usklađenija pravila i veća transparentnost pridonijeli su stvaranju ujednačenijih uvjeta za banke u europodručju.

Sada nadzorna tijela imaju potpuniji pregled bankovnog sustava i međusobno uspoređuju velik broj banaka sličnih značajki u europodručju, čime se postiže njihovo djelotvorno ocjenjivanje u pogledu poslovnih modela i profila rizika. Istodobno je lakše pratiti prekogranične veze i učinke prelijevanja, što je ojačalo ne samo naše razumijevanje rizika na razini banke nego i sistemskog rizika koji nastaje u bankarskom sektoru.

Te koristi imaju važnu ulogu u nastojanjima da europski bankarski sektor učinimo otpornijim. Banke su povećale svoje stope redovnog osnovnog kapitala sa 11,3 %, koliko su iznosile krajem 2014., na 14,1 % u 2018. Ostvaren je napredak u smanjenju naslijeđene imovine, pri čemu se iznos neprihodonosnih kredita u istom razdoblju smanjio za oko 300 mlrd. EUR. Financiranje i likvidnost također su stabilniji nego prije.

No banke se i dalje suočavaju s nekim ključnim izazovima. Profitabilnost u 2018. ostala je na niskoj razini, što utječe na sposobnost banaka za odobravanje kredita gospodarstvu. Od 2016. do 2018. uspješnije banke u europodručju nadomještale su niže kamatne marže povećanjem obujma kredita, dok su se one manje uspješne umjesto toga razduživale.

Smanjenjem viška kapaciteta i visokih troškova poboljšava se profitabilnost. S istim je ciljem potrebno dodatno smanjiti preostali iznos neprihodonosnih kredita te skrivene gubitke i neizvjesnost povezanu s vrednovanjem određene složene financijske imovine, u koju se između ostalog ubraja imovina treće razine. U sljedećem će razdoblju banke, nadzorna i regulatorna tijela trebati nastaviti suradnju radi rješavanja tih pitanja te istodobno osigurati da se banke pridržavaju visokih standarda upravljanja rizicima.

Jednako je važna uspostava dosljednog regulatornog i institucijskog okvira za snažnu prekograničnu integraciju. Veća integracija bankarskog sektora potaknula bi prekograničnu konsolidaciju i produbila dijeljenje rizika u privatnom sektoru unutar europodručja, čime bi se stvorilo stabilnije makroekonomsko okružje. Regulatorna i nadzorna tijela trebala bi se i dalje zalagati za stvaranje ujednačenijeg bonitetnog okvira kojim bi se spriječilo izdvajanje regulatornog kapitala i likvidnosti.

Sve se to čini usporedno s nužnim procesom dovršetka bankovne unije. Europski nadzor banaka trebali bi podupirati snažan sanacijski okvir i djelotvoran sustav osiguranja depozita kako bi se osiguralo da cjelovitost jedinstvenog bankovnog tržišta ostane neupitna.

Uvodni razgovor s predsjednikom Nadzornog odbora Andreom Enrijom

Položaj predsjednika Nadzornog odbora ESB-a preuzeli ste u siječnju 2019. Kako ćete pristupiti toj važnoj zadaći?

Ponajprije, Danièle Nouy, Sabine Lautenschläger i svi naši kolege tu u ESB-u, ali i u nacionalnim nadležnim tijelima obavili su sjajan posao uspostave organizacije koja dobro funkcionira. Zato ne moram kretati od nule. Morat će se održavati visoki standardi nadzora, uz primjenu strogog i zahtjevnog pristupa koji je utvrđen u fazi uspostave nadzora.

Uspostava jedinstvenog nadzornog mehanizma velik je korak naprijed, ali moramo priznati da još nismo istinski integrirali europsko bankovno tržište. Napredak u tom području zahtijevat će uklanjanje zakonodavnih prepreka, što, dakako, nije naša zadaća. Ipak, smatram da moramo učiniti što god je u našoj moći da bismo postigli napredak prema bankovnoj uniji kao jedinstvenom području nadležnosti kada su u pitanju bankovni propisi i nadzor banaka. Time bismo položili temelje istinskom domaćem tržištu za europske banke.

Ne smijemo zaboraviti za koga radimo, a to su europski građani, imatelji depozita, ulagači, dužnici i gospodarstvo u širem smislu. Oni moraju osjetiti da radimo za njihovu dobrobit, njima odgovaramo. Mislim da je to iznimno važno te da postoje dobri razlozi da budemo krajnje transparentni. Ljudi moraju moći razumjeti čime se bavimo i kako im to koristi. Banke moraju biti u stanju razumjeti naše politike i poteze te ih predviđati. Isto vrijedi za ulagače. Danas živimo u svijetu unutarnjih sanacija. Zapadne li banka u poteškoće, gubitke će morati podnijeti njezini ulagači, stoga bi trebali bolje razumjeti rizike koje preuzimaju.

Odmah na početku mandata morali ste se baviti bankom u poteškoćama. Kakvo je bilo to prvo iskustvo pri susretu s novim europskim okvirom za upravljanje krizama?

Najviše me se dojmila predanost našeg osoblja. Svi su veoma naporno radili tijekom cijelog božićnog i novogodišnjeg razdoblja. Svi su znali što je na kocki i koliko problemi banke mogu utjecati na ljudske živote. Tako i treba biti u krizi. Svi su procesi tekli glatko i sva su uključena tijela dobro surađivala.

Ipak, ima prostora za poboljšanje. Kada mi kao nadzorna tijela rješavamo krizu, moramo djelovati unutar granica postojećih propisa, koji se još razlikuju od države do države. Direktiva o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), na primjer, nije jednako prenesena u nacionalno pravo. Isto tako, svaka država ima vlastite stečajne zakone, što znači da u slučaju krize ne možemo u svim državama upotrijebiti iste instrumente niti uvijek biti sigurni da će se u svim slučajevima moći osigurati jednostavan izlazak s tržišta. Taj je problem osobito izražen kada je riječ o prekograničnim bankama. Drugo je nedavno istaknuto pitanje nedostatak mehanizama za likvidnost u slučaju sanacije. Stoga još moramo raditi kako bismo se pripremili za buduće krize.

Sljedeća je velika promjena na obzoru povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije. Što mislite o tome?

Za mene je Brexit vrlo žalostan događaj, osobito zbog toga što sam studirao u Ujedinjenoj Kraljevini i zatim 12 godina živio u Londonu. S obzirom na to iskustvo, mogu reći i da se Europska unija u Ujedinjenoj Kraljevini ne prikazuje uvijek točno. Mnogi kao da precjenjuju troškove, a podcjenjuju koristi ujedinjene Europe.

Kada je riječ o bankarskom sektoru, Brexit će donijeti mnoge promjene. Veći broj banaka preselit će se u europodručje i to će preobraziti bankovno okružje. Postavlja se više pitanja, između ostaloga kako će se regulirati i nadzirati podružnice ili investicijska društva iz trećih zemalja. Banke, regulatorna i nadzorna tijela morali su provesti brojne pripremne radnje za Brexit, a bit će prilično posla i poslije Brexita. Ipak, zahvaljujući među ostalim i našoj djelotvornoj suradnji s nadzornim tijelima u Ujedinjenoj Kraljevini, uvjeren sam da ćemo svladati izazove.

Koji su drugi izazovi s kojima se banke suočavaju?

Izazova svakako imaju napretek. Banke trebaju dodatno očistiti svoje bilance, trebaju ponovno preispitati svoje poslovne modele, poboljšati upravljanje i osigurati provedivost vlastite sanacije. To su samo izazovi prošlosti i sadašnjosti.

Ubuduće bi banke trebale budno pratiti i što se događa na tržištima. Već neko vrijeme je likvidnost izdašna i jeftina te je, u kombinaciji s niskom dobiti, potaknula banke na preuzimanje većih rizika. No morale bi biti na oprezu jer ne mogu računati na trajno visoko vrednovanje imovine i niske razine premija za rizik. Promjena je moguća i može se dogoditi iznenada. Premije za rizik i terminske premije mogle bi se naglo povećati i umnogome naškoditi bankama jer bi to povećanje moglo nepovoljno utjecati na njihovu dobit, likvidnost i kapital. Rizici za financiranje i tržišni rizici vjerojatno će u budućem razdoblju dobiti na važnosti. Mi nadzornici pristupamo im vrlo ozbiljno, a tako bi trebale činiti i banke.

Spomenuli ste upravljanje kao nešto na čemu bi banke trebale više raditi. Koliko je to važno?

Banke danas posjeduju više kapitala bolje kvalitete, više likvidnosti, a vratile su se i stabilnijim izvorima financiranja. Međutim, sve to malo vrijedi ako banka ima slabo upravljanje, vodstvo koje ne gleda u budućnost i problematičnu kulturu. Bankari moraju imati na umu dvije stvari: ostvarenje kratkoročne dobiti ne smije biti glavni pokretač poslovanja banaka, važno je da one mogu poslovati dugoročno. Ključ svega je u održivosti. Osim što nije prihvatljivo za društvo, ostvarenje kratkoročne dobiti na dugoročnu štetu klijenata, dioničara i poreznih obveznika nije ni u interesu samih banaka. To dokazuje niz skandala i slučajeva pranja novca u posljednje vrijeme.

Uvriježeno je mišljenje da su ovo teška vremena za banke. Što možemo naučiti od banaka koje i dalje dobro posluju?

U europodručju doista postoji više banaka koje posluju bolje od ostalih. Što im je zajedničko? Na prvi pogled, ne mnogo toga, znatno se međusobno razlikuju. Čini se da ne postoji nikakva „zlatna” strategija za profitabilnost, ali nužno je imati strategiju. Uspješnim je bankama zajednička značajka da su izvrsne u onome što nazivamo strateškim usmjeravanjem. Sposobne su osmisliti strategiju i provesti je u djelo. Nije važno samo ono što čine, nego i kako to čine. Iz toga treba učiti.

Moramo priznati da na europskim bankovnim tržištima još postoji strukturni problem, naime, mnoge su banke bile spašene, ali manji ih je broj i otišao s tržišta. Stoga se čini da je u Europi previše banaka, a to se odražava na njihovu profitabilnost. U drugim je djelatnostima ključ za uklanjanje viška kapaciteta akumuliranog u razdoblju koje je prethodilo krizi bila konsolidacija.

Kada je riječ o promjeni tržišne strukture, što mislite o digitalizaciji? Je li ona izazov, prilika ili oboje?

Tehnološka promjena uvijek je složen proces koji se teško može predvidjeti. No ja tu vidim prilike. Pomoću digitalizacije banke mogu postati učinkovitije i pronaći nove izvore prihoda, ona olakšava pojednostavnjenje i ubrzanje procesa te omogućuje bankama da svojim klijentima ponude bolje usluge i nove proizvode. Uspiju li banke iskoristiti prilike koje im se pružaju, imat će koristi od toga. Ali ako se ne pokrenu, učinit će to drugi, mala i okretna nova financijskotehnološka poduzeća ili etablirani tehnološki divovi. To je izazov s kojim se banke suočavaju.

Zaštita postojećih banaka od učinkovitijih konkurenata zasigurno nije zadaća regulatornih i nadzornih tijela. No ipak se moramo nositi s novim rizicima, od kojih je najočitiji primjer rizik za kibersigurnost. Moramo budno pratiti takve nove rizike i procjenjivati moramo li zbog njih prilagoditi pravila. Istodobno digitalizacija regulatornim i nadzornim tijelima može pomoći da postanu učinkovitiji i da smanje troškove usklađivanja, osobito za manja i jednostavnija poduzeća. Drugim riječima, ima prilika i za nas.

Prilagodba pravila glavna je tema još od razdoblja krize. Što mislite o regulatornoj reformi: je li otišla predaleko, kako neki tvrde, ili je nedovoljna?

Reforma je bila potrebna. Kriza je otkrila brojne nedorečenosti u regulatornom okviru i morali smo ih ukloniti. Smatram da je paket osmišljen na razini skupine G20 uravnotežen: znatno je povećao sigurnost i pouzdanost banka, a zahtjevi su pomno oblikovani i postupno uvedeni kako bi se izbjegli neželjeni učinci na kreditiranje i realni rast. U nekim se državama otišlo i dalje od zahtjeva postavljenih međunarodnim standardima u nekim područjima i te se odluke sada preispituju. Općenito govoreći, mislim da se moramo oduprijeti pritisku za ublaženje zahtjeva u povoljnim razdobljima. Kao što sam već rekao, banke se moraju oduprijeti kratkoročnom razmišljanju, a isto bi trebalo vrijediti i za regulatorna tijela. Trebali bismo razmišljati o dugoročnoj stabilnosti sustava te izbjegavati prociklične pristupe donošenju pravila.

Pritom treba reći da su revidirana pravila, dakako, prilično složena. Stoga moramo pratiti njihove učinke i prilagoditi ih ako bude potrebno. Ali sada nam prioritet treba biti dovršetak dosljedne provedbe reformi u cijelom svijetu.

U Europi je blizu dovršetak paketa bankovnih propisa, koji će oblikovati regulatorno okružje u godinama koje slijede. Jeste li zadovoljni ishodom?

Paket bankovnih propisa vrlo je važan dio zakonodavstva najviše zbog toga što se njime u europsko pravo uvode bazelski standardi. Premda je sveukupna procjena pozitivna, ima područja u kojima predloženi propisi odstupaju od međunarodnih standarda, npr. kada je riječ o nekim tehničkim pojedinostima povezanima s omjerom financijske poluge, omjerom neto stabilnih izvora financiranja i novim pravilima za knjige trgovanja banaka. To će uvjete na globalnoj razini učiniti nešto manje ujednačenima nego što su mogli biti.

Kada je riječ o Europskoj uniji, mišljenja sam da je paket bankovnih propisa mogao biti ambiciozniji glede napredovanja prema cilju ostvarenja istinski integriranog bankarskog sektora, barem unutar bankovne unije. Ako težimo jedinstvenoj nadležnosti za bankarstvo, moramo se oduprijeti nagonu izdvajanja regulatornog kapitala i likvidnosti. Bankovne grupe moraju biti u stanju slobodno raspoređivati svoj regulatorni kapital i svoju likvidnost unutar europodručja. Nažalost, kada je riječ o izuzećima od kapitalnih i likvidnosnih zahtjeva unutar bankovnih grupa, paket bankovnih propisa predviđa nacionalne pristupe. Nadam se da će zakonodavci u bliskoj budućnosti ponovno razmotriti svoj pristup kako se budu poduzimali daljnji koraci prema dovršetku bankovne unije.

Što bi još trebalo činiti kako bismo se približili ostvarenju istinskog europskog bankarskog sektora?

Jasno je da će nacionalna tijela u nedostatku stvarne europske zaštite ostati nesklona dopuštanju integriranog upravljanja kapitalom i likvidnošću unutar prekograničnih grupa koje posluju u bankovnoj uniji. Postignut je stanovit napredak prema uspostavi zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju, ali politička rasprava o uspostavi trećeg stupa bankovne unije, europskog sustava osiguranja depozita, i dalje nailazi na poteškoće. Smatram da polarizacija između skupine sklone smanjenju rizika, koja tvrdi da se prije uspostave zajedničkih jamstava rizici trebaju smanjiti, i skupine sklone podjeli rizika, koja tvrdi da je došlo vrijeme za objedinjeno osiguranje depozita, može zavarati. Ta dva cilja međusobno su povezana. Stoga Europska unija treba učiniti ono što joj dobro ide i iznijeti jasan hodogram polazeći od bliske povezanosti preostalih dijelova reforme. To bi nam omogućilo da postignemo napredak u svim tim dijelovima istodobno.

1. Provedba modela nadzora u sklopu SSM-a

1.1. Kreditne institucije: glavni rizici i opća uspješnost

Glavni rizici u bankarskom sektoru

U 2018. je sveobuhvatan rast gospodarske aktivnosti u europodručju podupirao profitabilnost i bilance banaka.

Nadzor banaka ESB-a, u bliskoj suradnji s nacionalnim nadzornim tijelima, proveo je godišnje utvrđivanje i procjenu rizika te u skladu s time posuvremenio kartu rizika jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM), na kojoj su prikazani glavni rizici s kojima će se banke u europodručju suočiti sljedeće dvije do tri godine. Tijekom promatranog razdoblja sveobuhvatan je rast gospodarske aktivnosti u europodručju podupirao profitabilnost banaka i njihove bilance. To je pridonijelo poboljšanju otpornosti bankarskog sektora europodručja i ublažilo neke povezane rizike, osobito one povezane s naslijeđenim neprihodonosnim kreditima i okružjem niskih kamatnih stopa. Ipak, sadašnja je agregatna razina neprihodonosnih kredita u europodručju prema međunarodnim mjerilima i dalje previsoka.

Geopolitička neizvjesnost i rizik ponovnog određivanja cijene rizika na financijskim tržištima, s druge strane, znatno su se povećali od 2017. Štoviše, sve veća digitalizacija pogoršava rizike povezane s informacijskim (IT) sustavima banaka, koji su često zastarjeli, i njihovom kibersigurnošću (vidi Grafikon 1.).

Grafikon 1.

Karta rizika SSM-a za 2019.

Izvori: ESB i nacionalna nadzorna tijela.
Napomene: Vjerojatnost i utjecaj pokretača rizika temelje se na ishodu kvalitativne procjene. Njome se utvrđuju ključna zbivanja koja bi, ako se ostvare, mogla nepovoljno utjecati na bankovni sustav europodručja u kratkoročnom prema srednjoročnom razdoblju (dvije do tri godine).

Geopolitička neizvjesnost sve je veći rizik.

U izvještajnom razdoblju došlo je do eskalacije geopolitičke neizvjesnosti, između ostalog, u vezi s političkom situacijom u nekim državama u europodručju, jačanjem trgovinskog protekcionizma i nepovoljnim kretanjima u određenim zemljama s tržištem u nastajanju, što se sve moglo negativno odraziti na financijska tržišta i na gospodarske izglede europodručja. Što se tiče Brexita, još je neizvjesno hoće li se sporazum o povlačenju donijeti do datuma izlaska Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije i hoće li se stoga primjenjivati prijelazno razdoblje, što znači da banke i nadzorna tijela trebaju biti spremni za sve moguće scenarije.

Banke su znatno smanjile naslijeđene neprihodonosne kredite.

Iako se kvaliteta imovine znatno poboljšala u posljednjih nekoliko godina, visoke razine neprihodonosnih kredita i dalje su problem za velik broj banaka u europodručju. Zbog kontinuirane provedbe strategija za smanjenje neprihodonosnih kredita te su banke već postigle znatan napredak prema smanjenju iznosa svojih naslijeđenih neprihodonosnih kredita, a udio neprihodonosnih kredita značajnih institucija pao je sa 8 % u 2014. na 4.2 % u trećem tromjesečju 2018. Unatoč tomu, sadašnja agregatna razina neprihodonosnih kredita još je visoka, te su potrebni daljnji napori kako bi se na odgovarajući način riješilo pitanje neprihodonosnih kredita u europodručju.

Treba budno pratiti mogući budući rast neprihodonosnih kredita.

Nadalje, daljnja potraga banaka za višim prinosima mogla bi povećati mogućnost budućeg rasta neprihodonosnih kredita. Banke u europodručju izvještavale su tijekom cijele 2018. o ublažavanju standarda odobravanja kredita, ali se to kretanje u posljednjem tromjesečju 2018. usporilo.[1] Osim toga, čini se da se okreću rizičnijim sektorima i da prihvaćaju niže razine zaštite. U 2017. je odobravanje kredita s financijskom polugom u europodručju dosegnulo nove visoke razine, a manje restriktivni krediti imali su najviši udio u izdanim kreditima do tada.

Zbog sve veće digitalizacije rastu IT rizik i rizici povezan s kiberkriminalitetom.

Kiberkriminalitet i IT poremećaji sve su veći izazov za banke zbog usmjerenosti prema digitalizaciji. Pod sve snažnijim su pritiskom za ulaganje u svoju temeljnu IT infrastrukturu i njezinu modernizaciju kako bi mogle povećati učinkovitost, poboljšati kvalitetu iskustva svojih klijenata i konkurirati financijskotehnološkim / velikim tehnološkim poduzećima. Osim toga, suočavaju se sa sve brojnijim kiberprijetnjama.

Povećao se rizik ponovnog određivanja cijene rizika na financijskim tržištima.

Globalna potraga za višim prinosima, izdašna likvidnost i snižene premije za rizik pojačali su rizik naglog ponovnog određivanja cijene rizika na financijskim tržištima, koji pogoršava i visoka razina geopolitičke neizvjesnosti. Održivost duga javnog sektora u europodručju u prosjeku se poboljšala, čemu pridonosi pozitivan ciklički zamah. No, u nekoliko država i dalje su povećane neravnoteže stanja, što uzrokuje ranjivost tih država u odnosu na ponovno određivanje cijene rizika države.

Profitabilnost banaka se poboljšala, ali još je slaba.

Pozitivna gospodarska kretanja tijekom izvještajnog razdoblja podupirala su razine profitabilnosti banaka, premda su te razine i dalje niske. Iako je poticajno za gospodarstvo, dugo razdoblje niskih kamatnih stopa stvara pritisak na smanjenje kamatnih marži banaka. Ukupno gledajući, značajne institucije predviđaju povećanje neto kamatnih prihoda u 2019. i 2020. Međutim, mnoge -banke očekuju da će sljedećih godina njihova profitabilnost u smislu povrata na kapital ostati niska.

Značajne institucije u europodručju ušle u testiranje otpornosti na stres u 2018. s višim stopama kapitala.

Rezultati testiranja na stres na razini EU-a u 2018., koje je koordiniralo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA), pokazuju da su u posljednje dvije godine 33 najveće banke koje ESB izravno nadzire dodatno povećale svoju otpornost. Zahvaljujući naporima u rješavanju problema naslijeđene imovine i dosljednom stvaranju kapitala, u testiranje otpornosti na stres ušle su sa znatno snažnijom prosječnom kapitalnom osnovom, uz redovni osnovni kapital na razini 13,7 % u odnosu na 12,2 % prije testiranja otpornosti na stres u 2016.

Primjena oštrijih uvjeta i strože metodologije u nepovoljnom scenariju prouzročili su veće smanjenje kapitala.

Za 33 najveće banke koje izravno nadzire ESB simulacija nepovoljnog scenarija prouzročila je agregatno smanjenje redovnog osnovnog kapitala za 3,8 postotnih bodova na temelju pune zahtijevane stope[2], što je za 0,5 postotnih bodova više od onog u testiranju otpornosti na stres u 2016. To uključuje učinak od 0,3 postotna boda koji proizlazi iz prve primjene Međunarodnog standarda financijskog izvješćivanja 9 (MSFI 9), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018. Također je rezultat primjene težeg makroekonomskog scenarija i metodologije osjetljivije na rizik nego što je bio slučaj u 2016. Svi ti čimbenici neutralizirali su pozitivne učinke poboljšanja kvalitete imovine nakon uspješnog smanjenja neprihodonosnih kredita.

Rezultati testiranja otpornosti na stres pokazuju da su banke općenito otpornije, ali i dalje postoji ranjivost.

Unatoč snažnijem smanjenju kapitala agregatna stopa kapitala poslije stresa od 9,9 % bila je viša od one u simulaciji nepovoljnog scenarija 2016., koja je iznosila 8,8 %. To potvrđuje da se poboljšala otpornost banaka sudionica na makroekonomske šokove. Međutim, testiranje je otkrilo i ranjivost pojedinih banaka u vezi s kojom će nadzorna tijela poduzimati daljnje aktivnosti u 2019.

Rezultati testiranja otpornosti na stres pokazali su da su i 54 banke koje nisu bile u EBA‑inu uzorku poboljšale svoju kapitaliziranost.

ESB je za još 54 banke koje također izravno nadzire, a koje nisu u skupini od 33 banke iz EBA-ina uzorka, proveo vlastito testiranje otpornosti na stres. Njegovi su rezultati pokazali da su i te 54 banke poboljšale svoju kapitaliziranost, te su sposobnije apsorbirati financijske šokove. Zahvaljujući stalnom povećanju kapitala proteklih godina, ušle su u testiranje otpornosti na stres s višom stopom redovnog osnovnog kapitala od 16,9 % u odnosu na 14,7 % u 2016. Testiranje je pokazalo da se njihova prosječna konačna stopa redovnog osnovnog kapitala sa 8,5 % u 2016. povećala na 11,8 %.[3]

Okvir 1.
Testiranja otpornosti na stres u 2018.

Opći okvir testiranja otpornosti na stres u 2018. i sudjelovanje ESB‑a

Kao i prethodnih godina ESB je bio uključen u pripremu kao i provedbu testiranja otpornosti na stres na razini EU‑a u 2018. koje je koordinirala EBA. U sklopu pripremnih aktivnosti ESB je sudjelovao u osmišljavanju metodologije testiranja otpornosti na stres te osnovnog i nepovoljnog scenarija. Nepovoljni scenarij testiranja otpornosti na stres pripremljen je zajednički s Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB) i EBA‑om te u bliskoj suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima. U plodnoj suradnji sa stručnjacima iz EBA‑e i nacionalnih nadležnih tijela ESB je izradio i službene referentne vrijednosti kreditnih rizika za potrebe testiranja na stres. Očekuje se da banke te referentne vrijednosti primijene na portfelje za koje nemaju primjerene modele kreditnog rizika

Nakon pokretanja testiranja otpornosti na stres na razini EU‑a 31. siječnja 2018. ESB je zajedno s nacionalnim nadležnim tijelima proveo postupak osiguranja kvalitete za one banke koje izravno nadzire. Glavni je cilj bio osigurati da banke ispravno primijene zajedničku metodologiju koju je izradila EBA. Od 48 banaka obuhvaćenih testiranjem otpornosti na stres na razini EU‑a izravnom nadzoru banaka ESB‑a podliježe njih 33, koje u ukupnoj imovini banaka u europodručju sudjeluju sa 70 %. Pojedinačne rezultate svih 48 banaka koje su sudjelovale, zajedno s detaljnim bilančnim podatcima i podatcima o izloženosti na kraju 2017., EBA je objavila u petak, 2. studenoga 2018.[4]

Osim toga, ESB je na 54 banke koje izravno nadzire, a koje nisu ušle u EBA-in uzorak, proveo vlastito testiranje. Također je početkom 2018. testirao četiri grčke banke koje izravno nadzire. Iako su pritom primijenjeni ista metodologija, scenariji i pristup osiguranju kvalitete kao i u EBA‑inu testiranju otpornosti na stres, to je testiranje provedeno ranije kako bi moglo biti dovršeno prije kraja trećeg programa gospodarske prilagodbe za Grčku Europskog stabilizacijskog mehanizma.

Scenariji

Nepovoljni scenarij za testiranje otpornosti na stres u 2018. temeljio se na dosljednom skupu makrofinancijskih šokova koji bi se mogli pojaviti u slučaju krize, uključujući smanjenje BDP‑a za 2,4 %, pad cijena nekretnina za 17 % te nagli pad cijena dionica po stopi od 31 % u cijelom europodručju. Uzeti su u obzir glavni sistemski rizici utvrđeni prilikom pokretanja testiranja, a to su (1) iznenadno i znatno ponovno određivanje cijena premija za rizik na svjetskim financijskim tržištima, (2) negativna povratna sprega između niske profitabilnosti banaka i niskog rasta nominalnog BDP‑a, (3) zabrinutost u pogledu održivosti javnog i privatnog duga te (4) likvidnosni rizici u nebankarskom financijskom sektoru s mogućim učincima prelijevanja na širi financijski sustav.

Ključni čimbenici rezultata testiranja na stres u 2018.

Među ključnim je čimbenicima smanjenja kapitala u nepovoljnom makroekonomskom scenariju umanjenje vrijednosti kredita, koje se uvelike može pripisati težim makroekonomskim uvjetima od onih primijenjenih u testiranju otpornosti na stres u 2016., iako su zbog poboljšanja kvalitete imovine u bilancama banaka iznosi neprihodonosnih kredita imali manje važnu ulogu nego što je bio slučaj u 2016. Drugi je ključni čimbenik šok povezan s razlikama pri financiranju, koji je djelomično neutraliziran pozitivnim učincima viših dugoročnih kamatnih stopa. Treći je utjecaj šokova povezanih s tržišnim cijenama i likvidnosnih šokova na portfelje koji se vrednuju po fer vrijednosti. Utjecaj pune revalorizacije tih portfelja bio je najsnažniji kod globalnih sistemski važnih banaka, ali su te banke, zahvaljujući većim prihodima svojih klijenata, uglavnom uspjele nadomjestiti gubitke. Utjecaj stresa u sklopu scenarija na likvidnosne zalihe i neizvjesnost modela također je globalne sistemski važne banke pogodio više nego druge subjekte. Među ključnim čimbenicima bio je i znatan stres koji je djelovao na neto prihode od naknada i provizija.

Uključenost testiranja otpornosti na stres u redovite nadzorne aktivnosti

Kvalitativni rezultati testiranja otpornosti na stres (tj. kvaliteta podatka i pravodobnost njihova dostavljanja od strane banaka) kao i njegovi kvantitativni rezultati (tj. smanjenje kapitala i otpornost banaka na nepovoljne tržišne uvjete) upotrijebljeni su za godišnji postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP). U sklopu SREP-a rezultati testiranja otpornosti na stres uključeni su i u određivanje zahtijevanog kapitala.

Nadzorni prioriteti SSM-a

Nadzorni prioriteti SSM-a, kojima se utvrđuju područja na koja se nadzor treba usredotočiti u određenoj godini, predmet su rasprave Nadzornog odbora ESB‑a, koji ih i odobrava. Temelje se na procjeni glavnih rizika s kojima se suočavaju nadzirane banke, a u obzir se uzimaju i najnovija kretanja u gospodarskom, regulatornom i nadzornom okružju. Prioriteti, koji se preispituju jednom na godinu, nužan su instrument za usklađenu, razmjernu i učinkovitu koordinaciju nadzornih mjera u bankama te pridonose osiguravanju jednakih uvjeta i snažnijem utjecaju nadzora (vidi Sliku 1.).

Slika 1.

Nadzorni prioriteti u 2019.

Izvor: ESB
1. neprihodonosni krediti

2. ciljana provjera internih modela
3. postupci procjene adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti
4. U 2018. je provedeno testiranje otpornosti na stres na razini EU-a.
5. Planirane aktivnosti obuhvaćaju kampanju nadzora rizika vrednovanja na licu mjesta i horizontalnu analizu, koja se sastoji od prikupljanja podataka kako bi zajednički nadzorni timovi raspolagali s više granularnih informacija o složenoj imovini koja se procjenjuje po fer vrijednosti, kao što je ona klasificirana kao imovina druge i treće razine.

Opća uspješnost značajnih banaka u 2018.

Nakon poboljšanja u 2017. profitabilnost banaka u europodručju u 2018. ostala je uglavnom stabilna.

Nakon što se u 2017. profitabilnost banaka u europodručju poboljšala, u 2018. je bila uglavnom stabilna. Anualizirani povrat na kapital značajnih banaka neznatno se promijenio te je iznosio u prosjeku 6,9 %, u odnosu na 7,0 % u 2017. i 5,4 % u 2016. Međutim, ukupno stabilna razina profitabilnosti prikriva znatne razlike među bankama. Štoviše, dionicama mnogih uvrštenih banaka još se trguje po omjeru njihove tržišne cijene i knjigovodstvene vrijednosti manjem od jedan, što upućuje na to da su potrebna dodatna poboljšanja kako bi se zadovoljila očekivanja ulagača.

U 2018. su na agregatne zarade banaka djelovala dva glavna čimbenika. Nakon povećanja u 2017. dobit iz poslovanja prije umanjenja vrijednosti znatno je pala i to po stopi od 7,1 % u prvih devet mjeseci 2018. Taj je pad u velikoj mjeri neutraliziralo znatno smanjenje umanjenja vrijednosti (–31,8 % u odnosu na 2017.).

Smanjenje dobiti iz poslovanja prije umanjenja vrijednosti uglavnom je potaknuto manjim neto prihodima od trgovanja (–50 %)[5] u usporedbi s prvim trima tromjesečjima 2017. Neto prihodi od naknada i provizija, naprotiv, i dalje su rasli te su za 1,4 % premašili iznos zabilježen u prvim trima tromjesečjima 2017., dok su neto kamatni prihodi u istom razdoblju ostali uglavnom nepromijenjeni (–0,1 %).

Grafikon 2.

Stabilan povrat na kapital (podatci na godišnjoj razini) u 2018.: manja dobit iz poslovanja prije umanjenja vrijednosti neutralizirana nižim umanjenjima vrijednosti

(Sve su stavke prikazane kao postotci kapitala.)

Izvor: statistički podatci ESB-a o nadzoru banaka
Napomena: Podatci za sve godine prikazani su kao kumulativni iznosi za 2. tromjesečje, na godišnjoj razini.

Postojano kretanje neto prihoda od kamata prikriva dva temeljna trenda: rast iznosa kredita neutraliziran je smanjenjem kamatnih marži. Iznos kredita povećao se za 2,8 % od trećeg tromjesečja 2017. do trećeg tromjesečja 2018., pri čemu je rast segmenta financijskih institucija (krediti financijskim institucijama: +3,7 %; krediti drugim financijskim društvima: +12,1 %) i segmenta nefinancijskih društava (+3,3 %) bio najdinamičniji. Neto kamatni prihodi približno polovice značajnih institucija u prvim trima tromjesečjima 2018. povećali su se, dok su se neto kamatni prihodi preostale polovice smanjili.

Unatoč mjerama restrukturiranja koje je u posljednje vrijeme poduzelo nekoliko banaka u europodručju, troškovi poslovanja u prvim trima tromjesečjima 2018. povećali su se za 2,0 % u odnosu na isto razdoblje 2017.

1.2. Aktivnosti povezane s neprihodonosnim kreditima

1.2.1. Situacija u Europi

Stanje neprihodonosnih kredita smanjilo se od 2015., ...

Iznos neprihodonosnih kredita u bilancama značajnih institucija, koji je početkom 2015. bio na razini 1 bil. EUR, u trećem tromjesečju 2018. pao je na 628 mlrd. EUR. Od trećeg tromjesečja 2017. do trećeg tromjesečja 2018. smanjio se za 131 mlrd. EUR, dok je udio neprihodonosnih kredita u bruto kreditima pao za 1 postotni bod na 4,2 %. Smanjenje neprihodonosnih kredita protekle se dvije godine ubrzalo, osobito snažno u državama s visokim udjelom neprihodonosnih kredita.

Ipak, agregatna razina neprihodonosnih kredita u europskom bankarskom sektoru prema međunarodnim mjerilima i dalje je visoka, a za čišćenje bilanci bit će potrebno još vremena.

... ali njihova je agregatna razina i dalje visoka prema međunarodnim mjerilima.

