Supervisory approach and methodologies

U pristupu i metodologijama koje primjenjuje u nadzoru i nadgledanju nadzora manje značajnih institucija ESB uspostavlja ravnotežu između usklađivanja s jedne strane i poštovanja lokalnih specifičnosti i razmjernosti s druge strane.

Nadzor banaka ESB‑a u suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima svake godine provodi temeljitu procjenu glavnih rizika i ranjivosti značajnih institucija koje ESB izravno nadzire te utvrđuje strateške prioritete za sljedeće tri godine. Tim se prioritetima, koji se izravno primjenjuju na značajne institucije, usmjeravaju nacionalna nadležna tijela koja određuju prioritete nadzora manje značajnih institucija u svojim jurisdikcijama i pritom uzimaju u obzir lokalne specifičnosti i načelo razmjernosti.

• Nadzorni prioriteti i procjena rizika i ranjivosti
• Izvješće o nadzoru manje značajnih institucija za 2022.

Primjenom načela razmjernosti postiže se usklađenost nadzornih očekivanja i zahtjeva s veličinom, sistemskom važnošću i profilom rizičnosti nadziranih banaka te djelotvorna raspodjela nadzornih resursa.

To u biti znači da se narav i intenzivnost nadzora prilagođavaju svakoj banci, pri čemu se uzimaju u obzir njezin profil rizičnosti, poslovni model i veličina, a da se pritom ne ugrozi razboritost njezina poslovanja. U EBA‑inim Smjernicama o internom upravljanju sadržani su, u općim crtama, načini i značajke o kojima je riječ u primjeni načela razmjernosti.

U jedinstvenom nadzornom mehanizmu (engl. Single Supervisory Mechanism, SSM) načelo razmjernosti primjenjuje se u nadzoru i nadgledanju nadzora na više načina.

Sustav razvrstavanja glavno je ishodište primjene razmjernosti. U prvom redu, razlikovanje značajnih od manje značajnih institucija mjerilo je za prilagodbu intenzivnosti nadzora. Osim toga, manje značajne institucije dodatno se svrstavaju u male i jednostavne kreditne institucije u skladu s uredbom o kapitalnim zahtjevima (engl. Capital Requirements Regulation, CRR) II i u visokorizične manje značajne institucije i manje značajne institucije s velikim utjecajem u skladu s metodologijom sadržanom u okvirnoj uredbi o SSM‑u. U sustavu razvrstavanja na osnovi profila rizičnosti, poslovnog modela i veličine banaka određuju su različite razine nadzornog djelovanja (u pogledu učestalosti, opsega i dubine nadzornih provjera) i dužnosti (na primjer kada je riječ o nadzornom izvješćivanju). 

U skladu s okvirom nadzornog izvješćivanja, načelo razmjernosti primjenjuje se tako da se smanji opseg financijskog izvješćivanja za manje institucije, kojima je selektivnije dostavljanje podataka primjerenije nego puno izvješćivanje. Više pojedinosti možete pronaći u odjeljku o izvješćivanju.

Metodologije za procjenu u sklopu postupka nadzorne provjere i ocjene (engl. Supervisory Review and Evaluation Process, SREP) ključan su element nadzorne provjere jer se njima određuju različite razine intenzivnosti nadzora i manje značajne institucije svrstavaju u različite prioritetne kategorije, i to prije svega u pogledu učestalosti i granularnosti nadzornih procjena. U odnosu na metodologije SREP‑a koje se primjenjuju na značajne institucije, metodološki okvir SREP‑a za manje značajne institucije sadržava očekivanja te razine podrobnosti i učestalosti procjene koji su uglavnom manje intenzivni.

Naposljetku, načelo razmjernosti primjenjuje se i u mnogim drugim metodologijama nadzorne procjene, na primjer u ESB-ovim procjenama sposobnosti i primjerenosti.

Govor Penttija Hakkarainena o razmjernosti u nadzoru banaka, Basel, 9. svibnja 2019.

Uredbom o kapitalnim zahtjevima II uveden je pojam male i jednostavne institucije. Da bi se smatrala malom i jednostavnom, institucija mora ispuniti devet kriterija iz odgovarajućeg članka CRR‑a.

U prvom su redu banke te koje same utvrđuju jesu li male i jednostavne institucije i u načelu to kontinuirano čine. Od manje značajnih institucija očekuje se da obavijeste svoja nacionalna nadležna tijela kada im se promijeni status, odnosno kada ispune kriterije za malu i jednostavnu instituciju iz CRR‑a ili kada te kriterije prestanu ispunjavati. No to ne sprječava nacionalna nadležna tijela da, u skladu s odgovarajućim kriterijima iz CRR‑a, utvrde trebaju li se banke koje nadziru smatrati malim i jednostavnim institucijama te o ishodu obavijeste banke o kojima je riječ. Status male i jednostavne institucije ima posljedice za, na primjer, financijsko izvješćivanje o provedbenim tehničkim standardima.

U vezi s ESB‑ovim nadgledanjem nadzora manje značajnih institucija u okvirnoj uredbi o SSM‑u kaže se da »ESB određuje opće kriterije, posebno uzimajući u obzir profil rizičnosti i mogući utjecaj na domaći financijski sustav predmetnog manje značajnog nadziranog subjekta, kako bi utvrdio za koje manje značajne nadzirane subjekte se dostavljaju koje informacije«.

