Premještanje u europodručje

U europodručju nadzor banaka provode ESB i nacionalna nadzorna tijela država sudionica, odnosno nacionalna nadležna tijela, u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM).

Kada je riječ o bankama u europodručju, nadzorne uloge i dužnosti ESB-a i nacionalnih nadzornih tijela ovise o značajnosti nadziranih subjekata.

• Banku koja ispunjava kriterije značajnosti, odnosno značajnu instituciju, uvijek izravno nadzire ESB.
• Banku koja ne ispunjava te kriterije, odnosno manje značajnu instituciju, izravno nadzire nacionalno nadzorno tijelo države u kojoj se banka nalazi. (ESB‑u je povjerena uloga nadgledanja nadzora manje značajnih institucija kako bi se osigurala dosljednost i kvaliteta nadzora u svim takvim institucijama i u cijelom sustavu).

ESB je jedini odgovoran za izdavanje odnosno oduzimanje odobrenja za rad kreditnim institucijama u državama sudionicama SSM‑a. Osim toga, odobrava stjecanje kvalificiranih udjela i daje odobrenja u ostalim zajedničkim postupcima za te kreditne institucije u skladu s uredbom o SSM‑u (vidi i 3. odjeljak Čestih pitanja »Odobrenja, uključujući odobrenja za obavljanje bankovnih aktivnosti u europodručju«).

SSM obuhvaća ESB i nacionalna nadležna tijela država članica EU‑a koje u njemu sudjeluju. Riječ je o sustavu usklađenog nadzora banaka u europodručju, čija je snaga u tome što se koristi komparativnim prednostima, iskustvom i stručnim znanjem ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela. ESB je odgovoran za učinkovit i dosljedan rad SSM-a te ga prati poštujući pritom podjelu nadzornih odgovornosti propisanu uredbom o SSM-u. Kako bi se osigurala učinkovitost i efikasnost nadzora, kreditne institucije svrstane su u »značajne« ili »manje značajne«: ESB izravno nadzire značajne banke, dok su nacionalna nadležna tijela odgovorna za nadzor manje značajnih banaka.

Nacionalna nadležna tijela i ESB blisko surađuju u nadzoru banaka koje se nalaze u europodručju. Procesi i postupci nacionalnih nadležnih tijela i ESB-a usklađeni su kako bi se, na primjer, osiguralo poštovanje rokova povezanih s odobrenjima.

Sažet prikaz svih važnih kriterija možete pronaći na stranici kriteriji za utvrđivanje značajnosti.

Da, obvezna je. Zajedno s nacionalnim nadzornim tijelima ESB provodi provjere financijskog stanja banaka čiji je izravni nadzor preuzeo ili čiji će izravni nadzor vjerojatno preuzeti. Tim sveobuhvatnim procjenama pridonosi se adekvatnoj kapitaliziranosti banaka i njihovoj otpornosti na moguće financijske šokove. Procjene se sastoje od pregleda kvalitete imovine i testiranja otpornosti na stres.

ESB će za svaku pojedinačnu instituciju odlučiti kada je točno treba uključiti u procjenu. Općenito govoreći, ESB nastoji provesti sveobuhvatnu procjenu čim postane jasno da će institucija ispuniti kriterije značajnosti i da je prijenos aktivnosti odnosno imovine iz Ujedinjene Kraljevine u europodručje dovoljno uznapredovao te je u fazi koja opravdava procjenu.

Sveobuhvatna procjena provodi se na najvišoj razini bonitetne konsolidacije unutar država članica sudionica. Investicijsko društvo koje je dio konsolidirane bankovne grupe bit će obuhvaćeno procjenom. Naglasak će se staviti na procjenu rizika povezanih s kreditnim poslovanjem i onih povezanih s investicijskim uslugama.

Kada je banka dio grupe, za potrebe utvrđivanja značajnosti u obzir će se uzeti stanje grupe na najvišoj razini bonitetne konsolidacije unutar europodručja, a ne pojedinačno stanje svakog subjekta. Na primjer, ako imovina grupe premašuje 30 mlrd. EUR na spomenutoj razini konsolidacije, svi nadzirani subjekti u toj grupi smatrat će se značajnima, čak i ako pojedinačno nemaju imovinu veću od 30 mlrd. EUR.