Aktivnosti povezane s neprihodonosnim kreditima bile su među najvažnijim nadzornim prioritetima nadzora banaka ESB‑a u 2018. te će i u 2019. biti područje u središtu interesa u kojem će se, na temelju dosadašnjih postignuća, nastaviti rad s pogođenim institucijama kako bi se u usklađenom okviru odredila nadzorna očekivanja za pojedinačne banke. Cilj je nastaviti ostvarivati napredak u smanjenju naslijeđenih rizika te postići trajnu pokrivenost postojećih neprihodonosnih kredita i novih neprihodonosnih kredita u srednjoročnom razdoblju.

Kada je riječ o statistici neprihodonosnih kredita, ESB tromjesečno objavljuje Statističke podatke o nadzoru banaka,[6] uključujući podatke o kvaliteti imovine značajnih institucija. Tablica 1. prikazuje smanjenje razine neprihodonosnih kredita od 2017. do 2018.

Tablica 1.

Neprihodonosni krediti i predujmovi – iznosi i udjeli po referentnom razdoblju

(mlrd. EUR; postotci)

Izvor: ESB
Napomena: Tablicom su obuhvaćene značajne institucije na najvišoj razini konsolidacije za koje je dostupno zajedničko izvješćivanje o adekvatnosti kapitala (COREP) i financijsko izvješćivanje (FINREP). U trećem tromjesečju 2017. bilo je obuhvaćeno 114 značajnih institucija, u četvrtom tromjesečju 2017. njih 111, a u prvom, drugom i trećem tromjesečju 2018. obuhvaćeno je 109 značajnih institucija. Broj subjekata u referentnom razdoblju rezultat je promjena koje proizlaze iz izmjena popisa značajnih institucija nakon procjena nadzora banaka ESB‑a, koje se najčešće obavljaju jednom godišnje, te postupaka spajanja i pripajanja.

1) Krediti i predujmovi u tablicama koje prikazuju kvalitetu imovine iskazani su po bruto knjigovodstvenoj vrijednosti. U skladu s FINREP‑om, (1) isključuju se izloženosti koje se drže radi trgovanja, a (2) novčana potraživanja u središnjim bankama i ostali depoziti po viđenju su uključeni. Prema EBA‑inoj definiciji, neprihodonosni krediti su krediti i predujmovi koji se ne drže radi trgovanja i zadovoljavaju jedan ili oba sljedeća kriterija: (a) značajni krediti koji su dospjeli više od 90 dana, (b) procjenjuje se da nije vjerojatno da će dužnik u potpunosti platiti svoje kreditne obveze bez aktiviranja kolaterala, bez obzira na postojanje bilo kakvog dospjelog nenaplaćenog iznosa ili na broj dana zakašnjenja. Omjer pokrivenosti je omjer akumuliranih umanjenja vrijednosti kredita i predujmova i iznosa neprihodonosnih kredita.

Znatne su razlike među udjelima neprihodonosnih kredita u europodručju.

Udjeli neprihodonosnih kredita i dalje se znatno razlikuju od države do države u europodručju, kao što je prikazano u Tablici 2. U trećem tromjesečju 2018. grčke, ciparske i portugalske značajne institucije imale su najveće udjele neprihodonosnih kredita (s ponderiranim prosjecima po državama na razini 43,4 % odnosno 20,7 % i 14,5 %). Prema trendu, udio neprihodonosnih kredita u odnosu na prethodnu godinu znatno se smanjio za značajne institucije na Cipru (–13,3 p.b.), u Sloveniji (–5,3 p.b.), Irskoj (–3,7 p.b.), Portugalu (–3,6 p.b.), Grčkoj (–3,2 p.b.) i Italiji (–2,5 p.b.). U trećem tromjesečju 2018. najveći je bio iznos neprihodonosnih kredita talijanskih značajnih institucija (153 mlrd. EUR), a slijede francuske značajne institucije (130 mlrd. EUR), španjolske značajne institucije (95 mlrd. EUR) i grčke značajne institucije (90 mlrd. EUR).

Tablica 2.

Neprihodonosni krediti i predujmovi – iznosi i udjeli po državama (referentno razdoblje: treće tromjesečje 2018.)

(mlrd. EUR; postotci; postotni bodovi)

Izvor: ESB
Napomene: Obuhvaćene su značajne institucije na najvišoj razini konsolidacije za koje je dostupno zajedničko izvješćivanje (COREP) i financijsko izvješćivanje (FINREP).

C označava da vrijednost nije uključena zbog povjerljivosti.
1) Krediti i predujmovi u tablicama koje prikazuju kvalitetu imovine iskazani su po bruto knjigovodstvenoj vrijednosti. U skladu s FINREP‑om, (1) isključuju se izloženosti koje se drže radi trgovanja, a (2) novčana potraživanja u središnjim bankama i ostali depoziti po viđenju su uključeni.
2) Povećanje stope neprihodonosnih kredita u Litvi bilo je potaknuto promjenom pristupa konsolidaciji jedne značajne institucije.
3) U Slovačkoj nema značajnih institucija na najvišoj razini konsolidacije.

1.2.2. Uloga nadzora banaka ESB-a u sveobuhvatnoj strategiji rješavanja pitanja neprihodonosnih kredita na području EU‑a

Nadzor banaka ESB-a pripremio je nadzorni okvir za neprihodonosne kredite.

Bavljenje pitanjem rizika povezanih s visokim iznosima neprihodonosnih kredita važno je za gospodarstvo u cjelini jer ti krediti nepovoljno utječu na profitabilnost banaka i jer se na njih troše vrijedni resursi, zbog čega su banke manje sposobne odobravati nove kredite. Problemi iz bankarskog sektora lako se mogu proširiti na druge dijelova gospodarstva i tako ugroziti izglede za zapošljavanje i rast. Stoga ESB, u sklopu svoje zadaće osiguravanja sigurnosti i pouzdanosti europskog bankovnog sustava, preporučuje da se banke jače angažiraju kako bi smanjile iznos svojih neprihodonosnih kredita.

Nadzor banaka ESB-a pripremio je nadzorni okvir za neprihodonosne kredite, koji obuhvaća tri strateška elementa usmjerena na izravno rješavanje problema naslijeđenih neprihodonosnih kredita ili na sprječavanje nakupljanja novih neprihodonosnih kredita u budućnosti. To su:

  • Upute o neprihodonosnim kreditima upućene svim značajnim institucijama sadržavaju kvalitativna nadzorna očekivanja o upravljanju neprihodonosnim kreditima i njihovu smanjenju
  • Okvir za rješavanje problema neprihodonosnih kredita u sklopu nadzornog dijaloga sastoji se od: (1) procjene strategija banaka za smanjenje neprihodonosnih kredita i (2) posebnih nadzornih očekivanja za pojedinačne banke s ciljem osiguravanja odgovarajućeg rezerviranja za neprihodonosne kredite
  • Dodatak uputama o neprihodonosnim kreditima, u kojem se iznose kvantitativna nadzorna očekivanja za poticanje praksi pravodobnog rezerviranja za nove neprihodonosne kredite.

Radna skupina za neprihodonosne kredite završila je s radom u 2018.

Okvir je izradila posebna radna skupina, sastavljena od predstavnika nacionalnih nadzornih tijela i ESB-a. U radu skupine kao promatrač bila je zastupljena i EBA. Aktivnosti radne skupine za neprihodonosne kredite usmjeravala je skupina na visokoj razini za neprihodonosne kredite pod predsjedanjem zamjenice guvernera središnje banke Central Bank of Ireland Sharon Donnery. Od 2015. do 2018. skupina na visokoj razini sastala se 16 puta kako bi raspravljala o prijedlozima za izradu i provedbu nadzornog okvira za neprihodonosne kredite. Predsjednica je o aktivnostima radne skupine Nadzorni odbor izvijestila 14 puta, a Upravno vijeće pet puta. Ispunivši svoj mandat, radna je skupina raspuštena krajem 2018. te je primjena nadzornog okvira za neprihodonosne kredite predana linijskim funkcijama nadzora banaka ESB‑a.

Sveobuhvatna strategija za rješavanje problema iznosa neprihodonosnih kredita zahtijeva djelovanje svih dionika, uključujući tijela javne vlasti EU‑a i nacionalna tijela javne vlasti.

Međutim, rješavanje problema neprihodonosnih kredita zahtijeva daleko više od nadzornih mjera. Nacionalna tijela i europske institucije moraju udružiti snage kako bi riješili to pitanje. Bio je to jedan od glavnih nalaza ESB‑ova izvješća o nacionalnim nadzornim praksama u vezi s neprihodonosnim kreditima, a najnovija verzija tog izvješća objavljena je u lipnju 2017. Priznalo je to i Vijeće ECOFIN u srpnju 2017., kada su se ministri financija dogovorili o Akcijskom planu za rješavanje problema neprihodonosnih kredita u Europi. U planu se utvrđuje potreba djelovanja u trima područjima, a to su nadzor banaka, reforme okvirā za insolventnost i naplatu duga te razvoj sekundarnih tržišta. U studenom 2018. Komisija je objavila Treće izvješće o napretku u vezi s akcijskim planom, u kojem se navodi da je u provedbi plana postignut znatan napredak. Nadzor banaka ESB‑a aktivno pridonosi brojnim inicijativama u vezi s neprihodonosnim kreditima u svim spomenutim područjima, uključujući inicijative opisane u akcijskom planu, u bliskoj suradnji s dionicima koji su za njih zaduženi.

U takvim je okolnostima nadzor banaka ESB-a blisko usklađivao rad s odgovarajućim europskim institucijama kao što je Europska komisija kako bi se osigurala komplementarnost (1) Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja Uredba (EU) br. 575/2013 o minimalnom pokriću gubitka za neprihodujuće izloženosti i (2) Dodatka uputama ESB‑a bankama o neprihodonosnim kreditima.

Nadalje, nadzor banaka ESB-a podupirao je EBA‑u u izdavanju općih smjernica o upravljanju neprihodonosnim i restrukturiranim izloženostima i smjernica o objavi neprihodonosnih i restrukturiranih izloženosti. Te smjernice primjenjuju sve kreditne institucije na području EU‑a. Kada je riječ o manje značajnim institucijama, one smjernice trebaju primjenjivati u skladu s načelom razmjernosti, kao što je u smjernicama i predviđeno. Osim toga, ESB je u bliskoj suradnji s EBA‑om i Jedinstvenim sanacijskim odborom pomogao službama Europske komisije u pripremi tehničkih nacrta za uspostavu nacionalnih društava za upravljanje imovinom koji su objavljeni u ožujku 2018.

Naposljetku, nadzor banaka ESB-a nastavio je s EBA-om raditi na poboljšanju standarda odobravanja novih kredita. Također je sudjelovao u radnoj skupini ESRB‑a koja je izradila izvješće o makrobonitetnim pristupima neprihodonosnim kreditima, usredotočeno na ulogu koju makrobonitetna politika može imati u sprječavanju povećanja neprihodonosnih kredita na razini cijelog sustava.

1.2.3. Ključni elementi nadzornog pristupa nadzora banaka ESB‑a u vezi s neprihodonosnim kreditima

Strategije banaka za smanjenje neprihodonosnih kredita – napredak i procjena

U ožujku 2017. ESB je objavio svoje upute bankama o neprihodonosnim kreditima. Nakon toga je od značajnih institucija s višim razinama neprihodonosnih kredita i ovršene imovine zatraženo da nadzoru banaka ESB‑a podnesu svoje strategije za smanjenje neprihodonosnih kredita i ovršene imovine. U tom smislu upute o neprihodonosnim kreditima osnova su za kontinuirani nadzorni dijalog s pojedinačnim banaka. Banke su same odgovorne za provedbu primjerenih strategija za neprihodonosne kredite i za upravljanje svojim portfeljima neprihodonosnih kredita koristeći se nizom strateških opcija kao što su naplata, servisiranje, prodaja portfelja neprihodonosnih kredita itd.

Takve strategije za neprihodonosne kredite trebale bi sadržavati ciljeve za smanjenje neprihodonosnih kredita na razini portfelja u razdoblju od tri godine. Ciljeve postavljaju same banke i dostavljaju ih zajedničkim nadzornim timovima. U 2. poglavlju uputa o neprihodonosnim kreditima opisane su najbolje prakse za formuliranje strategija za smanjenje neprihodonosnih kredita i daje se popis instrumenata za njihovu provedbu, uključujući restrukturiranje, aktivno smanjenje portfelja, promjenu vrste izloženosti i pravne mogućnosti. Naglašava se i da banke trebaju osigurati da njihove strategije za neprihodonosne kredite obuhvate „ne samo jednu stratešku opciju, nego kombinaciju strategija/opcija kojima će se na najbolji način postići njihovi ciljevi u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju”. Idealna kombinacija tih instrumenata ovisi o obilježjima portfelja banke te o tržištu i zakonskom okružju u kojem ta banka posluje. Važno je napomenuti da se vodstvo banke treba poslužiti svojim diskrecijskim pravom pri odabiru kombinacije instrumenata nakon temeljite procjene. ESB nije izrazio sklonost prema pojedinim instrumentima za smanjenje neprihodonosnih kredita.

Zajednički nadzorni timovi imaju ulogu provjere, propitivanja i praćenja napretka banaka prema ostvarenju ciljeva smanjenja neprihodonosnih kredita. Ta je uloga potpuno ugrađena u njihove uobičajene nadzorne aktivnosti i sastavni je dio SREP‑a. Zajednički nadzorni timovi procjenjuju strategije usredotočujući se na tri glavna elementa: (1) razinu ambicije, (2) vjerodostojnost strategije i (3) aspekte upravljanja. Procjene se temelje na vrlo granularnim provjerama bankovnih portfelja bruto neprihodonosnih izloženosti i ovršene imovine, koji se zajednički mogu zvati „neprihodonosna imovina”.

Od banaka s višim razinama neprihodonosnih kredita zahtijeva se da zajedničke nadzorne timove izvještavaju o specifičnim podatcima o neprihodonosnim kreditima, pri čemu moraju detaljno navesti temeljne pokretače njihova smanjenja. Zajednički nadzorni timovi služe se tim tromjesečnim izvješćima kako bi pratili napredak banaka i mjerili ga u odnosu na ciljeve za smanjenje iz njihovih strategija na ukupnoj i portfeljnoj razini. Osim toga, prate napredak banaka u odnosu na ciljeve s uključenim i isključenim rezervacijama kako bi osigurali da se analiza provodi u skladu s holističkim pristupom. Od banaka se očekuje da u sklopu interakcije sa zajedničkim nadzornim timovima dvaput na godinu pripreme i podnesu izvješće o provedbi.

Cilj je izvješća utvrditi uspješnost banaka u provedbi strategija za neprihodonosne kredite iz kvantitativnog i kvalitativnog gledišta. Kvantitativni napredak može se mjeriti na temelju tromjesečnih podataka o neprihodonosnim kreditima i raščlaniti kako bi se utvrdili specifični pokretači smanjenja neprihodonosnih kredita, kao što su otplate u gotovini, prodaja, otpis itd. Prema tomu, banke se ne bi trebale usredotočiti samo na analizu svojih ukupnih smanjenja, nego i na utvrđivanje pokretača smanjenja na razini portfelja te razloga za povezano premašivanje ili podbacivanje rezultata. To se obrazlaže postojanjem snažne povezanosti između uspješnosti banaka u smanjenju neprihodonosnih kredita u prošlosti i njihove buduće sposobnosti za to.

Preporučuje se da banke za dokumentiranje tih kvantitativnih aspekata provedu ciljanu analizu i provjeru razreda ili portfelja specifične problematične imovine, uključujući njihov utjecaj na kapital na razini portfelja. Također bi trebale osigurati da se njihove strategije za neprihodonosne kredite neprestano posuvremenjuju, uzimajući u obzir sve ulazne podatke i analize kojima se osigurava da strategije budu vjerodostojne, provedive i da odgovaraju svrsi.

Vrlo su važni i kvalitativni aspekti napretka banke. Zato bi njezina strategija za neprihodonosne kredite trebala obuhvatiti i dobro definiran operativni plan kao osnovu za kvalitativne ključne korake, mjere i ciljeve strategije. Prilikom provjere kvalitativnog napretka trebala bi proaktivno utvrditi sve zapreke koje bi joj mogle stajati na putu uspješne provedbe strategije. U tom pogledu različiti pokretači smanjenja neprihodonosnih kredita mogu zahtijevati različite postupke. Na primjer, za oporavak kredita potrebni su postojan operativni okvir, primjereni resursi i sveobuhvatan okvir za restrukturiranje, dok prodaja portfelja zahtijeva kvalitetne podatke, sofisticiranu IT infrastrukturu, iskusno vodstvo i prikladne financijske savjetnike. Zajednički nadzorni timovi za svaku banku zasebno provjeravaju kvalitativne aspekte strategije i bankama dostavljaju povratne informacije o svim utvrđenim nedostatcima.

U uputama o neprihodonosnim kreditima snažno se ističe važnost posebnih jedinica za naplatu neprihodonosnih kredita, jasnih politika i postupaka te dobro definiranog skupa proizvoda za restrukturiranje. Naglašava se i potreba velike uključenosti i angažmana upravljačkih tijela u rješavanje pitanja neprihodonosnih kredita. Stoga banke trebaju preispitati svoje interne upravljačke strukture i operativne aranžmane za upravljanje neprihodonosnim kreditima – upravljačka bi tijela trebala, na primjer, preuzeti punu odgovornost za taj problem.

Veća usmjerenost na oporavak, naplatu i restrukturiranje mogla bi pridonijeti usvajanju razboritijih praksi u vezi s kreditnim rizikom koje bi s vremenom mogle pomoći bankama da u kreditiranju primijene standarde i načine upravljanja primjerenije rizicima.

Proteklih nekoliko godina banke su općenito postigle dobar napredak u vezi sa strategijama za neprihodonosne kredite, čemu svjedoči znatno smanjenje iznosa neprihodonosnih kredita u mnogim europskim državama i bankama. No bez obzira na to, iznosi neprihodonosnih kredita i dalje su na visokoj razini. Zato zajednički nadzorni timovi i dalje rade s bankama i po potrebi ih propituju kako bi osigurali daljnji napredak. Ako pojedinačne banke ne ostvare svoje ciljeve, od njih se očekuje da pravodobno provedu dostatne i primjerene korektivne mjere.

Banke se služe raznim načinima za smanjenje iznosa neprihodonosnih kredita, gledajući po institucijama i državama. Među njima su restrukturiranje i povezane otplate u gotovini, prodaje portfelja, otpisi i ovrhe. Neke su države zbog vlastitih okolnosti sklonije određenim načinima nego nekim drugima. Međutim, čini se da čak i unutar iste države postoje različiti pristupi koji ovise o okolnostima pojedinačnih banaka.

Postupak povezan sa strategijom za neprihodonosne kredite postao je sastavni dio procesa u bankama s visokom razinom neprihodonosnih kredita i nadzornih postupaka nadzora banaka ESB‑a. Stoga će se aktivnosti povezane s tim nadzornim prioritetom u 2019. nastaviti.

Nadzorna očekivanja za pojedinačne banke u vezi s rezerviranjem za iznose neprihodonosnih kredita

Daljnjim koracima u nadzornom pristupu neprihodonosnim kreditima stvara se dosljedan okvir za rješavanje tog pitanja u sklopu nadzornog dijaloga.

Dana 11. srpnja 2019. ESB je najavio daljnje korake u svom nadzornom pristupu u vezi s neprihodonosnim kreditima (tj. izloženostima koje su prema EBA‑inoj definiciji od 31. ožujka 2018. klasificirane kao neprihodonosne). Time se stvara dosljedan okvir za rješavanje tog pitanja u sklopu nadzornog dijaloga u kojem se oblikuju nadzorna očekivanja za pojedinačne banke s ciljem postizanja adekvatnog rezerviranja za naslijeđene neprihodonosne kredite i na taj se način pridonosi otpornosti bankovnog sustava europodručja u cjelini.

U skladu s tim pristupom, nadzor banaka ESB-a sa svakom je bankom dodatno surađivao na definiranju svojih nadzornih očekivanja. U procjeni su se vodili sadašnjim udjelom neprihodonosnih kredita svake banke, njezinim glavnim financijskim značajkama, strategijom za smanjenje neprihodonosnih kredita (ako je ima) i ocjenjivanjem usporedivih banaka prema referentnim vrijednostima kako bi se osiguralo dosljedno postupanje. Uzeti su u obzir najnoviji podatci i sposobnost banaka za apsorpciju dodatnih rezervacija.

Sve značajne banke koje ESB izravno nadzire ocijenjene su s ciljem postavljanja očekivanja povezanih s pojedinačnim bankama kako bi se osigurao trajan napredak u smanjenju naslijeđenih rizika u tim bankama te postigla ista razinu pokrivenosti iznosa i toka neprihodonosnih kredita u srednjoročnom razdoblju.

Dovršetak dodatka uputama o neprihodonosnim kreditima

Dodatak je objavljen nakon opsežnog javnog dijaloga sa svim važnim dionicima.

Početkom 2018. ESB je dovršio svoj Dodatak uputama ESB‑a bankama o neprihodonosnim kreditima. Prethodilo je javno savjetovanje, koje je trajalo od 4. listopada do 8. prosinca 2017. ESB je dodatak objavio 15. ožujka 2018. zajedno s podrobnim primjedbama iz savjetovanja i izjavom s povratnim informacijama u kojoj se navode odgovori ESB‑a na te primjedbe.

Dodatak je dopuna kvalitativnim uputama o neprihodonosnim kreditima, objavljenima 20. ožujka 2017., i u njemu se pobliže određuju nadzorna očekivanja ESB‑a o razboritim razinama rezerviranja za nove neprihodonosne kredite. Taj dokument nije obvezujući i služi kao osnova za nadzorni dijalog između značajnih banaka i nadzora banaka ESB‑a. Bavi se pitanjem kredita koji se prema EBA‑inoj definiciji klasificiraju kao neprihodonosni krediti nakon 1. travnja 2018.

Povod za izradu dodatkom je to što nadzornici, u skladu s odredbama direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD IV), moraju procijeniti i upozoriti na rizike za pojedinačne institucije koji već nisu pokriveni ili su nedostatno pokriveni obveznim bonitetnim zahtjevima u uredbi o kapitalnim zahtjevima (CRR), koji se često nazivaju „pravilima prvog stupa”. Postojećim se bonitetnim okvirom od nadzornika zahtijeva da procijene i odluče jesu li iz bonitetnog gledišta rezervacije banaka primjerene i pravodobno izdvojene. U dodatku se navodi što nadzor banaka ESB‑a očekuje u tom pogledu, čime se pojašnjava polazište za nadzorni dijalog. Kao što je slučaj i s drugim nadzornim očekivanjima, dodatak je dopuna svim obvezujućim propisima, uključujući Prijedlog uredbe o izmjeni CRR‑a o minimalnom pokriću gubitka za neprihodujuće izloženosti. Tako je ESB prilikom izrade dodatka blisko surađivao s važnim europskim institucijama kao što je Europska komisija.

Slika 2.

Pregled kvantitativnih nadzornih očekivanja iz dodatka uputama o neprihodonosnim kreditima

Izvor: ESB

U nadzornim očekivanjima opisanima u dodatku uzima se u obzir u kojoj su mjeri neprihodonosni krediti osigurani. Za potpuno neosigurane izloženosti i neosigurane dijelove djelomično osiguranih izloženosti očekuje se postizanje 100 %-tne pokrivenosti u roku od dvije godine od klasifikacije neprihodonosnog kredita. Za potpuno osigurane izloženosti i osigurane dijelove djelomično osiguranih izloženosti očekuje se postupno postizanje 100 %-tne pokrivenosti u roku od sedam godina od klasifikacije neprihodonosnog kredita. Očekivanja za osigurane izloženosti u skladu su s bonitetnim načelom da zaštita od kreditnog rizika mora biti pravodobno provediva.

Dodatak se provodi kroz nadzorni dijalog sa svakom bankom.

Praktična provedba dodatka treba biti sastavni dio nadzornog dijaloga, u kojem zajednički nadzorni timovi sa svakom bankom razgovaraju o njezinu odstupanju od bonitetnih očekivanja u vezi s rezerviranjem koja su opisana u dodatku. Nakon toga će, uzimajući u obzir specifične okolnosti banke, nadzor banaka ESB‑a odlučiti u svakom pojedinačnom slučaju treba li primijeniti nadzorne mjere i, ako da, koje bi mjere bile primjerene. Rezultati tog dijaloga prvi će put biti uključeni u SREP u 2021. Banke bi se u međuvremenu trebale pripremiti te preispitati svoje politike i kriterije za odobravanje kredita kako bi smanjile nastajanje novih neprihodonosnih kredita, osobito u sadašnjim blagim gospodarskim uvjetima.

1.3. Daljnji razvoj metodologije SREP-a

1.3.1. ICAAP/ILAAP dobivaju veću ulogu u nadzornoj procjeni

Očekuje se da će ICAAP i ILAAP ubuduće imati još veću ulogu u SREP-u, čime će se banke poticati da trajno unapređuju svoje interne postupke.

Financijske šokove za bankarski sektor često pojačavaju ili čak uzrokuju neadekvatan iznos i kvaliteta kapitala i likvidnosti koje banke drže. Za jačanje otpornosti institucija nužna su dva temeljna postupka: postupak procjene adekvatnosti internog kapitala (ICAAP) i postupak procjene adekvatnosti interne likvidnosti (ILAAP). Zahtjevi za ICAAP i ILAAP propisani su u CRD-u IV.

Oba ta postupka imaju za cilj potaknuti institucije da mjere svoje rizike kapitala i likvidnosne rizike i da njima upravljaju strukturirano, služeći se pristupima koji odgovaraju pojedinačnim institucijama. No nije riječ o pukoj izradi izvješća za nadzorna tijela, nego su to sveobuhvatni i vrijedni interni postupci banaka za utvrđivanje i procjenu rizika kapitala i likvidnosnih rizika, učinkovito upravljanje tim rizicima te za njihovo pokriće u svakom trenutku. Banke su odgovorne za razmjernu provedbu ICAAP‑a i ILAAP‑a, što znači da ti postupci trebaju, između ostalog, odgovarati poslovnom modelu, veličini, složenosti i rizičnosti institucije te tržišnim očekivanjima.

Kao što je navedeno u nadzornim prioritetima SSM-a, ICAAP i ILAAP ključni su instrumenti za upravljanje adekvatnošću kapitala i likvidnosti institucija. Kao takvi zahtijevaju osobitu pozornost nadzornih tijela. Kvaliteta i rezultati ICAAP‑a i ILAAP‑a uzimaju se u obzir prilikom određivanja kapitalnih, likvidnosnih i kvalitativnih mjera u sklopu SREP‑a. Kada su ti postupci kvalitetni, smanjuje se neizvjesnost za institucije i nadzorna tijela u pogledu stvarnih rizika kojima je institucija izložena. Također se nadzorna tijela dodatno uvjeravaju u sposobnost institucije da osigura adekvatnost svoga kapitala i likvidnosti, a time i svoju daljnju održivost.

Ubuduće bi ICAAP i ILAAP trebali imati još veću ulogu u SREP-u, čime će se banke poticati da trajno unaprjeđuju svoje interne postupke. Između ostalog, kvalitativni i kvantitativni aspekti ICAAP‑a dobit će na važnosti u određivanju kapitalnih zahtjeva drugog stupa na temelju pojedinačnih rizika.

1.3.2. Dovršetak vodiča o upravljanju kapitalom i likvidnošću za banke

Banke se potiču na upotrebu vodiča kako bi čim prije otklonile nedostatke i ispravile manjkavosti u upravljanju kapitalom i likvidnošću.

U nedavnim procjenama u sklopu SREP-a nadzor banaka ESB-a zaključio je da u više od pola ICAAP‑a značajnih institucija i u više od trećine njihovih ILAAP‑a postoje ozbiljni nedostatci, zbog čega su sveukupno ocijenjeni kao „neodgovarajući” ili „slabi”, Takvi postupci nisu dobra osnova za razborito upravljanje kapitalom i likvidnošću ni za određivanje dodatnih kapitalnih zahtjeva. Stoga institucije moraju (dodatno) poboljšati svoje ICAAP‑e i ILAAP‑e.

U studenome 2018. nadzor banaka ESB-a objavio je svoje vodiče o ICAAP‑u i ILAAP‑u institucija koji će imati važnu ulogu u olakšavanju potrebnih poboljšanja. Prvi je veliki korak u nastojanju ESB‑a da unaprijedi pristupe banaka upravljanju kapitalom i likvidnošću bila objava nadzornih očekivanja o ICAAP‑u i ILAAP‑u u siječnju 2016. Nakon toga je početkom 2017. predstavio višegodišnji plan za ICAAP‑e i ILAAP‑e s ciljem postavljanja podrobnijih očekivanja i ranog obavještavanja institucija o smjeru kojim bi trebale krenuti. Kao osnova za vodiče poslužila su očekivanja iz 2016., koja su prošla tri kruga poboljšanja uzimajući u obzir oko 800 komentara prikupljenih u dva javna savjetovanja, ali je opći smjer očekivanja tijekom cijelog tog procesa ostao nepromijenjen.

Pregled sedam načela ICAAP-a i ILAAP-a

Sedam načela ICAAP-a i ILAAP-a odnose se na:

  • Upravljanje: od upravljačkih tijela očekuje se da preuzmu punu odgovornost za ICAAP i ILAAP.
  • Uključenost: ICAAP i ILAAP trebaju biti sastavni dio sveukupnog upravljačkog okvira, uključujući poslovno odlučivanje. Oba postupka trebaju se odlikovati unutarnjom dosljednošću te međusobnom usklađenošću i usklađenošću s drugim strateškim postupcima.
  • Kvantitativni okvir: očekuje se osiguravanje adekvatnosti kapitala i likvidnosti iz dvaju različitih gledišta kada je riječ o trajnoj poslovnoj održivosti institucije, a to su „normativno” gledište, kojim se uzimaju u obzir vanjski zahtjevi i ograničenja, i „gospodarsko” gledište, kojim bi trebalo uzeti u obzir gospodarsku situaciju takvu kakva jest.
  • Utvrđivanje rizika: očekuje se da svi značajni rizici budu utvrđeni i da se njima upravlja.
  • Interne definicije kapitala/likvidnosti: iz gospodarskoga gledišta očekuje se da zaštitni slojevi kapitala i likvidnosti budu visokokvalitetni i jasno definirani kako bi se, kada nastanu, mogli apsorbirati gospodarski gubitci.
  • Metodologije kvantifikacije rizika: očekuje se konzervativna procjena i kvantifikacija rizika pomoću vlastite metodologije kvantifikacije rizika koja je temeljito provjerena i potvrđena.
  • Testiranje otpornosti na stres: ESB očekuje da banke uvedu pouzdane i sveobuhvatne okvire za testiranje otpornosti na stres kojima se osigurava da se one mogu bez pomoći održati u teškim i dugim razdobljima nepovoljnih okolnosti.

Očekivanja u vodičima sada su daleko opsežnija i ESB ih je počeo primjenjivati u siječnju 2019. No vodiči nisu zamišljeni kao iscrpne upute o svim aspektima koji su važni za pouzdane ICAAP‑e i ILAAP‑e, nego kao prikaz načela, pri čemu je naglasak stavljen na odabrane ključne aspekte iz nadzornoga gledišta. Nadzor banaka ESB-a naglašava da su ICAAP i ILAAP na prvom mjestu interni postupci koji se trebaju prilagoditi svakoj instituciji. Zato odgovornost za provedbu ICAAP‑a i ILAAP‑a primjerenih okolnostima pojedinačnih institucija ostaje na svakoj instituciji. U tome su vodiči potpora bankama jer se u njima navode očekivanja u vezi s ICAAP‑om i ILAAP‑om u obliku sedam načela i daje se niz grafikona i primjera koji to ilustriraju.

Kao najvažniji dio SREP-a, ali i u drugim aktivnostima kao što su nadzori na licu mjesta, nadzornici će na pojedinačnoj osnovi procijeniti izvršavaju li institucije svoje obveze i upravljaju li kapitalom i likvidnošću na način koji odgovara njihovim poslovnim aktivnostima, profilu rizika i drugim važnim okolnostima. Očekuje se da će zaključci tih procjena imati još veći utjecaj na SREP i na nadzorne mjere koje će uslijediti. Ako banke imaju kvalitetne i pouzdane ICAAP‑e/ILAAP‑e, to će biti potvrđeno u SREP‑u.

Budući da su pouzdan, sveobuhvatan, djelotvoran i prospektivan ICAAP i ILAAP ključni instrumenti za osiguravanje otpornosti institucija, banke se potiču na upotrebu vodiča kako bi čim prije otklonile nedostatke i ispravile manjkavosti u upravljanju kapitalom i likvidnošću. Opća filozofija i nadzorna očekivanja ESB‑a nisu se promijenili od prve objave u siječnju 2016., stoga se od značajnih institucija očekuje da učine sve što mogu kako bi ta očekivanja što prije uzele u obzir. Izrada vodiča trajala je godinama i ESB je u vezi s postupnim poboljšanjima svojih očekivanja bio vrlo transparentan. Kratko razdoblje od objave vodiča u studenome 2018. i početka njihove primjene u siječnju 2019. nije opravdanje za nedostatak djelovanja.

1.3.3. Koraci za rješavanje problema IT rizika

IT rizik, koji uključuje rizik za kibersigurnost, jedno je od glavnih područja interesa nadzora banaka ESB‑a i postalo je nadzorni prioritet za 2019.

Zajednički nadzorni timovi provode nadzor IT rizika u sklopu kontinuiranog nadzora operativnog rizika. U 2018. su prošli dodatnu edukaciju o svim važnim područjima IT rizika kako bi unaprijedili svoju svijest i vještine za kontinuirane nadzorne aktivnosti te za godišnji SREP. Na temelju Smjernica EBA‑e o procjeni IKT rizika u sklopu SREP‑a, nadzor banaka ESB‑a uveo je zajedničku i standardiziranu metodologiju za procjenu IT rizika. Pomoću iscrpnog upitnika za samoprocjenu banaka i rezultata procjene IT rizika od strane zajedničkih nadzornih timova proveden je sofisticiran skup horizontalnih analiza. Dobiveno je mnoštvo nalaza za nadzorne aktivnosti zajedničkih nadzornih timova te tematske povratne informacije o općem stanju upravljanja IT rizikom u značajnim institucijama. Općenito govoreći, analize su potvrdile prethodna područja interesa nadzora banaka ESB‑a, a to su IT sigurnost, ovisnost o trećim osobama i upravljanje od strane trećih osoba te IT operacije.

