Što je SREP?

16. lipnja 2016. (posuvremenjeno 13. studenoga 2017.)

Nadzornici redovito procjenjuju i mjere rizike za pojedinačne banke. Ta osnovna aktivnost naziva se postupak nadzorne provjere i ocjene (engl. Supervisory Review and Evaluation Process, SREP). Riječ je o sažimanju nadzorničkih zaključaka za određenu godinu i davanju »zadaće« bankama.

SREP tako pokazuje zadovoljava li banka kapitalne zahtjeve i kako se nosi s rizicima. U odluci na temelju SREP-a, koju nadzornik na kraju procesa šalje banci, postavljeni su glavni ciljevi s obzirom na uočene probleme. Banka te probleme potom mora riješiti u određenom razdoblju.

Što sve nadzornici provjeravaju?

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti, ključno je ocijeniti banke prema zajedničkom mjerilu. SREP nadzornicima pruža usklađen skup alata za ispitivanje profila rizičnosti banke s četiriju različitih aspekata.

Kako nadzornici provjeravaju zdravlje banke

poslovni model

poslovni model
Ima li banka održivu poslovnu strategiju?

unutarnje upravljanje i upravljanje rizicima

unutarnje upravljanje i upravljanje rizicima
Jesu li upravljačka tijela primjerena i upravlja li se rizicima na odgovarajući način?

kapital

kapital
Ima li banka dovoljno zaštitnih slojeva kapitala za apsorpciju gubitaka?

likvidnost

likvidnost
Je li banka sposobna zadovoljiti kratkoročne potrebe za gotovinom?

  1. Poslovni model: nadzornici procjenjuju održivost modela banke, odnosno ima li banka široku lepezu aktivnosti ili je usredotočena na samo nekoliko aktivnosti. Banka koja je, na primjer, usredotočena isključivo na teretno brodarstvo bila bi iznimno osjetljiva na usporavanje rasta svjetske trgovine ili previše velikodušno kreditiranje brodogradnje i mora upravljati tim rizikom.
  2. Unutarnje upravljanje i upravljanje rizicima: nadzornici promatraju organizacijsku strukturu tako što prate upravljačka tijela i provjeravaju upravlja li se rizicima na odgovarajući način.
  3. Rizik za kapital: nadzornici analiziraju ima li banka sigurnosnu mrežu koja bi bila dovoljna da apsorbira gubitke od, na primjer, kibernapada na informacijski sustav banke, naglog pada cijena nafte ili nemogućnosti dužnika da pravodobno otplate kredite.
  4. Rizici za likvidnost i izvore financiranja: nadzornici provjeravaju sposobnost banke da zadovolji ad hoc potrebe za gotovinom, na primjer, u razdobljima gospodarske neizvjesnosti kada štediše mogu podići mnogo više novca nego što je uobičajeno.

Kako se SREP provodi?

Zajednički nadzorni timovi SREP provode kontinuirano, a jednom godišnje sastavljaju odluku na temelju SREP-a. Svaka banka dobiva dopis s posebnim mjerama koje mora provesti u sljedećoj godini.

Odluka na temelju SREP-a oblikovana je prema pojedinačnom profilu banke. Općenito, svaka banka mora ispuniti zakonske zahtjeve povezane s najmanjom količinom kapitala koji mora držati. To se često naziva »prvi stup«.

No tu je i SREP. U odluci na temelju SREP-a, koja je oblikovana prema pojedinačnoj banci, nadzornik od banke može zatražiti da drži dodatni kapital i/ili joj može postaviti kvalitativne zahtjeve (što se obično naziva »drugi stup«). Kvalitativni zahtjevi mogu se odnositi na strukturu upravljanja bankom ili na njezina upravljačka tijela.

Osim toga, pojedinačne odluke na temelju SREP-a podupiru druge nadzorne aktivnosti te pridonose temeljitom i kontinuiranom praćenju banaka. Uzimaju se u obzir pri strateškom i operativnom planiranju sljedećeg nadzornog ciklusa te izravno utječu na učestalost i dubinu nadzornih aktivnosti na licu mjesta i izvan njega za određenu banku.

Što to znači za banke?

Svaka banka je drugačija: dio ih je usredotočen na tradicionalno poslovno bankarstvo, dok se druge brinu o financijskoj imovini poduzeća. Dio ih je izložen pojedinom sektoru, dok druge šire aktivnosti po različitim segmentima.

Razlike se odražavaju u opsegu, intenzivnosti i učestalosti pojedinačnih provjera za pojedinačnu banku, a pravičan i dosljedan nadzor osiguran je primjenom zajedničke metodologije. Nadzornici iz ESB-a i nacionalni nadzornici, udruženi u zajedničkim nadzornim timovima, uzimaju u obzir mogući utjecaj banke na financijski sustav, njezinu rizičnost i njezin status, odnosno je li riječ o matičnom subjektu, društvu kćeri ili zasebnoj instituciji.

Uobičajeni su zahtjevi nadzornika da banka drži više kapitala kao dodatnu zaštitu ili da proda određene kreditne portfelje kako bi smanjila kreditni rizik. U krajnjem slučaju nadzornik od banke može zatražiti promjenu u upravljačkim tijelima ili prilagodbu poslovne strategije radi veće profitabilnosti.

Je li SREP nešto novo?

Sam SREP nije nov, prije su ga provodili nacionalni nadzornici. U SREP-u koji provodi jedinstveni nadzorni mehanizam novo je to što se na sve značajne banke u europodručju primjenjuje zajednička metodologija i zajednički vremenski raspored.

SREP je uveden 2004. sporazumom Basel II, koji je izradio Bazelski odbor za nadzor banaka. Posuvremenjena pravila provedena su 2006. u cijeloj Europskoj uniji i otad ih primjenjuju nacionalni nadzornici.

Najveće banke europodručja, koje ESB izravno nadzire, znaju što mogu očekivati: proces postaje transparentniji, a korist od veće usklađenosti zahtjeva imaju osobito banke s prekograničnim aktivnostima.

ESB je prve odluke na temelju SREP-a poslao početkom 2015. One su se još uvijek temeljile na nacionalnim pristupima i bile su dopunjene rezultatima provjere financijskog zdravlja iz 2014., koja je nazvana »sveobuhvatna procjena«.

Tek se drugi krug odluka na temelju SREP-a, koje su dovršene krajem 2015., temeljio na zajedničkom pristupu primijenjenom u cijelom europodručju. Bio je to važan korak prema postizanju jednakih uvjeta u europskom bankarstvu.