Stvaraju li se pandemijskim mjerama zombi tvrtke?

14. prosinca 2020.

Pandemija koronavirusa, koja je prouzročila dosad nezabilježen pad gospodarske aktivnosti i veliku neizvjesnost u cijelom svijetu, velik je šok za europsko gospodarstvo. Pala je domaća i inozemna potražnja, zbog mjera zatvaranja i drugih, povezanih ograničenja brojna su se poduzeća morala zatvoriti i mnogi čiji prihodi ovise o tim poduzećima ostali su bez posla.

Opstanak brojnih poduzeća doveden je u pitanje kad su njihovi izvori zarade presušili. Kako bi pomogli tim poduzećima i time zaštitili poslove i gospodarstvo u cjelini, ESB i nacionalne vlade uveli su mjere potpore bankovnom kreditiranju poduzeća, odnosno kreditiranju zdravih poduzeća kako bi izdržala krizu.

Kritičari se pitaju podupiru li se, ili čak stvaraju, tim mjerama potpore tzv. zombi tvrtke, poduzeća koja nisu dugoročno održiva i opstaju isključivo zahvaljujući kreditima. Odobravaju li banke kredite tvrtkama koje ih neće moći otplatiti? Hoće li to prouzročiti dramatičan porast neprihodonosnih kredita? Razmotrimo pobliže ta pitanja.

Banke i u krizi moraju imati pouzdane standarde odobravanja kredita.

Mnoga poduzeća koja su zbog mjera zatvaranja ostala bez izvora zarade podnijela su zahtjev za kredit kako bi nadoknadila gubitak. Vlade su stvorile sustave državnih jamstava kako bi bankama olakšale pružanje financijske pomoći pogođenim poduzećima. Zahvaljujući tim jamstvima banke su poduzećima mogle pozajmiti više nego što bi im inače mogle pozajmiti, te su mnoga poduzeća mogla nastaviti s poslovanjem. No jesu li banke zbog toga odobravale kredite zombi tvrtkama?

U odobravanju kredita, uključujući kredite na koje se primjenjuje državno jamstvo, banke uvijek moraju primjenjivati određena pravila: uvijek moraju procijeniti kreditnu sposobnost klijenta, odnosno njegovo financijsko stanje i rizik da kredit neće biti otplaćen. Drugim riječima, banke trebaju odobriti kredit samo onda kada misle da će ga dužnik moći otplatiti. Državna jamstva ne utječu na to pravilo i ne bi smjela poticati banke na kreditiranje zombi poduzeća. ESB dosljedno ističe da banke moraju zadržati pouzdane standarde kreditiranja.

Banke moraju stalno procjenjivati kreditnu sposobnost dužnika.

Osim toga, banke moraju stalno procjenjivati rizike povezane s kreditima koje su odobrile kako bi rano otkrile financijske poteškoće dužnika i pravodobno pronašle odgovarajuća rješenja za dužnike koji su inače pouzdani. Takvo postupanje omogućuje im da dovoljno rano izdvoje sredstva kako bi se zaštitile od očekivanih gubitaka, što se naziva rezerviranjem za gubitke.

Određene mjere potpore otežale su bankama utvrđivanje poteškoća dužnika. Obično je neispunjavanje obveza najočitiji pokazatelj takvih poteškoća. Tijekom krize banke u mnogim državama odobrile su dužnicima da u određenom razdoblju ne otplaćuju kredit, samoinicijativno ili u okviru nacionalnog moratorija. Banke stoga ne mogu mehanički procjenjivati rizičnost dužnika i moraju se osloniti na kvalitativne informacije. U te svrhe banke moraju ustanoviti učinkovite sustave procjene rizika i ranog upozorenja.

ESB od banaka traži da budu sposobne pratiti stanje dužnika i njihove zajmove i u krizi kako bi mogle pravodobno otkriti zombi tvrtke. Pritom se u svojoj procjeni trebaju u većoj mjeri osloniti na stručnu prosudbu. Osim toga, banke se moraju bolje pripremiti za očekivane gubitke. Dovoljne rezervacije za gubitke trebale bi pridonijeti smanjenju porasta loših kredita kada istekne razdoblje obustave otplate kredita.

Zaštitni slojevi kapitala namijenjeni su upravo za krizna razdoblja.

Banke se u krizi nalaze pred dvojbom: s jedne bi strane trebale održati ili povećati kreditiranje, s druge se strane njihova sposobnost kreditiranja smanjuje zbog povećanih rizika i pokrića većih gubitaka.

Kako bi bankama pomogao u toj nezahvalnoj situaciji, ESB im je dopustio upotrebu zaštitnih slojeva kapitala, odnosno sredstava koje su izdvojile za krizna razdoblja. Banke mogu odobravati nove kredite ili pokrivati gubitke koji proizlaze iz postojećih kredita koristeći se tim zaštitnim slojevima. Zahvaljujući toj i drugim mjerama potpore banke su mogle nastaviti odobravati kredite usprkos povećanim razinama rizika. No to ne znači da je bankama dopušteno da ublaže standarde odobravanja kredita ili popuste u upravljanju rizicima.

Simulacije pokazuju da bi gospodarstvo bilo u gorem stanju da bankama nije dopuštena upotreba zaštitnih slojeva kapitala. Uostalom, banke stvaraju zaštitne slojeve kapitala u dobrim razdobljima upravo zato da bi se njima koristile u lošim vremenima.

Ključna pomoć gospodarstvu, a ne održavanje zombija na životu

Mjere potpore ESB-a, državna jamstva i privremene obustave otplate kredita pridonijeli su ublažavanju ukupnog šoka krize izazvane koronavirusom za gospodarstvo. Njima je pružena ključna pomoć poduzećima koja su inače zdrava, ali im je zbog krize ponestalo sredstava. Pravila o upravljanju rizicima i očekivanja ESB-a koje su banke trebale primjenjivati također su trebala spriječiti da se tim mjerama podupru zombi poduzeća.

Ta je namjera u samim osnovama mjera potpore i nadzornih zaštitnih mehanizama. No mjere su nove, a obujam odobrenih kredita velik, tako da bez obzira na to postoji rizik da kreditiranje neodrživih tvrtki neće biti pravodobno uočeno. Stoga je potrebno da banke, njihovi revizori, nadzornici i tvorci politika nastave ulagati zajedničke napore kako bi taj rizik ostao pod kontrolom.