U 2018. su se nastavili nadzori na licu mjesta usmjereni na IT rizik, kojima se dopunjava kontinuirani nadzor koji provode zajednički nadzorni timovi. Na temelju metodologije nadzora banaka ESB‑a za nadzor na licu mjesta na zahtjev zajedničkih nadzornih timova obavljene su provjere specifičnih ciljeva u vezi s IT rizikom kako bi se obrazložile i potkrijepile procjene IT rizika koje su proveli zajednički nadzorni timovi te stekao bolji uvid u to kako značajne institucije upravljaju IT rizicima. U 2019. će se u nekim nadzorima IT rizika na licu mjesta primijeniti pristup kampanje, pri čemu će se ista tema u usporedivom opsegu provjeravati u nekoliko značajnih institucija. Na taj se način olakšava učinkovitija priprema i provedba nadzora te usporedba njihovih rezultata.

Kao i prethodnih godina, od svih značajnih institucija u 19 država u europodručju tražilo se da prijave važne kiberincidente čim budu otkriveni. Time se nadzoru banaka ESB‑a omogućuje da utvrdi i prati kretanja u vezi s kiberincidentima koji pogađaju značajne institucije, pa može brzo odgovoriti u slučaju da jednu ili više značajnih institucija pogodi veći incident.

Kako bi se osigurao usklađen pristup IT riziku i riziku za kibersigurnost te olakšala razmjena znanja i najbolje prakse, nadzor banaka ESB‑a nastavio je održavati veze sa svim važnim dionicima (nacionalnim nadležnim tijelima, internim dionicima ESB‑a, stručnjacima za platne sustave i tržišnu infrastrukturu, drugim nadzornim tijelima unutar EU‑a i izvan njega, Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) itd.) kroz bilateralne sastanke i sudjelovanje u međunarodnim radnim skupinama.

1.4. Tematske provjere

Tematska provjera poslovnih modela i pokretača profitabilnosti

Višegodišnja tematska provjera poslovnih modela i pokretača profitabilnosti završena je u 2018.

U 2018. je nadzor banaka ESB-a dovršio svoju tematsku provjeru poslovnih modela i pokretača profitabilnosti i o tome objavio izvješće. Tematska provjera pokrenuta je 2016. s ciljem provedbe dubinske analize po pojedinačnim bankama o sposobnosti značajnih institucija da smanje slabosti svojih poslovnih modela, pri čemu su se pratile posljedice slabe profitabilnosti te se horizontalna analiza u bankama proširila dosljednim uključenjem spoznaja zajedničkih nadzornih timova. Prve dvije godine provjere bile su posvećene razvoju alata, prikupljanju podataka i provedbi prvih dubinskih analiza od strane zajedničkih nadzornih timova.

Početkom 2018. zajednički nadzorni timovi obavijestili su značajne institucije o svojim nalazima i glavnim zaključcima tematske provjere. U sklopu posebnog nadzornog dijaloga razgovarali su o svim utvrđenim nedostatcima i preispitali poslovne planove značajnih institucija. U pismima o daljnjim aktivnostima dan je sažetak nalaza i službeno su navedeni rezultati nadzornog dijaloga. Nalazi su uključeni u procjenu poslovnih modela u ciklusu SREP‑a u 2018. U rujnu 2018. nadzor banaka ESB-a na svojim je mrežnim stranicama objavio opće poruke u vezi s tematskom provjerom.

Banke u europodručju još se prilagođuju nakon krize, ali stanje u vezi s profitabilnošću značajnih institucija znatno se razlikuje.

Provjera je pokazala da su, unatoč općenitom poboljšanju gospodarskog stanja za banke u europodručju, njihovi profitabilnost i poslovni modeli i dalje pod pritiskom. Ostavimo li agregatna kretanja po strani, stanje u vezi s profitabilnošću značajnih institucija znatno se razlikuje, uz približavanje prosjeku koji su banke projicirale jer najmanje uspješne među njima očekuju znatna poboljšanja svoje profitabilnosti (vidi Grafikon 3.). Banke koje su prethodnih godina bile uspješnije od drugih nalaze se u različitim zemljopisnim područjima, nisu jednake veličine i imaju različite poslovne modele.

Grafikon 3.

Trogodišnje kretanje povrata na kapital

(postotci)

Izvori: FINREP i prognoza profitabilnosti
Napomene: U uzorcima nisu uključene banke kćeri banaka koje ne podliježu SSM‑u. Najuspješnije banke: 22 značajne institucije s prosječnim povratom na kapital višim od 6 % u posljednje tri godine. Najneuspješnije banke: 22 značajne institucije s negativnim prosječnim povratom na kapital u posljednje tri godine.

Sposobnost strateškog usmjeravanja važan je čimbenik profitabilnosti.

Povećano preuzimanje rizika od strane pojedinačnih banaka budno prate njihovi zajednički nadzorni timovi.

Analiza je potvrdila da sposobnosti strateškog usmjeravanja[7] banaka imaju važan utjecaj na njihovu profitabilnost. Zajednički nadzorni timovi također su primijetili da mnoge banke nastoje povećati profitabilnost tako što se okreću aktivnostima koje mogu nositi više rizika (kreditni[8] ili operativni rizik[9]). Budući da za to mogu postojati opravdani poslovni razlozi, pojedinačne preporuke ne znače nužno da se njima određena strategija stavlja u pitanje, nego se naglasak stavlja na osiguravanje strateškog usmjeravanja i upravljanje rizicima na način da se oni prate i smanjuju. Zajednički nadzorni timovi sudjelovali su u utvrđivanju i procjeni tih pitanja te provode daljnje aktivnosti u vezi s njima u sklopu redovitog praćenja banaka služeći se svim nadzornim alatima.

Tematska provjera primjene MSFI-ja 9

MSFI 9 ima za cilj osigurati adekvatnije i pravodobnije rezerviranje.

Novi računovodstveni standard za financijske instrumente (MSFI 9) stupio je na snagu u siječnju 2018. U njemu se primjenjuju pouke iz iskustva financijske krize, u kojoj su rezervacije utemeljene na modelima nastalih gubitaka često rezultirale priznavanjem rizika koje bi se moglo opisati kao nedostatno i zakašnjelo. U MSFI‑ju 9 ta se slabost rješava uvođenjem modela očekivanih gubitaka po kreditima koji obuhvaća prospektivne informacije tijekom vijeka trajanja kredita. To samo po sebi zahtijeva znatne napore u provedbi, pri čemu je moguć nastanak rizika koji proizlaze iz još nepoznate učinkovitosti modela očekivanih gubitaka po kreditima u praksi.

Rezultati tematske provjere pokrenute u 2016. radi procjene spremnosti banaka za MSFI 9 pokazuju još prostora za poboljšanja.

Stoga je ESB 2016. odlučio pokrenuti tematsku provjeru MSFI-ja 9 kao jedan od svojih nadzornih prioriteta. Cilj je bio procijeniti spremnost institucija za novi standard i potaknuti njegovu visokokvalitetnu i dosljednu provedbu. Na temelju napretka koji su postigle u provedbi MSFI‑ja 9 institucije su podijeljene u dvije skupine. Rezultati tematske provjere za prvu skupinu objavljeni su 2017. u izvješću na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. Za drugu su skupinu rezultati objavljeni u članku u Biltenu nadzora banaka u 2018.

Ukupno gledajući, tematska je provjera pridonijela povećanju svijesti o izazovima s kojima se banke suočavaju u primjeni MSFI-ja 9. Istodobno je pokazala da još ima prostora za poboljšanja.

Nadzor banaka ESB-a budno prati provedbu korektivnih mjera od strane banaka.

Preporučeno je da institucije uvedu korektivne mjere radi ispravljanja nedostataka utvrđenih tematskom provjerom 2017. i 2018. Nadzor banaka ESB‑a upravo budno prati njihov napredak u provedbi tih mjera. Između ostalog, tematska je provjera otkrila znatne razlike u praksama rezerviranja banaka, koje su bile predmet daljnjih aktivnosti zajedničkih nadzornih timova tijekom cijele 2018. te se njihova kontrola nastavlja i u 2019. Drugo područje nadzornog interesa u 2018. bio je utjecaj prve primjene MSFI‑ja 9, uključujući promjenu klasifikacije izloženosti, raspodjelu rezervacija te migraciju izloženosti na druge subjekte između faza. U tom pogledu ESB proučava računovodstvo banaka s naglaskom na regulatorni kapital i izvješćivanje.

U obavljanju daljnjih aktivnosti u vezi s provedbom MSFI‑ja 9 nadzor banaka ESB‑a surađuje s ESRB-om, EBA-om i ESMA-om u vezi s temama povezanima s računovodstvom kako bi osigurao kvalitetnu, dosljednu provedbu tog standarda i visoku razinu transparentnosti za ulagače u cijelom EU‑u.[10]

Uvođenjem prijelaznog razdoblja ublažit će se mogući negativni utjecaj MSFI-ja 9 na regulatorni kapital banaka.

Nadalje, budno prati način na koji se banke služe prijelaznim uređenjima za MSFI 9. Ta su prijelazna uređenja u bonitetni okvir ugradili suzakonodavci EU‑a kako bi ublažili utjecaj prijelaza na zahtjeve za umanjenje vrijednosti u sklopu MSFI-ja 9 na redovni osnovni kapital banaka. Budući da bi pravila o postupnom uvođenju mogla imati utjecaja na stope kapitala nekih banaka, ESB prati primjenjuju li se ona pravilno.

Tematska provjera primjene načela BCBS-a 239

Izvješće o tematskoj provjeri učinkovitog agregiranja podataka o rizicima i izvješćivanja o rizicima objavljeno je u svibnju 2018.

Načela Bazelskog odbor za nadzor banaka (BCBS) o agregiranju podataka o rizicima i o izvješćivanju o rizicima objavljena su u siječnju 2013. Tematska provjera načina na koji banke agregiraju podatke o rizicima i izvješćuju o njima, koja je obuhvatila uzorak od 25 značajnih institucija, provedena je od 2016. do 2018. Ishod provjere objavljen je u obliku posebnog izvješća na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka u svibnju 2018. Iz njega je vidljivo da obuhvaćene značajne banke nisu provodile načela BCBS-a 239 na zadovoljavajući način. Rezultati provjere priopćeni su bankama, a zahtjevi za korektivne mjere navedeni su u pismima o daljnjim aktivnostima. U njima je od banaka zatraženo i da podnesu jasne, točne i razrađene akcijske planove. Centralizirana radna skupina, uz potporu zajedničkih nadzornih timova, procijenila je te planove kako bi se osigurala njihova horizontalna usklađenost te sada budno prati napredak banaka u njihovoj provedbi.

Metodologija koja se primjenjuje u tematskim provjerama proširit će metodologiju nadzorne procjene o agregiranju podataka o rizicima i izvješćivanju o rizicima. Poseban tim za izradu nacrta upravo tu metodologiju ugrađuje u metodologiju SREP-a, koja će se ubuduće upotrebljavati za sve značajne institucije.

Provjera se zasnivala na načelima za učinkovito agregiranje podataka o rizicima i izvješćivanje o rizicima koje je donio BCBS. Budući da ESB prati kako se u institucijama poboljšavaju sposobnosti agregiranja podataka o rizicima i izvješćivanja o rizicima, o novim važnim spoznajama redovito izvješćuje BCBS-ovu mrežu podataka o rizicima.

Tematska provjera eksternalizacije

Tehnološka kretanja proteklih godina utjecala su na način ponude bankovnih usluga u svijetu. Upotreba eksternalizacije, na primjer, može pridonijeti boljoj učinkovitosti banaka, ali ih može izložiti teškoćama u vezi s upravljanjem rizicima i načina na koji kontroliraju eksternalizirane aktivnosti. Banke pokazuju sve veće zanimanje i za eksternalizaciju pružateljima usluga računalstva u oblaku. Premda usluge računalstva u oblaku mogu ponuditi neke prednosti (npr. ekonomija razmjera i ekonomičnost), postavljaju i neke izazove u vezi sa zaštitom podataka i lokacijom podataka.

U takvim okolnostima nadzor banaka ESB-a budno prati eksternalizaciju, koja je utvrđena kao jedan od nadzornih prioriteta nadzora banaka SSM‑a za 2017. Upravo s tim ciljem pokrenuta je tematska provjera ciljanog uzorka značajnih institucija koja je završila u 2017., uz daljnje aktivnosti u sklopu uobičajenoga kontinuiranog nadzora tijekom 2018. Tematskom provjerom analizirane su eksternalizacijske prakse banaka te su otkrivene znatne razlike u pogledu upravljanja i vođenja. Nadzor banaka ESB‑a također je utvrdio najbolju praksu s ciljem poticanja daljnjih poboljšanja. Na temelju tematske provjere pridonio je aktivnostima EBA‑e u vezi s (1) EBA‑inim Preporukama za eksternalizaciju pružanja usluga računalstva u oblaku[11] i (2) novim EBA-inim Smjernicama o eksternalizaciji, koje će zamijeniti Smjernice Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo (CEBS) i spomenute preporuke nakon što stupe na snagu tijekom 2019.

U tim se dokumentima EBA bavi većim brojem važnih pitanja koja su se pojavila u tematskoj provjeri nadzora banaka ESB‑a. Općenito gledajući, EBA‑ine Preporuke bave se specifičnim značajkama eksternalizacije bitnih aktivnosti, kao što su sigurnosna zaštita i lokacija podataka i sustava. Drugi važni aspekti, kao što su osiguravanje prava pristupa i revizijskih prava u pisanim sporazumima o eksternalizaciji, pitanja povjerljivosti, izlazne strategije i podeksternalizacija ili „lančana eksternalizacija”, obuhvaćeni su revidiranim Smjernicama. Uvedena je i dužnost vođenja registra informacija o svim aktivnostima koje se eksternaliziraju i stavljanja registra na raspolaganje nadzornicima na njihov zahtjev.

U skladu s EBA-inim revidiranim okvirom, nadzor banaka ESB-a ima za cilj osigurati da se banke služe svim prednostima inovativnih unaprjeđenja, ali da pritom održavaju sigurno okružje u kojem će se rizici propisno pratiti i smanjivati. U tu je svrhu EBA‑ine Preporuke ugradio u svoje nadzorne standarde te ih s dužnom pozornošću uzima u obzir u sklopu kontinuiranog nadzora. Nadzor banaka ESB‑a također je predan provedbi Smjernica i pratit će mjere koje banke poduzimaju kako bi prilagodile svoja eksternalizacijska rješenja. Nadalje, prati izazove povezane s eksternalizacijom koji proizlaze iz Brexita i planova za preseljenje banaka kako bi osigurao da eksternalizacijska rješenja ne ugroze djelotvoran nadzor.

1.5. Kontinuirani nadzor

Nadzor banaka ESB-a nastoji nadzirati značajne institucije na razmjeran način koji se temelji na riziku, a istodobno je strog i dosljedan. U tu se svrhu svake godine utvrđuje skup temeljnih aktivnosti kontinuiranog nadzora. One se temelje na postojećim regulatornim zahtjevima, Nadzornom priručniku SSM‑a i nadzornim prioritetima SSM‑a. Uključene su u kontinuirani program nadzornog ispitivanja za svaku značajnu instituciju.

Osim tih centralno utvrđenih temeljnih aktivnosti, zajednički nadzorni timovi mogu, kada je primjereno, prilagoditi nadzorne aktivnosti specifičnostima banaka. To im omogućuje da se brzo uhvate u koštac s ubrzanom promjenom rizika u pojedinačnim institucijama ili na razini cijelog sustava.

U 2018. su aktivnosti programa nadzornog ispitivanja obuhvatile sljedeće: (1) aktivnosti u vezi s rizicima (npr. testiranje u sklopu SREP-a i testiranje otpornosti na stres), (2) ostale aktivnosti povezane s organizacijskim, administrativnim ili pravnim zahtjevima (npr. godišnja procjena značajnosti) te (3) dodatne aktivnosti koje planiraju zajednički nadzorni timovi kako bi kontinuirani program nadzornog ispitivanja prilagodili specifičnostima nadzirane grupe ili nadziranog subjekta (npr. analize specifičnih tema, kao što su odabrani kreditni portfelji ili razredi imovine).

Razmjernost

Nadzorne aktivnosti u 2018. zasnivale su se na načelu razmjernosti, a intenzitet nadzora prilagođavao se profilu rizika i sistemskoj važnosti nadziranih banaka.

Program nadzornog ispitivanja zasniva se na istom načelu, što znači da se intenzitet nadzora prilagođava veličini, sistemskoj važnosti i složenosti svake institucije. To su čimbenici prema kojima se određuje ukupan broj kontinuiranih aktivnosti koje se provode za svaku instituciju (vidi Grafikon 4.).

Grafikon 4.

Prosječan broj zadataka po značajnoj instituciji u 2018.

Izvor: ESB

Primjena pristupa koji se temelji na riziku

Program nadzornog ispitivanja zasniva se i na pristupu koji se temelji na riziku i usmjeren je na najvažnije kategorije rizika za svaku značajnu instituciju. Dobar su primjer banke s visokom razinom neprihodonosnih kredita. Za te su banke u 2018. obavljeni posebni zadatci, kao što je procjena strategija za smanjenje neprihodonosnih kredita u odnosu na očekivanja ESB‑a. Zbog toga je i postotak zadataka povezanih s kreditnim rizikom banaka s visokom razinom neprihodonosnih kredita veći nego za prosječnu banku. Isto vrijedi i za institucije s visokom izloženošću tržištu i aktivnostima trgovanja. One su bile podvrgnute intenzivnijem nadzoru problema povezanih s tržišnim rizikom (vidi Grafikon 5.).

Grafikon 5.

Aktivnosti programa nadzornog ispitivanja u 2018.: naglasak na kreditnom i tržišnom riziku

Izvor: ESB
Napomena: Uzete su u obzir samo planirane aktivnosti povezane s kategorijama rizika.

Najvažniji naglasci kontinuiranog nadzora u 2018.

Među aktivnostima kontinuiranog programa nadzornog ispitivanja u 2018. povezanima s procjenom u sklopu SREP‑a za zajedničke nadzorne timove osobito su bili važni provedba testiranja otpornosti na stres na području cijelog EU‑a i daljnje aktivnosti u vezi s analizom osjetljivosti kamatnog rizika u bankovnoj knjizi.

Jedna je od ključnih zadaća zajedničkih nadzornih timova SREP, u provedbi kojeg su sudjelovali tijekom cijele 2018., uz više aktivnosti u vezi s ključnim koracima, kao što su preliminarna procjena kapitala, likvidnosti i kvalitativnih mjera i izrada nacrta odluka. Rok za izradu dopisa s konačnim odlukama produljen je do siječnja 2019. kako bi u njih mogli biti uključeni rezultati testiranja otpornosti na stres na području cijelog EU‑a.

Druga je aktivnost koja je zahtijevala znatnu uključenost zajedničkih nadzornih timova bila provedba nadzornog testiranja otpornosti na stres. Njime je obuhvaćeno testiranje otpornosti na stres na cijelom području EU‑a (u 33 značajne institucije iz EBA‑ina uzorka) i testiranje otpornosti na stres u 54 značajne institucije koje nisu ušle u uzorak EBA‑e.[12]

Daljnje aktivnosti u vezi s analizom osjetljivosti kamatnog rizika u bankovnoj knjizi provedenom u 2017. bili su dodatna ključna aktivnost kojom su se zajednički nadzorni timovi bavili u 2018. Banke u kojima je ta analiza otkrila moguću ranjivost podvrgnute su daljnjim aktivnostima zajedničkih nadzornih timova u prvom tromjesečju 2018. Korektivne mjere koje se provode kao odgovor na pojedinačne nalaze praćene su cijelu godinu u sklopu kontinuiranog nadzornog dijaloga s bankama.

Dubinske analize

U sklopu kontinuiranog nadzora zajednički nadzorni timovi mogli su sami odlučiti kojim će se rizicima u pojedinačnim institucijama baviti. Čine to usredotočujući se, na primjer, na dubinske analize, a to su analize idiosinkratičkih problema u sklopu programa nadzornog ispitivanja. U 2018. naglasak zajedničkih nadzornih timova bio je ponajviše na upravljanju, kreditnom riziku, poslovnim modelima i profitabilnosti. Uglavnom se podudarao s nadzornim prioritetima za 2018. (vidi Grafikon 6.).

Grafikon 6.

Dubinske analize i analize po kategorijama rizika u 2018.

Izvor: ESB

Status aktivnosti programa nadzornog ispitivanja

Programi nadzornog ispitivanja u 2018. uspješno su izvršeni, stope provedbe 95 %.

Programi nadzornog ispitivanja u 2018. uspješno su izvršeni. Do kraja godine provedeno je 95 % svih aktivnosti, od čega je 82 % završeno, dok se 13 % još izvršavalo prema planu (npr. procjena planova oporavka, koja je počela u 2018. i planira se dovršiti u 2019.). Još 3 % aktivnosti dovršit će se uz odgodu, a 2 % aktivnosti otkazano je uglavnom zbog promjena strukture banaka ili oduzimanja odobrenja za njihov rad (vidi Grafikon 7.). Ključne aktivnosti obavljale su se prema planu te su obuhvatile glavne rizike za bankovni sustav. Ukupno gledajući, nizak udio odgoda i otkaza provedbe potvrđuje prikladnost i stabilnost kontinuiranih programa nadzornog ispitivanja te sposobnost zajedničkih nadzornih timova da te aktivnosti provodi u skladu s planom.

Grafikon 7.

Stopa dovršenosti u 2018.

Izvor: ESB

Nalazi nadzora

Među glavnim su ishodima redovitih nadzornih aktivnosti „nalazi nadzora”, drugim riječima, nedostatci koje banke trebaju ispraviti. Za praćenje načina na koji banke provode daljnje aktivnosti nakon tih nalaza odgovorni su zajednički nadzorni timovi. Godišnji broj zabilježenih nalaza ustalio se nakon rasta u prvih nekoliko godina SSM‑a. U 2018. je većina nalaza proizašla iz provjera internih modela (djelomično zbog projekta ciljane provjere internih modela uz veću nadzornu uključenost), nadzora na licu mjesta i tematskih provjera (npr. provjera poslovnih modela i profitabilnosti, vidi Grafikon 8.).

Grafikon 8.

Nalazi nadzora

Izvor: ESB

1.6. Nadzor koji se provodi na licu mjesta

U 2018. pokrenuto je ukupno 156 nadzora na licu mjesta.

Program nadzornog ispitivanja koje se provodi na licu mjesta u 2018. bio je četvrti godišnji ciklus nadzora na licu mjesta od uspostave SSM‑a. U 2018. pokrenuto je ukupno 156 nadzora na licu mjesta, kao i u 2017. (vidi Grafikon 9.). Do 31. prosinca 2018. većina nadzora bila je završena (tj. subjektima u kojima je proveden nadzor na licu mjesta dostavljeno je konačno izvješće) odnosno u fazi izrade izvješća ili provjere.

Zahvaljujući boljoj prioritizaciji provedbe, u 2018. poboljšala se stabilnost programa nadzornog ispitivanja na licu mjesta. Ukupno 95 % svih ispitivanja pokrenuto je prema planu u odnosu na 84 % u 2017. Međutim, redovitim posuvremenjivanjem tijekom godine program nadzornog ispitivanja na licu mjesta ostao je dovoljno fleksibilan da bi se mogao baviti hitnim situacijama i neočekivanim događajima.

Grafikon 9.

Nadzori na licu mjesta u 2018. i 2017.: raščlamba prema vrsti rizika

Izvor: ESB

Nadzori na licu mjesta planiraju se i za njih se angažiraju zaposlenici u bliskoj suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima, koja daju voditelje misija i članove timova. U 2018. su 88 % nadzora vodila nacionalna nadležna tijela, s naglaskom uglavnom na bankovnim grupama kojima je glavni ured u državama dotičnih nacionalnih nadležnih tijela. Preostalih 12 % nadzora vodio je odjel ESB‑a Centralizirani nadzori na licu mjesta (COI).

Europski nadzor banaka nastoji povećati broj prekograničnih i nadzora koje provode mješoviti timovi.

Nadzor banaka ESB-a u 2018. postigao je svoj cilj povećanja ukupnog broja prekograničnih nadzora i nadzora koje provode mješoviti timovi. To je dio višegodišnjih nastojanja da se udio takvih nadzora u ukupnom broju svih nadzora postupno poveća. Timovi za nadzor smatraju se „prekograničnima” kada voditelj i barem jedan član tima nisu iz matičnog nacionalnog nadležnog tijela odnosno iz nacionalnog nadležnog tijela domaćina. Tim se smatra „mješovitim” kada voditelj je, a barem dva člana tima nisu iz matičnog nacionalnog nadležnog tijela odnosno iz nacionalnog nadležnog tijela domaćina. Ukupno su 44 od 157 nadzora na listu mjesta koji su bili pokrenuti u 2018. (28 %) proveli mješoviti/prekogranični timovi, što je znatno povećanje u odnosu na 2017. (vidi Tablicu 3.).

Tablica 3.

Provedba nadzora na licu mjesta: prekogranični i mješoviti timovi

Izvor: ESB

Oko trećine nadzornika koji u sklopu SSM‑a provode nadzore na licu mjesta prošla je prilagođeni program obuke.

U 2018. otprilike trećina od 1150 nadzornika, koji u sklopu SSM‑a provode nadzore na licu mjesta, prošla je program obuke za nadzor na licu mjesta koji je osmislio COI. Bilo je ponuđeno više od 25 seminara na 10 različitih tema, koje su obuhvatile sve vrste glavnih rizika u sklopu SREP-a te postupke uključene u same nadzore na licu mjesta. Taj program dio je bliske suradnje između ESB‑a i nacionalnih mjerodavnih tijela: svaki su seminar osmislili i na njemu sudjelovali kao predavači nadzornici koji provode nadzor na licu mjesta, a domaćini 75 % tečajeva koji su se održali u 2018. bila su nacionalna nadležna tijela.

1.6.1. Ključni nalazi nadzora na licu mjesta

U analizi u nastavku daje se pregled najvažnijih nalaza iz 154 izvješća o nadzoru na licu mjesta koji su dovršeni u 2018., a odnose se na program nadzornog ispitivanja u 2017. i 2018.[13]

Kreditni rizik

Više od polovice nadzora kreditnog rizika bilo je usmjereno uglavnom na kvalitetu imovine i provodilo se provjerom kreditnih spisa. Naglasak preostalih nadzora bio je uglavnom na kvalitativnim aspektima postupaka banaka za upravljanje kreditnim rizikom. U 2018. su u većem broju banaka pokrenute tri usklađene kampanje nadzora kreditnog rizika usmjerene na (1) stambene nekretnine, (2) poslovne nekretnine i (3) banke s visokom razinom neprihodonosnih kredita. Podrobnije, najproblematičniji su nalazi bili:

  • Slabi postupci odobravanja kredita: nedostatna procjena rizika dužnika, neodgovarajuće razine odobrenja te neprimjereni kriteriji odobravanja kredita i postupci odobrenja iznimaka od tih kriterija.
  • Neprimjerena klasifikacija i praćenje dužnika: nedostatci definiranja i/ili utvrđivanja izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza ili neprihodonosnih izloženosti i slabi postupci praćenja visokorizičnih dužnika.
  • Netočan izračun rezervacija: precijenjenost kolaterala i stopa oporavka, neprimjerene procjene novčanog toka te nedostatci korektivnih faktora kolaterala i parametara skupnih rezervacjia.
  • Regulatorne stope: netočna procjena imovine ponderirane rizikom i kršenje propisa o velikim izloženostima.

Rizik upravljanja

Nalazi o internom upravljanju i upravljanju rizicima ne potječu iz nadzora na licu mjesta usmjerenih isključivo na tu temu, nego i iz onih posvećenih drugim područjima rizika. Važni nalazi bili su u sljedećim područjima:

  • Korporativna struktura i organizacija: manjkavosti okvira unutarnje kontrole, nedovoljni ljudski potencijali i nedostatak koordinacije unutar grupe.
  • Uloge i odgovornosti upravljačkog tijela: manjkavosti delegiranja ovlasti i slabosti u provedbi strategije institucije i njezinih pravila upravljanja.
  • Funkcije unutarnje kontrole, uključujući usklađenost, upravljanje rizicima i unutarnju reviziju: važni nalazi o statusu, resursima i opsegu aktivnosti svih funkcija unutarnje kontrole.

Operativni rizik

Većina važnijih nalaza odnosila se na mjerenje operativnog rizika (manjkavosti u prikupljanju podataka o operativnom riziku, neodgovarajući planovi djelovanja u vezi s operativnim incidentima ) i na opseg upravljanja rizicima i utvrđivanje rizika (nepotpun obuhvat i definicija znatnih operativnih rizika, nedosljedna upotreba parametara u svim pravnim osobama grupe).

IT rizik

Većina nalaza visoke važnosti odnosila se na upravljanje IT operacijama (neodgovarajući postupci upravljanja incidentima, nepostojanje sveobuhvatnih i točnih popisa imovine), upravljanje pravilima pristupa (neučinkoviti postupci ponovne certifikacije, nedostatno razdvajanje dužnosti), upravljanje kvalitetom podataka (slabi operativni postupci za provjeru ručnog unosa) te upravljanje IT sigurnošću (zakašnjele i neprimjerene mjere otkrivanja i smanjenja).

Rizik kapitala

Nalazi o regulatornom kapitalu (prvi stup) odnosili su se na manjkavosti dodjele točnih pondera rizika izloženostima, što je dovelo do podcjenjivanja imovine ponderirane rizikom (uglavnom u pogledu kreditnog rizika zbog neispravne dodjele kategorija izloženosti i neotkrivanja špekulativnog financiranja nekretnina).

Najozbiljniji slučajevi utvrđeni prilikom provedbe ICAAP‑a odnosili su se na nedovoljno razvijene okvire za testiranje otpornosti na stres (nebavljenje značajnim rizicima i neprovođenje povratnih testova otpornosti na stres), kvantifikaciju slabosti (uglavnom prilikom modeliranja kreditnog rizika) i značajne nedostatke uključenja ICAAP‑a u upravljački okvir.

Kamatni rizik u bankovnoj knjizi

Vrlo ozbiljni nalazi o kamatnom riziku u bankovnoj knjizi uglavnom su se odnosili na mjerenje rizika i upravljanje rizicima, osobito na nedostatnu podatkovnu osnovu za modeliranje depozita bez utvrđenog dospijeća i nedostatak redovite provjere modela kamatnog rizika u bankovnoj knjizi.

Likvidnosni rizik

Većina nalaza o likvidnosnom riziku odnosila se na mjerenje rizika i testiranje otpornosti na stres. Najčešći problemi utvrđeni su u području neadekvatnosti modeliranja rizika, slabosti prilikom procjene profila odljeva (eng. run-off) financijskih proizvoda, pogrešaka prilikom izračuna koeficijenta likvidnosne pokrivenosti i upotrebe scenarija za testiranje otpornosti na stres koji ne odgovaraju složenosti institucije.

Poslovni modeli i profitabilnost

Nalazi najveće važnosti odnosili su se na analizu stvarne profitabilnosti (nedostatnu analizu ključnih pokretača profitabilnosti i poslovnih linija, manjkavosti alata za određivanje cijena u pogledu uključenja svih troškova i rizika) te na analizu financijskih projekcija (preoptimistične financijske prognoze i scenarije, nedostatne analize i ugradnja novih regulatornih, računovodstvenih i konkurentskih uvjeta u prospektivnu poslovnu strategiju).

Tržišni rizik

Nalazi najveće važnosti obuhvatili su pitanja mjerenja rizika iz računovodstvenog i bonitetnog gledišta, osobito procjene fer vrijednosti. Odnosili su se na neadekvatnost okvira za određivanje razina imovine, što je dovelo do netočne klasifikacije, nedovoljnih pričuva za promjene fer vrijednosti i neodgovarajućih dodatnih prilagodbi vrednovanja.

1.7. Ciljana provjera internih modela

Ciljana provjera internih modela (TRIM) višegodišnji je projekt koji se provodi u bliskoj suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima. Započeo je 2017. slijedom analiza provedenih 2016. te ima za cilj smanjenje neopravdane varijabilnosti među bankama pri izračunu imovine ponderirane rizikom i procijeniti adekvatnost i primjerenost internih modela. Ciljana provjera internih modela općenito pridonosi osiguravanju jednakih uvjeta jer se njome potiče dosljednost nadzornih praksi s naglaskom na točnu i dosljednu provedbu regulatornih zahtjeva za interne modele. Time se dopunjavaju mjere utvrđene sporazumom o Baselu III.

TRIM je najveći projekt koji je nadzor banaka ESB‑a do sada pokrenuo i važna je inicijativa u nastojanju da se u području nadzora internih modela postigne veća usklađenost. Već do sredine izvedbene faze u 2018. TRIM je dao važne rezultate na putu prema ostvarenju tog cilja.

Prvo i najvažnije, utvrđene su i uspostavljene usklađene prakse za nadzor internih modela kojima se služe značajne institucije, što je ključan preduvjet za postizanje jednakih uvjeta za sve u sklopu SSM‑a. Zahvaljujući TRIM‑u, među nacionalnim nadležnim tijelima postoji zajedničko razumijevanje europskih propisa o internim modelima, što je vidljivo iz Vodiča ESB‑a o internim modelima i zajedničkog metodološkog okvira koji se primjenjuje na provjere na licu mjesta u sklopu TRIM‑a. Od toga će nadzor internih modela u sklopu SSM‑a imati koristi i nakon završetka provedbe samog projekta.

Stoga će Vodič ESB-a o internim modelima ostati živi dokument, koji je podložan izmjenama i posuvremenjivanju tijekom vremena. U 2018. je učinjen važan korak objavom njegove revidirane verzije[14] nakon dvaju javnih savjetovanja. Revidirana verzija obuhvatila je povratne informacije institucija u sklopu provedbe TRIM‑a, iskustva stečena tijekom provjera na licu mjesta u sklopu TRIM‑a i kontinuirana regulatorna kretanja.

U nastojanjima da se nadzorne prakse usklade, drugo je važno postignuće projekta TRIM transparentnost u vezi s najčešćim uočenim nedostatcima internih modela značajnih institucija. Budući da je faza TRIM‑a na licu mjesta za 60 % od približno 200 provjera koje se provode u razdoblju od 2017. do 2019. već završila, bilo je moguće sustavno provesti horizontalne analize i usporedbe među institucijama i tako je dobiven pregled najznačajnijih i najčešćih manjkavosti utvrđenih u provjeravanim institucijama. Time je osigurana dosljednost nadzornih procjena u provjerama.[15]

Nadzorne odluke koje proizlaze iz provjera na licu mjesta u sklopu TRIM-a treće su važno postignuće tog projekta jer pridonose provedbi poboljšanja modela te ispravljanju utvrđenih nedostataka. Osigurava se to sustavnom i dosljednom upotrebom nadzornih mjera kako bi se nadomjestila moguća podcijenjenost rizika. Tim se posebnim daljnjim aktivnostima pridonosi smanjenju neopravdane varijabilnosti izračuna imovine ponderirane rizikom u internim modelima banaka.

