Česta pitanja o nacrtu Smjernice ESB‑a o nadzornom pristupu nacionalnih nadležnih tijela u vezi s pokrićem neprihodujućih izloženosti koje imaju manje značajne institucije

O čemu ESB pokreće savjetovanje i zašto?

ESB pokreće savjetovanje o nacrtu Smjernice namijenjene nacionalnim nadležnim tijelima. Smjernicom, koju su zajedno sastavili ESB i nacionalna nadležna tijela, utvrđuje se usklađeni nadzorni pristup pokriću starih neprihodujućih izloženosti koje drže manje značajni nadzirani subjekti. U njoj se iznose nadzorna očekivanja povezana s pokrićem, koja će nacionalna nadležna tijela, razmatrajući svaki slučaj zasebno, primjenjivati na manje značajne institucije posebno izložene rizicima od starih neprihodujućih izloženosti nastalih prije 26. travnja 2019. Te izloženosti nisu obuhvaćene zahtjevom za odbitak u skladu s Uredbom o kapitalnim zahtjevima (engl. Capital Requirements Regulation, CRR), koji se odnosi na neprihodujuće izloženosti nastale nakon tog datuma. Od nacionalnih nadležnih tijela očekuje se da procijene pokrivaju li manje značajne institucije potencijalne gubitke po kreditima koji proizlaze iz tih neprihodujućih izloženosti rezervacijama ili drugim instrumentima za smanjenje rizika. Budući da se prosječni nadoknadivi iznosi s vremenom značajno smanjuju, nacionalna nadležna tijela uzimat će u obzir starost neprihodujuće izloženosti, tj. broj godina otkako je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

Savjetovanjem i objavom nacrta Smjernice ESB želi postići transparentnost u vezi s usklađivanjem nadzorne prakse i dosljednu primjenu visokih standarda nadzora za banke u sklopu jedinstvenog nadzornog mehanizma (engl. Single Supervisory Mechanism, SSM).

Zašto ESB sada uspostavlja zajednički nadzorni pristup pokriću neprihodujućih izloženosti koje drže manje značajne institucije?

Premda su se od uspostave europskog nadzora banaka udjeli neprihodujućih izloženosti u prosjeku znatno smanjili, neke manje značajne institucije sporije napreduju u upravljanju starim neprihodujućim izloženostima. Stoga imaju neprihodujuće izloženosti veće starosti i nižeg omjera pokrića u odnosu na one koje drže značajne institucije. Budući da su te neprihodujuće izloženosti trajni izvori potencijalnih daljnjih gubitaka i ograničavaju sposobnost banaka da odobravaju nove kredite, napredak banaka u njihovu smanjivanju i u smanjivanju povezanih rizika ključan je za nadzorne aktivnosti usmjerene na povećanje otpornosti manje značajnih institucija.

Visoke razine neprihodujućih izloženosti mogu znatno ugroziti banke i, općenitije govoreći, financijsku stabilnost. Stoga je vođenje brige o tome da banke adekvatno upravljaju svojim portfeljima neprihodujućih izloženosti i održavaju dovoljne razine pokrića neprihodujućih izloženosti već dulje važan nadzorni prioritet. Uspješnom smanjenju neprihodujućih izloženosti u značajnim institucijama u proteklom je desetljeću pridonio zajednički pristup na razini SSM‑a, koji je uključivao nadzorna očekivanja povezana s pokrićem.^[1] Ta se očekivanja dosad nisu odnosila na manje značajne institucije u većini država koje sudjeluju u SSM‑u.

Kako se ovom inicijativom namjeravaju smanjiti važni rizici? Koja je razlika između nje i drugih načina njihova smanjivanja?

Nadzorna očekivanja povezana s pokrićem neprihodujućih izloženosti prvo su se u sklopu europskog nadzora banaka primjenjivala na veće banke. Pokazalo se da su transparentan i učinkovit alat te da znatno pridonose smanjenju neprihodujućih izloženosti i povezanih rizika. Očekivanja nisu stroga pravila, nego jasna osnova za nadzorni dijalog u kojem se procjenjuju dodatni činitelji koje su iznijele banke, potkrijepljeni konkretnim dokazima.

Premda i dopunski instrumenti koje banke primjenjuju, kao što su strategije za smanjenje neprihodujućih izloženosti i specijalizirani postupci naplate, daju pozitivne rezultate, manje banke imaju većih poteškoća s njihovom praktičnom provedbom, na primjer zbog ograničenosti resursa i nedostatka potražnje ulagača za prodajom neprihodujućih izloženosti malog volumena. Zbog toga europski nadzor banaka smatra da nova usklađena nadzorna očekivanja povezana s pokrićem, usmjerena na manje značajne institucije utvrđene prema kriterijima utemeljenima na riziku, pružaju jednostavan, provjeren način primjerenog smanjenja rizika koji proizlaze iz neprihodujućih izloženosti.

Na koje će se banke primjenjivati zajednički nadzorni pristup?

Pristup je prilagođen riziku i omogućuje proporcionalnost uz istodobno izbjegavanje distorzivnih učinaka. U načelu se primjenjuje na sve manje značajne institucije, ali nacionalna nadležna tijela mogu isključiti banke ili skupine izloženosti za koje je procijenjena niska razina rizika ili kod kojih bi primjena pristupa dovela do neopravdanih razlika u rezultatima nadzora. Smjernica sadržava sljedeće kriterije za moguće isključenje manje značajnih institucija iz područja njezine primjene:

• Udio neprihodujućih kredita manji je od 5 %.
• Neprihodujuće izloženosti obuhvaćene zajedničkim nadzornim pristupom čine neznatan udio u ukupnim neprihodujućim izloženostima manje značajne institucije.
• Manje značajna institucija u postupku je redovnog prestanka rada.
• U tijeku je spajanje manje značajne institucije s drugim nadziranim subjektom ili njezino pripajanje drugom nadziranom subjektu.
• Manje značajna institucija jest »specijalizirana institucija za restrukturiranje duga« kako je definirano CRR‑om.
• Prema mišljenju odgovarajućeg nacionalnog nadležnog tijela primjena zajedničkog pristupa nije primjerena zbog posebnih činjeničnih okolnosti manje značajne institucije.

