Česta pitanja o racionalizaciji postupka nadzorne provjere i ocjene

Posljednji put posuvremenjeno 24. kolovoza 2026.

Zašto smo preispitivali postupak nadzorne provjere i ocjene?

Nadzor banaka ESB‑a djeluje u okružju koje se stalno mijenja pod utjecajem strukturnih promjena, vanjskih šokova i novih rizika koji pridonose velikoj neizvjesnosti. Kako bismo i dalje ispunjavali zadaću održavanja pouzdanosti i sigurnosti europskih banaka, 2024. preispitali smo postupak nadzorne provjere i ocjene (engl. Supervisory Review and Evaluation Process, SREP), kojim redovito provjeravamo stanje banaka. Glavni cilj preispitivanja bilo je povećanje učinkovitosti i djelotvornosti tog postupka na temelju povratnih informacija iz izvješća Stručne skupine za preispitivanje SREP‑a i izvješća koje je objavio Europski revizorski sud te povratnih informacija drugih dionika o racionalizaciji SREP‑a.

Što smo željeli postići reformom SREP‑a?

Uveli smo jednostavnije i fleksibilnije nadzorne postupke te skratili SREP. Među ciljevima reforme bili su i promicanje i očuvanje nadzorne kulture koja je usmjerenija na ključne rizike i potiče kvalitativnu prosudbu prilagođenu pojedinačnim bankama te odlučno i pravodobno poduzimanje mjera kada je to potrebno. Naposljetku, zahvaljujući promjenama možemo jasnije komunicirati s bankama koje nadziremo i naš će rad biti učinkovitiji, transparentniji i predvidljiviji.

Što smo promijenili u SREP‑u?

• Usmjerenija procjena rizika: Nadzorna tijela dobila su veću fleksibilnost kako bi mogla dati prednost ključnim rizicima i usredotočiti se na njih u procjenama. Sada provode višegodišnje procjene, koje im omogućuju da temeljito preispitaju sve važne rizike tijekom višegodišnjeg razdoblja u skladu s okvirom za toleranciju rizika, umjesto da svake godine preispituju sve rizike. Taj fleksibilni pristup omogućuje zajedničkim nadzornim timovima učinkovitiju raspodjelu resursa, pri čemu naši nadzorni standardi nisu ublaženi.
• Bolja integracija nadzornih aktivnosti: U većoj mjeri povezuje se planiranje nadzora na licu mjesta, dubinskih analiza i horizontalnih tematskih provjera kako bi se dobio strukturiran i sveobuhvatan pregled rizika banaka. Zahvaljujući boljim postupcima planiranja nadzornih aktivnosti moguće su veće sinergije i bankama su jasniji nadzorni prioriteti.
• Uporaba svih nadzornih alata: Poboljšavamo okvir za eskalaciju nadzornih mjera kako bismo potaknuli nadzorna tijela na uporabu cijelog skupa nadzornih alata ne budu li nedostatci brzo otklonjeni. Nadzorni alati uključuju, među ostalim, obvezujuće kvalitativne zahtjeve te provedbene mjere i sankcije.
• Unaprijeđena komunikacija: Odluke na temelju SREP‑a sada su usmjerene na ključne rizike i nadzorna očekivanja. Postupak opisan u vodičima izmijenjen je, te se odluke na temelju SREP‑a ne moraju posuvremenjivati svake godine ako procjene pokažu da nema značajnih promjena u profilu rizičnosti banke i ako nema potrebe za novim zahtjevima.
• Stabilnija metodologija: Nadzorne metodologije sada su jednostavnije i stabilnije. Manja je učestalost izmjena priručnika za SREP, izmjene se grupiraju i objavljuju samo u određenim godinama kako bi se izbjeglo uvođenje novih elemenata svake godine. Stabilnim metodološkim okvirom postiže se i dosljednost procjena u sklopu SREP‑a tijekom vremena. Na taj način povećava se predvidljivost nadzora i usporedivost rezultata SREP‑a za različita razdoblja i institucije.
• Poboljšana uporaba IT sustava i analitike: Provodimo digitalnu agendu koja uključuje veliko ulaganje u IT sustave i analitiku podataka s ciljem uvođenja naprednih tehnologija, kao što je generativna umjetna inteligencija, koje će nadzornim tijelima pomoći u obavljanju rutinskih zadaća.

Što se promijenilo u vremenskom rasporedu SREP‑a?

