Koja je uloga ESB-a u spajanjima i stjecanjima?
5. travnja 2019.
Uloga nadzora banaka ESB‑a u konsolidaciji banaka ovisi o vrsti transakcije koju su banke odabrale. ESB ima službenu ulogu u transakcijama između banaka ako je riječ o stjecanju kvalificiranih udjela ili stvaranju nove banke te u spajanjima značajnih banaka u državama u kojima spajanja prema nacionalnom pravu odobrava nadzorno tijelo.
U svakom će se slučaju transakcija preispitati u sklopu kontinuiranog nadzora uključenih institucija. Nadzornici procjenjuju provedivost i održivost dogovora banaka kako bi osigurali sposobnost nastale bankovne grupe da u doglednoj budućnosti kontinuirano ispunjava bonitetne zahtjeve. U tu svrhu nadzornici ispituju poslovni model banke koja će nastati transakcijom. Provjeravaju dostatnost kapitala i likvidnosti u bankama te sposobnost banaka da ih na tim razinama održe tijekom vremena. Osim toga, ocjenjuju ima li banka dobro upravljanje i primjereno vođenje te je li u stanju ostvarivati dobit. Ukratko, ESB proučava poslovni plan, projekcije u tom planu i njihovu pouzdanost (uključujući rizik provedbe i usporedbu s usporedivim bankama) te ocjenjuje može li nastali subjekt jamčiti kontinuirano postupanje u skladu sa svim zahtjevima i odgovarajuće zaštitne slojeve.
Konsolidacija banaka može imati važnu ulogu u otklanjanju viška kapaciteta, povećanju troškovne učinkovitosti i promicanju usmjerenijih i pouzdanijih poslovnih modela. Prekogranična konsolidacija mogla bi, osim toga, poduprijeti veću diverzifikaciju rizika i pridonijeti integraciji financijskog tržišta, što je jedan od važnih ciljeva bankovne unije. Ipak, uloga ESB-a nije aktivno promicanje ili izbjegavanje ma kojeg oblika konsolidacije banaka. Kao nadzorno tijelo, ESB mora biti neutralan i ocjenjivati sve projekte koje banke predlože isključivo s tehničkog gledišta.
Što je spajanje banaka i koja je uloga ESB-a u njemu?
Spajanje uglavnom znači da matična društva dviju banaka zajedno stvaraju novo zajedničko matično društvo veće bankovne grupe. Bilanca nove bankovne grupe sadržava imovinu i obveze banaka koje se spajaju.
Uloga ESB-a u spajanju ovisi o pravu države u kojoj su sjedišta banaka jer spajanja nisu uređena europskim nego nacionalnim pravom. Ako nacionalno pravo daje nacionalnom nadzornom tijelu ovlasti s tim u vezi, ESB se koristi tim ovlastima kada je riječ o spajanjima značajnih banaka koje ESB izravno nadzire.
Na primjer, u Njemačkoj, Luksemburgu i nekim drugim jurisdikcijama nacionalna nadzorna tijela nemaju ovlast za odobravanje spajanja. U tim slučajevima uloga ESB-a svodi se na preispitivanje transakcije u sklopu kontinuiranog nadzora uključenih institucija. Međutim, spajanje bi moglo pokrenuti postupak povezan s kvalificiranim udjelima, za koji je potrebno odobrenje ESB‑a (u nastavku je više informacija s tim u vezi). Također, ako spajanjem dviju ili više banaka nastane novi subjekt, može biti potrebno novo odobrenje za pružanje bankovnih usluga, a ESB izdaje sva takva odobrenje u europodručju.
S druge strane, u Italiji, Grčkoj, Sloveniji i Belgiji, na primjer, nacionalno nadzorno tijelo ima ovlast za odobravanje spajanja ili sudjeluje u procesu odobravanja. Stoga, ako se dvije ili više značajnih banka iz tih država odluči spojiti, ESB‑ov Nadzorni odbor procijenit će utjecaj spajanja na profitabilnost, solventnost i likvidnost nastale banke i njezinu organizacijsku strukturu te njezinu tehničku sposobnost postupanja u skladu sa zahtjevima povezanima s upravljanjem (iz uredbe o kapitalnim zahtjevima i direktive o kapitalnim zahtjevima).
Koja je uloga ESB-a u stjecanjima?
ESB mora odobriti stjecanje kvalificiranog udjela, odnosno svako stjecanje10 % ili više dionica ili glasačkih prava u nekoj banci odnosno udjela koji premašuje druge važne pragove.
Kada je riječ o postupku, banka koja planira steći kvalificirani udio mora o tome obavijestiti nacionalno nadzorno tijelo. Nacionalno nadzorno tijelo i ESB ocjenjuju predloženo stjecanje prema pet kriterija iz direktive o kapitalnim zahtjevima:
| ugled predloženog stjecatelja | Ima li predloženi stjecatelj potreban integritet i vjerodostojnost (na primjer nije ranije kažnjavan i nije stranka u sudskom postupku)? Drugi je aspekt stjecateljeva stručnost, na primjer njegovo iskustvo u upravljanju i/ili ulaganju u financijskom sektoru. |
|---|---|
| ugled i iskustvo predloženih novih rukovoditelja | Namjerava li stjecatelj promijeniti sastav rukovodećih tijela banke? Ako namjerava, potrebno je provesti procjenu sposobnosti i primjerenosti novih članova. |
| financijska stabilnost stjecatelja | Hoće li predloženi stjecatelj moći financirati predloženo stjecanje i održati stabilnu financijsku strukturu u doglednoj budućnosti? To se procjenjuje u sklopu ispitivanja pouzdanosti poslovnog plana i sposobnosti ciljne banke da osigura kontinuirano postupanje u skladu s nadzornim zahtjevima. |
| utjecaj na banku | Hoće li banka i dalje moći ispunjavati bonitetne zahtjeve? Banka se, na primjer, ne bi trebala dovesti u nepovoljno stanje jer je stjecanje djelomično financirano zaduživanjem. Nadalje, struktura stjecatelja ne bi smjela biti toliko složena da nadzorno tijelo ne može učinkovito nadzirati banku. |
| rizik povezanosti s pranjem novca ili s financiranjem terorizma | Može li se utvrditi da financijska sredstva o kojima je riječ nisu stečena kaznenim djelima i nisu povezana s terorizmom? Pri procjeni se u obzir uzima i bi li se stjecanjem mogao povećati rizik pranja novca ili financiranja terorizma. |
Više informacija o kvalificiranim udjelima možete pronaći u našem objašnjenju.
Što ako je novonastala banka div koji je prevelik da bi propao?
ESB nema stajalište o veličini i ne odvraća banke od rasta. Kada je riječ o velikim i sistemski važnim bankama, za koje postoji bojazan da su prevelike da bi propale, postoje dogovoreni međunarodni standardi kojima se od njih zahtijevaju dodatni zaštitni slojevi kapitala i/ili kapaciteti pokrića gubitaka. Naime, Odbor za financijsku stabilnost razvrstava banke prema posebnim mjerilima, zbog čega nadzorna tijela bankama mogu odrediti dodatne kapitalne zahtjeve ili od njih zahtijevati držanje kapitala za pokriće gubitaka. Ista se pravila primjenjuju na sve banke na svijetu.
Nadalje, sve se banke, bez obzira na veličinu, moraju u svakom trenutku moći sanirati. Kako bi se osigurala provedivost njihove sanacije, potrebne su jednostavne pravne strukture i dobri sanacijski planovi.
Jedinstveni sanacijski odbor odgovoran je za procjenu mogućnosti sanacije i za utvrđivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za banke.