Kako bi se ti rezultati ostvarili, za TRIM je potreban znatan angažman nadzornih resursa. Kako se ne bi ometalo uobičajeno održavanje modela u institucijama, značajne promjene modela i početna odobrenja za modele i dalje su se procjenjivali na licu mjesta povrh istraga u sklopu TRIM‑a, a koji put i zajedno s njima. Tijekom 2018. je osim 59 istraga na licu mjesta pokrenutih u sklopu TRIM‑a pokrenuto još 85 istraga o internim modelima u značajnim institucijama (od čega je 55 obavljeno na licu mjesta)[16]. Ukupno je u 2018. izdana 121 nadzorna odluka o provjerama internih modela[17].

Aktivnosti koje se provode u sklopu projekta TRIM te redovita nadzorna provjera značajnih promjena modela ili zahtjeva za početna odobrenja za modele nastavit će se u 2019. Faza provedbe na licu mjesta trebala bi završiti u drugoj polovici 2019. s ciljem dovršetka projekta TRIM u prvim mjesecima 2020.

1.8. Neizravni nadzor manje značajnih institucija

Uredbom o SSM-u[18] ESB-u se dodjeljuje zadaća da osigura učinkovito i dosljedno funkcioniranje SSM-a i stoga mu se povjerava funkcija nadgledanja nadzora manje značajnih institucija, dok glavnu odgovornost za nadzor manje značajnih institucija zadržavaju nacionalna nadležna tijela. Glavni je cilj te funkcije nadgledanja osiguravanje dosljedne primjene visokih standarda nadzora u cijelom europodručju. S tim ciljem nadzor banaka ESB‑a blisko surađuje s nacionalnim nadležnim tijelima u razvoju operativnog okvira za nadgledanje nadzora manje značajnih institucija.

Zajednički nadzorni standardi i politike

ESB i nacionalna nadležna tijela godinama surađuju na utvrđivanju zajedničkih nadzornih standarda za nadzor manje značajnih institucija. Oni su i dalje glavni alat za promicanje nadzornih praksi kojima se osigurava dosljedan i visokokvalitetan nadzor manje značajnih institucija.

Aktivnosti s ciljem promicanja dosljednih nadzornih praksi i postupaka za manje značajne institucije nastavile su se u 2018.

Tijekom godine postojeći zajednički nadzorni standardi dodatno su prilagođeni[19], a dovršeni su i novi. Nadalje, pokrenute su inicijative za razmjenu najbolje prakse i promicanje dosljedne provedbe standarda u područja na koja se nadzor treba usredotočiti. Održano je nekoliko radionica s nacionalnim nadležnim tijelima s ciljem utvrđivanja njihove najbolje prakse nadzora unutarnjeg upravljanja manje značajnih institucija, iskustava u vezi s primjenom novih Smjernica EBA‑e za komunikaciju između nadležnih tijela koja obavljaju superviziju poslovanja kreditnih institucija i ovlaštenih revizora i revizorskih društava koja provode zakonsku reviziju kreditnih institucija[20] i iskustava u vezi s upravljanjem krizama. Kada je riječ o upravljanju krizama, dovršena su tri nova zajednička nadzorna standarda.[21]

Nakon javnog savjetovanja u jesen 2017. konačna je verzija Vodiča za procjenu zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad financijskotehnološkim kreditnim institucijama objavljena je u ožujku 2018. Sad se, prema potrebi, primjenjuje u procjeni novih zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad. Aktivnosti povezane s implikacijama financijskih tehnologija za nadzor banaka dodatno su napredovale.

Kako bi se osigurala učinkovita provedba zajedničkih nadzornih standarda u institucijama za financiranje kupnje automobila, u bližoj suradnji nadzornika za institucije za financiranje kupnje automobila iz ESB‑a kao i nacionalnih nadležnih tijela pokrenute su inicijative za dostavu informacija i veću upotrebu usporedbi tih institucija. Dijalog s predstavnicima sektora nastavljen je i putem radionica. U 2018. je naglasak bio na planiranju oporavka, digitalizaciju i drugim strukturnim kretanjima koja utječu na automobilsku industriju i tijekom vremena bi mogla imati utjecaj na institucije za financiranje kupnje automobila.

Tematska provjera MSFI-ja 9, s ciljem osiguravanja da banke u europodručju dosljedno primjenjuju taj standard, u 2018. se i dalje provodila u bliskoj suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima. Među ostalim, pokrenuto je nekoliko inicijativa radi potpore nadzornicima u procjeni razine spremnosti manje značajnih institucija za MSFI 9.

Nakon završetka Programa procjene financijskog sektora[22] u europodručju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) s naglaskom na značajne institucije, nadzor banaka ESB‑a aktivno je pridonio procjeni nadzora manje značajnih institucija za nacionalne programe procjene financijskog sektora u nekim državama u europodručju[23]. Taj se doprinos usredotočio na funkciju nadgledanja ESB‑a u vezi s nadzorom manje značajnih institucija, objašnjavanje uloge ESB‑a i njegove suradnje s nacionalnim nadležnim tijelima.

Metodologija SREP-a za manje značajne institucije

Godina 2018. bila je prva u kojoj su nacionalna nadležna tijela primjenjivala zajedničku, usklađenu metodologiju za provedbu SREP‑a za manje značajne institucije. U siječnju 2018. Nadzorni odbor odobrio je prvu verziju metodologije SREP‑a za manje značajne institucije koju nacionalna nadležna tijela i zaposlenici ESB‑a zajednički razvijaju od 2015. Predviđena je vremenski postupna provedba, čime se omogućuje gladak prelazak s nacionalnih metodologija na zajedničku u razdoblju od tri godine: nacionalna nadležna tijela pristala su na to da u 2018. primjenjuju zajedničku metodologiju SREP‑a barem na manje značajne institucije visokog prioriteta i njezinu primjenu postupno do 2020. prošire na sve manje značajne institucije.

Metodologija se temelji na smjernicama za SREP koje je izradila EBA te se njom proširuje pristup ESB‑a značajnim institucijama i postojeće nacionalne metodologije. Metodologija SREP‑a fleksibilna je i primjenjuje se u skladu s načelom razmjernosti. Na taj se način nacionalnim nadležnim tijelima daje mogućnost prilagodbe intenziteta i učestalosti nadzornih aktivnosti u skladu s rizičnošću banaka i njihovim mogućim utjecajem na financijski sustav. Razmjeran pristup obuhvaća promjenjivu učestalost i razine granularnosti prilikom procjene razina rizika banke i kontrola rizika ili pregleda načina na koji banka procjenjuje svoje potrebe za internim kapitalom i likvidnošću u uobičajenim kao i u stresnim uvjetima. Nacionalnim nadležnim tijelima omogućuje se fleksibilnost kako bi se mogle uzeti u obzir nacionalne specifičnosti (npr. računovodstveni standardi, propisi) i donositi odluke u vezi sa SREP-om. Metodologija SREP‑a za manje značajne institucije redovito se posuvremenjuje te će se i ubuduće dalje razvijati.

Kako bi se povećala tržišna transparentnost i bankama prenijela nadzorna očekivanja, ESB je na svojim mrežnim stranicama o nadzoru banaka objavio sažetak metodologije SREP‑a za manje značajne institucije. U sažetku se naglasak stavlja na opće aspekte metodologije i na one aspekte koji su osobito važni za manje značajne institucije, kao što je razmjernost. ESB je radi razmjene mišljenja o metodologiji SREP‑a za manje značajne institucije održao sastanke i s europskim udruženjima banaka.

Suradnja s pojedinačnim manje značajnim institucijama

Djelotvorna suradnja između ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela nužna je za osiguravanje dosljednog visokokvalitetnog nadzora manje značajnih institucija. Tijekom cijele 2018. unaprjeđivala se suradnja između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela u tri glavna područja: (1) suradnja viših predstavnika i tehnička suradnja, (2) nadgledanje nadzora manje značajnih institucija te (3) sektorske i tematske analize.

Suradnja viših predstavnika i tehnička suradnja: Postoji program redovite razmjene (uključujući sastanke i pozive) između visokih predstavnika ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela. Potiče se suradnja na tehničkoj razini u vezi s pojedinačnim manje značajnim institucijama i nadzornim praksama. U tom području ESB‑ovi timovi za pojedinačne države[24] imaju ključnu ulogu u promicanju razmjene informacija i najboljih nadzornih praksi u nacionalnim nadležnim tijelima.

Nadgledanje nadzora manje značajnih institucija U skladu s pristupom iz prethodnih godina i s načelom razmjernosti, nadgledanje nadzora manje značajnih institucija zasniva se na okviru za određivanje razine prioriteta[25]. Suradnja između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela usmjerena je na redovito praćenje manje značajnih institucija visokog prioriteta i manje značajnih institucija sa specifičnim nadzornim problemima, osobito institucija čije se financijsko stanje pogoršalo. U slučajevima u kojima su odluke o odobrenju (npr. odobrenja za rad ili za stjecanje kvalificiranih udjela) sadržavale pomoćne odredbe[26], koje su zahtijevale daljnje nadzorne aktivnosti, ESB i odgovarajuće nacionalno nadležno tijelo surađivali su i radi osiguravanja provedbe takvih odredbi. Osim toga, 2018. bila je prva godina pune provedbe uputa o obavijestima[27]. Mišljenja ESB‑a o obavijestima izdavala su se u sklopu kontinuirane suradnje između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela, osobito u pogledu razmjene informacija o pojedinačnim manje značajnim institucijama i o nadzornom pristupu koji imaju odgovarajuća nacionalna nadležna tijela.

Sektorske i tematske analize: Visokokvalitetno nadgledanje nadzora manje značajnih institucija također je poboljšano provedbom sektorskih i tematskih analiza. S obzirom na važnost zadružnog sektora u nekim državama ESB i odgovarajuća nacionalna nadzorna tijela zajednički su u protekle dvije godine preispitivali te sektore u dvjema državama. Uspostavljena je skupina za suradnju (sastavljena od sudionika iz ESB‑a i odgovarajućih nacionalnih nadležnih tijela) radi praćenja reforme zadružnog sektora u jednoj državi s ciljem promicanja dosljedne provedbe. U vezi s institucionalnim sustavima zaštite, godišnje praćenje „hibridnih” sustava[28] u odgovarajućim državama obavljalo se već treći put. Pružena je potpora nacionalnim nadležnim tijelima u državama u kojima su banke podnosile (ili razmatrale podnošenje) zahtjeva za priznanje institucionalnog sustava zaštite. Radi usporedbe pristupa različitih nacionalnih nadležnih tijela u vezi sa zahtjevima SREP‑a i radi postizanja dosljednosti rezultata nadzora u 2018. provedena je analiza referentnih vrijednosti zahtjeva u sklopu drugog stupa u manje značajnim institucijama visokog prioriteta. Naposljetku, u vezi s infrastrukturom financijskog tržišta ESB i odgovarajuća nacionalna nadležna tijela pokrenuli su godišnju sektorsku analizu infrastruktura financijskog tržišta koje imaju odobrenje za pružanje bankovnih usluga.

1.9. Makrobonitetne zadaće

Kada je riječ o makrobonitetnoj politici u europodručju, ESB je u 2018. nastavio aktivno surađivati s nacionalnim tijelima u skladu sa zadaćama koje su mu dodijeljene na temelju članka 5. uredbe o SSM-u. U sklopu utvrđenog okvira makrobonitetne politike ESB može primijeniti: (1) više zahtjeve za zaštitne slojeve kapitala od onih koje primjenjuju nacionalna tijela i (2) strože mjere za rješavanje pitanja sistemskog ili makrobonitetnog rizika. Makrobonitetni forum služi kao platforma putem koje članovi Upravnog vijeća i Nadzornog odbora razmjenjuju mikrobonitetna i makrobonitetna gledišta iz svih područja SSM-a.[29] Time se osigurava učinkovito međusobno dopunjavanje mikrobonitetnih i makrobonitetnih mjera.

U 2018. je od nacionalnih tijela primljeno više od 100 makrobonitetnih obavijesti.

ESB je od nacionalnih tijela u 2018. primio više od 100 obavijesti o makrobonitetnoj politici. Većina se obavijesti ticala tromjesečnih odluka o utvrđivanju protucikličkih zaštitnih slojeva kapitala i odluka o utvrđivanju i tretmanu kapitala globalnih sistemski važnih institucija i ostalih sistemski važnih institucija. Primio je i obavijesti o drugim mjerama, na primjer onima koje su uvedene na temelju članka 458. CRR‑a, o zaštitnim slojevima za sistemski rizik te obavijesti o recipročnosti makrobonitetnih mjera koje su primijenile druge države članice.

Na temelju metodologije BCBS-a ESB i nacionalna tijela utvrdili su osam globalnih sistemski važnih institucija[30] koje su u 2020. dužne držati dodatne zaštitne slojeve kapitala u rasponu od 1,0 % do 2,0 %. ESB je također primio obavijesti o stopama zaštitnog sloja kapitala za 107 ostalih sistemski važnih institucija. Te stope bile su u skladu s metodologijom određivanja donje granice zaštitnih slojeva kapitala ostalih sistemski važnih institucija koju ESB primjenjuje od 2016.[31] Metodologija se upravo revidira.

ESB je bio uključen i u rad ESRB-a, koji je odgovoran za makrobonitetni nadzor financijskog sustava EU‑a. Zajednički nadzorni timovi služe se informacijama ESRB‑a zajedno s makrobonitetnim analizama ESB‑a kako bi osigurali da se uzmu u obzir svi relevantni rizici. Isto tako, ESRB i druga makrobonitetna tijela služe se ulaznim podatcima zajedničkih nadzornih timova kako bi se pobrinuli da informacije o pojedinačnim institucijama budu uključene u analizu rizika za cijeli sustav i da bi se utvrdile moguće mjere za njihovo smanjenje.

2. Doprinos okviru EU-a za upravljanje krizama i sanaciju

2.1. Krizni slučajevi u 2018.

2.1.1. Utvrđeno je da ABLV Bank propada ili je vjerojatno da će propasti.

Dana 23. veljače 2018. utvrđeno je da ABLV Bank AS i njezina banka kći propadaju ili je vjerojatno da će propasti.

U sklopu okvira EU-a za upravljanje krizama ESB nakon savjetovanja s Jedinstvenim sanacijskim odborom može utvrditi da banka propada ili je vjerojatno da će propasti[32]. Nadzor banaka ESB‑a utvrdio je 23. veljače 2018. da latvijska značajna institucija ABLV Bank AS propada ili je vjerojatno da će propasti u skladu s člankom 18. stavkom 4. točkom (c) uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu s obzirom na vjerojatnost da u skorijoj budućnosti neće biti u stanju podmirivati svoje dugove i ostale obveze u trenutku njihova dospijeća. ESB je utvrdio da i luksemburška banka kći te banke ABLV Bank, S.A. također propada ili je vjerojatno da će propasti.

Zbivanja prije utvrđivanja da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti

Moratorij je proglašen nakon likvidnosnih odljeva, prouzročenih postupkom SAD‑a za sprječavanje pranja novca.

Mreža za progon financijskih kaznenih djela (FinCEN) Ministarstva financija SAD-a 13. veljače 2018. predložila je mjeru u kojoj se banku ABLV Bank imenuje „institucijom u vezi s kojom postoji velika zabrinutost zbog pranja novca” u skladu s odjeljkom 311. Zakona o patriotizmu SAD-a. Naglo povlačenje depozita koje je uslijedilo i gubitak pristupa financiranju u američkim dolarima značilo je da banka više ne može obavljati plaćanja u američkim dolarima. Prema naputku nadzora banaka ESB‑a latvijsko nadzorno tijelo Komisija za financijsko tržište i tržište kapitala 19. veljače 2018. uvelo je moratorij[33] banci ABLV Bank AS. Time su zabranjena sva plaćanja te banke u vezi s podmirenjem njezinih financijskih obveza. Moratorij se smatrao potrebnim kako bi banka imala vremena za bavljenje svojom likvidnosnom situacijom. Istog dana u Luksemburgu je uvedena zabrana plaćanja banke ABLV Bank, S.A.

S obzirom na žurnost situacije, postupak za procjenu o propadanju ili vjerojatnoj propasti dovršen je u roku od dva dana.

Banka ABLV Bank AS i njezina banka kći ABLV Bank, S.A. nisu imale dovoljno raspoloživih sredstava da mogu izdržati odljev depozita koji bi se vjerojatno dogodio da je moratorij ukinut. Stoga je Nadzorni odbor odlučio pokrenuti postupak za slučaj propadanja ili vjerojatne propasti, a 22. veljače 2018. započeo je službeno savjetovanje s Jedinstvenim sanacijskom odborom (SRB). Nakon toga su Nadzorni odbor i Upravno vijeće ESB‑a donijeli procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti banaka ABLV Bank i ABLV Bank, S.A. Procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti poslane su 23. veljače 2018. SRB-u i Europskoj komisiji u skladu s člankom 18. uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu. Nadzor banaka ESB‑a o svojoj je odluci obavijestio i sva odgovarajuća tijela u skladu s člankom 81. direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) i CRD‑om IV.

Suradnja i razmjena informacija sa SRB-om

Bliska suradnja između nadzora banaka ESB‑a i SRB‑a pridonijela je uspješnosti postupka upravljanja krizama.

Nadzor banaka ESB-a obavijestio je SRB o nacrtu mjere FinCEN‑a čim je saznao za njega. O pogoršanju likvidnosne situacije u tim bankama razgovarao je podrobno s njegovim predstavnicima na sastancima o upravljanju krizama koji su se održali u ESB‑u. SRB je također pozvan da sudjeluje kao promatrač na važnim sastancima Nadzornog odbora ESB‑a. Nadalje, predstavnik ESB‑a sudjelovao je na izvršnim sjednicama SRB‑a koje su se odnosile na taj slučaj te na sastanku na kojem je SRB odlučio da neće poduzeti sanacijske mjere.

Mjere nakon procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti

Nakon odluke SRB-a da neće poduzeti sanacijske mjere banka ABLV Bank AS podnijela je zahtjev za samolikvidaciju.

SRB je 24. veljače 2018. odlučio da neće poduzeti sanacijske mjere u slučajevima banaka ABLV Bank AS i ABLV Bank, S.A. Zaključio je da, premda su ispunjeni uvjeti za sanaciju iz članka 18. stavka 1. točki (a) i (b) uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, uvjet iz članka 18. stavka 1. točke (c) koji se odnosi na javni interes nije ispunjen. Usporedno su latvijska Komisija za financijsko tržište i tržište kapitala i luksemburška Komisija za nadzor financijskog sektora, u ulozi imenovanih tijela u skladu s Direktivom 2014/49/EU[34], utvrdili da su osigurani depoziti banaka ABLV Bank AS i ABLV Bank, S.A. postali nedostupni.[35]. Banka ABLV Bank AS naknadno je na temelju latvijskog Zakona o kreditnim institucijama podnijela zahtjev za dobrovoljnu samolikvidaciju. Na prijedlog latvijske Komisije za financijsko tržište i tržište kapitala, koja i dalje nadzire postupak samolikvidacije, nadzor banaka ESB‑a u srpnju 2018. povukao je odobrenje za rad banke ABLV Bank AS. U slučaju banke ABLV Bank, S.A. nadležni je sud u Luksemburgu odlučio da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje nacionalnog postupka u slučaju insolventnosti. Stoga je uveo privremenu obustavu plaćanja te banke u skladu s nacionalnim pravom i imenovao dva vanjska upravitelja koji će kontrolirati upravljanje imovinom banke.[36]

Izvučene ključne pouke

Slučaj banke ABLV pokazuje da bi BRRD / uredbu o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu trebalo uskladiti s nacionalnim stečajnim zakonima te da suradnja tijela za sprječavanje pranja novca treba biti bliskija.

Slučaj banke ABLV usmjerio je pozornost na mogućnost da okvir EU‑a za upravljanje krizama ne bude usklađen s nacionalnim stečajnim zakonima. Prema BRRD‑u / uredbi o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu dovoljan je razlog za utvrđivanje da banka propada ili je vjerojatno da će propasti ne samo stvarna nelikvidnost, nego i vjerojatnost nelikvidnosti u skoroj budućnosti. Nasuprot tomu, stečajni zakoni obično zahtijevaju da dođe do stvarne nelikvidnosti prije nego se iz likvidnosnih razloga može pokrenuti postupak u slučaju insolventnosti. Zbog toga je nadzor banaka ESB‑a potaknuo i podupro izmjene pravnog okvira EU‑a kako bi se osiguralo automatsko pokretanje nacionalnih postupaka likvidacije kada se proglasi da banka propada ili je vjerojatno da će propasti te kada SRB odluči da je ispunjen kriterij javnog interesa za pokretanje sanacijske mjere.

Kada je riječ o pitanjima sprječavanja pranja novca, važno je napomenuti da je provedba nacionalnog zakonodavstva u vezi sa sprječavanjem pranja novca u nadležnosti odgovarajućih nacionalnih tijela. Ipak, unutar granica nadležnosti SSM‑a i u skladu s raspoloživim informacijama, pitanja pranja novca uzimaju se u obzir, na primjer, u procjenama u sklopu SREP‑a jer su ozbiljne povrede zahtjeva u vezi sa sprječavanjem pranja novca i borbom protiv financiranja terorizma u konačnici rizik za poslovnu održivost banke. U tom smislu ključna je uloga razmjene informacija među odgovarajućim tijelima (vidi Okvir 2.).

2.1.2. Komunikacija o slučajevima propadanja ili vjerojatne propasti

Komunikacija je bitna sastavnica upravljanja krizom. Ako se vidi da nadležna tijela rješavaju krizu, to može ublažiti reakcije tržišta i tako smanjiti rizike zaraze. Kada banka propada ili je vjerojatno da će propasti, ključno je ne samo pronaći rješenje krize, nego ga i učinkovito priopćiti javnosti.

Koordinacija između različitih dionika nužna je radi slanja jasne i cjelovite poruke javnosti.

ESB, SRB i latvijska Komisija za financijsko tržište i tržište kapitala blisko su surađivali u vezi sa svojim komunikacijskim aktivnostima u slučaju banke ABLV Bank. Najprije je u nedjelju, 18. veljače 2018., nadzor banaka ESB‑a objavio da je proglašen moratorij.[37] Nakon šest dana, u subotu, 24. veljače 2019., slijedom odluke ESB‑a da banke ABLV Bank AS i ABLV Bank, S.A. propadaju ili je vjerojatno da će propasti SRB je objavio svoju odluku da sanacija nije u javnom interesu.[38] Usklađene objave nadzora banaka ESB‑a[39] i latvijske Komisije za financijsko tržište i tržište kapitala o tome kako je ESB utvrdio da banka propada ili je vjerojatno da će propasti slijedile su ubrzo nakon toga. Latvijsko i luksemburško nadzorno tijelo objavili su priopćenja o vlastitim odlukama kojima se utvrđuje nedostupnost depozita.[40]

Nakon utvrđivanja da banka ABLV Bank propada ili je vjerojatno da će propasti ESB je dobio pitanja člana Europskog parlamenta i predsjednika njemačkog Bundestaga o pitanjima povezanima s tim slučajem. Na pitanja je odgovorio u skladu s odgovarajućim pravilima o povjerljivosti, a odgovore je objavio na svojim mrežnim stranicama o nadzoru banaka.[41]

Objava procjena o propadanju ili vjerojatnoj propasti koje nisu povjerljive naravi

Procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti podliježu obvezi čuvanja profesionalne tajne i pravilima o povjerljivosti primjenjivima na sve odluke koje ESB donosi u svojoj ulozi nadzornog tijela.

U svrhu transparentnosti i odgovornosti s obzirom na opći interes javnosti te s obzirom na pristup u prethodnim slučajevima ESB je objavio verzije dviju procjena o propadanju ili vjerojatnoj propasti koje nisu povjerljive naravi za banke ABLV Bank AS i ABLV Bank, S.A. na svojim mrežnim stranicama o nadzoru banaka. Radi pridržavanja obveze čuvanja profesionalne tajne nisu objavljeni povjerljivi podatci. Nadzor banaka ESB‑a objavio je te procjene nedugo nakon što je SRB objavio verzije svojih odluka u vezi sa sanacijom koje nisu povjerljive naravi. Objava procjena o propadanju ili vjerojatnoj propasti koje nisu povjerljive naravi iznimka je od opće komunikacijske politike ESB‑a koja, u skladu s pravnim zahtjevima, ne predviđa mogućnost objave pojedinačnih nadzornih odluka koje štite pravila čuvanja profesionalne tajne.

Okvir 2.
Uloga ESB-a u borbi protiv pranja novca

Prilikom stvaranja okvira SSM-a zakonodavci EU-a odlučili su odgovornost za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma ostaviti na nacionalnoj razini. Nacionalna tijela za sprječavanje pranja novca također su odgovorna za istragu svih povreda propisa o sprječavanju pranja novca od strane kreditnih institucija.

Međutim, važno je da ESB u obavljanju svojih nadzornih zadaća u skladu s člankom 127. stavkom 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i uredbom o SSM‑u[42] uzme u obzir rezultate nadzora sprječavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma. Rizici pranja novca ili financiranja terorizma važni su za bonitetni nadzor ESB‑a radi procjene stjecanja kvalificiranih udjela u nadziranim subjektima (što uključuje postupak davanja odobrenja kreditnim institucijama), procjene sposobnosti i primjerenosti postojećih i potencijalnih voditelja nadziranih subjekata i za potrebe svakodnevnog nadzora. Ozbiljne povrede u vezi sa sprječavanjem pranja novca i financiranjem terorizma znak su slabosti upravljanja i internih kontrola. Mogu naškoditi ugledu kreditne institucije i dovesti do izricanja znatnih administrativnih ili kaznenih sankcija nadziranim subjektima ili njihovim zaposlenicima i stoga su rizik za poslovnu održivost nadziranih subjekata. Posljednjih mjeseci pokrenuto je nekoliko inicijativa na europskoj razini radi razrade prijedloga za jačanje suradnje između tijela za sprječavanje pranja novca i tijela za bonitetni nadzor te radi djelotvornog uključivanja pitanja sprječavanja pranja novca u bonitetni nadzor.

U petoj direktivi o sprječavanju pranja novca[43], preciznije u članku 57.a stavku 2., uvode se dva važna nova elementa u vezi s ulogom ESB‑a u sprječavanju pranja novca. Prvo, tom se direktivom mijenja članak 56. CRD-a IV i tako ESB‑u omogućuje razmjena povjerljivih informacija s nacionalnim nadzornim tijelima za sprječavanje pranja novca. Drugo, njome se ESB uz potporu europskih nadzornih tijela obvezuje na zaključenje sporazuma o praktičnim načinima olakšavanja razmjene informacija sa svim nadležnim tijelima za sprječavanje pranja novca koja nadziru kreditne i financijske institucije. Na postizanju sporazuma ESB je radio uz pomoć zajedničkog odbora za sprječavanje pranja novca europskih nadzornih tijela uz koordinaciju EBA‑e. Sporazum je potpisao 10. siječnja 2019.

Očekuje se da će unaprjeđenje razmjene informacija između ESB-a i nadzornih tijela EU-a za sprječavanje pranja novca povoljno utjecati na provođenje nadzora u vezi sa sprječavanjem pranja novca i bonitetnog nadzora na razini EU‑a. U svojstvu tijela za nadzor banaka ESB nije odgovoran za izravan nadzor u vezi sa sprječavanjem pranja novca, ali će imati koristi od važnih informacija koje mu dostave nacionalna tijela za sprječavanje pranja novca.

Uvažavajući raspodjelu odgovornosti za sprječavanje pranja novca u sklopu sadašnjeg pravnog okvira, nadzor banaka ESB‑a uspostavlja funkciju koordinacije sprječavanja pranja novca koja bi trebala imati tri glavne uloge. Prvo, djelovat će kao jedinstvena točka pristupanja za izravnu razmjenu informacija o sprječavanju pranja novca između ESB‑a kao tijela za bonitetni nadzor i nacionalnih tijela za sprječavanje pranja novca. Drugo, među zajedničkim nadzornim timovima banaka čiji je poslovni model sklon rizicima pranja novca uspostavit će mrežu za sprječavanje pranja novca kojom će i predsjedati. Cilj je mreže da se u bonitetni nadzor snažnije uključe pitanja sprječavanja pranja novca. Treće, djelovat će kao stručno središte u vezi s pitanjima sprječavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma koja su važna za SSM. Na toj osnovi nova funkcija koordinacije sprječavanja pranja novca pridonijet će izradi stajališta ESB‑a o politici sprječavanja pranja novca. Nova će mreža surađivati s projektnom skupinom ESB-a za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, u koju su uključena sva odgovarajuća poslovna područja ESB‑a.

2.2. Okvir ESB-a za upravljanje krizama

Okvir ESB-a za upravljanje krizama u 2018. dodatno je razvijen uzimajući u obzir preporuke Europskog revizorskog suda.

ESB je uspostavio okvir za upravljanje krizama pod nazivom Akcijski plan SSM-a za hitne slučajeve, kojim se predviđa primjeren tok informacija i pouzdano odlučivanje kao pravodoban i djelotvoran odgovor na krizu. Ovisno o specifičnoj situaciji kreditne institucije, obuhvaćene su tri faze eskalacije i to: (1) pojačano praćenje institucije, (2) priprema rane intervencije i (3) priprema moguće procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti. Okvirom se ESB-u omogućuje da poduzme radnje prilagođene rješavanju pogoršanog financijskog stanja institucije u sklopu postupka eskalacije u tri faze (vidi u nastavku teksta).

Tijekom 2018. je okvir ESB-a za upravljanje krizama dodatno poboljšan u skladu s preporukama koje je dao Europski revizorski sud. Postupci eskalacije u sklopu okvira dorađeni su povećanim skupom kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja kojima se utvrđuje prijelaz iz jedne u drugu fazu. Pokazatelji su u skladu sa smjernicama EBA‑e o ranoj intervenciji i propadanju ili vjerojatnoj propasti, stoga se odnose na kapital i likvidnost te na važne događaje. Za kvantitativne pokazatelje utvrđeni su jasni pragovi za određivanje mogućeg pogoršanja financijskog stanja kreditne institucije. Pokazatelje s jednog mjesta prati odjel ESB‑a Upravljanje krizama. Za okvir se uzimaju u obzir pokazatelji i pragovi za pojedinačne institucije, kao što su oni koje svaka banka utvrđuje u svojem planu oporavka. Bez obzira na pokazatelje eskalacija se može temeljiti i na stručnoj prosudbi zajedničkih nadzornih timova i odjela ESB‑a Upravljanje krizama.

Postupak eskalacije u tri faze

U svakoj od triju faza postupka eskalacije poduzimaju se određene radnje kako bi se osigurao primjeren odgovor na nastalu situaciju. Pomno se, npr. čestom procjenom sposobnosti za uspostavljanje proturavnoteže i likvidnosnih tokova, prati stanje u vezi s likvidnošću institucija. Kako bi institucije bile spremne za moguće krize, u rujnu 2018. (kao i prethodnih godina) ESB je proveo probnu dostavu podataka o likvidnosti pomoću posebnog obrasca za praćenje likvidnosti. U sklopu nadzora banaka ESB‑a odjel Upravljanje krizama izrađuje redovita izvješća za više vodstvo, članove Nadzornog odbora i SRB o institucijama obuhvaćenima okvirom za upravljanje krizama.

Prva faza (pojačano praćenje) pokreće se u slučaju pogoršanja financijskog stanja kreditne institucije. Zajednički nadzorni tim odgovara određivanjem primjerene nadzorne mjere i pojačava praćenje institucije (npr. provedbom dodatnih dubinskih analiza, nalaganjem nadzora na licu mjesta odnosno intenzivnijim praćenjem likvidnosti). Istodobno se pojačava suradnja i razmjena informacija između zajedničkog nadzornog tima i odjela Upravljanje krizama te između ESB‑a, nacionalnog nadležnog tijela i SRB‑a. Obrazac za praćenje likvidnosti služi za prikupljanje minimalnog skupa informacija o likvidnosti kada je primjereno.

Ako se financijsko stanje i dalje pogoršava, mora se razmotriti izrada ocjena za potrebe rane intervencije u skladu s člankom 27. BRRD‑a (druga faza). Zajednički nadzorni tim i odjel Upravljanje krizama blisko surađuju kako bi ocijenili stanje i predložili mjere u skladu s odredbama kojima se u nacionalna zakonodavstva prenose članci 27., 28. ili 29. BRRD‑a. Ako je odgovarajuća institucija prisutna u državama članicama izvan europodručja ili u trećim zemljama, mogućnost suradnje odgovarajućih nadzornih tijela osiguravaju kolegiji nadzornih tijela. Odjel Upravljanje krizama također će obavijestiti funkciju monetarne politike ESB‑a u skladu s načelom odvajanja i s odlukom Izvršnog odbora o razmjeni informacija između funkcija monetarne politike i nadzora banaka ESB‑a.

Ako se financijsko stanje dodatno pogorša (treća faza), osniva se tim za upravljanje krizama u pojedinačnim institucijama kako bi se osigurala potpuna usklađenost nadzornih tijela, sanacijskih tijela i središnje banke u kriznoj situaciji. Taj se tim sastoji od viših voditelja u ESB‑u, članova Nadzornog odbora odgovarajućih nacionalnih nadležnih tijela, predsjednice SRB‑a i drugih ad hoc članova, Služi kao središnje tijelo za koordinaciju potrebnih nadzornih mjera, planiranja za nepredviđene situacije i praćenje napretka, učinkovitosti i djelotvornosti upravljanja krizama. U to mogu biti uključene i pripreme za procjene o propadanju ili vjerojatnoj propasti u sklopu kontinuiranog planiranja za nepredviđene situacije. Kod god se utvrdi da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti, o tome se obavještava SRB i, bez neopravdanog odlaganja, odgovarajuća nadležna tijela domaćina i sanacijska tijela, nadležna ministarstva, središnje banke i sustavi osiguranja depozita države domaćina u skladu s pravnim okvirom.

U slučaju sistemske krize može se osnovati skupina visoke razine radi praćenja i utvrđivanja mogućih poteškoća povezanih s likvidnošću i solventnošću koje se istodobno mogu pojaviti i u značajnim i manje značajnim institucijama.

U svim fazama Akcijskog plana za hitne slučajeve, kao okvira za upravljanje krizama, ESB surađuje sa SRB‑om u skladu s važećim zakonima i međuinstitucijskim dogovorima kao što je memorandum o razumijevanju između ESB‑a i SRB‑a. Na primjer, Odjel Upravljanje krizama u suradnji sa zajedničkim nadzornim timom obavještava SRB o bitnom pogoršanju financijskog stanja nadziranog subjekta odnosno nadzirane grupe i s njim razmjenjuje mišljenja i spoznaje. Osim toga, SRB ima izravan pristup odgovarajućim podatcima o pojedinačnim banaka u IT sustavima ESB‑a.

