Mogućnosti pretraživanja
Početna stranica Mediji Objašnjenja Istraživanje i publikacije Statistika Monetarna politika €uro Plaćanja i tržišta Zapošljavanje
Prijedlozi
Razvrstaj po:

Česta pitanja o budućem postupku SREP

Posljednji put posuvremenjeno 18. studenog 2025.

Zašto smo preispitivali SREP?

Zadaće nadzora banaka ESB‑a provode se u okružju koje se mijenja pod utjecajem strukturnih promjena, vanjskih šokova i novih rizika koji pridonose velikoj neizvjesnosti. Kako bismo i dalje ispunjavali zadaću održavanja sigurnosti europskih banaka, preispitali smo postupak nadzorne provjere i ocjene (engl. Supervisory Review and Evaluation Process, SREP) kojim redovito provjeravamo stanje banaka radi poboljšanja njegove učinkovitosti i djelotvornosti na temelju preporuka o pojednostavnjenju SREP‑a iznesenih u izvješću stručne skupine za preispitivanje SREP‑a, izvješću Europskog revizorskog suda i povratnim informacijama svih dionika.

Što smo željeli postići preispitivanjem SREP‑a?

Reformom se nastoje omogućiti jednostavniji i fleksibilniji nadzorni postupci te kraće trajanje SREP‑a. Njezin je cilj, među ostalim, promicanje i očuvanje nadzorne kulture koja je usmjerenija na ključne rizike i potiče kvalitativnu prosudbu prilagođenu pojedinačnim bankama te odlučno i pravodobno poduzimanje mjera kada je to potrebno. Naposljetku, zahvaljujući tim promjenama moći ćemo jasnije komunicirati s bankama koje nadziremo i naš će rad biti učinkovitiji, transparentniji i predvidljiviji.

Kako mijenjamo SREP?

  • Usmjerenija procjena rizika. Nadzornim tijelima daje se veća fleksibilnost kako bi dala prednost ključnim rizicima i usredotočila se na njih u procjenama. Pritom će primjenjivati višegodišnji pristup koji će im omogućiti da temeljito preispitaju sve važne rizike tijekom višegodišnjeg razdoblja u skladu s okvirom za toleranciju rizika, umjesto da svake godine procjenjuju sve rizike. Taj fleksibilni pristup omogućit će zajedničkim nadzornim timovima učinkovitiju raspodjelu resursa, pri čemu se naši nadzorni standardi neće ublažiti.
  • Bolja integracija nadzornih aktivnosti. U novom se SREP‑u u većoj mjeri povezuje planiranje nadzora na licu mjesta, dubinskih analiza i horizontalnih tematskih provjera kako bi se dobio strukturiran i sveobuhvatan pregled rizika banaka. Poboljšanjem postupka planiranja nadzornih aktivnosti postižu se veće sinergije i bankama se omogućuje bolje razumijevanje nadzornih prioriteta.
  • Uporaba svih nadzornih alata. Omogućuje se pravodobnija i djelotvornija eskalacija kada nedostatci nisu odmah otklonjeni. Nadzorni alati uključuju obvezujuće kvalitativne zahtjeve i, prema potrebi, provedbene mjere i sankcije.
  • Unaprijeđena komunikacija. Odluke na temelju SREP‑a usmjerene su na ključne rizike i nadzorna očekivanja. Ako procjene ne pokažu značajne promjene u profilu rizičnosti banke, odluke na temelju SREP‑a mogu se posuvremenjivati rjeđe nego jednom godišnje.
  • Stabilnija metodologija. Nadzorne metodologije jednostavnije su i stabilnije. Stabilnim metodologijama s vremenom se postiže dosljednost, što omogućuje veću predvidljivost nadzora za banke i bolju usporednu analizu.
  • Poboljšana uporaba IT sustava i analitike. ESB‑ova digitalna agenda predviđa ulaganja u IT sustave i analitiku podataka u razdoblju od 2024. do 2028. i uvođenje naprednih tehnologija, kao što je generativna umjetna inteligencija, koje će nadzornim tijelima pomoći u obavljanju rutinskih zadaća.

Kako mijenjamo vremenski raspored SREP‑a?

Optimizirali smo vremenski raspored SREP‑a u 2025., te će postupak završiti do kraja listopada, što je ranije nego prethodnih godina. Banke će biti pravodobno obaviještene o konačnim odlukama na temelju SREP‑a a nadzor će biti učinkovitiji jer su izmjene u skladu s ciljevima reforme SREP‑a za povećanje učinkovitosti.

