Nacionalne ovlasti koje provodi ESB
Većina nadzornih ovlasti ESB‑a, a to su na primjer ovlasti propisane uredbom o SSM‑u ili direktivom i uredbom o kapitalnim zahtjevima, utemeljena je na pravu EU‑a. ESB te ovlasti primjenjuje na sve značajne banke u sklopu europskog nadzora banaka. Provodi i određene ovlasti koje su mu dodijeljene nacionalnim pravom, a nisu izričito spomenute u pravu EU‑a. Te nacionalne ovlasti nisu usklađene na europskoj razini i odnose se samo na banke u državi u kojoj se primjenjuje određeno nacionalno pravo.
Nacionalne ovlasti mogu uključivati ovlast za odobravanje:
- spajanja banaka
- stjecanja ili prodaje imovine ili obveza
- izmjena statuta banaka
- projekata eksternalizacije
- poslovanja u trećim zemljama.
Banke koje ESB izravno nadzire u pravilu moraju podnijeti ESB‑u sve zahtjeve i obavijesti povezane s tim ovlastima (vidi »dopis o ulaznoj točki« koji se šalje bankama). ESB potom izdaje nadzornu odluku upućenu odgovarajućoj banci, kojom odobrava provedbu planirane aktivnosti ili iznosi prigovor. U nekim slučajevima činjenica da nadzorno tijelo nije iznijelo prigovor u zadanom roku znači da je dalo implicitno odobrenje. U tim slučajevima ESB ne mora izdati nadzornu odluku. Nacionalno pravo može sadržavati i dodatne zahtjeve za banke te posebne kriterije za nadzornu procjenu.
Dopis o ulaznoj točkiNovosti o određenim temama
Ovlasti povezane s pokrivenim obveznicama
Kada je 2017. bankama poslan dopis o ulaznoj točki, još se raspravljalo o jasnom razgraničenju nadležnosti ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela kada je riječ o izdavanju pokrivenih obveznica. ESB je 2018. u suradnji s Europskom komisijom dodatno pojasnio to pitanje kako slijedi:
ESB je nadležan odlučiti o općem odobrenju za izdavanje pokrivenih obveznica kad god je to propisano nacionalnim pravom.
U državama u kojima se osim općeg odobrenja za rad banke zahtijeva i opće odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica (npr. u Austriji, Belgiji, Cipru, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Irskoj i Luksemburgu), o tom odobrenju odlučuje ESB. Nadležnost ESB‑a na tom području povezana je s njegovom isključivom nadležnošću za davanje odobrenja u sklopu zajedničkih postupaka za značajne i manje značajne kreditne institucije (osim u slučaju Belgije). U skladu s tim kreditne institucije koje namjeravaju tražiti opće odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica trebaju podnijeti zahtjev odgovarajućem nacionalnom nadležnom tijelu u skladu s postupkom davanja odobrenja kreditnim institucijama.
U državama u kojima je izdavanje pokrivenih obveznica obuhvaćeno općim odobrenjem za rad banke, navedeno pojašnjenje ne podrazumijeva prijenos nadležnosti između nacionalnih nadležnih tijela i ESB‑a. U isključivoj nadležnosti nacionalnih nadležnih tijela ostaju i odobravanje pojedinačnih programa izdavanja i izdanja pokrivenih obveznica te provođenje kontinuiranog nadzora pokrivenih obveznica.