Kada je banka u značajnoj grupi koju ESB izravno nadzire, njezin nadzor provodi se i na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi. Kako bi se omogućile obje razine nadzora, uredbom o SSM‑u i okvirnom uredbom o SSM‑u (dalje u tekstu: uredbe) ESB‑u su dane posebne nadzorne ovlasti, i to ne samo nad bankama, nego, primjerice, i nad (mješovitim) financijskim holdinzima u državama europodručja u skladu s posebnim pravilima iz uredbi. Ako su u grupi druge financijske institucije, npr. investicijska društva, ESB neće nadzirati te pojedinačne institucije, ali one će biti obuhvaćene nadzorom grupe na konsolidiranoj osnovi.

Prema članku 2. stavku 20. okvirne uredbe o SSM‑u »nadzirani subjekt« znači bilo koji od navedenih: (a) kreditna institucija osnovana u državi članici sudionici, (b) financijski holding osnovan u državi članici sudionici, (c) mješoviti financijski holding osnovan u državi članici sudionici, pod uvjetom da ispunjava uvjete propisane u točki (21) pod (b), (d) podružnica s poslovnim nastanom u državi članici sudionici osnovana od strane kreditne institucije s poslovnim nastanom u državi članici nesudionici.

ESB je potpuno neutralan u pogledu države poslovnog nastana i osigurava dosljednost nadzora u cijelom europodručju. Sve značajne institucije izravno nadzire ESB, koji se pritom vodi jedinstvenim skupom nadzornih standarda bez obzira na državu u kojoj se te institucije nalaze. Manje značajne institucije izravno nadzire nacionalno nadzorno tijelo države u kojoj se banka nalazi. ESB‑u je povjerena uloga nadgledanja nadzora manje značajnih institucija kako bi se osigurala dosljednost i kvaliteta nadzora u svim takvim institucijama i u cijelom sustavu.

Ne odnose. ESB i nacionalna nadzorna tijela dogovorili su se da će primjenjivati dosljedan pristup u cijelom europodručju, i na značajne i na manje značajne institucije.

Od banaka se očekuje da dovrše provedbu svojih planova za Brexit, i to u skladu s rokovima koje su dogovorile sa svojim nadzornim tijelima.

ESB i nacionalna nadzorna tijela poduzimat će daljnje aktivnosti povezane s dogovorenim obvezama i pratiti napredak banaka prema ciljnim modelima poslovanja. To mogu činiti u sklopu ključnih nadzornih procesa poput postupka nadzorne provjere i ocjene.

Nacionalna nadležna tijela i ESB blisko surađuju i na području nadzora i na području izdavanja odobrenja bankama. Postupci izdavanja odobrenja provode se u skladu s okvirnom uredbom o SSM‑u.

U europodručju je postupak izdavanja ili, po potrebi, produljenja odobrenja za rad jedan od »zajedničkih postupaka«. ESB je odgovoran za te postupke za sve institucije u europodručju, tj. i za značajne i za manje značajne institucije. ESB i nacionalna nadzorna tijela postupaju u različitim fazama tih postupaka. U zajedničkom postupku ulogu ulazne točke za sve zahtjeve ima nacionalno nadzorno tijelo države u kojoj će se banka nalaziti bez obzira na to jesu li ispunjeni kriteriji značajnosti. Rad nadzornih tijela usklađen je od samog početka kako bi se osiguralo da se sve odvija glatko i pravodobno. Nacionalna nadzorna tijela i ESB blisko surađuju tijekom cijelog postupka, koji se provodi za sve nadzirane kreditne institucije i završava ESB‑ovom odlukom.

Stoga se zahtjev za izdavanje odobrenja za rad uvijek dostavlja izravno odgovarajućem nacionalnom nadzornom tijelu radi pokretanja zajedničkog postupka. U skladu s člankom 22. direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD) tako treba postupiti i u vezi sa stjecanjem kvalificiranih udjela u nekoj banci.