Ako se proglasi da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti, tim za upravljanje krizama nadzora banaka ESB‑a koordinira razmjenu informacija između SSM‑a i SRB‑a odnosno nacionalnih sanacijskih tijela te pripremu potrebnih daljnjih mjera, npr. odobrenja prijelazne banke i oduzimanja odobrenja za rad u preostalom dijelu banke. Glavni su donositelji odluka u slučaju sanacije (nakon što se utvrdilo da banka propada ili je vjerojatno da će propasti) sanacijska tijela, tj. SRB i nacionalna sanacijska tijela. Tada ESB djeluje u svojstvu savjetnika.

2.3. Interakcija s Jedinstvenim sanacijskim odborom

Nadzor banaka ESB-a i SRB blisko su surađivali i u 2018.

Kao i prethodnih godina, i u 2018. su nadzor banaka ESB-a i SRB blisko surađivali na svim razinama. Predstavnik ESB‑a sudjelovao je na izvršnim i plenarnim sjednicama SRB-a tijekom cijele 2018. Nadalje, s ciljem poticanja suradnje i razmjena u vezi s temama od zajedničkog interesa Nadzorni odbor ESB‑a pozvao je predsjednicu SRB‑a da nazoči važnim sastancima koji su se održavali u 2018. Nadzor banaka ESB‑a i SRB također su blisko surađivali u područjima politike koja su važna za nadzor i sanaciju.

Na tehničkoj razini odvijala se izvrsna i unaprijeđena suradnja unutar odgovarajućih odbora i među različitim važnim horizontalnim funkcijama nadzora banaka ESB‑a i SRB‑a. Zajednički nadzorni timovi i interni sanacijski timovi odgovorni za pojedinačne kreditne institucije produbili su svoju suradnju u vezi s različitim temama koje se odnose na planiranje oporavka i sanacije. U skladu s memorandumom o razumijevanju zajednički nadzorni timovi i interni sanacijski timovi također su poboljšali razmjenu važnih podataka o pojedinačnim bankama. Osim toga, održavali su zajedničke radionice i sastanke sa značajnim institucijama kada je to bilo važno.

Nadzor banaka ESB-a savjetovao se s SRB‑om o planovima oporavka.

U skladu s pravnim okvirom nadzor banaka ESB-a se savjetovao s SRB‑om o planovima oporavka koje su podnijele značajne institucije za koje je ESB konsolidirajuće nadzorno tijelo. Nadzor banaka ESB‑a potom je povratne informacije SRB‑a uzeo u obzir prilikom procjene planova oporavka i pripreme vlastitih povratnih informacija za banke.

Prilikom planiranja sanacija provedeno je savjetovanje s nadzorom banaka ESB‑a.

U 2018. je s nadzorom banaka ESB-a provedeno savjetovanje i o sanacijskim planovima SRB‑a, između ostalog o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze i o procjenama mogućnosti sanacije značajnih institucija. Nadzor banaka ESB‑a procjenjivao je sanacijske planove i davao povratne informacije SRB‑u iz nadzornog gledišta. Pritom se uglavnom usredotočio na mogući utjecaj sanacijskih planova (uključujući minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i procjene mogućnosti sanacije) na značajne institucije iz gledišta vremenske neograničenosti poslovanja s jedne strane i na svoj vlastiti nadzorni pristup s druge stane.

Kao i prethodnih godina, SRB je tražio savjet nadzora banaka ESB‑a i u vezi s izračunom ex ante doprinosa u Jedinstveni fond za sanaciju. Nadzor banaka ESB‑a pregledao je izračune kako bi procijenio njihov mogući utjecaj na značajne institucije iz gledišta vremenske neograničenosti poslovanja.

U 2018. nadzor banaka ESB-a i SRB dovršili su reviziju bilateralnog memoranduma o razumijevanju. Tim memorandumom, koji je zaključen još 2015., utvrđuje se način suradnje i razmjene informacija između SRB‑a i nadzora banaka ESB‑a u skladu s uredbom o jedinstvenom sanacijskom odboru. ESB i SRB započeli su reviziju funkcioniranja i djelotvornosti suradnje i razmjene informacija u skladu s memorandumom o razumijevanju u 2017. Osvrnuli su se na iskustvo stečeno prvih dviju godina provedbe memoranduma te su rješavali praktične izazove na koje su naišli. Kako bi olakšali unaprjeđenje suradnje, usmjerili su se uglavnom na razmjenu informacija. Radi transparentnosti prema sektoru i javnosti SRB i nadzor banaka ESB‑a objavili su na svojim mrežnim stranicama memorandum s dodatkom o razmjeni informacija.[44]

2.4. Aktivnosti planiranja oporavka

Banke pripremaju planove oporavka kako bi osigurale svoju otpornost u razdobljima ozbiljnog financijskog stresa. Glavni je cilj ESB‑a prilikom procjene planova oporavka osigurati da ti planovi budu operativni i da ih institucije mogu učinkovito i pravodobno provesti. Kvalitetni planovi oporavka jedan su od ključnih elemenata kojima se osigurava učinkovitost europskog okvira za upravljanje krizama.

Naglasak aktivnosti planiranja oporavka u 2018. bio je u sagledavanju stanja na razini cijelog sustava kako bi se bankama u europodručju pomoglo da poboljšaju vlastite planove oporavka. Ocijenivši tri ciklusa planova oporavka od 2015. do 2017., ESB je bankarskom sektoru 3. srpnja 2018. poslao izvješće o planovima oporavka u kojem je utvrdio najbolju praksu u pet ključnih područja: (1) opcije oporavka, (2) ukupna mogućnost oporavka, (3) pokazatelji plana oporavka, (4) pravila (vodiči za provedbu planova oporavka), (5) simulacije.

Premda je većina banaka ostvarila napredak u planiranju oporavka, još ima prostora za poboljšanje. To se osobito odnosi na utvrđivanje izvedivih i vjerodostojnih opcija oporavka te na razvoj okvira pokazatelja kojim će biti obuhvaćeni najvažniji rizici i vrste ranjivosti banaka.

Za nadzorna tijela ključna je primjerena procjena ukupne mogućnosti oporavka. Ona im omogućuje da ocijene može li se banka oporaviti od krizne situacije provedbom opcija oporavka iz plana oporavka. Korisna je i za sanacijska tijela kao ulazni podatak za planiranje sanacije te za utvrđivanje ciljeva u vezi s minimalnim zahtjevom za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. Međutim, iskustvo iz prethodnih ciklusa ocjenjivanja pokazalo je da su banke sklone precijeniti svoju ukupnu mogućnost oporavaka. Izvješće ESB‑a pokazuje bankama kako mogu prikazati svoju ukupnu mogućnost oporavka (npr. uzimajući u obzir međusobnu isključivost ili međuovisnost opcija, njihovu primjenjivost pod različitim vrstama stresa i operativnih ograničenja prilikom istodobne upotrebe više opcija). U sljedećim ciklusima ESB će se usredotočiti na to da od banaka dobije vjerodostojne procjene njihove ukupne mogućnosti oporavka i da banke s ograničenim opcijama oporavka potakne da izgrade svoju mogućnost oporavka.

Drugo je važno pitanje mogu li banke svoje planove oporavka pravodobno i učinkovito provesti u situacijama ozbiljnog stresa. ESB je utvrdio dvije najbolje prakse koje bankama mogu pomoći da ostvare taj cilj, a to su pravila i simulacije. Pravila služe kao sažeti vodiči za provedbu i bankama omogućuju da svoje planove oporavka brzo provedu u razdobljima krize. Simulacije „uživo” pomažu bankama da testiraju ključne dijelove svojih planova oporavka, obrazuju zaposlenike kako trebaju odgovoriti na krize i da utvrde područja za poboljšanje.

2.5. Slučajevi krize u manje značajnim institucijama

Upravljanje krizom u manje značajnoj instituciji zahtijeva intenzivnu razmjenu informacija i blisko usklađivanje između odgovarajućeg nacionalnog nadležnog tijela, u njegovu svojstvu izravnog nadzornog tijela manje značajne institucije, i ESB-a u funkciji nadgledanja nadzora i u svojstvu nadležnog tijela za odluke o zajedničkim postupcima. Potreba za pojačanom suradnjom javlja se kada se manje značajna institucija približi trenutku neodrživosti. Tada ESB i nacionalno nadležno tijelo moraju zajednički razmotriti likvidaciju ili sanaciju banke i dogovarati se o oduzimanju odobrenja za rad, procjeni stjecanja ili povećanja kvalificiranih udjela te izdavanju novih odobrenja za rad (na primjer, za prijelaznu instituciju).

Takva suradnja u području upravljanja krizama ima za cilj poduprijeti nacionalna nadležna tijela i ESB u njihovim zadaćama i osigurati dostupnost potrebnih informacija kada treba brzo donijeti žurne odluke. Informacije koje se razmjenjuju, radnje koje se poduzimaju i suradnja između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela razmjerne su rizicima manje značajne institucije s obzirom i na rješenja za privatni sektor koja je nacionalno nadležno tijelo već utvrdilo. Suradnja između nacionalnih nadležnih tijela i ESB‑a u nekoliko kriznih slučajeva manje značajnih institucija tijekom cijele 2018. odlikovala se redovitom, plodnom razmjenom koja je omogućila brzo donošenje odluka.

U 2018. su dovršena i tri zajednička nadzorna standarda, koja su sada u provedbi:

  1. Zajedničkim nadzornim standardom za nadzorne prakse nacionalnih nadležnih tijela za upravljanje krizama u manje značajnim institucijama i suradnju sa sanacijskim tijelima osigurava se dosljedna primjena praksi upravljanja krizama u manje značajnim institucijama na nacionalnoj razini.
  2. Zajedničkim nadzornim standardom za nadzorne postupke nacionalnih nadležnih tijela povezane s manje značajnim institucijama koje ne ispunjavaju minimalne kapitalne zahtjeve promiče se zajedničko razumijevanje administrativnih praksi koje se upotrebljavaju pri rješavanju problema pogoršanja financijskog stanja manje značajnih institucija.
  3. Zajedničkim nadzornim standardom za utvrđivanje propadaju li manje značajne institucije ili je vjerojatno da će propasti promiče se zajedničko razumijevanje tog postupka, s naglaskom na primjenu načela razmjernosti u stručnoj prosudbi, kako bi se osiguralo da je predviđena mjera primjerena i nužna za postizanje ciljeva koje nadzorno tijelo nastoji ostvariti.

Sva tri spomenuta zajednička nadzorna standarda, zajedno s onim o okviru za suradnju u upravljanju krizama u manje značajnim institucijama koji je na snazi od 2017., pridonijet će stvaranju zajedničkih nadzornih pristupa u sklopu europskog nadzora banaka.

3. Odobrenja, postupci provođenja i izricanja sankcija

3.1. Odobrenja

3.1.1. Kretanje broja značajnih institucija

Godišnja procjena, u skladu s okvirnom uredbom o SSM-u, o tome ispunjava li banka ili bankovna grupa bilo koji od kriterija značajnosti[45] provedena je u studenom 2018. Dopunjena je procjenama značajnosti koje su se provodile ad hoc nakon promjena struktura grupa i drugih zbivanja u vezi s bankovnim grupama. Na dan 14. prosinca 2018. bilo je ukupno 119 značajnih institucija[46], što je jednak ukupan broj kao i u prethodnoj godišnjoj procjeni značajnosti 5. prosinca 2017. Promjene u sastavu značajnih institucija između tih dvaju datuma podrobno su opisane u nastavku.

U 2018. su dvije nove institucije stavljene na popis značajnih institucija zbog Brexita. Banke Barclays Bank Ireland PLC i Bank of America Merrill Lynch International DAC svrstane su u značajne i pod izravnim su nadzorom ESB‑a od 1. siječnja 2019. Promjena se dogodila na zahtjev središnje banke Central Bank of Ireland s obzirom na predviđeno proširenje aktivnosti obiju bankovnih grupa u europodručju.

Nakon godišnje procjene značajnosti banka Permanent tsb Group Holdings plc svrstana je u manje značajne jer već tri kalendarske godine zaredom nije ispunila nijedan kriterij značajnosti. Središnja banka Central Bank of Ireland počela je nadzirati tu banku 1. siječnja 2019.

Promjene popisa banaka koje nadzire ESB tijekom godine rezultat su reorganizacija grupa, spajanja i pripajanja, izdavanja novih odobrenja i oduzimanja odobrenja za rad.

U 2018. je s popisa banaka koje nadzire ESB brisano pet banaka:

  • Banka Banco Mare Nostrum, S.A. spojila se s bankom Bankia, S.A.
  • Podružnica banke Nordea u Finskoj Nordea Bank AB (publ), Suomen sivuliike, prestala je postojati kao zaseban subjekt nakon što je matična banka Nordea Bank AB (publ) spojena u Nordea Bank Abp.
  • Podružnica banke Danske Bank A/S u Finskoj Danske Bank Plc prenijela je svoje poslovanje na matičnu banku i prestala postojati.
  • Banka VTB Bank (Austria) AG prestala je postojati nakon prijenosa njezina poslovanja na banku VTB Bank (Europe) S.E. u Njemačkoj koja se nadzire kao manje značajna institucija.
  • Odobrenje za rad banci Cyprus Cooperative Bank Ltd oduzeo je ESB.

Četiri banke stavljene su na popis onih koje izravno nadzire ESB:

  • Zbog stvaranja grupe Luminor group estonska banka Luminor Bank AS i latvijska banka Luminor Bank AS dodane su popisu značajnih institucija.
  • Banka Banque Internationale à Luxembourg S.A. došla je pod izravni nadzor ESB‑a nakon odvajanja od banke Precision Capital S.A.
  • Finska banka Nordea Bank Abp svrstana je u značajne institucije dobivanjem novog odobrenja za rad u Finskoj nakon preseljenja glavnog ureda u tu državu iz Švedske.

Podružnica banke HSBC Bank Plc u Nizozemskoj ostaje manje značajna institucija. Premda ispunjava kriterij veličine, nije svrstana u značajne institucije zbog posebnih okolnosti[47] u vezi s reorganizacijom bankovne grupe HSBC.

Popis nadziranih subjekata posuvremenjuje se tijekom cijele godine. Najnoviji popis dostupan je na mrežnim stranicama ESB-a o nadzoru banaka.

Tablica 4.

Značajne i manje značajne bankovne grupe ili samostalne banke u SSM-u nakon godišnje procjene 2018.

Izvor: ESB
Napomena: Ukupna imovina subjekata uključenih u popis nadziranih subjekata kako je objavljen u prosincu 2018. (s referentnim datumom za strukture grupa 1. studenoga 2018. i 14. prosinca 2018. za odluke o značajnosti), referentni datum za ukupnu imovinu je 31. prosinca 2017. (ili najnoviji dostupan datum).

Sveobuhvatna procjena u 2018.

ESB je u 2018. objavio posuvremenjenu verziju metodologije za pregled kvalitete imovine koja se primjenjuje u njegovim sveobuhvatnim procjenama. Metodologija je posuvremenjena kako bi se uzele u obzir promjene računovodstvenih pravila (uvođenjem MSFI-ja 9) te radi kvalitetnijeg pregleda profila rizika banaka čiji su poslovni modeli usmjereni na investicijske usluge (što je osobito važno za banke koje se zbog Brexita sele u države SSM‑a).

Nadalje, u drugoj polovici 2018. počela je sveobuhvatna procjena banke Nordea Group nakon odluke banke da svoj glavni ured i matično društvo iz Švedske preseli u Finsku, zbog čega je uključena u europski nadzor banaka. Očekuje se da će provedba sveobuhvatne procjene završiti u drugom tromjesečju 2019.

3.1.2. Postupci odobrenja

Broj postupaka

U 2018. su nacionalna nadležna tijela nadzoru banaka ESB‑a uputila ukupno 2696 postupaka odobrenja. Njima su bila obuhvaćena 43 zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad, 26 odluka o oduzimanju odobrenja za rad, 82 obavijesti o prestanku važenja odobrenja za rad[48], 100 postupaka stjecanja kvalificiranih udjela, 419 postupaka na temelju režima putovnica i 2026 postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti (pojedinačne procjene članova upravnih i nadzornih odbora, nositelja ključnih funkcija i voditelja podružnica u trećim zemljama[49]).

Tablica 5.

Postupci odobrenja koji su upućeni ESB-u

Izvor: ESB

U 2018. je dovršeno 2013 postupaka izdavanja odobrenja i doneseno je 1168 odluka,[50] od čega su Nadzorni odbor i Upravno vijeće odobrili 526 odluka, dok su 642 odluke odobrili viši voditelji u sklopu okvira za delegiranje[51]. Tih 1168 odluka o odobrenjima približno je 61 % svih pojedinačnih nadzornih odluka ESB‑a.

U usporedbi s 2017. promijenilo se kretanje broja postupaka odobrenja: povećao se broj postupaka za izdavanje i prestanak važenja odobrenja za rad, dok se broj postupaka u vezi s kvalificiranim udjelima te postupaka za oduzimanje odobrenja za rad i na temelju režima putovnica smanjio. Broj postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti od 2017. smanjio se za 10 %.

Kretanja u zajedničkim postupcima

Većina postupaka za izdavanje odobrenja za rad (približno 81 %) odnosila se na osnivanje novih manje značajnih institucija. Kao i u 2017. dva glavna pokretača za nove zahtjeve banaka bila su sve veća upotreba digitalnih inovacija za pružanje usluga klijentima u EU‑u (financijskotehnološki poslovni modeli) te planirano povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a, zbog kojeg se povećao broj zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje bankovnih usluga u europodručju. Očekuje se da će se ta kretanja nastaviti u 2019., pri čemu će financijskotehnološki sektor rasti i bit će više restrukturiranja povezanih s Brexitom. Preostalih 19 % postupaka za izdavanje odobrenja za rad, uglavnom u vezi s proširenjem odobrenja i na pružanje investicijskih usluga, odnosilo se na značajne institucije. Jedan postupak za značajnu instituciju ticao se osnivanja novog društva kćeri radi preseljenja glavnog ureda globalne sistemski važne banke u europodručje.

U ožujku 2018. nakon javnog savjetovanja ESB je o politikama izdavanja odobrenja za rad objavio Vodič za ocjene zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad i Vodič za procjenu zahtjeva za izdavanje odobrenja financijskotehnološkim kreditnim institucijama. Tim vodičima nastoje se poduprijeti zajedničke nadzorne prakse i povećati transparentnost politika. Nakon zasebnog javnog savjetovanja u listopadu 2018. o 2. dijelu Vodiča za ocjene za izdavanje odobrenja za rad pročišćeno izdanje dvaju dijelova objavljeno je u siječnju 2019.

Postupci za oduzimanje odobrenja za rad obično se pokreću zbog banaka koje dobrovoljno prestaju s poslovanjem ili sudjeluju u spajanjima ili drugim vrstama restrukturiranja. Na značajne institucije koje su se odrekle odobrenja odnosi se oko 50 % svih postupaka za oduzimanje odobrenja za rad. No u ograničenom broju slučajeva odobrenje za rad bilo je oduzeto zato što institucija nije ispunjavala bonitetne zahtjeve, kako ih zajednički određuju odgovarajuće nacionalno nadležno tijelo i ESB, ili zato što se ne postupa u skladu s nacionalnim pravilima o sprječavanju pranja novca.

Dvije trećine postupaka u vezi s kvalificiranim udjelima odnosilo se na manje značajne institucije, a trećina se odnosila na značajne institucije. U 2018. su među značajnim institucijama zabilježene tek ograničene aktivnosti prekogranične konsolidacije bankarskog sektora. Nekoliko se postupaka odnosilo na stjecanje većinskih udjela u značajnim institucijama od strane ulagača rizičnoga kapitala. Procjena tih transakcija zahtijeva osobitu pozornost s obzirom na složenost struktura takvih transakcija, kratkoročna investicijska razdoblja i povremenu upotrebu financiranja uz financijsku polugu. No, prema broju se većina postupaka u slučaju stjecanja kvalificiranih udjela upućenih ESB‑u u 2018. odnosila na unutarnju reorganizaciju dioničarske strukture nadziranih institucija. Takvim se reorganizacijama uglavnom nastoji pojednostavniti struktura grupe i/ili smanjiti troškove, ali razlog za njih može biti i regulatorna arbitraža.

Znatne je nadzorne napore u 2018. iziskivao Brexit u vezi s procjenom banaka koje svoje poslovanje sa subjekata iz Ujedinjene Kraljevine žele preseliti u europodručje. Kako bi spriječio osnivanje fiktivnih institucija, ESB je neprestano bio u vezi s tim bankama i tako pridonio važnim prilagodbama njihovih planova. Prilagode su se među ostalim ticale unutarnjeg upravljanja, zaposlenika i organizacije, sklapanja novih poslova, strategije knjiženja i zaštite od rizika te dogovora unutar grupa.

Kretanja procjena sposobnosti i primjerenosti

U 2018. je ESB rješavao manje postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti nego u 2017. To se može objasniti (1) većom stabilnošću odbora banaka (ukupno manji broj novih zaduženja u 2018.) i (2) trajnim utjecajem promjena francuskog zakona zbog kojih se za ponovno imenovanje članova nadzornog odbora više ne zahtijeva procjena sposobnosti i primjerenosti.

Oko dvije trećine postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti odnosile su se na članove nadzornih odbora, a preostala trećina na članove upravnih odbora, nositelje ključnih funkcija i voditelje podružnica u trećim zemljama. U približno trećini postupaka procjene sposobnosti i primjerenosti koji su dovršeni u 2018. trebalo je provesti podrobniju procjenu. U mnogim od tih slučajeva ESB je značajnim institucijama odredio uvjete, obveze ili dao preporuke za rješavanje određenih pitanja, na primjer u vezi s iskustvom i mogućnošću posvećivanja dovoljno vremena nekih članova odbora. U većini su slučajeva bili u pitanju članovi nadzornih odbora.

U svibnju 2018. objavljen je posuvremenjeni Vodič o procjenama sposobnosti i primjerenosti, koji je time usklađen sa zajedničkim Smjernicama o prikladnosti članova upravljačkog tijela i nositelja ključnih funkcija EBA‑e i ESMA‑e.

U 2018. je ESB pojačao dijalog s bankama koje podnose najviše zahtjeva za procjenu sposobnosti i primjerenosti te je objavio video s objašnjenjima procjena sposobnosti i primjerenosti u ESB‑u. Cilj je bio dodatno povećati transparentnost i poboljšati komunikaciju o procjenama sposobnosti i primjerenosti te pružiti potporu bankama kako bi podnosile potpune i točne zahtjeve.

Uloga procjena sposobnosti i primjerenosti u unaprjeđivanju upravljanja bankama naglašena je i na drugoj konferenciji o nadzoru banaka „Governance expectations for banks in a changing financial environment”, održanoj 22. ožujka 2018.

3.2. Izvješćivanje o kršenjima propisa, postupcima provedbe i postupcima izricanja sankcija

Provedba pravila o nadzoru i izricanje sankcija

Prema uredbi o SSM-u i okvirnoj uredbi o SSM-u, raspodjela ovlasti za provedbu pravila o nadzoru i izricanje sankcija između ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela ovisi o (1) prirodi navodnog kršenja, (2) odgovornoj osobi i (3) mjeri koju je potrebno donijeti (vidi Godišnje izvješće ESB-a o nadzornim aktivnostima u 2014.).

U 2018. je ESB proveo 51 postupak, što je 13 % više nego u 2017. U postupcima je doneseno 16 odluka ESB‑a, što je povećanje za 60 % u odnosu u na 2017.

U 2018. je ESB nastavio poboljšavati svoje postupke za provedbu pravila o nadzoru i izricanje sankcija kako bi njegov pristup bio učinkovitiji i dosljedniji. Istodobno se češće služio svojim ovlastima za izricanje sankcija te je u 2018. pokrenuo ukupno 27 postupaka izricanja sankcija.

Uzimajući u obzir 24 postupka koji su krajem 2017. još bili u tijeku, ESB je 2018. proveo 51 postupak izricanja sankcija (vidi Tablicu 6.), što je povećanje za 13 % u odnosu na 45 postupaka koje je proveo u 2017. U postupcima u 2018. doneseno je 16 odluka ESB‑a, što je za 60 % više nego u 2017.

Tablica 6.

ESB-ovi postupci provedbe pravila o nadzoru i izricanja sankcija u 2018.

Izvor: ESB
1) U nekoliko odluka ESB-a obuhvaćeno je više postupaka.

U 2018. je ESB izrekao tri kazne u iznosu od 4,8 mil. EUR.

Od 51 postupka izricanja sankcija u 2018. na sumnju u kršenja izravno primjenjivog prava EU‑a (uključujući odluke i uredbe ESB‑a) od strane 13 značajnih institucija odnosila su se 22 postupka. Kršenja, u vezi s kojima je ESB izravno nadležan za izricanje administrativnih kazni, dogodila su se u područjima regulatornoga kapitala, kapitalnih zahtjeva, izvješćivanja, javne objave i velikih izloženosti. U 2018. je ESB donio tri odluke o sankcijama, uz kazne ukupnog iznosa od 4,8 mil. EUR koje su izrečene trima nadziranim subjektima zbog povrede pravila o regulatornom kapitalu. Osam od 22 postupka koji su se odnosili na kršenja izravno primjenjivog prava EU‑a završeno je tijekom 2018., uglavnom zbog neznačajnosti kršenja na koja se sumnjalo ili nepostojanja pravne osnove za izricanje sankcija u tim predmetima. Tri od tih osam postupaka završilo je odlukom ESB‑a, a za ostalih pet odlučeno je da se neće nastaviti do faze davanja očitovanja. Krajem godine bilo je u tijeku još 11 postupaka.

Nakon zahtjeva ESB-a za pokretanje postupaka nacionalna su nadležna tijela, ocijenivši predmete u skladu s nacionalnim pravom, u 2018. odredila kazne ukupnog iznosa od 1,33 mil. EUR.

Preostalih 29 od 51 postupka izricanja sankcija koji se rješavao u 2018., a za koje ESB nije imao izravne ovlasti za izricanje sankcija i jedino je mogao zatražiti da nacionalna nadležna tijela pokrenu postupak, odnosilo se na (1) sumnje u kršenje nacionalnog prava kojim se prenose odredbe CRD‑a IV od strane značajnih institucija ili fizičkih osoba i (2) sumnje u kršenje izravno primjenjivog prava EU‑a od strane fizičkih osoba. Ti su se postupci uglavnom odnosili na sumnje u kršenje zahtjeva u vezi s upravljanjem. U 2018. je ESB uputio deset zahtjeva nacionalnim nadležnim tijelima za pokretanje postupaka izricanja sankcija u njihovoj nacionalnoj nadležnosti. Tri od 29 postupaka završeno je u 2018. Nakon zahtjeva ESB-a za pokretanje postupaka nacionalna su nadležna tijela, ocijenivši predmete u skladu s nacionalnim pravom, u 2018. odredila kazne ukupnog iznosa od 1,33 mil. EUR.

Potpuna raščlamba sumnji u kršenje koje podliježu postupcima provedbe pravila o nadzoru i izricanja sankcija, prema području, i koje je ESB provodio u 2018. prikazana je na Grafikonu 10.

Grafikon 10.

Sumnje u kršenje koje podliježu postupcima provedbe pravila o nadzoru i izricanja sankcija uglavnom se odnose na zahtjeve u vezi s upravljanjem.

Izvor: ESB

Ako ESB ima razlog za sumnju da je počinjeno kazneno djelo, od odgovarajućeg nacionalnog nadležnog tijela zahtijeva da predmet uputi odgovarajućim tijelima radi istrage i mogućeg kaznenog progona u skladu s nacionalnim pravom. U 2018. je odgovarajućem nacionalnom nadležnom tijelu dostavljen jedan takav zahtjev.

Iskustvo u vezi s izvješćivanjem o kršenjima u skladu s člankom 23. uredbe o SSM‑u

ESB je dužan osigurati uspostavu djelotvornih mehanizama kako bi svakoj osobi omogućio da prijavi kršenje mjerodavnog prava EU-a (postupak koji se obično naziva „zviždanje”). Stoga je ESB uspostavio mehanizam za prijavu kršenja koji obuhvaća unaprijed strukturiranu mrežnu platformu, kojoj se može pristupiti putem mrežnih stranica ESB-a o nadzoru banaka.

Informacije primljene tim putem primjereno se razmatraju (npr. procjenom učinka na profil rizika banke) i poduzimaju se daljnji koraci (npr. zahtjevom za informacije, provedbom nadzora na licu mjesta ili donošenjem nadzornih mjera).

U 2018. je ESB primio 124 prijave o kršenjima, što je povećanje za 39 % u odnosu na prethodnu godinu.

U 2018. je ESB primio 124 prijave o kršenjima, što je povećanje za 39 % u odnosu na prethodnu godinu. Od toga su se 93 prijave odnosile na navodna kršenja mjerodavnog prava EU‑a, za 75 prijava smatralo se da spadaju u djelokrug nadzora ESB‑a, a 18 u djelokrug nadzora nacionalnih nadležnih tijela. Ostatak se uglavnom odnosio na nacionalna pitanja koja nisu povezana s bonitetnim zahtjevima (npr. zaštita potrošača) i stoga je bio izvan djelokruga mehanizma za izvješćivanje o kršenjima.

Među najčešćim su navodnim kršenjima bila pitanja povezana s upravljanjem (80 %) i neadekvatnim izračunom regulatornoga kapitala i kapitalnih zahtjeva (8 %). Potpuna raščlamba prikazana je u Grafikonu 11. Pitanja povezana s upravljanjem uglavnom su se odnosila na upravljanje rizicima i unutarnje kontrole, zahtjeve za sposobnost i primjerenost te organizacijsku strukturu[52].

Grafikon 11.

Navodna kršenja prijavljena u sklopu mehanizma za prijave o kršenjima uglavnom se odnose na pitanja povezana s upravljanjem

Izvor: ESB

Glavne su istražne radnje provedene u 2018. u vezi s primljenim prijavama o kršenjima bile:

  • unutarnja procjena na temelju postojeće dokumentacije (45 % slučajeva)
  • zahtjev nadziranom subjektu za unutarnju istragu/reviziju ili dokumente/pojašnjenja (40 % slučajeva)
  • nadzor na licu mjesta (15 % slučajeva).

Naposljetku, ESB je u 2018. optimirao procjenu primljenih prijava o kršenjima i postupanje po njima, tako da je na njih, unatoč povećanom broju, pravodobno i učinkovito odgovoreno.

4. SSM kao dio europske i svjetske nadzorne strukture

4.1. Europska i međunarodna suradnja

Banke iz europodručja imaju svoje podružnice i društva kćeri u 104 države izvan EU-a (podatci na dan 31. prosinca 2017.).

Banke iz europodručja posluju u više od 100 država izvan EU-a, a SSM održava opsežnu suradnju s nadzornim tijelima unutar EU‑a i izvan njega. ESB predano podupire tu suradnju tako što pridonosi radu nadzornih kolegija i izrađuje instrumente kojima se omogućuje suradnja kao što su memorandumi o razumijevanju i sporazumi u pojedinačnim slučajevima. Memorandumi o razumijevanju do sada su se dogovarali s partnerima kao što su nadzorna tijela država članica EU‑a izvan europodručja, nadzorna tijela trećih zemalja i nacionalna tijela za nadzor tržišta.

4.1.1. Suradnja s drugim nadzornim tijelima

Suradnja s nadzornim tijelima unutar Europskoga gospodarskog područja

U skladu s odredbama CRD-a IV o suradnji i razmjeni informacija između nadležnih tijela unutar EU-a, ESB često surađuje s nacionalnim nadležnim tijelima država EU‑a izvan europodručja.

Do sada je nadzor banaka ESB-a i s nacionalnim tijelima za nadzor tržišta iz država europodručja zaključio tri memoranduma o razumijevanju utemeljena na predlošku koji su zajednički pripremili ESB i ESMA.

Suradnja s nadzornim tijelima iz trećih zemalja

Kako se budu zaključivali memorandumi o razumijevanju između ESB‑a i nadzornih tijela trećih zemalja, oslonac na postojeće memorandume o razumijevanju između nacionalnih nadležnih tijela iz država europodručja i nadzornih tijela trećih zemalja s vremenom će se smanjivati.

ESB nastoji održavati plodnu suradnju s nadzornim tijelima trećih zemalja i olakšati trajni prekogranični nadzor. Kada je bilo moguće, nadzor banaka ESB‑a pridružio se postojećim memorandumima o razumijevanju koje su nacionalna nadležna tijela iz država europodručja potpisala s nadzornim tijelima iz trećih zemalja prije osnivanja SSM‑a. U nekim je slučajevima nadzor banaka ESB‑a trebao izraditi prilagođena rješenja za suradnju. U 2015. je ESB počeo sa zaključivanjem vlastitih memoranduma o razumijevanju s nadzornim tijelima trećih zemalja kako se ne bi morao oslanjati na postojeće memorandume o razumijevanju između nacionalnih nadležnih tijela iz država europodručja i nadzornih tijela trećih zemalja.

Do sada su sustavi povjerljivosti nadzornih tijela 40 trećih zemalja ocijenjeni kao istovjetni.

Kako bi osigurao dosljednost na razini EU-a, nadzor banaka ESB-a blisko surađuje s EBA‑inom mrežom istovjetnih sustava povjerljivosti, koja provodi procjene istovjetnosti sustava povjerljivosti nadzornih tijela trećih zemalja. Memorandumi o razumijevanju za pitanja suradnje u području nadzora mogu se zaključiti samo ako je uvjet istovjetnosti čuvanja poslovne tajne zadovoljen.

Suradnja s nadzornim tijelima u Ujedinjenoj Kraljevini nakon Brexita

Od ključne je važnosti osigurati daljnju suradnju s nadzornim tijelima u Ujedinjenoj Kraljevini nakon Brexita.

Ujedinjena Kraljevina važno je svjetsko financijsko središte, a njezine banke posluju i u europodručju i u zemlji. S obzirom na planirano povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a, ESB blisko surađuje s tijelima te države na osmišljavanju okvira koji će omogućit daljnju neometanu nadzornu suradnju i razmjenu informacija (za više informacija o pripremama za Brexit vidi Okvir 3.).

Okvir 3.
Pripreme za Brexit

U 2018. su se aktivnosti nadzora banaka ESB-a u vezi s Brexitom usredotočile na dvoje: (1) na ocjenu planova međunarodnih banaka koje svoje aktivnosti iz Ujedinjene Kraljevine žele preseliti u europodručje i (2) na procjenu spremnosti banaka kojima je glavni ured u europodručju, a posluju u Ujedinjenoj Kraljevini. Cijele je godine ESB davao jasno do znanja bankama da se trebaju pripremiti za sve moguće nepredviđene situacije, uključujući mogućnost da se dogovor ne postigne i da dođe do „tvrdog Brexita” bez prijelaznog razdoblja. Od banaka koje žele svoje poslovanje preseliti u europodručje zatraženo je da zahtjeve za potrebna odobrenja za rad ESB‑a podnesu pravodobno, a najkasnije do kraja drugog tromjesečja 2018.