Na temelju tih kriterija nacionalna nadležna tijela svake će godine procjenjivati podliježe li određena manje značajna institucija zajedničkom pristupu. Ako podliježe, nacionalna nadležna tijela trebala bi se pobrinuti za to da se potencijalni manjak pokrića utvrđen na osnovi zajedničkog pristupa u kvantitativnom smislu uzme u obzir tijekom procjene u sklopu drugog stupa, nakon što razmotre posebne okolnosti koje je iznijela manje značajna institucija.

Na koje se izloženosti primjenjuje zajednički pristup? Kako je to povezano sa zahtjevom za odbitak iz CRR‑a koji se odnosi na neprihodujuće izloženosti?

Zajednički nadzorni pristup primjenjuje se na izloženosti koje su nastale prije 26. travnja 2019. i stoga nisu obuhvaćene zahtjevom za odbitak koji se odnosi na neprihodujuće izloženosti u sklopu prvog stupa. Razina nadzornih očekivanja povezanih s pokrićem utvrđena u Smjernici kvantitativno je usklađena s pravilima o pokriću sadržanima u zahtjevu za odbitak u sklopu prvog stupa. Time se postiže da se na sve neprihodujuće izloženosti koje drže manje značajne institucije obuhvaćene područjem primjene Smjernice, nakon što dosegnu određenu starost, bez obzira na datum njihova nastanka, primjenjuju dosljedna očekivanja povezana s pokrićem. Međutim, za razliku od zahtjeva za odbitak iz CRR‑a, koji se primjenjuje automatski, nacionalna nadležna tijela procjenjivat će pokriće neprihodujućih izloženosti manje značajnih institucija za svaku banku zasebno uzimajući u obzir njihova posebna obilježja. Smjernicom se ne zamjenjuju i ne nadomještaju mjerodavni regulatorni i računovodstveni zahtjevi.

Kako bi taj pristup trebao utjecati na obuhvaćene banke?

Premda će konačni učinak ovisiti o ishodu nadzornog dijaloga nacionalnih nadležnih tijela s obuhvaćenim bankama, očekuje se da će učinak zajedničkog pristupa na manje značajne institucije biti prihvatljiv. Tijekom izrade zajedničkog pristupa nadzorna tijela u sklopu SSM‑a provela su podrobnu studiju njegova učinka. Zaključak je studije da će, kada je riječ o kapitalnim zahtjevima, učinak općenito biti prihvatljiv jer su banke, ukupno gledano, napredovale u smanjenju neprihodujućih izloženosti i posljednjih godina imaju zdrave razine kapitala poduprte poboljšanom profitabilnošću. Kako bi banke imale dovoljno vremena za pripremu, zajednički pristup uvodit će se postupno: nadzorna očekivanja povezana s pokrićem u cijelosti će se primjenjivati tek od 31. prosinca 2028. Za prethodna izvještajna razdoblja određene su niže razine očekivanja, koje će se svake godine postupno povećavati.

Znači li zajednički pristup znatno dodatno izvještavanje?

Nacionalna nadležna tijela zahtijevat će od obuhvaćenih manje značajnih institucija da jednom godišnje dostave poseban izvještaj na temelju sažetog osnovnog predloška, koji je u velikoj mjeri usklađen s postojećim predloškom za izvještavanje o zahtjevu za odbitak iz CRR‑a, koji od 2021. kao sastavni dio zajedničkog izvještavanja dostavljaju sve banke u sklopu europskog nadzora banaka. Ta usklađenost znači da se rabe uvriježeni koncepti i izračuni.

Koja je uloga ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela u provedbi zajedničkog nadzornog pristupa uspostavljenog nacrtom Smjernice?

Nacrt Smjernice namijenjen je nacionalnim nadležnim tijelima koja izravno nadziru manje značajne institucije. Nacionalna nadležna tijela snose glavnu odgovornost za preispitivanje sustava, postupaka, mehanizama i strategija koje manje značajne institucije primjenjuju kako bi pouzdano upravljale svojim rizicima i pokrivale ih, što uključuje politike rezerviranja i tretman imovine u smislu kapitalnih zahtjeva. ESB potiče dosljednu primjenu visokih standarda nadzora u provedbi tih preispitivanja, u skladu sa svojom općom odgovornošću za učinkovito i dosljedno funkcioniranje SSM‑a u sklopu svoje funkcije nadgledanja nadzora. U tom će okviru ESB i nacionalna nadležna tijela surađivati u provedbi Smjernice, na primjer razmjenom informacija i usporednim analizama. Pristup uspostavljen nacrtom Smjernice sadržava nekoliko elemenata kojima se nacionalnim nadležnim tijelima daje primjerena razina nadzornih diskrecijskih prava, čime se omogućuje operativna izvedivost u lokalnim okolnostima.

Koji su sljedeći koraci za obuhvaćene banke nakon donošenja nacrta Smjernice?

Manje značajne institucije obuhvaćene prvom godišnjom primjenom zajedničkog nadzornog pristupa pravodobno će dobiti obavijest nacionalnog nadležnog tijela te odgovarajuće predloške i upute za izvještavanje.