Treba li banka koja planira proširiti poslovne aktivnosti podnijeti zahtjev za novo ili dodatno odobrenje ovisi o mnogim čimbenicima. Među ostalim, to može ovisiti o nacionalnim zahtjevima te obliku i opsegu odobrenja za rad koje je već dobiveno od nadležnog tijela, što se može razlikovati među državama članicama sudionicama. Kada banka namjerava proširiti poslovne aktivnosti, treba se obratiti ESB‑u i/ili nacionalnom nadležnom tijelu, ovisno o tome je li riječ o značajnoj ili manje značajnoj instituciji, kako bi se utvrdilo treba li joj novo ili dodatno odobrenje.

Bez obzira na to treba li im odobrenje, od banaka koje šire aktivnosti očekuje se da će rano i proaktivno upoznati nadzorna tijela sa svojim planovima i obavijestiti ih o tome kako će osigurati postojanje adekvatnih sustava i kontrola za upravljanje tim novim poslovnim aktivnostima. Sve zahtjeve povezane s odobrenjem treba, naravno, kontinuirano ispunjavati.

Da, možete. ESB i nacionalna nadzorna tijela smatraju korisnima pripremne razgovore s bankama koje žele poslovati ili proširiti svoje aktivnosti u europodručju. Takvi su razgovori o pitanjima povezanima s podnošenjem zahtjeva korisni čim su određeni ključni elementi i odabrane opcije plana pretvorbe ili reorganizacije. U svakom slučaju, ESB i nacionalna nadzorna tijela počinju komunicirati o takvim zahtjevima već u ranoj fazi postupka kako bi osigurali njegovo glatko odvijanje.

Da, moguće je. ESB će razmotriti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad i u situaciji kada još nema dokumentacije o postojanju društva za koje se očekuje izdavanje odobrenja. No takvu dokumentaciju treba dostaviti tijekom razdoblja procjene zahtjeva.

Napominjemo da je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo dodatno odredilo potrebne informacije u sklopu zahtjeva kreditnih institucija za odobrenje u nacrtu regulatornih tehničkih standarda objavljenom 14. srpnja 2017., koje Europska komisija treba donijeti u skladu s člankom 8. stavkom 2. CRD‑a. Stoga bi se opisana praksa ESB‑a mogla mijenjati radi usklađenja s mjerodavnom uredbom kada se ta uredba počne primjenjivati.

Od trenutka kada podnositelj zahtjeva dostavi potpun zahtjev do odluke o zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad obično prođe šest mjeseci. To razdoblje može biti kraće kada podnositelj zahtjeva traži produljenje postojećeg odobrenja ako nacionalni okvir dopušta takvo produljenje i nema dvojbi povezanih s nadzorom postojećeg subjekta u sklopu SSM‑a. U svakom slučaju odluka mora biti donesena u roku od 12 mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva. (Za detaljne informacije o zajedničkim postupcima vidi članke 14. i 15. uredbe o SSM‑u te Dio V. okvirne uredbe o SSM-u.) U svakom slučaju, kako biste pridonijeli brzoj obradi zahtjeva ključno je da odmah dostavite potpunu, visokokvalitetnu dokumentaciju. Prema tome, važna je interna priprema sve odgovarajuće dokumentacije prije podnošenja zahtjeva. Institucije bi trebale predvidjeti dovoljno vremena za pripremu dokumentacije zahtjeva.

Ne ovise. Svi zahtjevi za izdavanje odobrenja za rad obrađuju se gore opisanim zajedničkim postupkom bez obzira na to u kojoj je državi zahtjev podnesen (vidi i pitanje o podnošenju zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad).

Općenito govoreći, prema članku 18. stavku (a) CRD‑a nadležna tijela mogu oduzeti odobrenje za rad koje je izdano kreditnoj instituciji, među ostalim, ako nije upotrijebila odobrenje, odnosno počela poslovati, u roku od 12 mjeseci od izdavanja odobrenja. Međutim, ovisno o državi članici rok za početak poslovanja po izdavanju odobrenja može biti dulji ili kraći. U svakom slučaju banke bi u postupku odobrenja trebale jasno reći kada planiraju početi poslovanje. Osim toga, banke moraju izložiti strategiju iz koje se jasno vidi kako namjeravaju provesti poslovni plan i stvoriti odgovarajući sustav kontrole rizika.