Stoga se broj postupaka odobrenja koje ocjenjuju ESB i nacionalna tijela tijekom cijele 2018. znatno povećao. ESB i nacionalna nadležna tijela također su ocjenjivali planove banaka koje zbog Brexita žele proširiti aktivnosti svojih postojećih subjekata u europodručju. U svim tim slučajevima posebna se pozornost posvećivala postojanju primjerenog upravljanja rizicima i povezanih sposobnosti kako bi se izbjeglo osnivanje fiktivnih institucija u europodručju. Nadzorna tijela osobit su naglasak stavljala na unutarnju organizaciju i upravljanje banaka, njihove sposobnosti za lokalno upravljanje rizicima i predložene modele knjiženja.[53]

Do kraja 2018. većina je banka koje se sele u europodručje prilično dobro napredovala s pripremama, potaknutim nadzornim očekivanjima koja se pripremaju zajednički s nacionalnim tijelima. Sveukupno gledajući, ključna se bonitetna pitanja koja je ESB utvrdio odnose na knjiženja i poslovne modele. Nadzorna tijela nastavit će svoj dijalog s bankama u 2019. radi rješavanja svih otvorenih pitanja i pratit će provedbu planova preseljenja.

Kada je riječ o bankama kojima je glavni ured u europodručju, a posluju u Ujedinjenoj Kraljevini, ESB je kao tijelo koje ih izravno nadzire zatražio da se te banke na vrijeme pripreme i predstave odgovarajuće planove koji će zadovoljiti nadzorna očekivanja ESB‑a. Poseban je naglasak stavljen na temeljito planiranje za nepredviđene situacije u pogledu svih mogućih ishoda pregovora te na odgovarajuće pripreme i planove za poslovanje podružnica koje se nalaze u Ujedinjenoj Kraljevini.

ESB je nastavio i s objašnjavanjem svojih nadzornih očekivanja posuvremenjivanjem čestih pitanja na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka i u bilateralnim razgovorima s nadziranim subjektima. Također su organizirane radionice s predstavnicima bankarskog sektora radi razgovora o pitanjima povezanima s modelima knjiženja banaka i o njihovu upravljanju rizicima. Nekoliko ključnih poruka i izjava o Brexitu ESB je objavio u Biltenu nadzora banaka i namjerava objaviti još članaka o pitanjima povezanima s Brexitom tijekom 2019.

Pogled u budućnost

Budući da se povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a približava, 2019. će biti presudna godina za aktivnosti ESB‑a u vezi s Brexitom. ESB će i dalje pratiti kako banke provode svoje planove i pripreme te ispunjavaju li nadzorna očekivanja SSM-a. Nadzor banaka ESB‑a također je počeo preuzimati izravan nadzor institucija koje su preseljenjem svojih aktivnosti zbog Brexita postale značajne, a tijekom 2019. preuzet će još neke značajne institucije. Nadzorne aktivnosti povezane s Brexitom u 2019. će općenito najviše ovisiti o smjeru političkih pregovora i o tomu hoće li sporazum o povlačenju uz prijelazno razdoblje na koncu biti ratificiran. ESB će pomno pratiti politička zbivanja i procjenjivati jesu li potrebne preinake nadzornih očekivanja.

4.1.2. Kolegiji nadzornih tijela

Kolegiji nadzornih tijela temelj su za zajedničku procjenu rizika i zajedničke odluke o kapitalnim i likvidnosnim zahtjevima za prekogranične međunarodne banke.

Kolegiji nadzornih tijela stalne su, a ipak fleksibilne koordinacijske strukture, koje okupljaju nadležna tijela uključena u nadzor prekograničnih bankovnih grupa. Imaju važnu ulogu za banke iz europodručja koje posluju u državama izvan europodručja.

Krajem 2018. je ESB djelovao u svojstvu konsolidirajućeg nadzornog tijela u 29 kolegija nadzornih tijela unutar EU‑a, kojima je stoga predsjedavao odgovarajući zajednički nadzorni tim. To je za jedan manje nego u 2017. jer se dvije banke upravo reorganiziraju, a za banku Nordea je nakon preseljenja njezina glavnog ureda u državu članicu europodručja osnovan novi kolegij.

Zbog preseljenja banke Nordea u europodručje broj prekograničnih institucija sa sjedištem u državama članicama EU‑a izvan europodručja koje posluju putem značajnih institucija u europodručju pao je sa sedam u 2017. na šest. ESB u kolegijima za te banke sudjeluje kao aktivan član, a predstavlja ga zajednički nadzorni tim koji nadzire odgovarajuću banku kćer ili podružnicu. Na taj način ESB pridonosi nadzoru tih institucija na konsolidiranoj osnovi.

Četiri značajne institucije imaju značajne prekogranične aktivnosti izvan EU-a. ESB je osnovao i vodi kolegije nadzornih tijela za te banke s ciljem olakšavanja koordinacije i razmjene informacija među odgovarajućim nadzornim tijelima.

Naposljetku, šest banaka kojima je glavni ured izvan EU‑a imaju značajna društva kćeri u europodručju. ESB u odgovarajućim kolegijima sudjeluje kao tijelo domaćin i u toj ulozi konstruktivno pridonosi ciljevima kolegija i konsolidirajućeg nadzornog tijela u skladu s međunarodnim standardima i sporazumima.

Očekuje se da će se okružje u kojem kolegiji djeluju zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a u 2019. znatno promijeniti. S jedne strane, društva kćeri i podružnice institucija iz europodručja u Ujedinjenoj Kraljevini postat će subjekti iz trećih zemalja, zbog čega će odgovarajuća nadležna tijela iz Ujedinjene Kraljevine u kolegijima kojima je na čelu ESB postati promatrači iz trećih zemalja. S druge strane, banke iz Ujedinjene Kraljevine postat će institucije treće zemlje i očekuje se da postojeći kolegiji koji podliježu europskom zakonodavstvu postanu kolegiji izvan EU‑a. Naposljetku, nekoliko institucija koje se nalaze u Ujedinjenoj Kraljevini planiraju preseliti svoje poslovanje u europodručje. Stoga će ESB možda morati osnovati znatan broj novih kolegija u kojima će djelovati kao konsolidirajuće nadzorno tijelo, a mogao bi postati nadzorno tijelo domaćin u kolegijima koji se vode iz trećih zemalja.

4.1.3. Trenutačna situacija glede bliske suradnje

Države članice EU-a čija valuta nije euro mogu sudjelovati u SSM-u u sklopu režima bliske suradnje. Glavni uvjeti za to određeni su u članku 7. uredbe o SSM‑u, a postupovni aspekti navedeni su u Odluci ESB/2014/5.

U srpnju 2018. Bugarska je podnijela službeni zahtjev za uspostavu bliske suradnje između ESB‑a i središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) i tako postala prva država članica izvan europodručja koja poduzima službene korake za sudjelovanje u bankovnoj uniji.

Hoće li uspostaviti blisku suradnju ESB će odlučiti po završetku svoje procjene bugarskog zahtjeva. S tim ciljem provest će sveobuhvatnu procjenu šest bugarskih kreditnih institucija te procjenu odgovarajućeg nacionalnog zakonodavstva, a uzet će u obzir i njegovu provedbu u praksi. Usporedno ESB već surađuje s Bugarskom narodnom bankom, kao nacionalnim nadležnim tijekom, kako bi podupro njezinu glatku integraciju u SSM.

4.1.4. Odbor EBA-e za preglede

Nadzor banaka ESB-a nastavio je aktivno pridonositi radu Odbora EBA‑e za preglede, koji povremeno organizira i provodi istorazinsko ocjenjivanje aktivnosti europskih nadzornih tijela za bankarstvo radi promicanja dosljednosti rezultata nadzora. Ocjenjivanja se usredotočuju na stupanj usklađenosti u primjeni europskog zakonodavstva i na najbolju praksu koju su uvela odgovarajuća tijela.

U 2018. je Odbor EBA-e za preglede proveo istorazinsko ocjenjivanje Regulatornih tehničkih standarda obavješćivanja u sklopu režima putovnica u skladu s člancima 35., 36. i 39. CRD‑a IV. Cilj je bio procijeniti granularnost odgovarajućih informacija banaka i njihovu pravodobnu dostavu matičnim i tijelima domaćina. Također se procjenjivalo jesu li matična tijela zadovoljna informacijama koje primaju i dobivaju li tijela domaćina bitne informacije kako bi se mogla pripremiti za nadzor.

U europodručju je za poslove u vezi s režimom putovnica koji se odnose na značajne institucije unutar SSM‑a i izvan njega u konačnici odgovoran ESB. On prati postupke u vezi s režimom putovnica, pri čemu se odgovarajući dijelovi tih postupaka (kao što je prikupljanje obavijesti značajnih institucija i početne procjene njihove potpunosti) obavljaju uz pomoć nacionalnih nadležnih tijela.

Zaključak je da su postupci ESB-a potpuno sveobuhvatni. Ipak, ocjenjivanje je pridonijelo utvrđivanju područja za poboljšanje ili pojednostavnjenje postupaka i to su teme kojima se ESB i nacionalna nadležna tijela već bave.

4.1.5. Programi procjene financijskog sektora MMF-a

Programi procjene financijskog sektora MMF-a sveobuhvatne su, dubinske procjene financijskog sektora neke države. Obuhvaćaju (1) utvrđivanje glavnih osjetljivosti i procjenu otpornosti financijskog sektora, (2) procjenu okvira za politiku financijske stabilnosti države i njezina nadzornog okvira i praksi te (3) ocjenu financijskih sigurnosnih mreža i sposobnosti financijskog sustava za upravljanje financijskom krizom te njezino rješavanje.

U 2018. je dovršen program procjene financijskog sektora MMF‑a za europodručje.

U siječnju 2017. predsjednik Gospodarskog i financijskog odbora EU-a zatražio je od MMF-a da provede prvi program procjene financijskog sektora EU-a i europodručja s ciljem priznavanja nove strukture za nadzor banaka i sanaciju u europodručju. Program je pokrenut u lipnju 2017., a njegovi zaključci objavljeni su u srpnju 2018. Među ostalim bio je usredotočen na nadzor banaka i upravljanje krizama u značajnim institucijama. U tu je svrhu MMF proveo (1) detaljnu procjenu povezanih Osnovnih načela djelotvornog nadzora banaka Bazelskog odbora[54] i dodijelio im ocjene za usklađenost te (2) analizu mehanizama za sanaciju banaka i upravljanje krizama u europodručju na temelju Ključnih svojstava djelotvornih sanacijskih režima za financijske institucije Odbora za financijsku stabilnost (FSB). Osim toga MMF je, procjenjujući financijsku stabilnost u sklopu svog programa, procijenio solventnost bankarskog sektora. Nalazi tog programa procjene financijskog sektora poslužili su za konzultacije s državama europodručja u vezi s člankom IV. Statuta MMF‑a u 2018.

Preporuke programa procjene financijskog sektora MMF‑a upućene su i ESB‑u i zakonodavcima.

ESB je pozdravio nalaze programa procjene financijskog sektora MMF-a za europodručje. Nekim se važnim preporukama od ESB‑a traži da poduzme korake za prilagodbu svojih unutarnjih struktura i/ili procesa. Ponajprije, u pogledu nadzora banaka, preporučuje se da ESB: (a) nastavi sa sadašnjim nastojanjima da pojednostavni interne postupke i procese odlučivanja jer su ona donijela djelotvorniju upotrebu resursa i pravodobnije odgovore na nova nadzorna pitanja, (b) u dogovoru s nacionalnim nadležnim tijelima osigura potrebno osoblje za zajedničke nadzorne timove i nadzore na licu mjesta i (c) poboljša neke aspekte svojeg nadzornog pristupa kao što su nadzorna očekivanja, pri čemu treba povećati transparentnost, i nadzor likvidnosnog rizika. Mnogim se drugim preporukama od suzakonodavaca EU‑a traži da poduzmu korake za promjenu prava EU‑a. Među njima su preporuka promicanja daljnjeg usklađivanja europskih regulatornih zahtjeva kako bi se izbjegla rascjepkanost po državama te preporuka da se ESB‑u daju nadzorne ovlasti nad svim važnim oblicima kreditnog posredovanja u europodručju. To se odnosi na nadzor podružnica u trećim zemljama i, u prvom redu, odgovarajućih prekograničnih investicijskih društava. Još je važna i preporuka da se europsko zakonodavstvo dodatno uskladi s bazelskim standardima. Nadzor banaka ESB‑a pripremio je akcijski plan za rješavanje preporuka koje spadaju u djelokrug nadzora ESB‑a, koji je potvrdio Nadzorni odbor.

MMF će i u budućim nacionalnim programima procjene financijskog sektora imati holistički pogled na bankovni sustav koji preispituje, uz izbjegavanje preklapanja s programima procjene financijskog sektora europodručja. Tako, u skladu s postupanjem prema monetarnoj politici u nacionalnim izvješćima u vezi s člankom IV. Statuta MMF‑a, u nacionalne programe procjene financijskog sektora ne bi trebale biti uključene procjene djelotvornosti aktivnosti nadzora banaka ESB‑a i SSM‑a. Tim općim pristupom MMF‑u se omogućuje da obuhvat nacionalnih programa procjene financijskog sektora i programa procjene financijskog sektora europodručja uskladi s novom strukturom EU‑a za nadzor banaka i sanaciju. To će pomoći osiguravanju da nadzor i savjeti MMF-a i dalje budu učinkoviti i relevantni za sva tijela kojih se tiču. U 2018. je MMF dovršio nacionalni program procjene financijskog sektora u Belgiji[55] i pokrenuo programe procjene financijskog sektora u Francuskoj, Italiji i Malti. Nacionalni program procjene financijskog sektora u Austriji planiran je za 2019.

4.2. Doprinos izradi europskog i međunarodnog regulatornog okvira

4.2.1. Doprinos bazelskom procesu

U 2018. se BCBS usredotočio na dovršetak inicijativa u vezi s politikom koje su u tijeku, na ocjenu utjecaja reformi uvedenih u razdoblju poslije krize i na promicanje snažnijeg nadzora. ESB, koji je aktivno uključen u rad BCBS‑a, pridonio mu je sudjelovanjem u raspravama o politikama, davanjem stručnih mišljenja u različitim skupinama BCBS‑a (npr. o regulatornoj arbitraži), suradnjom s članovima BCBS‑a unutar EU-a i diljem svijeta te sudjelovanjem u odgovarajućim analizama utjecaja. ESB je uglavnom bio uključen u rad na paketu reformi Basel III.

Kako naglasak prelazi na provedbu dogovorenih reformi, ESB podupire zakonodavce i BCBS kako bi osigurao da reforme budu djelotvorne.

U 2018. se BCBS nastavio zalagati za osiguranje potpune, pravodobne i dosljedne provedbe Basela III i, općenitije rečeno, za promicanje snažnijeg nadzora banaka i na tome će dalje raditi u godinama koje slijede.

Također je započeo sa sveobuhvatnim programom rada za ocjenu reformi uvedenih od krize naovamo. U sklopu tog programa ocjenjivat će se djelotvornost pojedinačnih standarda, njihovo međudjelovanje, povezanost i rizik regulatorne arbitraže te širi makroekonomski utjecaj reformi uvedenih u razdoblju poslije krize. ESB će i dalje aktivno pridonositi ostvarenju ciljeva BCBS-a.

4.2.2. Europski zakonodavni program

U 2018. je ESB nastavio pridonositi zakonodavnim reformama EU-a. Kada je riječ o preispitivanju zakonodavstva EU-a na području bankarstva (paket CRR / CRD IV, BRRD i uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu), ESB pozdravlja ishod političkih pregovora između Vijeća Europske unije i Europskog parlamenta u prosincu 2018., čime se utire put konačnom donošenju prije europskih izbora u svibnju 2019. To je zakonodavstvo važan korak u jačanju otpornosti bankarskog sektora uvođenjem međunarodnih standarda i u smanjenju rizika i trebao bi omogućiti daljnji napredak prema dovršetku bankovne unije, uključujući europski sustav osiguranja depozita. U tim je okolnostima ESB nastavio pridonositi radu ad hoc radne skupine na jačanju bankovne unije.

U 2018. je ESB također pridonio drugim zakonodavnim predmetima, u prvom redu prijedlozima Europske komisije povezanima s regulacijom investicijskih društava, pokrivenih obveznica, neprihodonosnih izloženosti i s jačanjem EBA‑inih ovlasti za sprječavanje upotrebe financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Na zahtjev Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije ESB je izdavao mišljenja u kojima iznosi savjete suzakonodavcima.[56]

4.2.3. Doprinos radu EBA-e

Nadzor banaka ESB-a i EBA blisko su surađivali u različitim područjima, o čemu svjedoči velik broj zaposlenika ESB‑a u odborima i radnim podskupinama EBA‑e.

Tijekom 2018. nadzor banaka ESB-a blisko je surađivao s EBA-om kako bi ostvarili zajedničke ciljeve povećanja financijske stabilnosti i promicanja dosljednog nadzora u cijelom europskom bankarskom sektoru.

Nadzor banaka ESB-a aktivno je pridonosio radu EBA-e na svim razinama. U 2018. su zaposlenici nadzora banaka ESB-a bili zastupljeni u ukupno 50 odbora i područja aktivnosti EBA‑e, a u četiri su imali ulogu predsjednika ili supredsjednika. U Odboru nadzornih tijela EBA‑e nadzor banaka ESB‑a sudjelovao je kao član bez prava glasa.

Zajednički se radi na provedbi paketa kojim se finalizira Basel III, pripremama za Brexit, validaciji modela, procjenama sposobnosti i primjerenosti, eksternalizaciji, provedbi EUCLID‑a i smanjenju neprihodonosnih kredita.

Zajednički rad EBA-e i nadzora banaka ESB-a obuhvatio je niz pitanja. Na primjer, ESB je pridonio odgovoru EBA-e na poziv Europske komisije za davanje savjeta o provedbi paketa kojim se finalizira Basel III. ESB je pridonio i izradi mišljenja EBA‑e o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a[57] (vidi Okvir 3.) te tehničkim standardima i smjernicama EBA‑a za interne modele i validaciju modela.[58]

Među aspektima od središnje važnosti za nadzor provjera je pouzdanosti pravila upravljanja i prikladnosti članova odbora u bankama. U revidiranom se Vodiču ESB‑a o procjenama sposobnosti i primjerenosti, objavljenom u svibnju 2018., upotrebljava ista terminologija kao u CRD‑u IV, zajedničkim smjernicama ESMA-e i EBA-e za procjenu prikladnosti i EBA‑inim Smjernicama o internom upravljanju. Slično je i s aktivnostima posuvremenjenja smjernica o modalitetima esternalizacije, o kojima je EBA održala javno savjetovanje u 2018. (Vidi odjeljak 1.4.).

Nadzor banaka ESB-a pridonio je i napretku europskog akcijskog plana EU-a za neprihodonosne kredite (vidi odjeljak 1.2.). U listopadu 2018. EBA je dovršila svoje Upute o upravljanju neprihodonosnim kreditima i restrukturiranim izloženostima, koje su usklađene s uputama o neprihodonosnim kreditima nadzora banaka ESB‑a. Za potrebe prikupljanja i mapiranja nadzornih podataka u cijelom europskom bankarskom sektoru EBA i nadzor banaka ESB‑a upravo razvijaju europsku centraliziranu infrastrukturu za nadzorne podatke (EUCLID). U 2018. je radna skupina EBA‑e/ECB‑a za provedbu EUCLID‑a nadgledala zajednička nastojanja i održavala tehničke radionice kako bi se osiguralo usklađenje modela podataka, kategorija subjekata i izvještajnih obveza.

U skladu s EBA-inim postupkom „uskladi se ili objasni” ESB je izdao obavijesti u vezi sa sedam smjernica, jednom smjernicom zajedničkog odbora i trima preporukama.

EBA provodi postupak „uskladi se ili objasni” radi poticanja usklađenja propisa u EU‑u.[59] U skladu s tim postupkom ESB, kao nadležno tijelo za izravni nadzor značajnih institucija, mora obavijestiti EBA‑u je li usklađen ili se namjerava uskladiti s novoizdanim smjernicama i preporukama. U 2018. je ESB poslao obavijesti EBA‑i u vezi sa sedam smjernica, jednom smjernicom zajedničkog odbora i trima preporukama, što je zabilježeno na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka.[60] Do sada je nadzor banaka ESB‑a uvijek obavijestio EBA‑u da je usklađen ili se namjerava uskladiti s važnim smjernicama EBA‑e.

4.2.4. Doprinos radu Odbora za financijsku stabilnost

Nadzor banaka ESB-a u 2018. je aktivno pridonosio radu Odbora za financijsku stabilnost (FSB), osobito u područjima nadzorne i regulatorne suradnje, provedbe standarda i sanacije. Nadzor banaka ESB‑a također je sudjelovao na sastancima europske regionalne savjetodavne skupine FSB‑a.

U ovom trenutku FSB je usredotočen na praćenje provedbe reformi globalnog financijskog sustava i ocjenjivanje njezinih učinaka. Nadzor banaka ESB‑a aktivno će sudjelovati u važnim inicijativama FSB‑a, koje imaju za cilj utvrditi utjecaj dogovorenih reformi na određene oblike kreditiranja kako bi se također uočilo na koji način stabilan i funkcionalan bankarski sektor pospješuje održiv gospodarski rast. Osim toga, nadzor banaka ESB‑a pridonijet će aktivnostima u vezi s više važnih tema politike, kao što su problem institucija za koje se smatra da su prevelike da bi propale, sanacija, upravljanje krizama i rizici koji proizlaze iz upotrebe nove tehnologije u financijskim uslugama.

5. Organizacijski ustroj nadzora banaka ESB-a

5.1. Ispunjavanje zahtjeva povezanih s odgovornošću

Nadzor banaka ESB-a nastavio je blisko surađivati s Europskim parlamentom i Vijećem EU-a.

Ovo Godišnje izvješće jedan je od glavnih kanala odgovornosti nadzora banaka ESB‑a prema Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije, kako je utvrđeno u uredbi o SSM‑u. Uredbom je propisano da se na nadzorne zadaće ESB‑a trebaju primjenjivati odgovarajući zahtjevi za transparentnost i odgovornost. ESB pridaje veliku važnost održavanju i punoj primjeni okvira odgovornosti koji je podrobnije opisan u međuinstitucijskom sporazumu između Europskog parlamenta i ESB-a i u memorandumu o razumijevanju između Vijeća EU‑a i ESB‑a.

Što se tiče suradnje s Europskim parlamentom, u 2018. je predsjednica Nadzornog odbora govorila pred parlamentarnim Odborom za ekonomsku i monetarnu politiku prigodom (1) predstavljanja Godišnjeg izvješća ESB‑a o nadzornim aktivnostima u 2017. (26. ožujka)) te u sklopu (2) dvaju redovnih javnih saslušanja (19. lipnja i 20. studenoga) i (3) četiriju ad hoc razmjena mišljenja (26. ožujka, 19. lipnja, 9. rujna i 20. studenoga). Među najvažnijim pitanjima o kojima se razgovaralo bili su neprihodonosni krediti, uloga ESB‑a u sprječavanju pranja novca te EBA‑ino testiranje otpornosti na stres u 2018. Tijekom 2018. ESB je također objavio 35 odgovora na pisana pitanja zastupnika u Europskom parlamentu o pitanjima nadzora banaka. U pismima su upućena pitanja o nizu tema, među kojima su neprihodonosni krediti, manje značajne institucije te sposobnost i primjerenost direktora banaka.

Osim toga je ESB, u skladu s odredbama međuinstitucijskog sporazuma, Europskom parlamentu dostavio zapisnike o raspravama sa sastanaka Nadzornog odbora.

Kada je riječ o Vijeću Europske unije, predsjednica Nadzornog odbora sudjelovala je na trima sastancima Euroskupine, od kojih se prvi održao 19. veljače. Dana 27. travnja predsjednica je predstavila Godišnje izvješće ESB-a o nadzornim aktivnostima u 2017. U razmjeni mišljenja o provedbi nadzornih zadaća ESB‑a sudjelovala je 5. studenoga.

Nadzor banaka ESB-a u 2018. je nastavio s ispunjavanjem svojih izvještajnih zahtjeva prema nacionalnim parlamentima utvrđenih u uredbi o SSM‑u, te je objavio šest odgovora na pisana pitanja zastupnika nacionalnih parlamenata.

U 2018. je ESB također pridonio revizijama o provedbi testiranja otpornosti na stres na području EU‑a koje je Europski revizorski sud proveo u ESRB‑u i EBA‑i. U ulozi dostavitelja dokaza ESB je pomogao kako bi se olakšala istraga Europskog revizorskog suda o tim pitanjima i opisalo funkcioniranje odgovarajućih zajedničkih postupaka.

Istodobno je ESB radio i na provedbi preporuka iz dvaju izvješća Europskog revizorskog suda o nadzoru banaka ESB‑a, objavljenih u siječnju 2018. i studenom 2016., u kojima je naglasak bio na upravljanju krizama te općenitije o funkcioniranju SSM‑a.

ESB visoko cijeni revizije koje provodi Europski revizorski sud i predan je bliskoj suradnji s njim te pružanju svih informacija koje su potrebne kako bi mu se olakšao rad. S obzirom na odredbe Ugovora o zadaći Europskog revizorskog suda da obavlja reviziju u ESB‑u, u 2017. je Europska komisija predložila da ESB i Europski revizorski sud zaključe međuinstitucijski sporazum kojim će se „odrediti način razmjene informacija”. U tijeku su razgovori između ESB‑a i Europskog revizorskog suda o tom pitanju.

Okvir 4.
Sklonost preuzimanju rizika u sklopu SSM-a

U ožujku 2018. nadzor banaka ESB-a objavio je Nadzorni priručnik, u kojem podrobno opisuje funkcioniranje i ključne postupke pristupa ESB‑a nadzoru banaka u europodručju. Nakon toga je ESB objavio Izjavu o sklonosti preuzimanju rizika u sklopu jedinstvenog nadzornog mehanizma, koja treba omogućiti vanjskim dionicima da bolje razumiju ciljeve ESB‑a i njegov opći pristup. Nadzor banaka ESB‑a pridonosi stabilnosti financijskog sustava tako što promiče otporan i učinkovit bankarski sektor koji obavlja svoju zadaću pružanja usluga gospodarstvu. Kako bi se taj cilj ostvario, ESB provodi prospektivan nadzor koji se temelji na riziku. Ipak, cilj nadzora banaka ESB‑a nije sprječavati propasti banaka kao takve. Politika kojom se ne predviđa mogućnost propasti banaka nije ni ostvariva ni poželjna.

5.2. Transparentnost i komunikacija

Kako bi lakše ispunio svoju obvezu transparentnosti, nadzor banaka ESB-a nastavio je objašnjavati svoje aktivnosti putem niza komunikacijskih kanala. U 2018. su predsjednica i potpredsjednica održale 32 govora, a dva predstavnika ESB‑a u Nadzornom odboru održala su 11 govora, dok su zajednički dali 20 intervjua medijima. Nadzor banaka ESB‑a objavio je 31 priopćenje za javnost i četiri pisma bankama koje izravno nadzire. Bilten nadzora banaka, kao digitalna publikacija s više od 5000 pretplatnika, obilježio je drugu godišnjicu izlaženja u studenom. ESB se svojim kanalima na društvenim mrežama koristio da bi privukao pozornost na nove informacije i osigurao široku distribuciju najvažnijih sadržaja.

Osim toga, predsjednica i potpredsjednica početkom godine održale su konferenciju za novinare kako bi objasnile koji su prioriteti nadzora banaka. Sudjelovale su i na događajima koje je ESB predvodio radi obraćanja mlađoj publici. U prvom dijalogu ESB‑a s mladima održanom u središnjoj banci Banco de España u Madridu predsjednica je razmijenila mišljenja sa skupinom od 40 mladih stručnjaka iz financijskog sektora, dok su u drugom dijalogu predsjednica i potpredsjednica zajednički sudjelovale u razgovor s više od 260 sadašnjih i bivših studenata škole Frankfurt School of Finance and Management. U 2018. je ESB odgovorio i na više od 1600 upita javnosti s naglaskom na nadzor banaka te je bio domaćin 31 prilagođenog predavanja za oko 1000 sudionika na teme koje se odnose baš na nadzorne dužnosti ESB‑a.

5.3. Odlučivanje

5.3.1. Nadzorni odbor i Upravljački odbor

U 2018. se Nadzorni odbor sastao 20 puta. Od toga je 14 sastanaka održano u Frankfurtu na Majni, a pet telekonferencijom. Jedan je sastanak, na poziv središnje banke Banco de España održan u Madridu. Nadzorni je odbor većinu svojih odluka donio pisanim postupkom[61]. Od 119 bankovnih grupa koje je ESB izravno nadzirao u 2018., 35 ih je zatražilo da im ESB ne dostavi službene odluke na engleskom jeziku nego na nekom drugom službenom jeziku EU-a.

Slika 3.

Odluke Nadzornog odbora u 2018.

Napomene:
1) U to su uključeni pisani postupci o pojedinačnim nadzornim odlukama, ali i o drugim pitanjima kao što su zajedničke metodologije i savjetovanja Nadzornog odbora. Jednim pisanim postupkom može biti obuhvaćeno nekoliko nadzornih odluka.

2) Taj se broj odnosi na pojedinačne nadzorne odluke upućene nadziranim subjektima ili njihovim mogućim stjecateljima te na naputke nacionalnim nadležnim tijelima o značajnim institucijama ili manje značajnim institucijama. Jedna odluka može sadržavati nekoliko nadzornih odobrenja. Zbog primjene okvira za prenošenje ovlasti nije sve nadzorne odluke uključene u taj broj odobrio Nadzorni odbor niti ih je sve donijelo Upravno vijeće. Osim toga, Nadzorni odbor donio je i druge odluke o više horizontalnih pitanja (npr. o zajedničkim metodologijama) i institucijskih pitanja.
3) Tih 1006 odluka o procjenama sposobnosti i primjerenosti obuhvaća 2026 pojedinačnih postupaka (vidi odjeljak 3.1.2.).

Osim nacrta konačnih odluka koje se odnose na pojedinačne banke podnesenih Upravnom vijeću na očitovanje o neisticanju prigovora, Nadzorni odbor donio je odluke o nekoliko horizontalnih pitanja, u prvom redu o primjeni zajedničkih metodologija i okvira u određenim područjima nadzora. Neke od tih odluka pripremile su privremene strukture koje je zadužio Nadzorni odbor. Te se strukture sastoje od viših voditelja iz ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela, koji su obavili pripremne radnje u vezi s temama kao što su metodologija SREP‑a, nadzorni pristup nadziranim institucijama koje imaju visoku razinu neprihodonosnih kredita i pojednostavnjenje postupaka u SSM‑u.

Nadzorni odbor

Prvi red (slijeva nadesno): Fabio Panetta, Denis Beau, Liga Kleinberga (zamjena za Pētersa Putniņša), Tom Dechaene, Andrea Enria, Catherine Galea, Margarita Delgado, Vita Pilsuma (zamjena za Zoju Razmusu), Stelios Georgakis (zamjena za Yiangosa Demetrioua)
Drugi red (slijeva nadesno): Frank Elderson, Renata Bagdonienė (zamjena za Vytautasa Valvonisa), Vladimír Dvořáček, Elisa Ferreira, Ignazio Angeloni, Anneli Tuominen, Helmut Ettl, Felix Hufeld, Andreas Ittner
Treći red (slijeva nadesno): Ed Sibley, Claude Wampach, Primož Dolenc, Joachim Wuermeling, Andres Kurgpõld (zamjena za Kilvara Kesslera), Pentti Hakkarainen, Eric Cadilhac, Oliver Bonello, Ilias Plaskovitis

Upravljački odbor u 2018. je održao 12 sastanaka. Od toga je deset sastanaka održano u Frankfurtu na Majni, jedan je sastanak održan telekonferencijom, a jedan u Madridu na poziv središnje banke Banco de España. U travnju je provedena uobičajena rotacija petero članova nacionalnih nadležnih tijela koji su imenovani na razdoblje od godinu dana.

5.3.2. Pojednostavnjenje odlučivanja

U 2018. je skupina za pojednostavnjenja u sklopu SSM-a (vidi odjeljak 5.4.) predložila i provela nekoliko mjera za bolje funkcioniranje Nadzornog odbora, i to putem pojednostavnjenja postupaka odlučivanja i poboljšanja pristupa njegovih članova informacijama. U središtu tih nastojanja bile su tri mjere: (1) smanjenje broja sastanaka Nadzornog odbora kao i broja pisanih postupaka i informacija, kojim se članovima omogućuje da se usredotoče na najvažnija pitanja u vezi s nadzorom, (2) optimizacija i pojednostavnjenje sastanaka Nadzornog odbora kako bi bili što je moguće učinkovitiji i djelotvorniji te (3) pojednostavnjenje i dodatno poboljšanje protoka informacija prema Nadzornom odboru.

Među mjerama koje su imale najveći utjecaj na odlučivanje bilo je proširenje okvira za prenošenje ovlasti na dodatne vrste rutinskih odluka ESB‑a u vezi s nadzorom. U ožujku 2018. okvir za prenošenje ovlasti proširen je na ovlasti za odlučivanje u pogledu odluka o smanjenju regulatornog kapitala, klasifikaciji instrumenata dodatnog osnovnog kapitala i, gdje se to zahtijeva u skladu s nacionalnim pravom, klasifikaciji instrumenata dodatnog osnovnog kapitala / dopunskog kapitala.

5.3.3. Administrativni odbor za preispitivanja

Administrativni odbor za preispitivanja[62] tijelo je ESB-a sastavljeno od članova koji su pojedinačno i skupno neovisni o ESB‑u te im je povjerena zadaća da, na zahtjev za preispitivanje koji je dopušten, preispitaju odluke Upravnog vijeća o pitanjima koja se odnose na nadzor. Naglasak je preispitivanja na „postupovnoj i materijalnoj usklađenosti” osporenih odluka s uredbom o SSM‑u uz poštovanje diskrecijskog prostora ostavljenog ESB‑u. Ono obuhvaća provjeru je li poštovano zakonito postupanje, je li odluka primjereno obrazložena i usklađena s mjerodavnim pravom, ima li očitih pogrešaka u procjeni, je li odluka očito nerazmjerna te je li ESB zloupotrijebio svoje ovlasti. Rezultat preispitivanja neobvezujuće je mišljenje upućeno Nadzornom odboru u kojem se predlaže da izvornu odluku ukine ili je zamijeni odlukom istovjetnog ili izmijenjenog sadržaja koju će uputiti Upravnom vijeću na konačno odobrenje u skladu s postupkom neisticanja prigovora.