Vremenski raspored SREP‑a poboljšan je 2025. Postupak je skraćen u odnosu na razdoblje prije izmjena i traje do kraja listopada svake godine. Banke se pravodobno obavješćuju o konačnim odlukama na temelju SREP‑a a nadzor je učinkovitiji jer su izmjene u skladu s ciljevima reforme SREP‑a za povećanje učinkovitosti.

Ključne faze:

• Sastanci u okviru nadzornog dijaloga počinju krajem lipnja i završavaju do sredine srpnja. Od banaka se očekuje da u skladu s tim vremenskim rasporedom po potrebi prilagode svoje planove i učinkovito se pripreme za sastanke kako bi omogućile smislene rasprave o nadzoru.
• Razdoblje za saslušanje počinje početkom kolovoza. Budući da je riječ o razdoblju ljetnih godišnjih odmora, pravo na saslušanje produljeno je s dva na četiri tjedna, do kraja mjeseca, kako bi banke imale više vremena za preispitivanje nacrta odluka na temelju SREP‑a i ostvarivanje prava na saslušanje.
• Konačne odluke na temelju SREP‑a priopćavaju se do kraja listopada, a ne do prosinca kao prije izmjena. Nadzorna tijela obvezuju se na skraćenje vremena do donošenja odluke, čime istodobno pridonose boljem planiranju sljedećeg nadzornog ciklusa.

Kako smo poboljšali predložak za odluke na temelju SREP‑a?

Odluke na temelju SREP‑a postale su jednostavnije: usmjerene su na najvažnije rizike i nadzorne mjere kako bi bankama bilo jasno koja pitanja izazivaju zabrinutost nadzornih tijela.

Format odluka na temelju SREP‑a revidiran je kako bi bile jasnije i kako bi se bolje istaknuli glavni dijelovi. Glavni razlozi za zabrinutost i primjenjivi zahtjevi navode se u posebnim odjeljcima odluke na temelju SREP‑a. Kvalitativni zahtjevi i preporuke navode se u prilogu. Banke će stoga moći brzo pronaći glavne mjere, ali će im se pružiti i detaljno objašnjenje nadzornih očekivanja. Banke se u svakom slučaju podsjeća da moraju pravodobno poduzeti daljnje aktivnosti povezane s nadzornim radnjama o kojima su obaviještene tijekom godine.

Poboljšanim formatom povećava se transparentnost i pomaže bankama u razumijevanju rezultata SREP‑a. To ne znači da će se usmjerenje nadzora promijeniti ili da će se nadzor smanjiti. Zbog promjene formata prestali smo bankama slati popratne dopise uz odluke na temelju SREP‑a. Kao dopuna toj komunikaciji organiziraju se sastanci u okviru nadzornog dijaloga, na kojima će banke dobiti dodatne informacije koje bi trebale prenijeti svojim upravama i nadzornim odborima.

Što se promijenilo u daljnjim aktivnostima na temelju nalaza nadzora?

Razvili smo novi, višerazinski pristup daljnjim aktivnostima koje proizlaze iz nadzornih nalaza i mjera. On nadzornim tijelima pomaže da se usredotoče na najvažnija pitanja i lakše provedu daljnje aktivnosti na temelju manje ozbiljnih nalaza. U skladu s tim pristupom:

• Manje ozbiljni nalazi (svi nalazi F1 i većina nalaza F2) automatski se rješavaju »podsjetnicima radi rješavanja« (preporuke) ili »podsjetnicima radi usklađivanja« (obveze) u vezi s provjerama internih modela. Kako bi se utvrđeni nedostatci smatrali otklonjenima, dovoljno je da banke potvrde da su poduzele odgovarajuće mjere za postizanje usklađenosti, odnosno ne moraju dostaviti dodatnu dokumentaciju. No one moraju pet godina čuvati sve dokaze da su ti problemi pravilno riješeni za potrebe mogućih naknadnih nasumičnih provjera. Mjere na temelju nalaza F1 i F2 sadržavaju standardizirane formulacije i standardni rok ako zajednički nadzorni tim ne odluči drukčije.
• Kada je riječ o ozbiljnim nalazima (F3 i F4), zajednički nadzorni timovi nastavljaju redovito praćenje.
• Banke će u svakom trenutku na našem vanjskom portalu moći provjeriti status svih nalaza i mjera te same potvrditi da su mjere provedene u skladu s višerazinskim pristupom.