Za stjecanje ili povećanje kvalificiranih udjela u nekoj kreditnoj instituciji, kako su definirani u direktivi o kapitalnim zahtjevima, potrebno je prethodno odobrenje ESB‑a. Postupak procjene je, kao i postupak procjene zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad, zajednički postupak. Stoga je nacionalno nadzorno tijelo ulazna točka za dostavljanje obavijesti. ESB će blisko surađivati i savjetovati se s nacionalnim nadzornim tijelom i potom donijeti nadzornu odluku o stjecanju udjela. Da bi proces tekao glatko, podnositelji obavijesti trebali bi razmotriti mogućnost da s odgovarajućim nacionalnim nadležnim tijelom i ESB‑om uspostave dijalog prije službenog podnošenja obavijesti.

CRD se poslije završetka prijelaznog razdoblja prestaje primjenjivati na banke Ujedinjene Kraljevine, a podružnice koje kreditna institucija sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini ima u europodručju gube svoju europsku »putovnicu«. Kako bi obavljale uređene aktivnosti, te institucije moraju imati odgovarajuće odobrenje. 

Banke u europodručju trebale bi biti sposobne upravljati svim značajnim rizicima koji bi mogli utjecati na njih neovisno i na lokalnoj razini. Osim toga, trebale bi kontrolirati bilancu i sve izloženosti. Trebale bi moći izravno i neovisno odgovarati na moguće upite ESB‑a ili nacionalnih nadzornih tijela o svim aktivnostima koje na njih utječu te brzo pružati informacije. Mehanizmi upravljanja uopće i upravljanja rizicima morali bi biti razmjerni naravi, opsegu i složenosti poslova te biti u potpunosti usklađeni s europskim zakonodavstvom. Osnivanje fiktivne institucije nije prihvatljivo.

Općenito govoreći, kreditne institucije moraju osigurati da je u nadziranom subjektu dovoljan broj zaposlenika za provedbu operacija, uključujući zaposlenike na području upravljanja rizicima i u jedinici za trgovanje.

Ako banke namjeravaju dati, privremeno ili trajno, višestruke uloge zaposlenicima, npr. zaposlenicima koji rade u više jedinica, ESB i nacionalna tijela provest će temeljitu procjenu kako bi osigurali da zaposlenici provode dovoljno vremena u tim funkcijama u nadziranoj banci. Organizacijska struktura ne bi smjela ugrožavati jasnoću linija izvješćivanja i odgovornosti unutar nadziranog subjekta ni prouzročiti moguće sukobe interesa. Banke moraju ustanoviti lokalne neovisne funkcije i kontrole o čijem se radu podnose izvješća lokalnoj upravi, na primjer na područjima kontrole rizika, usklađenosti s propisima i unutarnje revizije. Određene ključne uloge ne bi se smjele povjeravati zaposlenicima koji imaju i druge uloge.

Važno je da upravljačko tijelo posveti dovoljno vremena razmatranju pitanja rizika. Upravljačko tijelo mora biti aktivno uključeno u upravljanje svim značajnim rizicima te u vrednovanje imovine, upotrebu vanjskih kreditnih rejtinga i internih modela koji se odnose na te rizike te mora za te potrebe osigurati odgovarajuće resurse. Institucije moraju imati i funkciju upravljanja rizicima koja je neovisna od operativnih funkcija i ima dovoljne ovlasti, veličinu, resurse i pristup upravljačkom tijelu.

ESB i nacionalna nadzorna tijela smatraju da je svrha podružnica u trećim zemljama zadovoljavanje lokalnih potreba. ESB i nacionalna nadzorna tijela očekuju da podružnice u trećim zemljama neće obavljati ključne funkcije za kreditnu instituciju ili pružati usluge klijentima u Europskoj uniji.

Preduvjeti za dobar rad banke moraju postojati prije nego što institucija počne obavljati bankovne aktivnosti u europodručju.