Ključne faze:

  • Sastanci u okviru nadzornog dijaloga trebali bi započeti krajem lipnja i završiti do sredine srpnja. Od banaka se zahtijeva da provedu sve potrebne prilagodbe i učinkovito se pripreme za sastanke kako bi omogućile smislene rasprave o nadzoru.
  • Razdoblje za saslušanje trebalo bi započeti početkom kolovoza. S obzirom na ljetno razdoblje, pravo na saslušanje produljuje se s dva na četiri tjedna do kraja mjeseca kako bi banke imale više vremena za preispitivanje nacrta odluka na temelju SREP‑a i ostvarivanje prava na saslušanje.
  • Konačne odluke na temelju SREP‑a priopćit će se do kraja listopada, a ne do prosinca kao u prošlom ciklusu. Nadzorna tijela zalažu se za skraćenje vremena do donošenja odluke, čime pridonose boljem planiranju sljedećeg nadzornog ciklusa.

Ako procjene pokažu da nema značajnih promjena u profilu rizičnosti institucije i da nisu potrebne promjene postojećih mjera, u određenim se uvjetima odluke na temelju SREP‑a mogu posuvremenjivati rjeđe. Taj će se pristup, koji se prije primjenjivao na ograničen broj banaka, sada proširiti.

Njime se uspostavlja ravnoteža između učinkovite i pravodobne komunikacije i dužne pažnje, što nadzorni postupak čini bržim i prilagodljivijim.

Kako poboljšavamo predložak za odluke na temelju SREP‑a?

Nove odluke na temelju SREP‑a postale su jednostavnije i usmjerene na najvažnije rizike i nadzorne mjere kako bi bankama bilo jasno koja pitanja izazivaju zabrinutost nadzornih tijela.

Format odluka na temelju SREP‑a za 2025. revidiran je kako bi se povećala njihova jasnoća i usmjerenost. Glavni razlozi za zabrinutost i primjenjivi zahtjevi bit će navedeni u posebnim odjeljcima nove odluke na temelju SREP‑a. Kvalitativni zahtjevi i preporuke bit će navedeni u prilogu. Banke će stoga moći brzo pronaći glavne mjere, ali će im se pružiti i detaljno objašnjenje nadzornih očekivanja. Banke se u svakom slučaju podsjeća da moraju pravodobno poduzeti daljnje aktivnosti povezane s nadzornim radnjama o kojima su obaviještene tijekom godine.

Novim formatom nastoji se povećati transparentnost i omogućiti bankama lakše i bolje razumijevanje rezultata SREP‑a. To ne znači da će se usmjerenje nadzora promijeniti ili da će se nadzor smanjiti. Zbog promjene formata bankama ćemo prestati slati popratne dopise uz odluke na temelju SREP‑a. Komunikaciju ćemo dopuniti sastancima u okviru nadzornog dijaloga, na kojima će banke dobiti dodatne informacije koje bi trebale prenijeti svojim upravnim i nadzornim odborima.

Kako mijenjamo daljnje aktivnosti koje proizlaze iz nalaza nadzora?

Razvili smo novi, višerazinski pristup daljnjim aktivnostima koje proizlaze iz nadzornih nalaza i mjera. On će nadzornim tijelima pomoći da se usredotoče na najvažnija pitanja i lakše provedu daljnje aktivnosti na temelju manje ozbiljnih nalaza. U skladu s tim pristupom:

  • Manje ozbiljni nalazi (svi nalazi F1 i većina nalaza F2) automatski će se rješavati »podsjetnicima radi rješavanja« (preporuke) ili »podsjetnicima radi usklađivanja« (obveze) u vezi s provjerama internih modela. Kako bi se utvrđeni nedostatci smatrali otklonjenima, bit će potrebno da banke jednostavno potvrde da su poduzele odgovarajuće mjere za postizanje usklađenosti. Neće morati dostaviti dodatnu dokumentaciju. No morat će pet godina čuvati dokaze da su ti problemi pravilno riješeni radi mogućih naknadnih nasumičnih provjera. Mjere na temelju nalaza F1 i F2 sadržavat će standardizirane formulacije i standardni rok ako zajednički nadzorni tim ne odluči drukčije.
  • Kada je riječ o ozbiljnim nalazima (F3 i F4), zajednički nadzorni timovi nastavit će redovito praćenje.
  • Banke će u svakom trenutku na vanjskom portalu moći provjeriti status svih nalaza i mjera.

Rješavanje manje ozbiljnih nalaza primjenom odgovarajućih postupaka unutarnjeg upravljanja odgovornost je banaka. Zajednički nadzorni timovi neće aktivno provjeravati kako su banke riješile te nalaze, ali mogu provoditi nasumične provjere. Utvrde li se nepodudarnosti u vezi s provedbom korektivnih mjera, zajednički nadzorni timovi uzet će ih u obzir u kontinuiranim procjenama i mogu, po potrebi, utvrditi nove posebne nalaze. Ovisno o prirodi problema i njegovu ponavljanju mogu se provesti daljnje nadzorne aktivnosti ili, u najozbiljnijim slučajevima, provedbene mjere.