ESB razlikuje manje značajne institucije s velikim utjecajem od visokorizičnih manje značajnih institucija.

Postupak utvrđivanja manje značajnih institucija s velikim utjecajem provodi se jednom godišnje i ishod se objavljuje. Za razliku od toga, popis visokorizičnih manje značajnih institucija posuvremenjuje se svaka tri mjeseca i ishod se ne objavljuje.

Tim sustavom razvrstavanja služe se ESB i nacionalna nadležna tijela u sklopu okvira za obavješćivanje, ali on utječe i na intenzivnost nadzora, na primjer na učestalost procjena na temelju SREP‑a.

Popis manje značajnih institucija s velikim utjecajem

Postupkom nadzorne provjere i ocjene (SREP) promiče se otpornost bankovnog sustava i pouzdano pružanje financijskih usluga gospodarstvu. U sklopu SREP-a provodi se sveobuhvatna procjena strategija, postupaka i rizika banaka te prospektivno procjenjuje koliko kapitala pojedinoj banci treba za pokrivanje rizika.

Od 2015. ESB i nacionalna nadležna tijela surađuju u razvoju zajedničke metodologije SREP‑a za manje značajne institucije koja se temelji na EBA‑inim smjernicama za SREP i polazi od metodologije SREP‑a za manje značajne institucije i postojećih nacionalnih metodologija SREP‑a.

SREP‑om za manje značajne institucije promiče se nadzorna konvergencija u sektoru manje značajnih institucija te podupire minimalna razina usklađenosti i povezanosti procjena značajnih institucija i manje značajnih institucija. Nacionalna nadležna tijela, u svojstvu tijela za izravni nadzor manje značajnih institucija, zadržat će punu odgovornost za provedbu procjena i odlučivanje o primjerenim kapitalnim, likvidnosnim i kvalitativnim mjerama.

Metodologija SREP‑a zasniva se na načelu razmjernosti jer se njome određuje minimalna razina djelovanja nadzornih tijela u odnosu na neku manje značajnu instituciju. Razina nadzornog djelovanja ovisi o razini prioriteta koja je dodijeljena toj manje značajnoj instituciji i vrsti njezinih poslovnih aktivnosti (takozvani model minimalnih nadzornih aktivnosti). Stoga se SREP razlikuje od jedne do druge manje značajne institucije, na primjer u pogledu temeljitosti procjene, informacija koje institucija mora dostaviti nadzornom tijelu i očekivanja nadzornog tijela od institucije.

Od 2018. nacionalna nadležna tijela imaju mogućnost postupnog uvođenja zajedničke metodologije SREP‑a, ali primjenjuju je barem na prioritetne manje značajne institucije. Međutim, ta će se metodologija primjenjivati na sve manje značajne institucije najkasnije od 2022. Njome se nacionalnim nadležnim tijelima daje određena fleksibilnost, koja u sklopu SREP‑a ima važnu ulogu kada je riječ o postupku procjene adekvatnosti internog kapitala (engl. internal capital adequacy assessment process, ICAAP), postupku procjene adekvatnosti interne likvidnosti (engl. internal liquidity adequacy assessment process, ILAAP) i testiranju otpornosti na stres za manje značajne institucije.

SREP za manje značajne institucije kontinuiran je proces i metodologija će se i dalje razvijati.

Metodologija SREP‑a za manje značajne institucije

U travnju 2017., nakon javnog savjetovanja, ESB je objavio smjernicu i preporuku kojima se usklađuje način na koji nadzorna tijela u SSM‑u rabe mogućnosti i diskrecijska prava koji su dostupni prema pravu EU‑a.

Nacionalna nadležna tijela trebala su primjenjivati preporuku od njezina donošenja 4. travnja 2017. i postupati u skladu sa smjernicom od 1. siječnja 2018. U nadgledanju nadzora manje značajnih institucija ESB prati kako nacionalna nadležna tijela rabe dogovorene opcije i diskrecijska prava.

U ožujku 2022. i smjernica i preporuka posuvremenjene su u skladu sa zakonodavnim izmjenama koje su donesene od njihove prve objave, i to posebno onima koje su uvedene paketom bankovnih propisa CRR II / CRD V, koji sadržava izmijenjena pravila o kapitalnim zahtjevima. Nacionalna nadležna tijela trebala su izmijenjenu smjernicu primjenjivati od 1. listopada 2022., a u vezi s izmijenjenom preporukom upućena su da je primjenjuju od datuma donošenja 25. ožujka 2022.

• Smjernica (EU) 2017/697 Europske središnje banke od 4. travnja 2017. o uporabi mogućnosti i diskrecijskih prava dostupnih prema pravu Unije od strane nacionalnih nadležnih tijela u odnosu na manje značajne institucije
• Smjernica (EU) 2022/508 Europske središnje banke od 25. ožujka 2022. o izmjeni Smjernice (EU) 2017/697
• Preporuka ESB/2017/10 o zajedničkim specifikacijama za uporabu nekih mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije od strane nacionalnih nadležnih tijela u odnosu na manje značajne institucije
• Preporuka Europske središnje banke od 25. ožujka 2022. o izmjeni Preporuke ESB/2017/10
• Javno savjetovanje o nacrtu izmjena politika uporabe mogućnosti i diskrecijskih prava