To je polazna točka, ali moguće je da institucija koja razvija aktivnosti istodobno stvara dodatne lokalne kapacitete i rješenja. Takva rješenja nadzorno tijelo može odobriti na pojedinačnoj osnovi i ovisno o tome je li rješenje usklađeno s poslovnim planom banke. Svako rješenje mora se zasnivati na realističnom i detaljnom poslovnom planu razvoja takvih kapaciteta, koji treba uključiti u zahtjev za izdavanje odobrenja. U obzir treba uzeti sljedeće: opseg planiranih aktivnosti i povezane rizike; politiku knjiženja i diversifikaciju drugih ugovornih stranaka u trgovinskim transakcijama ili poslovima zaštite od rizika; premještanje resursa; profitabilnost subjekta u SSM‑u; sposobnost izvještavanja i IT infrastrukturu.

Rješenja nipošto ne smiju ugroziti dobro unutarnje upravljanje ni pouzdano i učinkovito upravljanje rizicima i ne smiju prouzročiti da kapaciteti i kontrole »zaostaju za poslovima«.

Bez obzira na eventualna privremena rješenja o kojima pojedinačne banke s poslovnim nastanom u europodručju mogu postići dogovor s nadzornim tijelom, ESB i nacionalna nadzorna tijela od njih očekuju da imaju dovoljno kapaciteta (uključujući lokalnu infrastrukturu, zaposlenike i funkcije upravljanja rizicima) za lokalno upravljanje svim značajnim rizicima.

Kada je riječ o »modelima naizmjeničnog knjiženja transakcija«, ESB i nacionalna nadzorna tijela očekuju (i u mogućim prijelaznim rješenjima koja budu dopuštena na pojedinačnoj osnovi) da se dijelom rizika koji proizlazi iz svih značajnih proizvodnih linija lokalno upravlja i da ga se lokalno kontrolira. Kada je riječ o tržišnom riziku, to bi moglo značiti da s vremenom trebaju uspostaviti stalne lokalne trgovinske kapacitete i lokalne odbore za rizike te provoditi trgovinske transakcije i poslove zaštite od rizika s diversificiranim skupom vanjskih drugih ugovornih strana. Posebni zahtjevi i moguća prijelazna razdoblja ovisit će, među ostalim, o strukturi modela knjiženja, značajnosti i složenosti poslova, razini izloženosti unutar grupe te temeljnim ugovornim odnosima i unutarnjim rješenjima.

ESB i nacionalna nadzorna tijela ocjenjuju praksu knjiženja (uključujući naizmjenično knjiženje i knjiženje na daljinu) te povezane rizike po primitku zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad i u sklopu kontinuiranog nadzora (praćenje). Modeli knjiženja banaka koje dolaze u europodručje i postojećih banaka ne bi smjeli stvoriti fiktivne institucije ni prouzročiti oslanjanje na pružanje usluga iz subjekata u trećim zemljama ili prepreke brzoj provedbi mjera oporavka. Od banaka se osim toga očekuje sposobnost da u dovoljnoj mjeri samostalno posluju, odnosno da posluju bez potpore grupe. U sklopu ocjene modela knjiženja ESB i nacionalna nadzorna tijela procjenjuju u kojoj mjeri banke zadovoljavaju odnosno planiraju zadovoljiti ta nadzorna očekivanja.

Naime, ESB i nacionalna nadzorna tijela procjenjuju jesu li banke provele odnosno planiraju li provesti odgovarajuće lokalne okvire za upravljanje općenito i upravljanje rizicima te zaposliti zaposlenike na području utvrđivanja rizika koji nastaju lokalno i upravljanja njima. Posebna pozornost posvetit će se pitanju jesu li lokalni okvir za upravljanje i infrastruktura ljudskih potencijala banke te njezini kapaciteti upravljanja rizicima primjereni i razmjerni njezinim aktivnostima trgovanja, strategijama za zaštitu od rizika i sposobnosti za zaštitu od rizika diversifikacijom drugih ugovornih strana, planiranoj razini pristupa infrastrukuri financijskog tržišta, razini transakcija i izloženosti unutar grupe i povezanim unutarnjim rješenjima te koncentraciji drugih ugovornih strana i drugim velikim izloženostima.

