Izjava o sklonosti preuzimanju rizika u sklopu jedinstvenog nadzornog mehanizma
Glavni je cilj jedinstvenog nadzornog mehanizma osigurati otpornost i učinkovitost bankarskog sektora.
Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) doprinosi stabilnosti financijskog sustava tako što promiče otporan i učinkovit bankarski sektor koji obavlja svoju zadaću pružanja usluga gospodarstvu.
SSM primjenjuje nadzorni pristup utemeljen na najboljoj praksi za neovisan, prospektivan i pravedan nadzor koji se temelji na riziku. Usporedba banaka i procjena njihovih profila rizika te njihove održivosti omogućuje SSM-u da svoje resurse usmjeri na područja u kojima primjećuje najveće rizike, na razini pojedinačnih banaka i u bankovnom sustavu u cjelini. SSM razmjerno intenzivira nadzorne aktivnosti ondje gdje primijeti ozbiljne nedostatke u razinama kapitala ili likvidnosti banaka ili u njihovu postupku upravljanja rizicima i mehanizmima kontrole. SSM upotrebljava ovlasti koje mu je dodijelio zakonodavac kako bi ostvario najbolji učinak i pritom sveo negativne rizike i neplanirane posljedice na najmanju moguću mjeru.
Cilj SSM-a nije spriječiti propasti banaka, nego smanjiti povezane rizike i posljedice.
U zdravom bankarskom sektoru neke banke napreduju, dok ga druge napuštaju tako što se konsolidiraju ili, u krajnjem slučaju, zaista propadnu. To je ključno obilježje učinkovitog tržišta na kojem vlada zdravo tržišno natjecanje među sudionicima.
SSM promiče održivost poslovnih modela banaka usklađenih s pouzdanim postupcima upravljanja rizicima i mehanizmima kontrole te poduprtih dostatnim kapitalom i likvidnošću, koji bankama omogućuju da izdrže nepovoljne gospodarske i financijske uvjete. Banke koje ne ispunjavaju te minimalne uvjete moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi učvrstile svoju poziciju. U suprotnom će možda morati napustiti tržište.
Cilj SSM-a, dakle, nije spriječiti propasti banaka kao takve. Politika kojom se ne predviđa mogućnost propasti banaka nije ni ostvariva ni poželjna. Banke mogu i trebaju napustiti tržište ako se njima upravlja na rizičan i neučinkovit način ili ako strukturno nisu u mogućnosti održavati svoju konkurentnost na temelju pouzdanog poslovnog modela. Nadalje, politika kojom se ne predviđa mogućnost propasti banaka nije u skladu s načelom da su vlasnici i upravitelji banaka u konačnici odgovorni za posljedice svojih odluka i postupaka. Ta bi politika stoga poticala moralni rizik.
Nakon procjene održivosti poslovnog modela banke, njezinog profila rizika i mogućih mjera oporavka, SSM može odlučiti da ta banka više nije održiva s obzirom na kapital ili likvidnost i proglasiti njezinu propast ili vjerojatnu propast. Jedinstveni sanacijski odbor (SRB) potom odlučuje o potrebi sanacije banke.
S obzirom na to da propadanje banke može ugroziti stabilnost bankovnog sustava u cjelini ako se njime ne upravlja učinkovito, naša je zadaća i osigurati da banka uredno napusti tržište ako je to potrebno. Stoga promičemo i uredno planiranje oporavka i sanacija u bankama blisko surađujući sa SRB-om, koji je prvenstveno nadležan za sanacijske strategije.