Što se dogodilo od naše posljednje objave o revidiranoj metodologiji za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa?

Mnogo se toga dogodilo otkad smo u ožujku ove godine posljednji put obavijestili javnost o revidiranoj metodologiji za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa. Naime, proveli smo simulaciju sa svim zajedničkim nadzornim timovima kako bismo potvrdili da se metodologijom postižu ciljevi veće jednostavnosti, učinkovitosti i osjetljivosti na rizike u sklopu drugog stupa, odnosno rizike koji nisu uopće ili nisu dostatno pokriveni u sklopu prvog stupa. Budući da su rezultati simulacije bili zadovoljavajući, metodologija će se početi primjenjivati u ciklusu SREP‑a u 2026.

Što smo naučili iz simulacije? Hoće li se kapitalni zahtjevi promijeniti?

Nadzorna tijela potvrdila su u povratnim informacijama da je nova metodologija jednostavnija i lakša za primjenu nego prošli pristup te da i dalje omogućuje utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa u skladu s procjenom rizika u sklopu SREP‑a. Način na koji preispitujemo i procjenjujemo rizike kojima su izložene pojedinačne banke neće se promijeniti.

Budući da je revidirana metodologija i dalje blisko povezana s procjenama rizika u sklopu SREP‑a, iz kojih je vidljivo mišljenje nadzornog tijela o profilu rizičnosti svake banke, ne očekujemo da će dovesti do naglih promjena kapitalnih zahtjeva u sustavu. Kapitalni zahtjevi u sklopu drugog stupa za europske banke i dalje će proizlaziti iz profila rizičnosti pojedinačnih banaka i unutarnjih kontrola koje su banke uspostavile za smanjenje tih rizika.

Što za banke u praksi znači prelazak na novu metodologiju?

Revidirana metodologija primjenjivat će se u sklopu SREP‑a, čiji su rezultati i dalje glavni način obavješćivanja banaka o nadzornim očekivanjima i zahtjevima. Iako se pristup utvrđivanju zahtjeva u sklopu drugog stupa mijenja, banke će nastaviti dobivati jasne informacije o tome kako pojedinačne procjene rizika pridonose konačnim rezultatima.

Prelaskom na novu metodologiju bankama će se olakšati razumijevanje rezultata povezanih s drugim stupom i postupanje u skladu s njima.

Kada će se početi primjenjivati nova metodologija za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa?

ESB će početi primjenjivati novu metodologiju od ciklusa SREP‑a u 2026. Više pojedinosti o revidiranoj metodologiji za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa nedavno je objavljeno ovdje. Zahtjevi u sklopu drugog stupa zasnovani na novoj metodologiji stupit će na snagu 1. siječnja 2027.

Kako su u revidiranu metodologiju za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa uključene preporuke iz izvješća stručne skupine za preispitivanje SREP‑a objavljenog 2023.?

Nadzorni odbor odlučio je preispitati metodologiju za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa u okviru šire reforme SREP‑a, pri čemu je uzeo u obzir preporuke neovisne stručne skupine objavljene 2023. kako bi je učinio jednostavnijom i pouzdanijom.

Revidirana metodologija učinkovita je i mnogo jednostavnija za primjenu, što je potvrđeno u simulaciji provedenoj s nadzornim tijelima. Ocjene na temelju SREP‑a, koje su najsnažniji element naše nadzorne metodologije, i dalje su polazna točka za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa a novom se metodologijom i dalje postiže da značajni rizici koji nisu uopće ili nisu dostatno pokriveni u sklopu prvog stupa vrlo izravno utječu na zahtjev u sklopu drugog stupa. Prosudba ostaje temelj metodologije, ali je ograničena i podliježe preispitivanju koje provodi druga linija obrane.

Osim toga, nova metodologija za utvrđivanje zahtjeva u sklopu drugog stupa više ne počiva na podatcima dobivenima postupkom procjene adekvatnosti internog kapitala (engl. internal capital adequacy assessment process, ICAAP). Međutim, procjena pouzdanosti ICAAP‑a i dalje se uzima u obzir u procjenama poslovnih modela, unutarnjeg upravljanja, kontrola rizika i cjelokupnog upravljanja rizicima u sklopu SREP‑a, pa može utjecati na kapitalne zahtjeve. To se prije svega odnosi na preporuku 2.3. iz izvješća stručne skupine iz 2023.

Nadalje, nova metodologija omogućit će izravniji utjecaj na kapitalne zahtjeve u sklopu drugog stupa ako se moguće dugotrajne slabosti, na primjer povezane s unutarnjim kontrolama ili upravljanjem, ne otklone odmah ili ako se druge nadzorne mjere pokažu nedostatnima u skladu s preporukom 3.2. stručne skupine.

Prijava povreda, tzv. zviždanje