Nadzorna očekivanja u pogledu modela knjiženja primjenjuju se razmjerno, ovisno o značajnosti i složenosti aktivnosti pojedinačne institucije. To znači veća nadzorna očekivanja od velikih banaka s velikim stupnjem međusobne povezanosti i složenim operacijama na tržištu kapitala te odgovarajuće procjene.

ESB i nacionalna nadzorna tijela od nadziranih banaka očekuju da imaju »pouzdane mehanizme kontrole rizika« u subjektima s poslovnim nastanom u europodručju. Tim bi se mehanizmima trebalo osigurati da upravljačka tijela subjekta na odgovarajući način prate provedbu sporazuma o eksternalizaciji unutar ili izvan grupe te da je eksternalizacija potpuno u skladu s regulatornim zahtjevima.

Osim toga, eksternalizacija funkcija ili usluga ne smije ugroziti operativnu neovisnost nadzirane banke i moraju biti ustanovljeni i redovito testirani odgovarajući postupci za nepredvidive događaje kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja subjekta. Ključno je i to da se sporazumima o eksternalizaciji predvidi lokalno vodstvo i da se nadzornim tijelima omogući pristup potpunim informacijama te provedba inspekcije pružatelja usluge.

Općenito govoreći, ESB i nacionalna nadzorna tijela provjeravat će i ocjenjivati modalitete eksternalizacije od slučaja do slučaja.

U skladu s člankom 7. stavkom 1. direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), matična društva u EU‑u izrađuju plan oporavka grupe na najvišoj razini konsolidacije unutar EU‑a. U tom se planu mora uzeti u obzir da nakon završetka prijelaznog razdoblja institucija u Ujedinjenoj Kraljevini više ne može biti institucija grupe na najvišoj razini u EU-u.

Novoodobrene kreditne institucije i postojeće banke koje planiraju znatno proširiti aktivnosti morat će sastaviti plan oporavka u EU‑u u skladu s direktivom o oporavku i sanaciji banaka. U planu se trebaju uzeti u obzir obveze koje je odredilo odgovarajuće nadležno tijelo i treba ga sastaviti u odgovarajućem vremenskom roku, odnosno u roku od tri do šest mjeseci od početka poslovanja. Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za izdavanje odobrenja mora sadržavati jasan i detaljan projektni plan iz kojeg je vidljivo kako upravljačko tijelo institucije namjerava ispuniti te zahtjeve u spomenutom vremenskom roku.

Priznavanje takvih odobrenja za interne modele ne smatra se mogućim prema aktualnom pravnom okviru.

Prema CRR‑u, za (daljnju) upotrebu internih modela

• u novoosnovanoj banci u europodručju
• u postojećoj banci koja namjerava mijenjati temeljne portfelje (npr. obuhvatiti dodatne portfelje internim modelom)

potrebno je da banka podnese novi zahtjev za odobrenje.

Zbog izlaska Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije postoji ograničeno razdoblje tijekom kojeg nove banke u europodručju koje se šire ili premještaju iz Ujedinjene Kraljevine mogu upotrebljavati interne modele koje ESB još nije odobrio.

Banke na koje se to odnosi obaviještene su o odgovarajućim dogovorima, koji podliježu strogim uvjetima.

Ograničeno razdoblje tijekom kojeg banke mogu upotrebljavati interne modele koje ESB još nije odobrio prestaje najkasnije 30. lipnja 2022. odnosno u trenutku kada ESB odobri modele koje banka upotrebljava ili uskrati odobrenje za njih.

EBA-ino Mišljenje o pitanjima povezanima s Brexitom sadržava načela povezana s mnogim temama o kojima se govori i u ovim Čestim pitanjima. Stajališta ESB-a u skladu su s tim načelima.

Na primjer, ESB se slaže da je potrebno održavati visoke standarde izdavanja odobrenja i planira bez odstupanja provoditi temeljite procjene zahtjeva. Institucijama neće biti dopušteno da eksternaliziraju aktivnosti u mjeri koja bi značila da posluju kao fiktivna društva i morat će imati lokalne kapacitete za utvrđivanje rizika i upravljanje rizicima. Stajalište ESB‑a u pogledu internih modela također je u skladu sa svim EBA‑inim načelima. Primjerice, institucije koje traže dodatna odobrenja za upotrebu internih modela moraju podnijeti odgovarajuće zahtjeve i nadležna tijela EU-a bez Ujedinjene Kraljevine mogu se isprva osloniti na procjene tijela Ujedinjene Kraljevine, ali potom bi trebala provesti provjeru.