Rješavanje manje ozbiljnih nalaza primjenom odgovarajućih postupaka unutarnjeg upravljanja odgovornost je banaka. Zajednički nadzorni timovi ne provjeravaju aktivno kako su banke riješile te nalaze, ali mogu provoditi nasumične provjere. Utvrde li se nepodudarnosti u vezi s provedbom korektivnih mjera, zajednički nadzorni timovi uzimaju ih u obzir u kontinuiranim procjenama i mogu, po potrebi, utvrditi nove posebne nalaze. Ovisno o prirodi problema i njegovu eventualnom ponavljanju mogu se provesti daljnje nadzorne aktivnosti ili, u ozbiljnijim slučajevima, provedbene mjere.

Kada je ESB počeo primjenjivati novu metodologiju za određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa?

Revidirana metodologija za određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa (engl. Pillar 2 requirement, P2R) objavljena je 18. studenoga 2025. a ESB ju je počeo primjenjivati na početku ciklusa SREP‑a u 2026. Zahtjevi u sklopu drugog stupa zasnovani na novoj metodologiji primjenjuju se od 1. siječnja 2027. Za više pojedinosti vidi posebnu ESB‑ovu mrežnu stranicu o zahtjevu u sklopu drugog stupa.

Što smo naučili iz simulacije? Hoće li se kapitalni zahtjevi promijeniti?

U 2025. proveli smo simulaciju kako bismo procijenili učinak promjena. Nadzorna tijela potvrdila su u povratnim informacijama da je nova metodologija jednostavnija i lakša za primjenu nego prošli pristup te da i dalje omogućuje određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa u skladu s procjenom rizika u sklopu SREP‑a. Način na koji preispitujemo i procjenjujemo rizike kojima su izložene pojedinačne banke neće se promijeniti.

Budući da je revidirana metodologija i dalje blisko povezana s procjenama rizika u sklopu SREP‑a, iz kojih je vidljivo mišljenje nadzornog tijela o profilu rizičnosti pojedinačnih banaka, ne očekujemo da će dovesti do naglih promjena kapitalnih zahtjeva na razini sustava. Zahtjevi u sklopu drugog stupa za europske banke i dalje će proizlaziti iz profila rizičnosti pojedinačnih banaka i unutarnjih kontrola koje su banke uspostavile za smanjenje rizika kojima su izložene.

Što za banke u praksi znači prelazak na novu metodologiju?

Revidirana metodologija primjenjuje se u sklopu SREP‑a, čiji su rezultati i dalje glavni način obavješćivanja banaka o nadzornim očekivanjima i zahtjevima. Iako se pristup određivanju zahtjeva u sklopu drugog stupa mijenja, banke će nastaviti dobivati jasne informacije o tome kako pojedinačne procjene rizika pridonose konačnim rezultatima.

Nova metodologija olakšava bankama razumijevanje rezultata povezanih s drugim stupom i postupanje u skladu s njima.

Kako su u revidiranu metodologiju za određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa uključene preporuke iz izvješća Stručne skupine za preispitivanje SREP‑a objavljenog 2023.?

Nadzorni odbor odlučio je preispitati metodologiju za određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa u okviru šire reforme SREP‑a, pri čemu je uzeo u obzir preporuke neovisne Stručne skupine objavljene 2023., kako bi je učinio jednostavnijom i pouzdanijom.

Revidirana metodologija učinkovita je i mnogo jednostavnija za primjenu, što je potvrđeno u simulaciji provedenoj s nadzornim tijelima. Ocjene na temelju SREP‑a, koje su glavni element naše nadzorne metodologije, i dalje su polazna točka za određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa. Značajni rizici koji nisu uopće ili nisu dostatno pokriveni u sklopu prvog stupa mogu i u skladu s novom metodologijom vrlo izravno utjecati na određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa. Prosudba ostaje temelj metodologije, ali je ograničena i podliježe preispitivanju koje provodi druga linija obrane.

Osim toga, nova metodologija za određivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa više ne počiva na podatcima dobivenima postupkom procjene adekvatnosti internog kapitala (engl. internal capital adequacy assessment process, ICAAP). Međutim, procjena pouzdanosti ICAAP‑a i dalje se uzima u obzir u procjenama poslovnih modela, unutarnjeg upravljanja, kontrola rizika i cjelokupnog upravljanja rizicima u sklopu SREP‑a, pa može utjecati na kapitalne zahtjeve. To se prije svega odnosi na preporuku 2.3. iz izvješća Stručne skupine iz 2023.

Nadalje, nova metodologija omogućit će, u skladu s preporukom 3.2. Stručne skupine, izravniji utjecaj na kapitalne zahtjeve u sklopu drugog stupa ako se moguće dugotrajne slabosti, na primjer povezane s unutarnjim kontrolama ili upravljanjem, ne otklone brzo ili ako se druge nadzorne mjere pokažu nedostatnima.