U 2018. je Administrativnom odboru za preispitivanja upućeno pet novih zahtjeva za preispitivanje nadzornih odluka ESB‑a. Odbor je donio četiri mišljenja jer je jedan zahtjev za preispitivanje povučen nakon što je ESB izdao ispravak nadzorne odluke (vidi Tablicu 7.). U svim je slučajevima preispitivanja u 2018. Administrativni odbor za preispitivanja u sklopu istražne faze obavio saslušanje, čime se podnositelju zahtjeva i ESB‑u dala dodatna mogućnost za primjedbe na osporenu odluku.

Tablica 7.

Broj preispitivanja koje je proveo Administrativni odbor za preispitivanja

Izvor: ESB

Teme preispitivanja i važna pitanja

Predmeti koje je preispitao Administrativni odbor za preispitivanja ticali su se nekoliko vrsta nadzornih odluka u pogledu: usklađenosti s nadzornim zahtjevima, oduzimanja odobrenja za rad, stjecanja kvalificiranih udjela i administrativnih sankcija.

Preispitivanje odluka ESB-a u 2018. uglavnom se odnosilo na pitanja njihove usklađenosti s postupovnim pravilima (npr. točno iznošenje činjenica, odgovarajuća pravna osnova, dovoljno razloga navedenih u obrazloženju i poštovanje načela razmjernosti) te na suradnju između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela u pripremi odluka ESB‑a.

Nadležnost Suda Europske unije u odnosu na ESB

U 2018. je Sudu Europske unije protiv ESB-a podneseno 19 izravnih tužbi te su protiv presuda Općeg suda Europske unije („Opći sud”) izjavljene žalbe u dva predmeta povezana s njim. Presude u dvjema skupinama predmeta koje su se odnosile na nadzor banaka ESB‑a donesene su 2018. Opći sud potvrdio je 24. travnja 2018. odluke ESB‑a upućene bankama Caisse régionale de crédit agricole mutuel Alpes Provence, (predmet T‑133/16), Caisse régionale de crédit agricole mutuel Nord Midi-Pyrénées (predmet T‑134/16), Caisse régionale de crédit agricole mutuel Charente-Maritime Deux-Sèvres (predmet T‑135/16) i Caisse régionale de crédit agricole mutuel Brie Picardie (predmet T‑136/16). U tim četirima odlukama koje je ESB donio 7. listopada 2015. odobrio je imenovanje određenih osoba predsjednicima uprava banaka podnositeljica zahtjeva, ali je bio protiv toga da iste osobe u tim bankama istodobno obavljaju funkciju stvarnog direktora. Opći sud poništio je 13. srpnja 2018. odluke ESB‑a upućene bankama La Banque Postale (predmet T-733/16), BNP Paribas (predmet T-768/16), Crédit Agricole SA (predmet T-758/16), Société générale (predmet T-757/16), Confédération nationale du Crédit mutuel (predmet T-751/16) i BPCE (predmet T-745/16). U tih je šest odluka ESB odbio zahtjeve banaka za dopuštenje da iz izračuna svojih omjera financijske poluge isključe određene izloženosti banci Caisse des Dépôts et Consignations povezane s depozitima u sklopu štednih računa livret A, livret de développement durable et solidaire i livret d’épargne populaire.

5.4. Unaprjeđenje učinkovitosti i djelotvornosti SSM-a

5.4.1. Odjel ESB-a Osiguranje kvalitete nadzora: pregled rada od osnivanja

Kako bi ojačao vjerodostojnost nadzora banaka ESB-a te osigurao visokokvalitetan, usklađen nadzor u cijelom SSM‑u, ESB je osnovao odjel Osiguranje kvalitete nadzora. Taj odjel djeluje u bliskoj suradnji s mrežom jedinica nacionalnih nadležnih tijela za osiguranje kvalitete nadzora koja raspravlja o ulaznim podatcima i znanjima za postizanje rezultata postupka osiguranja kvalitete nadzora koji utječu na nacionalna nadležna tijela i sam ih pruža.

U svrhu stvaranja vrijednosti služi se nizom međusobno povezanih instrumenata, osobito provjerom kvalitete ex post. Cilj je pridonijeti kvaliteti i usklađenosti te osigurati da nadzor banaka ESB‑a bude djelotvoran. Osim toga, odjel Osiguranje kvalitete nadzora djeluje kao središnji posrednik znanja o najboljoj praksi.

Njegov se način rada zasniva na otvorenoj suradnji s uključenim operativnim jedinicama i nacionalnim nadležnim tijelima te međusobnom razumijevanju, pri čemu se razmatraju njihove stvarne nadzorne prakse, rizici, slabosti i potrebe za izvedivim poboljšanjima. Stoga odjel Osiguranje kvalitete nadzora ima za cilj pružanje konstruktivnih, prospektivnih rješenja koja se temelje na riziku, a tiču se rezultata, metodologija, procesa i alata SSM‑a.

Nakon svakog preispitivanja kvalitete nastoji s odgovarajućim poslovnim područjima usuglasiti prijedloge za poboljšanja, pri čemu utvrđuje primjerene adresate tih prijedloga i rokove za njihovu provedbu. To znači da odgovornost za postupak ostaje na tim adresatima, oni su subjekti koji su prvenstveno zainteresirani za poduzimanje daljnjih aktivnosti i provedbu prijedloga koje su osmislili zajedno s odjelom Osiguranje kvalitete nadzora. Od svog osnutka taj je odjel obavio 24 preispitivanja iz kojih je proizašlo više od 300 prijedloga za poboljšanja. Osim preispitivanja pruža i povratne informacije operativnim jedinicama, na primjer putem radionica, seminara i posjeta nacionalnim nadležnim tijelima.

Također se zalaže za učinkovitost i djelotvornost u SSM-u putem niza dopunskih alata kao što je program usavršavanja za SSM, kojem je cilj pridonijeti visokoj razini stručnosti među zaposlenicima SSM‑a te približavanju nadzornih praksi. Nadalje, odjel Osiguranje kvalitete nadzora podupire poslovna područja u suradnji s unutarnjim i vanjskim revizorima (npr. upravom Unutarnja revizija, Odborom unutarnjih revizora). Također pruža potporu skupini viših stručnjaka za upravljanje operativnim rizikom u sklopu SSM‑a, koja je zadužena za praćenje upravljanja operativnim rizikom. Isto tako, uz potporu mreže svojih partnera u ESB‑u i u nacionalnim nadležnim tijelima, djeluje kao središnji posrednik za pojednostavnjenja. Poslovna područja i nacionalna nadležna tijela podupire u provedbi mjera pojednostavnjenja u sklopu nastojanja da jednostavnost postane temeljna vrijednost SSM‑a.

5.4.2. Zaključci skupine za pojednostavnjenja u sklopu SSM-a

Tijekom vremena strukture i postupci unutar SSM-a postajali su sve složeniji, što je dovelo do potrebe da ih se pojednostavni. Od ulaska SSM‑a u zreliju fazu osnovana je skupina za pojednostavnjenja, u kojoj su zastupljeni ESB i nacionalna nadležna tijela. Skupina je procijenila nadzorne postupke s ciljem smanjenja nepotrebne složenosti i udvostručenja posla kako bi se time optimirala upotreba resursa SSM‑a i poticao nadzor koji se u većoj mjeri temelji na riziku.

Radi podizanja svijesti među nadzornicima pojednostavnjenje će u Nadzornom priručniku biti utvrđeno kao opće načelo za funkcioniranje SSM‑a.

Skupina za pojednostavnjenja predložila je pristup pojednostavnjenju struktura i postupaka unutar SSM‑a koji polazi od triju točaka. Prvo, poslovna područja ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela, uključujući zajedničke nadzorne timove i horizontalne funkcije, trebala bi imati stalnu i aktivnu ulogu u predlaganju optimalnih (eng. lean) postupaka. Drugo, za poticanje najbolje prakse treba primijeniti horizontalan pristup u cijelom SSM‑u. Treće, Nadzorni odbor treba usmjeravati pojednostavnjenja, poticajno djelovati i promicati upotrebu učinkovitijih postupaka kako bi podupro ciljeve SSM‑a.

Naime, skupina je predložila nove mjere pojednostavnjenja koje su poslužile i kao katalizator inicijativa koje su već bile u tijeku. Jedan prijedlog odnosio se na smanjenje broja razina odobrenja i duljine prijedloga Nadzornog odbora. Drugi se ticao razmjene informacija između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela putem sustava upravljanja informacijama u sklopu SSM‑a. Skupina je predložila nekoliko mjera za pojednostavnjenje zahtjeva za nadzorno izvješćivanje te za obradu i pohranu podataka dobivenih putem zahtjeva za izvješćivanje.

Dala je i prijedloge za optimalnije funkcioniranje Nadzornog odbora s ciljem pojednostavnjenja postupaka odlučivanja i pristupa članova Nadzornog odbora informacijama.

Zbog tih inicijativa smanjio se broj postupaka koji se podnose Upravnom vijeću i Nadzornom odboru, zahvaljujući osobito okviru za prenošenje ovlasti (vidi odjeljak 5.3.2.). Nadalje, jednostavniji, automatizirani i kvalitetniji protok informacija prema Nadzornom odboru te poboljšani alati za njihovo praćenje pridonijeli su pojednostavnjenju i optimiranju sastanaka Nadzornog odbora. Naposljetku, zahvaljujući učinkovitijem rasporedu tih sastanaka i boljoj distribuciji pisanih procedura i pojedinačnih informacija smanjena je učestalost postupaka koje provodi Nadzorni odbor.

Među ostalim su prijedlozima skupine za pojednostavnjenja: poboljšanje timskog rada unutar zajedničkih nadzornih timova, holistički pristup pojednostavnjenju planiranja nadzornih aktivnosti koje se provode na licu mjesta i izvan njega te unutarnjoj organizaciji zadataka, digitalizacija postupaka i optimizacija postojeće IT infrastrukture.

Slika 4.

Učinak pojednostavnjenja

Izvor: glavna uprava Tajništvo Nadzornog odbora / odjel Odlučivanje

5.5. Zapošljavanje u nadzoru banaka ESB-a

Unutarnji preustroj nadzora banaka ESB-a

Organizacijske promjene u nadzoru banaka ESB-a obuhvatile su preseljenje triju odjela iz glavne uprave Mikrobonitetni nadzor IV u upravu Tajništvo.

Odjel Odobrenja, odjel Provedba i sankcije te odjel Osiguranje kvalitete nadzora u veljači 2018. premješteni su u upravu Tajništvo, koja je nakon toga postala glavna uprava Tajništvo Nadzornog odbora. U njoj je stvoren odjel Odlučivanje u sklopu SSM‑a, koji obuhvaća dva odsjeka bivše glavne uprave. Premještajem se uravnotežuje veličina poslovnih područja unutar nadzora banaka ESB‑a i poboljšava upravljanje te potiče jasnija podjela dužnosti između opće uprave Mikrobonitetni nadzor IV i nove opće uprave Tajništvo Nadzornog odbora.

Povećano zapošljavanje

U 2018. se broj odobrenih radnih mjesta u ekvivalentu punog radnog vremena za pet osnovnih poslovnih područja nadzora banaka ESB‑a sa 1028,5 u 2017. povećao na 1099. To je povećanje uglavnom potaknuto pripremama za Brexit u aktivnostima kao što su zapošljavanje u zajedničkim nadzornim timovima i sveobuhvatne procjene. Osim toga je odobreno još 30,5 ekvivalenata punog radnog vremena za rad zajedničkih službi[63] na poslovima povezanima s SSM‑om, te je ukupan broj ekvivalenata punog radnog vremena narastao na 453.

Broj zaposlenih u 2019., kao i u 2018., povećava se uglavnom zbog Brexita.

Za 2019. je Upravno vijeće odobrilo povećanje broja zaposlenih od 90 ekvivalenata punog radnog vremena za osnovna poslovna područja nadzora banaka ESB‑a, od čega 18 za poslovna područja zajedničkih službi koje obavljaju poslove povezane s SSM‑om. Gotovo polovica od 90 odnosi se na potrebe za zapošljavanjem povezane s Brexitom sljedeće godine. Preostalo povećanje za osnovna poslovna područja nadzora ESB‑a u 2019. prvenstveno je povezano s upotrebom unutarnjih resursa za aktivnosti testiranja otpornosti na stres koje su se prije provodile uz potporu vanjskih savjetnika. Što se tiče budućih resursa izravno povezanih s Brexitom, sada se očekuje da će dodatne potrebe za zaposlenicima biti manje nego u početnim procjenama, a razdoblje u kojem će se zapošljavati ekvivalenti punog radnog vremena produljeno je do 2022.

Kada je riječ o rodnoj raznolikosti, u 2018. se postotak zaposlenica zadržao na 40 % ukupnog broja zaposlenih u osnovnim poslovnim područjima nadzora banaka ESB‑a na neodređeno i na određeno vrijeme. Udio zaposlenica na vodećim položajima u odnosu na prethodnu godinu neznatno se smanjio na 31 %, a na nevodećim je položajima ostao nepromijenjen na razini od 42 %.

Poticanje prekograničnih nadzora na licu mjesta: raste potreba za kratkoročnim ustupanjem inspektora iz nacionalnih nadležnih tijela ESB‑u.

Europski nadzor banaka poduzima napore kako bi se u razdoblju od više godina povećao udio prekograničnih nadzora na licu mjesta i nadzora koje na licu mjesta provode mješoviti timovi.[64] Cilj je inicijative promicati uspostavu jednakih uvjeta i uskladiti primjenu metodologije za provedbu nadzora na licu mjesta u bankama, čime bi se poticao timski duh među zaposlenicima koji ih obavljaju i izgradila zajednička kultura postupanja na licu mjesta. Time bi se očima zaposlenika nacionalnih nadležnih tijela iz drugih država pružio i dodatni pogled na stanje banke.

Radi promicanja prekograničnih nadzora i nadzora koje provode mješoviti timovi, inspektorima iz nacionalnih nadzornih tijela ponuđeno je nekoliko mogućnosti. Mogu se odlučiti za to da ih se ustupi ESB‑u za vrijeme trajanja takvih nadzora, uz zaključenje ugovora s ESB‑om u sklopu programa Europskog sustava središnjih banaka i međunarodnih organizacija (program ESSB/MO[65]), pri čemu se troškovi plaće, putovanja i smještaja podmiruju iz proračuna ESB‑a (umjesto da ostanu zaposleni u sadašnjem nacionalnom nadležnom tijelu). Tu je mogućnost uvedenu u 2018. iskoristio veći broj osoba: zaključeno je 128 ugovora u sklopu programa ESSB/MO za inspektore iz nacionalnim nadležnih tijela u prekograničnim nadzorima i nadzorima koje provode mješoviti timovi, čime se potiče razmjena zaposlenika u europskom nadzoru banaka. Članovi nadzornih timova koji rade pod ugovorom u sklopu programa ESSB/MO-a imaju jednake uvjete zapošljavanja. Time se olakšava stvaranje ozračja uključenosti u tim i zajedničke kulture postupanja na licu mjesta, a poboljšava se i međusobna zamjenjivost resursa za nadzore na licu mjesta u cijelom europskom nadzoru banaka. Ako u nekom području postoji manjak stručnih znanja, mogu ga pružiti stručnjaci iz drugog nadzornog tijela.

Organizirani prvi „Nadzornički susreti” i „Dan inspektora” za zaposlenike nacionalnih nadležnih tijela i ESB‑a

Kako bi se dodatno oblikovala zajednička europska kultura nadzora, u 2018. su u Frankfurtu organizirana dva događaja za sudionike iz cijelog SSM‑a.

U „Nadzorničkim susretima” sudjelovalo 280 ljudi, od kojih je 200 iz nacionalnih nadležnih tijela i nacionalnih središnjih banaka.

Prvi događaj „Nadzornički susreti” (eng. Supervisors Connect) održao se od 17. do 19. travnja. Bio je namijenjen ponajprije svim koordinatorima i potkoordinatorima zajedničkih nadzornih timova, ali su bili obuhvaćeni i viši voditelji zaduženi za nadzor manje značajnih institucija i najviši predstavnici horizontalnih mreža u sklopu SSM‑a. Drugi događaj pod nazivom „Dan inspektora” (eng. Inspectors’ Day) održao se 29. i 30. listopada i bio je namijenjen inspektorima koji provode nadzore na licu mjesta, uključujući one koji se bave provjerama modela i planiranjem nadzora.

„Nadzornički susreti” okupili su 280 nadzornika, od kojih je 200 bilo iz nacionalnih nadležnih tijela i nacionalnih središnjih banaka. U dva i pol dana sudjelovali su u nekoliko rasprava i razgovorima u manjim skupinama o temama kao što su digitalizacija i rizik povezan s kiberkriminalitetom, profitabilnost i Brexit. Nadzornici iz nacionalnih nadležnih tijela aktivno su sudjelovali u pripremi rasprava: od 38 govornika 30 je bilo upravo iz nacionalnih nadležnih tijela. Osim toga, sudionici su mogli pohađati radionice o tzv. mekim vještinama (eng. soft skill) kao što su vodstvo, upravljanje sukobima i komunikacija. Nadalje, imali su priliku umrežavanja, na primjer za vrijeme „Sajma informacija” (eng. Information Fair), na kojem su svoj rad predstavljala različita poslovna područja ESB‑a. Ondje su se mogli družiti, učiti jedni od drugih i razmjenjivati najbolju praksu.

Na „Danu inspektora” sudjelovalo 400 nadzornika.

„Dan inspektora” u glavnim je crtama preuzeo format „Nadzorničkih susreta”, tako da se sastojao od plenarnih rasprava i razgovora u manjim skupinama (ukupno 28) o tehničkim temama (pregled kreditnih spisa i statističko uzorkovanje, MSFI 9, TRIM) te razmjenu iskustava. Na događaju se okupilo gotovo 400 inspektora iz cijelog SSM‑a koji provode nadzore na licu mjesta.

„Nadzornički susreti” i „Dan inspektora” prvi su događaji te vrste i opsega organizirani u sklopu SSM‑a od njegove uspostave. Održavat će se svake dvije godine u Frankfurtu i, s obzirom na troškove, domaćin će im biti nadzor banaka ESB‑a.

5.6. Provedba Kodeksa ponašanja

U skladu s člankom 19. stavkom 3. uredbe o SSM-u, ESB mora imati Kodeks ponašanja, koji se primjenjuje na zaposlenike i vodstvo ESB-a uključeno u nadzor banaka i odnosi na pitanja povezana sa sukobom interesa. Odgovarajuće odredbe sadržane su u etičkom okviru ESB-a, koji provodi Služba za usklađenost s propisima i upravljanje. Ta služba daje savjete o etičkim pitanjima svim zaposlenicima ESB-a.

Tijekom 2018. Služba za usklađenost s propisima i upravljanje nastavila je s izgradnjom snažne etičke kulture za cijeli ESSB i SSM. Izvršni odbor i Nadzorni odbor potpuno podržavaju ta nastojanja U tu su svrhu svi novi zaposlenici nadzora banaka ESB‑a prošli obvezan program e-obuke kako bi putem posebnih radionica povećali svoju svijest u vezi s etičkim dilemama. Osim toga, Služba za usklađenost s propisima i upravljanje odgovorila je na 1850 zahtjeva u vezi sa širokim rasponom tema, od kojih su trećinu podnijeli zaposlenici nadzora banaka ESB‑a. Gotovo polovica tih zahtjeva odnosila se na privatne financijske transakcije, a na drugom mjestu bili su zahtjevi u vezi s pitanjima ograničenja nakon prestanka zaposlenja i sukoba interesa (vidi Grafikon 12.).

U sklopu redovitog praćenja usklađenosti s propisima utvrđen je ograničen broj slučajeva neusklađenosti, od kojih se 40 % odnosilo na zaposlenike i voditelje nadzora banaka ESB-a. Ni u jednom od tih slučajeva nije bilo namjerne povrede dužnosti ni drugog ozbiljnog primjera neusklađenosti.

Grafikon 12.

Pregled zahtjeva primljenih od zaposlenika nadzora banaka ESB‑a u 2018.

Izvor: ESB

Što se tiče zaposlenika i voditelja uključenih u nadzor banaka koji su tijekom 2018. godine odstupili s radnih mjesta, u tri slučaja pokrenuto je razdoblje mirovanja u skladu s etičkim okvirom. Svi su se odnosili na voditelje SSM‑a koji su prešli u financijska društva za čiji nadzor prethodno nisu bili odgovorni.

ESB je provjerio jesu li nacionalna nadležna tijela poduzela mjere usklađenja sa Smjernicom ESB‑a o zajedničkim načelima etičkog okvira koja se primjenjuju na ESB i na nacionalna nadležna tijela te je zaključio da se ta Smjernica potpuno provodi u cijelom SSM‑u. Provedbu provjere olakšala je radna skupina službenika za etička pitanja i usklađenost s propisima, koja i dalje podupire Upravno vijeće u dodatnom usklađenju etičkih normi u srednjoročnom razdoblju.

Odbor ESB-a za etiku pruža savjete članovima tijela ESB-a na visokoj razini o etičkim pitanjima. U 2018. je izdao 11 mišljenja u vezi s visokim dužnosnicima ESB‑a uključenima u nadzor banaka, od kojih se većina odnosila na primjenjiva razdoblja mirovanja.

Odbor za etiku imao je odlučujuću ulogu i u razradi novog, zajedničkog i sveobuhvatnog, najsuvremenijeg etičkog okvira za sve visoke dužnosnike ESB‑a, uključujući članove Nadzornog odbora. Upravno je vijeće potvrdilo u prosincu 2018. taj novi okvir, koji je stupio na snagu u siječnju 2019. Zasniva se na temeljnim načelima i vrijednostima ESB‑a, a pritom uzima primjereno u obzir njegove specifičnosti kao središnje banke, nadzornog tijela za bankarstvo i institucije EU‑a. Također je odgovorio na zahtjeve Europskog parlamenta i preporuke europske ombudsmanice.

5.7. Primjena načela odvajanja zadaća monetarne politike od nadzornih zadaća

U 2018. se načelo odvajanja zadaća monetarne politike od nadzornih zadaća uglavnom primjenjivalo na razmjenu informacija među različitim područjima politike.[66]

U skladu s Odlukom ESB/2014/39 o provedbi odvajanja funkcija monetarne politike od nadzornih funkcija ESB-a, ta je razmjena informacija podlijegala pravilu o zahtjevu za nužno poznavanje: svako je područje politike moralo dokazati da su informacije koje je zatražilo nužne za postizanje ciljeva politike. U većini slučajeva pristup povjerljivim informacijama odobrila je izravno funkcija politike ESB-a koja je bila odgovorna za informacije. To je učinjeno u skladu s Odlukom ESB/2014/39, kojom se omogućuje da pristup informacijama koje se tiču anonimiziranih podataka ili podataka koji nisu politički osjetljivi izravno odobri organizacijska jedinica koja obavlja odgovarajuće političke funkcije. Nije bila potrebna intervencija Izvršnog odbora radi rješavanja mogućih sukoba interesa. U skladu s Odlukom ESB/2014/39, u nekoliko je slučajeva ipak bilo potrebno sudjelovanje Izvršnog odbora kako bi se omogućila razmjena neanonimiziranih podataka koji se odnose na pojedinačne banke (npr. pojedinačni predlošci[67] FINREP‑a i COREP‑a ili drugi neobrađeni podatci) i procjena politički osjetljivih informacija. Pristup podatcima odobren je na temelju načela nužnog poznavanja nakon procjene obrazloženog zahtjeva, i to na ograničeno razdoblje, kako bi se u svakom trenutku tijekom tog razdoblja osiguralo ispunjavanje obveze nužnog poznavanja.

Odvajanje na razini odlučivanja nije izazvalo zabrinutost i nije bila potrebna intervencija Odbora za posredovanje.

5.8. Okvir izvješćivanja o podatcima i upravljanje informacijama

5.8.1. Kretanja unutar okvira za izvješćivanje o podatcima

U skladu s okvirnom uredbom o SSM-u, ESB je odgovoran za organizaciju prikupljanja i preispitivanja kvalitete nadzornih podataka koje su dostavili nadzirani subjekti.[68] Glavni je cilj osigurati da se nadzorna tijela za bankarstvo koriste pouzdanim i pravodobnim nadzornim podatcima.

Nadzorni podatci prikupljaju se i razmjenjuju s dionicima primjenom slijednog pristupa, u čemu sudjeluju i nacionalna nadležna tijela.

Podatci se prikupljaju „slijednim pristupom”[69], u sklopu kojeg ESB blisko surađuje s nacionalnim nadležnim tijelima, koji su prvi primatelji bonitetnih izvješća kreditnih institucija te obavljaju i prve provjere kvalitete. Nakon što ESB zaprimi izvješća s podatcima, stavlja ih na raspolaganje krajnjim korisnicima kao što su zajednički nadzorni timovi i horizontalne funkcije unutar nadzora banaka ESB‑a. Čini to putem sustava upravljanja informacijama. Odabrani podatci podgrupe institucija (uglavnom značajnih institucija) po primitku se također prosljeđuju EBA‑i i SRB-u. ESB osim nadzornih podataka također prikuplja informacije o samim izvještajnim subjektima (glavni podatci), na primjer, o državama u kojoj su rezidenti i njihovu odnosu s drugim subjektima bankovnih grupa. Od 1. prosinca 2018. nacionalna nadležna tijela, nacionalne središnje banke i ESB sve glavne podatke i njihova posuvremenjenja prenose izravno putem Registra podataka o institucijama i povezanim društvima (RIAD).[70]

U skladu s EBA-inim izvještajnim okvirom 2.7, koji se na dostavu podataka primjenjuje od 31. ožujka 2018., skup nadzornih podataka sada obuhvaća i podatke o izloženosti država, podrobne informacije o gubitcima zbog operativnog rizika i dodatne parametre za praćenje likvidnosti. Njime su obuhvaćene i promjene koje proizlaze iz MSFI‑ja 9. Od 31. prosinca 2018. podatci su usklađeni s EBA‑inim izvještajnim okvirom 2.8, kojim se uvode novi izvještajni zahtjevi u vezi s razboritim vrednovanjem (COREP) i provedbenim tehničkim standardom za izvješćivanje u vezi sa sanacijom.

Kvaliteta nadzornih podataka redovito se procjenjuje.

ESB procjenjuje kvalitetu nadzornih podataka koji se prenose u skladu s provedbenim tehničkim standardima EBA‑e, ad hoc kratkoročnim programima i tromjesečnim izvješćivanjem o neprihodonosnim kreditima. U sklopu okvira ESB‑a za praćenje podataka i procjenu njihove kvalitete uspostavljen je postupak eskalacije u vezi s kvalitetom podataka. Glavni je smisao osigurati da nadzorno izvješćivanje institucija bude usklađeno sa zahtjevima u vezi s kvalitetom podataka. Time bi se trebalo osigurati da za pitanja kvalitete podataka ESB ima odmjeren i pravedan odgovor koji odvraća od loše prakse (uključujući nadzorne mjere). Nadalje, ESB izrađuje prikaz procjene kvalitete podataka koje je dostavila svaka institucija i koji nadzornim tijelima omogućuje usporedbu rezultata s drugim institucijama.

Agregirani nadzorni podatci i odabrani podatci koji se objavljuju u skladu sa zahtjevima trećeg stupa dostupni su na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka.

Osim spomenutih prikaza, ESB redovito izrađuje statističke podatke o nadzoru, glavne pokazatelje rizika te izvješća za nadzorna tijela. Agregirana bankovna statistika koja obuhvaća značajne institucije na najvišoj razini konsolidacije objavljuje se na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka svakog tromjesečja. Nakon uvođenja EBA‑ina najnovijeg izvještajnog okvira i zbog sve snažnijeg interesa analitičara i sudionika na tržištu ta je publikacija znatno proširena u 2018. Sada su u nju uključeni pokazatelji kao što su imovina prve, druge i treće razine, ukupna izloženost općim državama i parametri kreditnog rizika prema internim rejting-sustavima. ESB svake godine također objavljuje pokazatelje solventnosti i financijske poluge na razini banke, kako ih banke objavljuju javnosti u skladu sa zahtjevima za treći stup. U 2018. je ta publikacija proširena i sada obuhvaća pojedinačne informacije o imovini ponderiranoj rizikom po vrsti rizika i po metodi izračuna za globalne i ostale sistemski važne institucije koje ESB izravno nadzire. Nova razina transparentnosti dionicima omogućuje smislene usporedbe bonitetnih parametara.

5.8.2. Statistički podatci dostupni za upotrebu u nadzoru

Za upotrebu u nadzoru dostupni su statistički podatci na razini instrumenata.

Osim podataka koji se dostavljaju nadzornim tijelima, za upotrebu u nadzoru mogu se učiniti dostupnima i povjerljivi statistički podatci[71]. Među njima su, na primjer, skup podataka na razini instrumenta AnaCredit[72] i skup podataka prikupljenih u sklopu statističkog izvješćivanja o tržištu novca[73], kojima se dopunjuju podatci o financijskim instrumentima koje drže institucije pod nadzorom ESB‑a.

U 2018. je proradio AnaCredit, kojim se prikupljaju podatci o pojedinačnim kreditima u europodručju.

U skupu podataka AnaCredit prikupljaju se usklađeni podatci o pojedinačnim kreditima koje su odobrile kreditne institucije iz svih država europodručja. U njemu se od četvrtog tromjesečja 2018. nalaze početni podatci iz više država, dok se očekuje da će podatci svih država europodručja biti dostupni do kraja prvog tromjesečja 2019. Kada je riječ o dužnicima, podatcima su obuhvaćeni krediti odobreni pravnim osobama, uključujući nefinancijska društva, državne agencije i financijske institucije. Kada je riječ o instrumentima, obuhvaćeni su depoziti (osim obratnih repo ugovora), prekoračenja, dugovanja po kreditnim karticama, revolving krediti (osim prekoračenja i dugovanja po kreditnim karticama), kreditne linije (osim revolving kredita), obratni repo ugovori, potraživanja od kupaca, financijski najmovi i ostali krediti. Osim pružanja informacija o riziku druge ugovorne strane i njezinu statusu neispunjavanja obveza, očekuje se da će podatci iz AnaCredita nadzornicima omogućiti i da utvrde rizike koji proizlaze iz znatnih koncentracija dužnika, prate i procjenjuju kreditni rizik u nadziranim subjektima te provode podrobne analize neprihodonosnih izloženosti ili adekvatnosti kolaterala. Premda su koristi koje AnaCredit pruža nadzornicima prilikom procjene kreditnog rizika dobro poznate, postoji nekoliko ograničenja zbog kojih možda neće moći u većoj mjeri upotrebljavati sadašnji okvir. Među nedostatcima su razina konsolidacije (dostupni su podatci samo na razini pojedinačnih institucija), dostupnost podataka o drugoj ugovornoj strani i instrumentima (npr. nema podataka o kućanstvima ni o izvedenicama / izvanbilančnim stavkama) i pragovi značajnosti (npr. postoji manja neusklađenost između AnaCredita i statistike nadzora). Način rješavanja tih ograničenja istražit će se prilikom pripreme budućih faza AnaCredita.

Statističko izvješćivanje o tržištu novca pruža podatke o pojedinačnim transakcijama.

Skup podataka koji se prikupljaju statističkim izvješćivanjem o tržištu novca dostupan je od 1. srpnja 2016. i pruža podatke o pojedinačnim transakcijama u različitim segmentima tržišta novca: osiguranim i neosiguranim transakcijama, valutnim ugovorima o razmjeni i prekonoćnim kamatnim ugovorima o razmjeni nominiranim u eurima. Sveukupno je 50 kreditnih institucija u europodručju (rezidenata u 10 država europodručja) koje dostavljaju odgovarajuće podatke. Obuhvaćene su transakcije među izvještajnim jedinicama i ostalim financijskim institucijama (to su npr. središnje banke, ostali financijski posrednici, osiguravajuća društva i mirovinski fondovi), općim državama i nefinancijskim društvima koja su prema okviru koeficijenta likvidnosne pokrivenosti Basel III razvrstana kao „veleprodajna”. Tim se podatcima dopunjuju nadzorni podatci o osiguranim kao i neosiguranim kreditnim izloženostima. Statističkim izvješćivanjem o tržištu novca pružaju se i podatci o transakcijama prekonoćnim kamatnim ugovorima o razmjeni i valutnim ugovorima o razmjeni.

5.8.3. Upravljanje informacijama unutar SSM-a – IMAS

Sustav upravljanja informacijama (IMAS) za potrebe SSM-a u 2018. je doživio važne promjene. Dodani su novi moduli za SREP te za bilježenje i praćenje nalaza nadzora i nadzornih mjera iz odluka i operativnih akata ESB‑a. Među promjenama su i nova baza podataka o internim modelima te novi hodogrami za kontinuirano praćenje modela i za upućivanje na provedbu pravila o nadzoru i izricanje sankcija, uključujući prijave o mogućim kršenjima.

Osim što se upotrebljava u aktivnostima povezanima s SSM‑om IMAS sada podupire i rad Jedinstvenog sanacijskog odbora i nacionalnih tijela za sanaciju u njihovim sanacijskim aktivnostima. Kako je utvrđeno odgovarajućim memorandumom o razumijevanju, platforma je kojom se za razmjenu informacija služe i SSM i Jedinstveni sanacijski odbor.

6. Izvješćivanje o proračunskoj potrošnji

Uredbom o SSM-u predviđeno je da ESB za učinkovito provođenje svojih nadzornih zadaća mora biti u stanju izdvojiti dostatna sredstva. Ta se sredstva financiraju iz naknade za nadzor koju plaćaju subjekti koji podliježu nadzoru ESB‑a.

Rashodi za nadzorne zadaće posebna su stavka u proračunu ESB-a.[74] Proračunske ovlasti ESB‑a povjerene su Upravnom vijeću. Na prijedlog Izvršnog odbora Upravno vijeće donosi godišnji proračun ESB‑a savjetujući se s predsjednikom i potpredsjednikom Nadzornog odbora o pitanjima koja se odnose na nadzor banaka. Upravnom vijeću pomaže Odbor za proračun (BUCOM), koji se sastoji od članova iz svih nacionalnih središnjih banaka Eurosustava i ESB-a. BUCOM pomaže Upravnom vijeću dajući ocjene izvješća ESB-a o planiranju i praćenju proračuna.

ESB očekuje da će se u 2019. rast upravljanih rashoda nastaviti, ponajprije za izravan nadzor značajnih institucija. Ustalili su se rashodi predviđeni proračunom za redovite zadaće, ali zbog vanjskih čimbenika, u prvom redu povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, nužno je povećanje resursa za sljedeću godinu. Informacije o odobrenom povećanju zaposlenika u nadzoru banaka ESB‑a mogu se pronaći u odjeljku 5.5. ovog izvješća.