Ako je riječ o značajnoj instituciji, podliježete ESB‑ovoj politici o nadzornim mogućnostima i diskrecijskim pravima prema pravu EU‑a. Ta je politika u skladu s uredbom i Vodičem ESB‑a o mogućnostima i diskrecijskim pravima, koji se primjenjuju od 2016.

• Vodič ESB-a o mogućnostima i diskrecijskim pravima dostupnim u pravu Unije, pročišćena verzija
  
  ENGLISH

  OTHER LANGUAGES (14) +

  Select your language

  DeutschDE EλληνικάEL EspañolES Eesti keelET SuomiFI FrançaisFR ItalianoIT LietuviųLT LatviešuLV NederlandsNL PortuguêsPT SlovenčinaSK SlovenščinaSL SvenskaSV
• Dodatak Vodiču ESB-a o mogućnostima i diskrecijskim pravima dostupnim u pravu Unije
  
  ENGLISH

  OTHER LANGUAGES (14) +

  Select your language

  DeutschDE EλληνικάEL EspañolES Eesti keelET SuomiFI FrançaisFR ItalianoIT LietuviųLT LatviešuLV NederlandsNL PortuguêsPT SlovenčinaSK SlovenščinaSL SvenskaSV
• Uredba ESB‑a o mogućnostima i diskrecijskim pravima dostupnim u pravu Unije

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve i dosljedna primjena visokih nadzornih standarda u cijelom europodručju, odlučeno je da će se uskladiti i upotreba mogućnosti i diskrecijskih prava za manje značajne institucije. Konačni pravni instrumenti objavljeni su 13. travnja 2017.

Sve banke izravno primjenjuju opći okvir o velikim izloženostima određen uredbom o kapitalnim zahtjevima. Kada je riječ posebno o mogućem izuzimanju velike izloženosti unutar grupe ili mreže u europodručju, treba provjeriti je li država u kojoj se nalazite donijela nacionalne zakone o izuzimanju velikih izloženosti unutar grupe, koristeći se diskrecijskim pravom za prijelazno razdoblje iz članka 493. stavka 3. CRR‑a.

• U tom ste slučaju dužni poštovati nacionalne zakone. Ti će zakoni biti uzeti u obzir prilikom procjene velikih izloženosti unutar grupe za koje subjekt želi da budu izuzete od primjene ograničenja velikih izloženosti prema CRR‑u.
• Ako država to nije učinila, dužni ste poštovati aktualnu politiku ESB‑a o korištenju tim diskrecijskim pravom. Ta je politika u skladu sa spomenutom uredbom ESB‑a o mogućnostima i diskrecijskim pravima (vidi članak 9. i Prilog I.). S obzirom na moguće povećanje opsega i važnosti izloženosti prema subjektima u trećim zemljama, ESB i nacionalna nadzorna tijela razmatraju mogućnost uvođenja nadzorne kontrole prije odobravanja izuzeća od primjene ograničenja.

Postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP) zasniva se na opsegu bonitetne konsolidacije unutar EU-a i provodi se uzimajući u obzir konsolidiranu razinu grupe na razini EU‑a, procjenjujući tako financijsko stanje i rizike svih subjekata u grupi. To znači da će SREP za nadziranu banku obuhvatiti matičnu instituciju u EU‑u, ali ne i matičnu instituciju nadzirane grupe u trećoj zemlji. ESB određuje zahtjeve SREP‑a za značajne bankovne grupe u europodručju. Ako se krajnje matično društvo u EU‑u nalazi u državi članici koja nije sudionica, za odluku na temelju SREP‑a na razini grupe bit će odgovorno nadležno tijelo te države EU‑a.

ESB bi mogao objaviti nova i/ili posuvremenjena Česta pitanja o nadzornim pitanjima na mrežnim stranicama ESB‑a o nadzoru banaka.