6.1. Rashodi za 2018.

Rashodi ESB-a za provedbu zadaća u vezi s nadzorom prvenstveno se sastoje od izravnih rashoda glavnih uprava nadzora banaka ESB-a. Nadzorna funkcija oslanja se i na usluge zajedničkih službi u sklopu postojećih poslovnih područja ESB-a za potporu[75].

Rashodi u 2018. uglavnom su bili u skladu s procjenama.

U travnju 2018. Upravno vijeće donijelo je Odluku ESB-a o iznosu koji će se naplatiti od naknada za nadzor u 2018. Tom su odlukom godišnji rashodi za zadaće povezane s nadzorom banaka procijenjeni na 502,5 mil. EUR.[76] Na kraju 2018. rashodi ESB-a za nadzorne zadaće iznosili su 517,8 mil. EUR, što je svega 3 % više od procijenjenog iznosa iz travnja 2018., ali bliže proračunu nego u 2017. U skladu s uredbom ESB-a o naknadama za nadzor (dalje u tekstu: uredba o naknadama) manjak od 15,3 mil. EUR u cijelosti će se uračunati u iznos koji će se naplatiti u 2019.[77]

Tablica 8.

Trošak nadzornih zadaća ESB-a prema funkcijama (2018. – 2016.)

(mil. EUR)

Izvor: ESB
Napomena: Zbog zaokruživanja moguće je da konačni zbrojevi i međuzbrojevi u tablici ne budu točni.

ESB svoje troškove razvrstava u skupine prema funkcijama. Što se tiče nadzornih zadaća, glavne su skupine prema aktivnostima:

  • izravan nadzor značajnih banaka ili bankovnih grupa
  • nadgledanje nadzora manje značajnih banaka ili bankovnih grupa (neizravni nadzor)
  • obavljanje horizontalnih zadaća i pružanje specijaliziranih usluga.

Razvrstavanje se provodi na temelju troškova poslovnih područja ESB-a koja su zadužena za odgovarajuće nadzorne zadaće. Za svaku skupinu aktivnosti prikazani troškovi obuhvaćaju dio usluga koje pružaju poslovna područja ESB‑a za potporu. ESB se tim razvrstavanjem služi kako bi utvrdio podjelu godišnjih troškova koji se naplaćuju putem godišnjih naknada za nadzor od nadziranih subjekata na temelju njihova nadzornog statusa kao značajnih ili manje značajnih. Metodologija utvrđena u članku 8. uredbe o naknadama za podjelu godišnjih naknada za nadzor predviđa da se troškovi povezani s horizontalnim zadaćama i specijaliziranim uslugama raspoređuju razmjerno na temelju punog troška nadzora značajnih nadziranih subjekata odnosno troškova nadgledanja nadzora manje značajnih nadziranih subjekata.

Troškovna kategorija „izravan nadzor značajnih banaka ili bankovnih grupa” uglavnom se sastoji od troškova sudjelovanja ESB‑a u zajedničkim nadzornim timovima i nadzorima na licu mjesta. Njom su obuhvaćeni i troškovi višegodišnjeg projekta TRIM i mikrobonitetnih aktivnosti povezanih s nadzornim testiranjem otpornosti značajnih institucija na stres u 2018. To se testiranje provodi svake dvije godine. Nadgledanje nadzora manje značajnih banaka ili bankovnih grupa obuhvaća aktivnosti nadgledanja i zadaće povezane s odobrenjima. Horizontalne zadaće i specijalizirane usluge sastoje se od aktivnosti kao što su rad Tajništva Nadzornog odbora, makrobonitetne zadaće u koje su uključene i one povezane s testiranjem otpornosti na stres, kreiranje nadzorne politike, statističke usluge i posebne pravne usluge.

Tablica 9.

Trošak nadzora banaka ESB-a prema kategoriji (2018. – 2016.)

(mil. EUR)

Izvor: ESBNapomena: Zbog zaokruživanja moguće je da konačni zbrojevi i međuzbrojevi u tablici ne budu točni.

Najveći udio u troškovima nastalim za obavljanje nadzornih aktivnosti odnosi se na plaće i naknade, zajedno s povezanim rashodima za najamnine i održavanje zgrada te ostale troškove u vezi sa zaposlenicima, kao što su troškovi službenih putovanja i stručnog usavršavanja.

ESB je prilikom procjene iznosa rashoda za zadaće nadzora banaka koji će se naplatiti putem naknada za nadzor u 2018. primijenio konzervativan pristup. Manje povećanje stvarnih rashoda za 3 % ponajviše proizlazi iz većih stopa potrošnje u vezi s odobrenim brojem radnih mjesta u ESB‑u, zbog čega su se povećali i odgovarajući troškovi povezani s poslovnim prostorom i aktivnostima kao što su službena putovanja i savjetodavne usluge.

Povrh svojih unutarnjih resursa ESB ima potrebe i za uslugama vanjskih savjetnika radi potpore u obavljanju nadzornih zadaća. Ti se resursi angažiraju radi pružanja specijaliziranih stručnih znanja ili integriranih savjetodavnih usluga pod kvalificiranim unutarnjim vodstvom kako bi se riješilo pitanje povremenog manjka resursa. U 2018. je ESB na savjetodavne usluge u vezi s nadzornim zadaćama potrošio ukupno 75,8 mil. EUR. Najveća pojedinačna aktivnost koja je zahtijevala savjetodavnu potporu bio je TRIM, za koji su troškovi vanjske potpore u 2018. iznosili 45,7 mil. EUR. U 2018. je za nadzorno testiranje otpornosti na stres koje se provodi svake dvije godine potrošeno i 9,2 mil. EUR na vanjske resurse, koji su bili dopuna ekvivalentima punog radnog vremena upućenima iz nacionalnih nadležnih tijela i zaposlenicima ESB‑a. Kao što je objašnjeno u odjeljku 5.5. ovog izvješća, Upravno vijeće odlučilo je povećati broj radnih mjesta u ESB‑u od 2019. kako bi aktivnosti testiranja otpornosti na stres, koje su se prije obavljale uz potporu vanjskih savjetnika, provodio interno. Preostali rashodi za savjetovanje u prvom su redu utrošeni na obavljanje redovitih zadaća nadzora na licu mjesta, uključujući prekogranične nadzore, ocjenu spremnosti banaka za promjene pod utjecajem MSFI‑ja 9, sveobuhvatne procjene i kontinuirane pripremne aktivnosti povezane s Brexitom.

6.2. Okvir za naknade u 2018.

Uz uredbu o SSM-u pravni okvir u sklopu kojeg ESB ubire godišnju naknadu za nadzor na ime rashoda nastalih u obavljanju nadzornih zadaća tvori uredba o naknadama. Uredbom o naknadama utvrđuju se načini: (1) određivanja ukupnog iznosa godišnje naknade za nadzor, (2) izračuna iznosa koji će plaćati svaka nadzirana institucija i (3) naplate godišnje naknade za nadzor.

Nove informacije o preispitivanju okvira ESB-a za naknade za nadzor

Rezultati preispitivanja okvira ESB-a za naknade za nadzor koje je u tijeku trebali bi biti objavljeni do travnja 2019. Njihovom će se objavom objasniti izmjene uredbe o naknadama koje je predložio ESB, nakon čega će se o prijedlogu izmjena pokrenuti javno savjetovanje. Među izmjenama koje su odgovor na primjedbe o preispitivanju dobivene u sklopu javnog savjetovanja održanog u 2017. predložene su dodatne mjere u vezi s primjenom načela razmjernosti na manje značajne banke manje veličine, poboljšanja postupaka, među kojima je jednostavniji postupak prikupljanja statističkih podataka (faktor naknade), te pojašnjenja o nekim elementima samog okvira. Očekuje se da će izmijenjena uredba stupiti na snagu kada se izračunaju godišnje naknade za nadzor za 2020.

Ukupan naplaćeni iznos

ESB je naplatio naknade u iznosu od 474,8 mil. EUR za obavljanje nadzornih zadaća.

U travnju 2018. ESB je odlučio da će za očekivane rashode nastale obavljanjem nadzornih zadaća trebati naplatiti ukupno 474,8 mil. EUR. Taj se iznos temelji na očekivanim rashodima za cijelu 2018. godinu koji iznose 502,5 mil. EUR, usklađeno za: (1) višak od 27,9 mil. EUR prenesen iz 2017. i (2) 0,2 mil. EUR (neto) vraćena pojedinačnim bankama za prethodna razdoblja za koja se plaća naknada.

Iznos koji se naplaćuje u vidu godišnjih naknada za nadzor dijeli se na dva dijela. Podjela je povezana sa statusom nadziranih subjekata (značajni ili manje značajni subjekti) te odražava različite stupnjeve nadzorne kontrole koje ESB primjenjuje.

Tablica 10.

Ukupni prihodi od zadaća povezanih s nadzorom banaka

Izvor: ESB
Napomena: Zbog zaokruživanja moguće je da konačni zbrojevi i međuzbrojevi u tablici ne budu točni.

Kao što je objašnjeno u odjeljku 6.1., postoji manjak od 15,3 mil. EUR zbog razlike između stvarnih rashoda nastalih obavljanjem zadaća nadzora banaka u 2018. i procijenjenih iznosa u istoj godini. Taj će se manjak uzeti u obzir pri izračunu ukupnog iznosa koji će se naplatiti u 2019. Raspodijelit će se među kategorijama značajnih institucija i manje značajnih institucija na temelju udjela stvarnih troškova koji su raspoređeni za odgovarajuće funkcije u 2018., odnosno 91 % za značajne nadzirane institucije i 9 % za manje značajne nadzirane institucije.

Na ukupan iznos naplaćen u prethodnim ciklusima naknada povoljno je utjecalo prenošenje neiskorištenih iznosa iz prethodne godine, zbog čega je utjecaj povećanja godišnjih rashoda bio slabiji. Budući da će se ukupnim iznosom za naplatu u 2019. prikupiti manjak (što povećava iznos koji se naplaćuje), a ne višak (što bi taj iznos smanjilo), treba očekivati da će se ukupan iznos koji će se naplatiti sljedeće godine povećati više od iznosa povećanja godišnjih rashoda.

Pojedinačne naknade za nadzor

Na razini banaka, naknade se izračunavaju prema važnosti banke i njezinu profilu rizika na temelju godišnjih faktora naknade koje dostavljaju sve nadzirane banke s referentnim datumom 31. prosinca prethodne godine. Naknada za nadzor izračunana za svaku banku naplaćuje se godišnjim uplatama koje dospijevaju u posljednjem tromjesečju svake financijske godine.

Slika 5.

Promjenjivi sastavni dio naknade određuje se na temelju važnosti banke i njezina profila rizika.

Naknada za nadzor određuje se na najvišoj razini konsolidacije unutar država članica koje sudjeluju u SSM-u. Sastoji se od promjenjivog sastavnog dijela naknade i minimalnog sastavnog dijela naknade. Taj drugi dio naknade primjenjuje se jednako na sve banke i temelji se na 10 % ukupnog iznosa koji se naplaćuje.[78]

U skladu s člankom 7. uredbe o naknadama izmjena odgovarajuće naknade za nadzor potrebna je zbog sljedećih promjena položaja pojedine banke: (1) promjena nadzornog statusa nadziranog subjekta, odnosno subjekt je preraspoređen iz statusa značajnog subjekta u manje značajni ili obratno, (2) nov nadzirani subjekt dobio je odobrenje za rad ili (3) oduzeto je postojeće odobrenje za rad. Promjene zbog kojih je ESB donio nove odluke o naknadama za nadzor u 2018. iznosile su 0,3 mil. EUR.

Više informacija o naknadama za nadzor dostupno je na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka. Te se stranice redovito posuvremenjuju te se objavljuju na svim službenim jezicima EU‑a.

6.3. Ostali prihodi povezani sa zadaćama nadzora banaka

ESB nadziranim subjektima može izreći administrativne kazne zbog nepostupanja u skladu s obvezama iz bonitetnih zahtjeva EU‑a za banke (uključujući nadzorne odluke ESB‑a). Prihodi te vrste ne uzimaju se u obzir pri izračunu godišnjih naknada za nadzor. Uredbom o naknadama osigurava se da odštete koje se plaćaju trećim osobama kao ni administrativne kazne (sankcije) koje nadzirani subjekti plaćaju ESB‑u nemaju nikakav utjecaj na naknade za nadzor. Administrativne kazne izrečene nadziranim subjektima iskazuju se kao prihodi u računu dobiti i gubitka ESB‑a. Prihodi od kazni izrečenih nadziranim subjektima u 2018. iznosili su 6,0 mil. EUR.

7. Pravni instrumenti koje je donio ESB

U sljedećoj tablici navedeni su pravni instrumenti povezani s nadzorom banaka koje je ESB donio u 2018. te objavio u Službenom listu Europske unije i na mrežnim stranicama ESB‑a. Ona obuhvaća pravne instrumente donesene na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i druge važne pravne instrumente.

7.1. Uredbe ESB-a

ESB/2018/26
Uredba (EU) 2018/1845 Europske središnje banke od 21. studenoga 2018. o izvršavanju diskrecijskog prava na temelju članka 178. stavka 2. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 u vezi s pragom za procjenu značajnosti dospjelih kreditnih obveza (SL L 299, 26.11.2018., str. 55.)

7.2. Pravni instrumenti ESB‑a osim uredbi

ESB/2017/44Preporuka Europske središnje banke od 28. prosinca 2017. o politikama raspodjele dividendi (SL C 8, 11.1.2018., str. 1.)

ESB/2018/6
Odluka (EU) 2018/228 Europske središnje banke оd 13. veljače 2018. o izmjeni Odluke (EU) 2017/936 o imenovanju voditelja radnih jedinica za donošenje delegiranih odluka o sposobnosti i primjerenosti (SL L 43, 16.2.2018., str. 18.)

ESB/2018/10
Odluka (EU) 2018/546 Europske središnje banke od 15. ožujka 2018. o prenošenju ovlasti za donošenje odluka o regulatornom kapitalu (SL L 90, 6.4.2018., str. 105.)

ESB/2018/11
Odluka (EU) 2018/547 Europske središnje banke оd 27. ožujka 2018. o imenovanju voditelja radnih jedinica za donošenje delegiranih odluka o regulatornom kapitalu (SL L 90, 6.4.2018., str. 110.)

ESB/2018/12Odluka (EU) 2018/667 Europske središnje banke od 19. travnja 2018. o ukupnom iznosu godišnjih naknada za nadzor za 2018. (SL L 111, 2.5.2018., str. 3.)

8. Europski bankarski sektor u brojkama

Nadzorna statistika znatno je proširena u 2018.

ESB od prosinca 2016. na svojim mrežnim stranicama o nadzoru banaka objavljuje statističke podatke o sastavu bilance, profitabilnosti, solventnosti i kreditnom riziku značajnih institucija. Nakon uvođenja EBA-ina najnovijeg izvještajnog okvira i zbog sve snažnijeg interesa analitičara i sudionika na tržištu ta je publikacija znatno proširena u 2018. i u nju su uključeni pokazatelji kao što su imovina prve, druge i treće razine, ukupna izloženost općim državama i parametri kreditnog rizika prema internim rejting-sustavima. Statistički podatci o nadzoru banaka objavljuju se tromjesečno i raščlanjeni su prema geografskim područjima i vrstama banaka.

U nastavku su prikazani važniji statistički podatci koji se odnose na promatrano razdoblje. Valja napomenuti da se uzorak banaka u različitim referentnim razdobljima razlikuje jer se popis značajnih institucija tijekom godine mijenja.

U nekoliko posljednjih izvještajnih razdoblja stope kapitala u prosjeku su stabilne.

U nekoliko posljednjih izvještajnih razdoblja stope kapitala u prosjeku su stabilne (vidi Tablica 11.). Stopa ukupnog kapitala u trećem tromjesečju 2018. iznosila je 17,83 %, što je blago smanjenje u odnosu na 17,97 % u istom razdoblju prethodne godine. Slično je i kretanje stope redovnog osnovnog kapitala, dok se stopa osnovnog kapitala povećala sa 15,32 %, koliko je iznosila u trećem tromjesečju 2017., na 15,40 % u trećem tromjesečju 2018. Prema definicijama i za prijelazni i potpuno uvedeni omjer financijske poluge neznatno se smanjio. Koeficijent likvidnosne pokrivenosti u trećem tromjesečju 2018. povećao se na 140,93 % sa 140,34 %, koliko je iznosio u istom razdoblju prethodne godine.

Tablica 11.

Stopa ukupnog kapitala i njezine sastavnice, omjer financijske poluge i koeficijent likvidnosne pokrivenosti, prema referentnom razdoblju

(postotci)

Izvor: ESB
Napomene: Obuhvaćene su značajne institucije na najvišoj razini konsolidacije za koje je dostupno zajedničko izvješćivanje o adekvatnosti kapitala (COREP) i financijsko izvješćivanje (FINREP). U drugom i trećem tromjesečju 2017. bilo je obuhvaćeno 114 banaka, u četvrtom tromjesečju 2017. njih 111, a u prvom i drugom tromjesečju 2018. obuhvaćeno je 109 značajnih institucija. Broj subjekata u referentnom razdoblju rezultat je promjena koje proizlaze iz izmjena popisa značajnih institucija nakon procjena nadzora banaka ESB‑a, koje se obično provode jednom godišnje, te postupaka spajanja i pripajanja.

Kvaliteta imovine banaka tijekom 2018. dodatno se poboljšala.

Kvaliteta imovine banaka također se poboljšala jer se ukupni udio neprihodonosnih kredita postojano smanjuje sa 5,15 %, koliko je iznosio u trećem tromjesečju 2017., na 4,17 % u trećem tromjesečju 2018. (vidi Grafikon 13.).

Grafikon 13.

Kvaliteta imovine: neprihodonosni krediti i predujmovi prema referentnom razdoblju

Izvor: ESB
Napomena: uzorak kao u Tablici 11.

Podatci o ukupnoj imovini i obvezama banaka (vidi Grafikon 14. i Grafikon 15.) odnose se na (promjenjiv) uzorak subjekata u određenim vremenskim razdobljima. Imajući to u vidu, glavne stavke bilanci uglavnom su bile postojane tijekom vremena, ali sastav imovine pokazuje uzlazno kretanje za stavku „zajmovi i predujmovi” i silazno kretanje za stavke „vlasnički instrumenti” i „izvedenice”. Osim toga, sastav obveza pokazuje trend smanjenja stavki „izvedenice” i blago povećanje stavke „depoziti”.

Grafikon 14.

Sastav imovine prema referentnom razdoblju

(mlrd. EUR)

Grafikon 15.

Sastav obveza i vlasničkog kapitala prema referentnom razdoblju

(mlrd. EUR)

© Europska središnja banka, 2019.

Poštanska adresa 60640 Frankfurt na Majni, Njemačka
Telefon +49 69 1344 0

Mrežne stranice www.bankingsupervision.europa.eu

Sva prava pridržana. Dopušta se reprodukcija u obrazovne i nekomercijalne svrhe uz navođenje izvora.

Zaključni datum za podatke uključene u ovo izvješće bio je 31. prosinca 2018.

Objašnjenje terminologije i pokrata možete pronaći u Pojmovniku SSM-a.

HTML ISBN 978-92-899-3575-3, ISSN 2443-6011, doi:10.2866/305950, QB-BU-19-001-HR-Q

  1. Za dodatne pojedinosti vidi anketu o kreditnoj aktivnosti banaka u europodručju.
  2. „Pune” stope redovnog osnovnog kapitala izračunavaju se primjenom usklađenih pravila bez ikakvih prijelaznih pravila iz uredbe o kapitalnim zahtjevima i direktive o kapitalnim zahtjevima.
  3. Vidi Prikaz konačnih rezultata testiranja otpornosti na stres na razini SSM‑a u 2018.
  4. Pregled rezultata nalazi se u odjeljku 1.1. ovog izvješća i u EBA‑inoj publikaciji Rezultati testiranja otpornosti na stres na razini EU‑a za 2018.
  5. To je promjena kretanja nakon snažnog povećanja prihoda od trgovanja u prethodnoj godini.
  6. Statistički podatci temelje se na informacijama koje se prikupljaju u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 od 16. travnja 2014. o utvrđivanju tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014, str. 1.) i Uredbom (EU) 2015/534 Europske središnje banke od 17. ožujka 2015. o izvješćivanju o nadzornim financijskim podatcima (ESB/2015/13) (SL L 86, 31.3.2015, str. 13.).
  7. Strateško usmjeravanje odnosi se na sposobnost vodstva da postavi smjer prema ostvarenju dugoročnih ciljeva banke, pri čemu treba obuhvatiti aspekte kao sto su učinkovitost procesa i dobro upravljanje.
  8. Točnije, riječ je o spuštanju standarda odobravanja kredita, ponudi novih proizvoda ili ulasku u nove tržišne segmente, povećanju koncentracije i agresivnom određivanju cijena.
  9. Na primjer, zbog digitalizacije, ranjivosti povezane s načinom postupanja i utjecaja optimizacije troškova na sposobnosti kontrolnih funkcija ili zbog drugih izvora rizika koji proizlaze iz strateških odluka banke.
  10. Za dodatne pojedinosti vidi izvješće Financial stability implications of IFRS 9, ESRB, 2017.
  11. Preporuke su stupile na snagu u srpnju 2018.
  12. Za više pojedinosti vidi Okvir 1. Testiranje otpornosti na stres u 2018. u ovom izvješću.
  13. Referentni datum za analizu je 15. listopada 2018.
  14. Revidirana verzija poglavlja o općim temama u Vodiču ESB-a o internim modelima objavljena je 15. studenoga 2018. nakon javnog savjetovanja, provedenog od ožujka do svibnja 2018. Preostala poglavlja (kojima je obuhvaćen kreditni rizik, tržišni te rizik druge ugovorne strane) upravo se posuvremenjuju nakon javnog savjetovanja provedenog od rujna do studenoga 2018. i bit će objavljena u prvoj polovici 2019.
  15. Privremena posuvremenjena verzija tog pregleda poslana je institucijama kao širi okvir u sklopu kojeg trebaju sagledati prve primljene odluke u vezi s TRIM‑om.
  16. bez otkazivanja nadzora na licu mjesta
  17. bez odluka o pomoćnim odredbama u sklopu daljnjih aktivnosti
  18. Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)
  19. Specifične izmjene u vezi s rokovima za izvješćivanje za nacionalna nadležna tijela uključene su u zajednički nadzorni standard o nadzornom planiranju.
  20. Smjernice se primjenjuju od 31. ožujka 2017.
  21. Za više pojedinosti vidi odjeljak 2.5.
  22. Za više pojedinosti vidi odjeljak 4.1.5.
  23. Programi procjene financijskog sektora pokrenuti su za Maltu, Francusku i Italiju.
  24. Timovi za pojedinačne države organizacijske su jedinice ESB-a zadužene za redovitu i kontinuiranu suradnju s nacionalnim nadležnim tijelima.
  25. Na temelju tog okvira, koji su zajednički izradili i redovito ga posuvremenjuju ESB i nacionalna nadležna tijela, prema svojoj intrinzičnoj rizičnosti i mogućem utjecaju na domaći financijski sustav manje značajne institucije razvrstavaju se na one visokog, srednjeg i niskog prioriteta. Potom se razina i intenzitet nadzornih i aktivnosti nadgledanja usklađuje s razinom prioriteta koja je instituciji dodijeljena.
  26. Pomoćne odredbe mogu se dodati odlukama o odobrenju ESB-a kako bi se počeli rješavati specifični nadzorni problemi utvrđeni u sklopu procjene. Takve odredbe mogu biti obvezujuće ili neobvezujuće i mogu se odnositi na institucije, jednog od ovlaštenih dioničara koji posjeduju kvalificirane udjele ili na nacionalno nadležno tijelo koje je zaduženo za izravan nadzor u slučaju manje značajne institucije.
  27. U uputama nacionalnim nadležnim tijelima o obavještajnim zahtjevima u pogledu manje značajnih institucija navode se zahtjevi i postupovni aspekti slanja redovitih i ad hoc obavijesti ESB‑u od strane nacionalnih nadležnih tijela u vezi s manje značajnim institucijama.
  28. Bile su obuhvaćene značajne, ali i manje značajne institucije.
  29. Za više pojedinosti vidi Godišnje izvješće ESB-a o nadzornim aktivnostima 2015.
  30. Utvrđene globalne sistemski važne institucije su BNP Paribas (FR), Group Crédit Agricole (FR), Deutsche Bank (DE), ING Bank (NL), Banco Santander (ES), Société Générale (FR), UniCredit Group (IT) i Groupe BPCE (FR).
  31. Za više pojedinosti vidi ECB Macroprudential Bulletin, broj 3., lipanj 2017.
  32. Isto može utvrditi i SRB, ali tek pošto o svojoj namjeri obavijesti ESB i ako ESB u roku od tri kalendarska dana od obavijesti ESRB‑a i sam ne donese takvu procjenu.
  33. na temelju članka 113. stavka 1. točke 4. latvijskog Zakona o kreditnim institucijama
  34. Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).
  35. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 8. (a) direktive depoziti su nedostupni ako su mjerodavna upravna tijela utvrdila da se, prema njihovom mišljenju, kreditna institucija o kojoj je riječ, zbog razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom, za sada ne čini sposobnom isplatiti depozit i da ta institucija trenutno nema izgleda da će to biti u stanju učiniti.
  36. Vidi priopćenje za javnost luksemburške Komisije za nadzor financijskog sektora, 9. ožujka 2018.
  37. ECB instructs national supervisor to impose moratorium on ABLV Bank, priopćenje za javnost ESB‑a, 19. veljače 2018.
  38. The Single Resolution Board does not take resolution action in relation to ABLV Bank, AS and its subsidiary ABLV Bank Luxembourg S.A., priopćenje za javnost SRB-a, 24. veljače 2018.
  39. ECB determined ABLV Bank was failing or likely to fail, priopćenje za javnost ESB‑a, 24. veljače 2018.
  40. FCMC adopts decision on unavailability of deposits at ABLV Bank AS, priopćenje za javnost latvijske Komisije za financijsko tržište i tržište kapitala, 24. veljače 2018.; The CSSF determines the unavailability of deposits at ABLV Bank, S.A., priopćenje za javnost luksemburške Komisije za nadzor financijskog sektora / luksemburškog Fonda za osiguranje depozita, 25. veljače 2018.
  41. Pismo zastupniku u Europskom parlamentu Svenu Giegoldu, 3. svibnja 2018., Pismo predsjedniku njemačkog Bundestaga, 11. srpnja 2018.
  42. Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)
  43. Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL 156, 19.6.2018., str. 43.)
  44. Memorandum o razumijevanju između Jedinstvenog sanacijskog odbora i Europske središnje banke u pogledu suradnje i razmjene informacija
  45. Kriteriji su utvrđeni u članku 6. stavku 4. uredbe o SSM-u.
  46. Popis značajnih i manje značajnih institucija objavljen u prosincu 2018. rezultat je (1) odluka o značajnosti dostavljenih nadziranim institucijama prije 14. prosinca 2018. i (2) drugih promjena i zbivanja u vezi sa strukturom grupa prije 1. Studenoga 2018.
  47. članak 70. okvirne uredbe o SSM-u
  48. Prestanak važenja odobrenja za rad znači da, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, odobrenje za rad prestaje važiti bez službene odluke o tome. To je pravna posljedica koja nastaje čim nastupi neki poseban, dobro definiran događaj, npr. kada se subjekt izričito odrekne odobrenja za rad ili kada je sama institucija prestala postojati, na primjer zbog spajanja s drugim društvom.
  49. Uključen je i ograničen broj (15) zahtjeva za dodatne direktorske položaje.
  50. Neke odluke obuhvaćaju više od jednog postupka odobrenja (npr. procjene sposobnosti i primjerenosti nekoliko članova odbora iste značajne institucije ili stjecanja kvalificiranih udjela u različitim društvima kćerima na temelju jedne transakcije). Neki postupci odobrenja, među kojima su uglavnom postupci na temelju režima putovnica i postupci zbog prestanka važenja odobrenja za rad, ne zahtijevaju službenu odluku ESB‑a.
  51. Ti se postupci odnose na procjenu članova upravnih i nadzornih odbora, koji podliježu okviru za prenošenje ovlasti odobrenom u Odluci (EU) 2017/935 Europske središnje banke od 16. studenoga 2016. o prenošenju ovlasti za donošenje odluka o sposobnosti i primjerenosti te procjeni zahtjeva za sposobnost i primjerenost (ESB/2016/42).
  52. „Upravljanje rizicima i unutarnje kontrole” obuhvaća mehanizme ili postupke koje subjekt treba uspostaviti za primjereno utvrđivanje rizika, upravljanje rizicima te izvješćivanje o rizicima kojima je izložen ili bi mogao biti izložen. „Organizacijska struktura” odnosi se na dobro utvrđene, transparentne i dosljedne linije odgovornosti koje institucija posjeduje.
  53. Modeli knjiženja bankama služe za centralizaciju rizika koji nastaju na više mjesta u određenim središtima trgovanja i upravljanja rizicima kako bi ekonomičnije upravljale rizicima.
  54. Jedno od 29 osnovnih načela Bazelskog odbora, BCP 29, Zlouporaba financijskih usluga, nije bilo obuhvaćeno jer ESB nije nadležan za pitanja sprječavanja pranja novca. Relevantnih 28 osnovnih načela Bazelskog odbora skupno pokriva 216 bitnih kriterija i 17 dodatnih kriterija.
  55. Nacionalni program procjene financijskog sektora u Belgiji završio je prije programa procjene financijskog sektora u europodručju. U njemu su sadržane preporuke koje su važne i za SSM, osobito u sklopu nadzora financijskih konglomerata, u pogledu nadgledanja internih modela, klasifikacije kredita i rezerviranja za kredite, te u vezi s potrebom za oprezom pri prijelazu na bankovnu uniju.
  56. Mišljenje Europske središnje banke оd 22. kolovoza 2018. o preispitivanju bonitetnog tretmana investicijskih društava (CON/2018/36), Mišljenje Europske središnje banke od 22. kolovoza 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU; i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (CON/2018/37), Mišljenje Europske središnje banke od 12. srpnja 2018. o Prijedlogu uredbe o minimalnom pokriću gubitka za neprihodujuće izloženosti (CON/2018/32), Mišljenje Europske središnje banke od 7. prosinca 2018. o Izmijenjenom prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) i povezanih pravnih akata (CON/2018/55)
  57. Mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o pripremama za povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, EBA, 25. lipnja 2018.
  58. Vidi Validacija modela, mrežne stranice EBA-e.
  59. članak 16. Uredbe (EU) br.1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju europskoga nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijelo za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br.716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).
  60. Vidi Usklađenost ESB-a sa smjernicama i preporukama EBA-e, mrežne stranice ESB‑a o nadzoru banaka.
  61. U skladu s člankom 6. stavkom 7. poslovnika Nadzornog odbora, odluke se mogu donositi i pisanim postupkom, osim ako se tomu protivi najmanje troje članova Nadzornog odbora s pravom glasa. U tom slučaju ta se točka stavlja na dnevni red sljedećeg sastanka Nadzornog odbora. U pisanom postupku Nadzornom odboru u pravilu je za razmatranje potrebno najmanje pet radnih dana.
  62. Administrativni odbor za preispitivanja sastoji se od petero članova: Jean-Paul Redouin (predsjednik), Concetta Brescia Morra (potpredsjednica), Javier Arístegui, André Camilleri i Edgar Meister te dva zamjenika: René Smits i Ivan Šramko.
  63. To su poslovna područja ESB-a kojima se podupiru nadzorne aktivnosti.
  64. Vidi definiciju prekograničnih nadzora i nadzora koje provode mješoviti timovi u odjeljku 1.6.
  65. Ugovori u sklopu programa ESSB/MO-a kratkoročni su ugovori o radu ESB‑a koji se nude isključivo zaposlenicima iz 28 nacionalnih središnjih banaka ESSB-a, nacionalnih nadležnih tijela, europskih javnih institucija i agencija te međunarodnih javnih institucija (npr. MMF, Banka za međunarodne namire i Europska banka za obnovu i razvoj).
  66. Odluka ESB/2014/39 sadržava i odredbe o organizacijskim aspektima.
  67. FINREP (financijsko izvješćivanje) i COREP (zajedničko izvješćivanje) sastavni su dio provedbenih tehničkih standarda EBA-e i uključeni su u Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 680/2014 od 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća. FINREP je okvir za prikupljanje financijskih podataka od bankovnih institucija i predstavlja standardiziran oblik njihovih godišnjih financijskih izvještaja (bilanca, račun dobiti i gubitka te podrobni dodatci). COREP je okvir za prikupljanje podataka, također u standardiziranom obliku, povezanih s izračunima iz prvog stupa, odnosno pojedinostima o regulatornom kapitalu, odbitcima i kapitalnim zahtjevima (kreditni, tržišni i operativni rizik) te o velikim izloženostima.
  68. članak 140. stavak 4. okvirne uredbe o SSM-u
  69. Slijedni je pristup okvir u kojem se nadzorni podatci prenose od banaka nacionalnim nadležnim tijelima, od nacionalnih nadležnih tijela ESB‑u i od ESB‑a EBA‑i.
  70. RIAD je zajednički skup podataka na platformi kojom se služi cijeli ESSB i SSM. RIAD je namijenjen pohrani referentnih podataka o pravnim osobama i drugim (statističkim) institucionalnim jedinicama (uglavnom podružnicama) te odnosima među njima.
  71. Pravna osnova je Uredba Vijeća (EZ) 2533/98 o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke, kako je izmijenjena Uredbom vijeća (EZ) br. 951/2009 i Uredbom Vijeća (EU) 2015/373.
  72. Pravna osnova je Uredba (EU) 2016/867 o prikupljanju granularnih podataka o kreditima i kreditnom riziku (ESB/2016/13) i Smjernica ESB/2017/38.
  73. Pravna osnova je Uredba (EU) br. 1333/2014 ESB-a od 26. studenoga 2014. (ESB/2014/48), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 1599/2015 ESB‑a od 10. rujna 2015. (ESB/2015/30).
  74. u skladu s člankom 29. uredbe o SSM-u
  75. U njihove se usluge ubrajaju usluge u vezi s poslovnim prostorom, upravljanje ljudskim potencijalima, opći poslovi, proračun i kontroling, računovodstvo, pravni poslovi, odnosi s javnošću i prevođenje, unutarnja revizija, statističke i informacijske usluge.
  76. Odluka (EU) 2018/667 ESB-a od 19. travnja 2018. o ukupnom iznosu godišnjih naknada za nadzor za 2018. (ESB/2018/12).
  77. članak 9. Uredbe (EU) br.1163/2014 Europske središnje banke od 22. listopada 2014. o naknadama za nadzor (ESB/2014/41)
  78. Za najmanje značajne banke, čija ukupna imovina ne prelazi 10 mlrd. EUR, minimalni sastavni dio naknade je prepolovljen.
Prijava povreda, tzv. zviždanje